Ja imam knjizicu od 60-ak strana koju sam kupila sa kompletom puzzli na predavanju koje su drzali Ranko Rajovic i Uros Petrovic, a koju već duže vremena obecavam Barilli :) (moj se suprug zarekao da će da je skenira ovih dana, kaže, „tako je bolje, može na vise adresa mama da se posalje a i mogu da je imaju neograniceno” :)) ). Ovo ovde je, ako se ne varam, prirucnik koji se preporucuje predavacima, a vrlo me zanima gde može da se kupi. Ono sto ja primecujem iz knjige koju imam, je da vecina dece radi i inače ono sto je u knjizi opisano, a na nama roditeljima je da ih ne ogranicavamo. Stimulacija prepoznavanjem simbola (slova, logo proizvoda, zastave zemalja...) bi trebalo da pocne oko treće godine. A zaboravljene igre koje je pomenuo su klikeri i lastis (fizioloski razvoj mozga). Takođe se napominje značaj asocijativnog ucenja, a ne bubanja napamet, kako smo godinama bili forsirani. Ako stignem kasnije, možda napisem još par stvari sa tog predavanja.

Takođe, preporucujem knjige Urosa Petrovica (zvanicno četvrtog najinteligentnijeg coveka na svetu). „Laguna” je izdavac. Mi ih imamo sve i vrlo su zanimljive.

*kobajagi

To su ti igre pretvaranja, na primer: deca se igraju kauboja i indijanaca, igraju mame i tate sa lutkama, kao kobajagi hrane i presvlace lutke, uspavljuju ih, cesljaju ih, kuvaju caj pa kao piju, jednom recju PRETVARAJU SE!

