Imamo kako nemamo, filosofe u narodu, originalne, jedinstvene, unikatne, autenticne, na cistom narodnom jeziku, čija se (zivotna) filosofija doduse zasniva na drugome, ali i na samome coveku:

http://www.youtube.com/watch?v=HZpvW26qZE0

svidja mi se i plato.

pa, bijuci laik kakav jesam, mogu samo da pretpostavljam, ali čini se da su filozofski predmeti na beogradskom fakultetu relativno interesantni. djeluje kao da se pretezno izucavaju (mislim da bi riječ 'izucavaju' mogla biti od značaja) njemacki filozofi (izuzimajuci, mislim, makar kao odvojeni predmet po imenu samog filozofa [ako ga nisu smjestili na neko tajno mjesto k'o dragulja] negdje najveceg filozofa/poetu kojeg makar ja izdvajam kao izuzet(n)og, ali jednog od najznacajnijih). no, postoji niz predmeta koji se bave savremenim pitanjima i pitanjima koja mogu da se na nehistorican (da se poslužim izrazom upotrebljenim u „Petrovic, 'Filozofski pogledi PLEHA NOVA” način bave izvjesnim pitanjima (bubam, ali recimo 'matematika' ili 'filozofija umjetnosti', 'pitanja savremene politike' (ako se dobro sjecam) te 'logika', itd... predmeti cije korijenje i može i ne mora biti historicki kategorizovano, filozofija univerzalnih nauka, kojima su mnogi doprinjeli svojim istrazivanjima i kontemplacijom)... dalje, pristup bi svakako morao biti individualan ili kolektiv-nacionalan, ovozemaljski, onozemaljski, sto bi još jednom 'čak' - kažem „čak” bez ironije, jer/ i se najednom sjetih nik-a koji pisase o komuniz./ hipnozi... ostavljam relaciju nedefinisanu i relevatnu - međutim, za mene bi bilo ne čak, već kao izviranje i otelovljenje ideje dusnog intelektualizma iz i u uskoraku politickog sistema kojeg mi poznajemo kao socijalizam, koji je prosvijetlio prirodu covjekovu do najvisih intelektualnih granica, koja živi u duhu našeg obrazovnog sistema i u danasnjici i nenacijonalne, već humane i prirodne neprotivurijecnosti, nekriticke 'kritike' ili istinske (produbljujuce) filozofije, čiji 'by-pass proizvodi' (usputni fenomeni/ manifestacije u prirodno-materijanom smislu) - da napomenem i to da je upotreba terminologije/ rijeci koristenih u filozofiji pragmatizma na novijim kontinentima ili u tradiciji svih oblika radnog odnosa ili bilo koje druge filozofije, kao i bilo koje druge ideje ili drugog drustveno-politickog sistema i nacina proizvodnje/ privrede/ pristupa i teoriji socioloskog ili psiholoskog karaktera (itd...) sasvim u redu, jer na kraju krajeva, ono sto pokusavam reci je da su nasi profesori svuda po svijetu, ponaosob, samim tim sto su ostvarili polozaj tako castan, kreativan i odgovoran, vjerovatno razvili pristup kojeg možemo svi zajedno nazvati našim ili svojim. Filozofija - posjedovati je ili ne i šta bi to moglo da znaci??