Boki
https://youtu.be/6hMo5B8I5iU
Milos
https://youtu.be/hGAaP9WthQo
Stephen
https://tinyurl.com/yaylydwl
Nema ničeg većeg niti starijeg od svemira. Želio bih govoriti o slijedećim Vašim pitanjima: Prvo, odakle smo došli? Kako je nastao svemir? Jesmo li sami u svemiru? Postoji li vanzemaljski život tamo vani? Koja je budućnost ljudskog roda?
Sve do 1920-ih, svi su mislili da je svemir u svojoj biti statičan i vremenski nepromjenjiv. Potom je otkriveno da se svemir širi. Daleke galaksije su se udaljavale od nas. To je značilo da su u prošlosti morale biti bliže jedna drugoj. Ako ovo razmišljanje protegnemo unatrag, nalazimo da su sve morale biti jedna iznad druge prije oko petnaest milijardi godina. To je bio Big Bang, početak svemira.
Ali, je li išta postojalo prije Big Banga? Ako nije, što je stvorilo svemir? Zašto se svemir razvio iz Big Banga na način na koji se razvio? Nekad smo mislili da bi teorija o svemiru mogla biti podijeljena u dva dijela. Prvo, postojali su zakoni, kao primjerice Maxwellove jednadžbe opće relativnosti koje su odredile evoluciju svemira, uzimajući u obzir njegovo stanje u cijelom prostoru i u jednom trenutku. I drugo, nije postojalo pitanje o početnom stanju svemira.
Napravili smo dobar napredak u prvom dijelu i sad imamo znanja o zakonima evolucije u svim, osim u najekstremnijim uvjetima. Ali, donedavno, vrlo smo malo znali o početnim uvjetima nastanka svemira. Međutim, ova podjela na zakone evolucije i početne uvjete ovisi o razdvojenosti i različitosti vremena i prostora. U ekstremnim uvjetima opća relativnost i kvantna teorija omogućuju vremenu ponašanje poput druge dimenzije prostora. To uklanja razliku između vremena i prostora i znači da zakoni evolucije mogu također odrediti i početno stanje. Svemir može spontano stvoriti sebe iz ničega.
Štoviše, možemo izračunati vjerojatnost da je svemir stvoren u različitim stanjima. Ova predviđanja se odlično slažu s opažanjima WMAP satelita, odnosno kozmičkog mikrovalnog pozadinskog zračenja, koje je otisak vrlo ranog svemira. Smatramo da smo riješili misterij stvaranja. Možda bismo mogli patentirati svemir i svima naplaćivati tantijeme za njegovo postojanje.
Sad prelazim na drugo veliko pitanje: Jesmo li sami ili postoji i neki drugi život u svemiru? Smatramo da je život nastao spontano na Zemlji, tako da mora biti moguće da život nastane i na drugim pogodnim planetama kojih, čini se, ima mnogo u jednoj galaksiji.
Ali, mi ne znamo kako se život prvi put pojavio. Imamo dvije vrste dokaza prikupljenih opažanjem o vjerojatnosti nastanka života. Prvi se odnose na fosile i alge od prije 3,5 milijardi godina. Zemlja je formirana prije 4,6 milijardi godina i bila je vjerojatno prevruća prvih pola milijarde godina. Dakle, život se pojavio na Zemlji unutar pola milijarde godina od kad je to bilo moguće, što je kratko u usporedbi s deset milijardi godina životnog vijeka planete slične Zemlji. To sugerira da je vjerojatnost nastanka života prilično velika. Kad bi vjerojatnost bila mala očekivali bismo da bi bio potreban veći dio tih raspoloživih deset milijardi godina.
S druge strane, izgleda da nas vanzemaljci nisu posjetili. Ne prihvaćam izvješća o neidentificiranim letećim objektima. Zbog čega bi se pojavljivali samo pred osobenjacima i čudacima? Ukoliko postoji vladina urota o zataškavanju tih izvješća i zadržavanju znanstvenih spoznaja koje donose vanzemaljci za sebe, onda bi to, čini se, bila do sada najneučinkovitija politika. Štoviše, unatoč opsežnim istraživanjima projekta SETI (traganje za vanzemaljskom inteligencijom) nismo gledali niti jedan televizijski kviz program vanzemaljaca. Iz ovog vjerojatno proizlazi da nema vanzemaljskih civilizacija na našem stupnju razvitka unutar radijusa od nekoliko stotina svjetlosnih godina. Izdavanje police osiguranja za slučaj otmice od strane vanzemaljaca čini se prilično sigurnom opkladom.
Ovo me dovodi do zadnjeg od velikih pitanja: Budućnosti ljudskog roda. Ukoliko smo mi jedina inteligentna bića u našoj galaksiji, trebali bismo se potruditi preživjeti i nastaviti. Međutim, ulazimo u rastuće opasno razdoblje naše povijesti. Naše stanovništvo i korištenje ograničenih resursa planete Zemlje eksponencijalno rastu, zajedno s našom tehničkom mogućnošću promjene okoline na bolje ili na gore. Ali, naš genetski kod još uvijek nosi sebične i agresivne instinkte koji su u prošlosti činili prednost pri preživljavanju. Bit će već dovoljno teško izbjeći katastrofu u slijedećih sto godina, a kamoli u slijedećih tisuću ili milijun godina.
Naša jedina šansa za dugoročno preživljavanje nije da ostanemo pritajeni na planeti Zemlji, već da se proširimo u svemir. Odgovori na ova velika pitanja pokazuju da smo napravili izvanredan napredak u zadnjih sto godina. Ali, ukoliko želimo nastaviti i nakon slijedećih sto godina, naša je budućnost u svemiru. Stoga se zalažem za ljudski -- ili, bolje rečeno, svemirski let osoba.
Cijelog sam života tragao za razumijevanjem svemira i pronalaženju odgovora na ova pitanja. Imao sam veliku sreću da moja invalidnost nije bila ozbiljna poteškoća. Štoviše, ona mi je vjerojatno dala više vremena nego većini ljudi za ustrajavanje u potrazi za znanjem. Konačni cilj je cjelovita teorija o svemiru i u tome dobro napredujemo. Hvala vam na pozornosti.
Chris Anderson: Profesore, ukoliko biste morali nagađati o ovoj ili onoj mogućnosti, vjerujete li sada da jest vjerojatnije ili nije da smo sami u Mliječnoj stazi kao civilizacija naše ili više razine inteligencije? Za ovaj odgovor trebalo je pričekati sedam minuta i to mi je zaista dalo uvid u nevjerojatan čin velikodušnosti ovog cijelog govora za TED.
Stephen Hawking: Mislim da je vrlo vjerojatno da smo jedina civilizacija unutar nekoliko stotina svjetlosnih godina; u suprotnom, čuli bismo radio valove. Alternativna mogućnost je da civilizacije ne traju vrlo dugo, već same sebe unište. CA: Profesore Hawking, hvala Vam na tom odgovoru. Shvatit ćemo ga, kako mi se čini, kao pozdravno upozorenje za ostatak konferencije ovog tjedna. Profesore, zaista Vam zahvaljujemo na izuzetnom trudu koji ste uložili kako biste danas s nama podijelili svoja pitanja. Zaista Vam veliko Hvala.
