Ja moju nisam kupio al sam zato sa njom radio, zaradio i odradio.
Ovde je prošlo vreme da se za papir ne pita, i te kako se trguje
sa titulama. Za hiljade radnih mesta trazi se „certifikat” i Licence.
Imati vezu za posao nije protivzakonito već poželjno i preporucivo.
Ostati na radnom mestu iskljucvo zavisi od ličnih sposobnosti, kvaliteta i potrebe. Komp. netvork poprima zapanjujuce mere kontrole
nad svim i svacim, da vise nema razloga nešto kriti, već naviknuti
sa zivotom sve se vidi sve se zna, bas me briga, ha, hah ha.

Mi koji smo na zapadu vidimo „zapad” po onome sto je oko nas, što se ne može generalizovati na druge države, ali izgleda ima dosta sličnosti.

Ja sam imao sreću ili nesrecu, da zadnjih 32 godine, otkako sam zavrsio fakultet, radim u 5 velikih kompanija.Najveca od tih je u stvari bila ona u SFRJ, gdje sam naravno bio samoupravljac. Stim sto sam za radio za inzenjering te firme koji sam za sebe nije bio ogroman, ali je i dalje imao oko 2000 ljudi.
U Kanadi sam radio (a i sad radim, povratnik po drugi put) za jednu veliku inzenjersku kompaniju koja je employee owned (dionice nisu na trzistu i mogu da ih kupe samo radnici ali po pozivu).
Pa sam radio za jednu veliku americku konsultantsku kucu koja je na otvorenom marketu.
Onda za državnu elektroprivredu (dakle vlasnik država tj provincija u Kanadi).
A radio sam i za vjerovatno najvecu non-profit organizaciju na svijetu, Ujedinjene nacije.

Dakle 5 raznih oblika vlasnistva. Ali uocio sam neocekivano veliki broj sličnosti među tim velikim ogranizacijama... Veze, nepotizam, neocekivano brz napredak lelemooda, haoticno okruzenje, previse birokratije, komplikovane procedure, nadobudni sefovi, neki se docepali visoke pozicije sa malo skole, podmetanju nogu, manjak onoga što se zove common sense (manjak zdravog razuma je obrnuto proporcionalan velicini ogranizacije...), itd...

A u vezi diploma na zapadu, slozio bih se sa Novakom. Prošla u vremenena kad te niko nije pitao za njih.

Tj, ovo drusto se pocinje djeliti na one koji su prakticno zavrsili samo osnovnu skolu i one koji imaju previse skole za posao koji rade.

Ono sto ja zovem osnovna je ovdasnja (Kanada) osnovna (8) + srednja (4) skola, ali posto su sve srednje skole gimnazije to ti ga dodje kao malo bolja osnovna skola. I ovi onda kad zavrse rade raznorazne rutinske poslove ili se doskoluju za zanatlije kroz praksu i još jedno godinu skole.

A onda dolaze ovi sa diplomom fakulteta. Gdje je postala redovna pojava da za vrstu posla koja se najcesce radi, ta skola rijetko zatreba... Velike inzenjerske firme kao ova u kojoj sam su prakticno prestale da primaju pripravnike koji nisu već magistri a uz to imaju visok prosjek tokom studija. I onda takvim, koji imaju velika ocekivanja u karijeri, daju nešto da rade sto su u moje vrijeme kad sam ja bio pripravnik radili tehnicari pripravnici.

A zaposaljavaju i doktore nauka kojima je to prvi posao da rade kao inzenjeri pripravnici. I onda te doktore nauka koji se nadaju nekoj akademskoj karijeri salju okolo po gradilistima da nazdiru kako oni razvlace kablove po kanalima. Eto do kojeg se nivoa ovdasnja diploma srozala...

A nije ni cudo jer pola mlade populacije zavrsi neki fakultet. Prosjecna cijena godine fakulteta (ako ne živis kod roditelja) je bar jedno $20k, pa ako se skoluju posudjenim parama, izaci će sa velikim dugom koji će godinama otplacivati. Dok su oni iz njihove generacije koji su su se prihlvatili busilice i cekica i rade neke majstorske poslove već odavno stali na noge kao samostalni, a dug nisu nikad ni imali...

Gore opisana situacija, da se na imalo bolje poslove primaju super inteligentni i i oni koji već imaju previse skole, dovela je do zanimljive promjene u odnosu mladih i skolovanih prema poslu. Lojalnost više ne postoji i uspjesniji među njima mijenjaju firme cesce nego cipele.

Prije 25 godina jedno od najtezis pitanja za odgovoriti na razgovoru za posao u Kanadi je bio zašto želiš da napustis sadasnjeg poslodavca. Velika vrijednost se pridavala lojalnosti, koliko si vjeran gazdi. I bar 50% kandidata za neki posao je palo na tome. Kompanijske HR guske su pravile dugacke naučne elaborate iz takvih odgovora ili odgovora na slična pitanja, tipa šta bi volio da ti piše na spomeniku kad umres... Sadasnjoj generaciji je vjerujem na pitanje zašto napustas sadasnjeg poslodavca vrlo lako odgovoriti - zato što skoro svi iz moje generacije to rade, pa što ne bi i ja...

Druže Werba moje izvinjenje, spreman sam na punu odgovornost zbog
narusavanja ugleda druga Slobe.