To su djeca: sa kojom se ne priča, sa kojom se ne igra, sa kojom se ne šeta, sa kojom se ne gledaju crtići, kojoj se ne čita, sa kojom se ne ide na sport... Djete vam može biti dobrog ponašanja u jednoj oblasti npr. uredno jede i uljudno se pozdravlja, ali da bude potpuni divljak kada je djeljenje igračaka u pitanju ili ponašanje u gostima.
Ostanak kući zbog bolovanja, otvorio mi je oči da su i moja djeca zapuštena po nekim pitanjima, a mislili smo da smo se kao roditelji dobro organizovali. Naime dio odgoja prepustili smo teti čuvalici, vrtiću, defektologu, treneru i to nije loša kombinacija, ali loša je ukoliko nije pod stalnom kontrolom opunomoćenih navedenih lica. Moji divljaci su jako samouvjerena djeca koja znaju šta i kako. Zašto onda da se pita uz ljubaznu frazu možemo li ili frazu straha od autoriteta smijemo li?
U narednom periodu, moramo zasući rukave i korigovati ponašanja slijedećim redosljedom:
- gledaj me dok ti govorim, i sjedi dok ti govorim
- pijete svoj sok, a ne sok koji je prvi pri ruci,
- nema otimanja igračaka iz ruku osobe zaigrane tom igračkom
- prilikom dolaska gostiju u kuću stojite mirno dok ih dočekujete na vratima, kada odlaze stojite mirno uz mahanje i rijeći doborog-dodlaska,pri pdlasku,pa-pa popraćen mahanjem desne rukice
- lopta se dodaje, ne baca se negdje...:)