Autobiografija:
https://www.rastko.rs/filosofija/jerotic/vjerotic-autobiografija.html
Citati:
Strah leči vera, sebičnost ljubav, a žalost – nada.
Od crva do čoveka je jedan princip životni, i neke stvari su zajedničke, koje nikakve veze nemaju ni sa darvinom ni sa evolucijom. Nešto je zajedničko tu. Tako da su naše umiranje svetitelji dobrim delom znali.
Velika katolička mističarka Tereza Avilska kaže: Čovek je stalno u borbi i do kraja života ima da se bori. Stalno u borbi moraš biti, i stalno pominjem jevrejsku staru izreku Ako ne postaneš bolji, postaćeš gori.
Nema ništa statično. Ako ne postaneš bolji, postaćeš gori. Znači blagodat i trud, te dve stvari, dva stuba čoveka.
Padamo ponovo i ponovo ustajemo, to je neprestano u hirišćanstvu to sam naučio odavno, i sa svojm pacijentima i sam sa sobom. Ne sme se ostati u blatu, ako se u njega padne, - jer blato se skori odmah. Treba odmah ustati, jer ako malo duže ostane, ne može se to odelo očistiti a kamoli telo. Tako je sa grehom uopšte. Odmah krenuti dalje uprkos svemu.
Ko se od vas nije uverio da kada duže vremena pati od straha, obavezno počne da sumnja (u sebe i druge ljude), ili kada smo sebični zar ne postajemo i gnevni! A može li ljudska savest da podnese strah, sebičnost, sumnju i gnev, a da ne postane žalosna?
Čovek hoće više da prima nego što daje, a uvek mu se čini da postoji nesrazmera između davanja i primanja. Upravo tu ljubav ima pravu reč, jer gde je ljubav prisutna nema onda merenja, jer se ljubav ne može meriti.
Kajanje je proces, pokajanje je metanoja, jako retka da se istinski odigra.
Budući da nema nikakvih dokaza, a meni je bliska ta hipoteza, da je prvobitni čovek bio u isto vreme i magijsko i mitsko biće.
Revoltirajte se prvo protiv sebe, pa onda protiv sveta…Prvo revolucija protiv zla u sebi, a potom revolucija protiv zla van sebe...
Šta je mistika?
Mistikos, grčka reč – tajanstveni, tajni. Zatim sve ono što prelazi preko mogunosti razmišljanja našeg racionalnog - težnja ka tajanstvenom. I to je prirodna težnja. Tako da je svaki čovek prirodno mag i mističar. Zanimljivo je pitanje šta će se razviti u njemu kasnije kako se i jedno i drugo razvijaju i kako opstaju jedno pored drugoga. U kakvom su odnosu, savezničkom, ratničkom, to je drugo pitanje. Ali eto, mistika je težnja i ja dodajem, čežnja prema jedinstvu, to je ono mističko, jedinstvo sa božanskim.
Čovek je jako sugestibilno i autosugestibilno biće. Što je manje obrazovan, što je manje introspektivan, to je jače.
Vidite, koliko je vera prirodna u čoveku, koliko je arhetipska potreba za verom u nešto. E, pa ako nećeš u Boga, verovaćeš u idole.
Čovek ima neodoljivu potrebu za saznanjem, pre svega, sebe, a onda i onog što ga okružuje, ne samo drugog čoveka nego i prirode, kao i onog što je izvan prirode. Znači ne neprirodnog no natprirodnog.
San je prvi prirodan dokaz stanja izmenjene svesti, a postoji i bezbroj drugih stanja izmenjene svesti: droga, alkohol, veza sa prirodom, stvaralaštvo..
Ljudima je vrlo teško da prihvate čudo u XXI veku, jer je nauka objasnila mnoge fenomene koji su izgedali kao čudo. Ali, ostalo je još dovoljno čuda i uvek će biti onih koji dolaze od natprirodnog, i koja se nikad do kraja neće moći objasniti.
Ovo jeste jedno čudo koje moramo primiti upravo tako - kao čudo bez objašnjenja.
Znači psiha deluje, a psiha je vezana za konflikte, i konflikti stvaraju nevolje među ljudima.
Nemoguće je bez konflikta, samo zavisi kako izlazimo iz njih.
Svaka indivudualnost je vezana za bol.
Čovek je postao individualist onda kada je uspeo da se zagleda duboko u sebe i kaže: postojim, dakle patim! Radost je deo ljubavi...
Zadovoljstvo traži duboku večnost.