ODA LICI...

KAD KAŽEM LIKA

Pred mojim očima lebde dvije slike
Jedna je sadašnja, stvarna, surova,
tužna da tužnija nemere biti.
a druga lijepa, satkana od najtananijih
niti ljubavi i sjećanja.

To tkanje je moje djetinjstvo
i mladost i niko je više nemože razatkati.
Lika, tamo daleko, daleko đe
nikad više neću kročiti.
Tamo kraj mora, oštre litice
Velebita da se posječeš, brusi
ih vjetar,oluje gromovi sunce i mrazevi.

Virneš iza velebita, ljepota.
Velika i Mala Kapela, Plješevica,
Krbavsko i Ličko polje, ravnica,
Brdo, dolina, planina, rječica, jezero,
teče rjeka Lika.

Bože kako si bio darovit preveći
tu ličku ljepotu!
Pišać, Kenjalo, Deriguz, Bubalo,
neko se malo proba` narugati,
ali Lika je djevojka, kršna,
povezača bjela, bluza bjela,
povežen koljer i rukavi, vežen
prsluk, sjajna puca oko vrata,
dukati, pregača, šarene čarape i lički opanci.

Noć,
škripi snjeg pod nogama,
prtina vijuga, mjesec,
zavije vuk, a onda zalaje ćeno.
U daljini svjetlo, ličko selo.
Čuje se pjesma ličkih momaka,
Kresne kubura u noći, vrisak muški
pa lički ojkan.
Ide se na prelo.
Preslica, vuna, vrteno, vita,
Škripi tara, zuji čunak.
Ženska pjesma, sjetna, čežnjiva otegnuta
visoko, niže pa duže, krivuda kao korito like.
Na kraju vriska, spajaju se
ruke momaka i djevijaka, kolo,
pjesma, natpjevavanje, bećarac lički.

Ličke duge zimske noći,
nezaboravne dječijem sjećanju.
Pucketa vatra, svjetli lampa sa cilindrom,
Miris petroleja,
ali miris varenike, polica, base i sira
Sve se to mješa sa mirisom bukovine u peći.
Iz zapećka viri mačak,
čeka da ga pomiluje ruka.
Pucketa dlaka a on prede li prede.
Oko stola ozbiljna lica,
priča za pričom, zaškripe
vratnice, eto gostiju na sjelo.
Jopet priča, šala a onda gusle
Pa svi junaci Krajine, Kosova, Uskočke Like.
A mi djeca predajemo se
toplini vatre, gusala i pjevanja.
Zatvaramo oči, dolazi blaženi
slatki dječiji san.
Majka nas na rukama nosi u krevet.
Tepa nam.
Bože koliko sreće,
spokoja u dječijim grudima.

Proljeće, ogrijalo sunce,
Prošaralo brda, buji zelena trava,
`tiče veselo pjevaju, potoci žubore.
Krave riču,ovce bleje,
miriše svježa trava.

Otvaraj štalu pa tor, išćeravaj,
razdvajaj, ćeraj na pašnjak, muzi,
sagoni u tor pa štalu zatvaraj,
muzi vareniku, pravi sir,
basu, podoji djecu, namiri konak
pa šutra jopet ponovo.
Klepac, babica, kosa, brus, tobalica.
Trava narasla, široki otkosi.
Miriše svježa trava,
čuje se pjesma cura, nose fruštuk koscima.
Prevrći sjeno, grabi, tovari, vozi, sadjevaj.
Zagrmi, pljusne, pokvasi sjeno,
jope ponovo, prevrći suši.

Škripe kolica od plugova,
Puca brazda, sije se, sadi repa, kumpjeri
misirače i bundeve.
Narasle konoplje, vozi u liku,
potapaj, žene i cure
zadjele kiklje za pas, bjele se noge,
vrište, kupaju se, bože ljepote za muško oko.
Suše se konoplje, pozder vruć.
Ruke momaka i djevojaka ispod
vrućeg pozdera nešto traže.
Dodiruju se, sjevaju pogledi,
Ajmo u mrak, zagrljaji, poljupci,
dogovori, tajna viđenja sve tako do jeseni.
Bože slatkog li čekanja do svadbe.

A onda jesen, vadi kumpjere, ori za šenicu
sij, beri kuruze, perišanje,
jopet veselje, pjesma, mjesečina.

Pod velebitom lupaju sikire,
pište žage, lomi se granje, tresak, padaju bukve,
vuci iz jaraka, vozi kući za zimu,
nešto prodaj za porez.

Eto došlo vreme i za svadbe.
Kasno jesenje sunce, kićena orma,
zvona konjima oko vrata,
Sjajne toke na prsima i sapima konja,
kićena kola.
Na kolima mlada u sredini
u najljepšoj veženoj nošnji,
okolo, mladoženjina braća, ćaća i
ostala rodbina crvene se ličke
kape kao crvenilo na barjaku što vijori.

Veseli ličani, pjevaju, podvriskuju.
Sijaju se na grudima prsluka
žute sjajne toke, pulije.
Sijaju se kubure o pojasu i puške u rukama.
Sjaju se i staklene flaše pune rakije.
Ljuta lička ćera umor od težaka i
tugu od momaka.
Veselje, pjesma i puške nekoliko dana.

A onda jopet sve se smiri.
Pogledi u Velebit, počinje da studi.
Uskoro će novi snjeg, biće prela,
sjela, čijanja, priče i veselja.

Eto to je moje Lika, ljepa kao
djevojka u zoru, vrela, rumena,
očešljana utegnuta.
To je slika koju nosim u svojoj duši.
Sa njom živim i sa njom ću umrijeti.
Liko ljepoto moja,
gledah te dugo al te se ne nagleda.
Slušah sve tvoje zvukove,
ljepote života al mi bismo malo.

Evo me noćas letim ka tebi, letim na krilima pjesme
čuješ li tambure Liko, mati moja ..

Pisao:K. M.