Evo ovde je bas lepo objašnjeno

http://tinyurl.com/d2h87y6
Igra je djetetov život, igra je način na koji dijete razmišlja, radi, provjerava; ona je aktivnost koju dijete svaki dan iznova čini, radi, bira i koja je bitna za sva područja njegova razvoja. Jača i razvija djetetove motoričke sposobnosti, potiče emocionalni razvoj. Igra djetetu predstavlja užitak, praćena je zadovoljstvom i radošću, a osim uživanja, u igri dijete prerađuje vlastita iskustva iz obitelji onako kako ono to doživljava. Ujedno, takva igra odražava i djetetovo razumijevanje društvenih uloga. Također, važnu ulogu ima i u procesu socijalizacije, u simboličkoj igri dijete imitira i uči vještine potrebne za život. Socijalne vještine i razvoj govora tu također idu ruku pod ruku. Takva igra razvija dijete iznutra, pomaže mu u razumijevanju svijeta oko njega, dijete može provjeriti ideju, planirati, donijeti odluku, riješiti problem; simbolička igra doprinosi kreativnom razmišljanju, maštovitosti i koncentraciji. Od imitativne do igre uloga, od oponašanja radnji do podjele funkcija - to između je proces koji se razvija, ali uvelike ovisi i o odgojitelju ( ako govorimo o igri u dječjem vrtiću ), odnosno, o važnosti odgovarajućeg i poželjnoga reagiranja odgojitelja koji podržava, obogaćuje i razvija dječju igru.
U igri dijete oponaša radnje odraslih, na sebi ili drugome, ono oponaša što mu se dogodilo, češlja se, hrani bebu ili svoju plišanu životinju, briše stol… Sadržaj tih igri pretvaranja je rezultat djetetova iskustva u interakciji s odraslima, ono imitira radnje i ponašanja svojih bližnih. Upotreba mašte omogućuje mu da predmeti poprime neko drugo značenje, komadi papira su novac, mikser je pegla, stolice autobus, vijače udice, klupa barka, sidro frizbi. Dijete npr. zamišlja situaciju kuhanja ručka i spremanja deserta i uživa u toj radnji. Tako imamo u igri dva kuhara koji npr. spremaju grah s tjesteninom za ručak, a za desert čokoladnu tortu; tri mame, od kojih jedna radi palačinke, a dijete joj je pas, druga hrani svoje dijete zeku, a poslije traži pomoć u pronalaženju bodića za njega, a treća svoju bebu vodi doktoru jer je boli ruka; jedan doktor razgovara sa samim sobom i isprobava rukavice, pa gleda kutijice s lijekovima, stavlja stetoskop, a drugi daje injekciju svome slonu i tješi ga da to ne boli i da nije tako strašno, nekoliko policajca i vojnika koji pitaju ostale što rade… Radnje koje dijete u igri pretvaranja obavlja su ustvari niz aktivnosti koje se ponavljaju, radnje koje čini više djece na različitim objektima, no, proces se dalje razvija. Briga o djetetu, odlazak na posao, odlazak u grad, vožnja autobusom, odlasci doktoru, u dućan, nekoliko majstora koji alatom kroz jutro ili popodne popravljaju stalno nešto po vrtiću, kuhanje, čišćenje, peglanje i slične aktivnosti u igranju kuće, imitiranje radnji i preuzimanje uloga različitih ljudi, kulminira sve jasnijim imenovanjem uloga koju je dijete preuzelo i pojavljuje se podjela funkcija koje inicira dijete, npr: „Ja i moja žena ćemo se prošetati s kćerkicom” i to dijete ( djevojčica ) preuzima ulogu tate, a svoju prijateljicu s kojom se do tada igrala u obiteljskome centru pita da li će biti mama, kćerkica je još uvijek beba. U drugom slučaju jedna djevojčica pita drugu hoće li ona biti njezina mama, ona razmišlja i izražava želju da bi ona radije bila doktorica. Na isti način, malo dalje, vodi se razgovor tko će biti doktor, dvoje je djece htjelo tu funkciju, dok starija djevojčica objašnjava tom dečku koji je isto htio biti doktor, da će ona sada biti doktorica, a ostalim djevojčicama govori da su one mame koje će dolaziti doktoru, ili u drugom slučaju kada su dvije djevojčice htjele biti doktorice, pa je mlađa rekla ovoj drugoj neka ona bude prva doktorica, a da će ona njoj pomagati, pa joj je ova odgovorila da ona onda može biti sestra ( s odgojiteljem u toj igri, ta se nova uloga malo razradila ). Djeca imenuju uloge, slijede svoje interese, igra postaje više suradnička. Ili u trećem slučaju, kada je izbila svađa oko doktorske kute ( dva dečka ) što je tražilo intervenciju odgojitelja koji je rekao da je to mali Dom zdravlja i da može imati jednog doktora koji upravo sada radi, pa je ono dijete koje se dulje tu igralo ( koje je već bilo namjeravalo obući kutu ) bilo doktor. Prihvaćanjem određene uloge, dijete simbolizira radnje koje su tipične toj ulozi, zatim, najvažniji je onaj trenutak kada dijete postane sposobno igrati se i uskladiti svoju ulogu s drugom djecom, a takvo poznavanje teme svih suigrača važno je za podizanje razine simboličke igre. Uloga odgojitelja je tu značajna. Interes za dječju igru i praćenje te igre je od velike važnosti. Na početku igre on je najprije koordinator, koji slijedeći djetetovu ideju za igru i njegov interes ( što radiš, što si ti ), bavi se više osiguravanjem uvjeta za igru ( sredstva koja su potrebna za igru, organizacija prostora ) da bi preuzeo i ulogu suigrača kako bi proširio i obogatio tu igru ( npr. sugerira nove radnje i uloge radi daljnjeg razvijanja igre, pomoć djeci u povezivanju uloga i radnji ) te do promatrača koji i dalje pomaže i pazi da se ostvari uistinu stvaralačka simbolička igra. No, najvažnije od svega je da dijete uvijek iznova uživa u toj igri i da ostvaruje sebe u njoj vođeno svojom unutarnjom motivacijom. odgajteljica Marina Maršanić

Ovo mi odlično zvuci, već sam negdje čula za sve ovo, nevezano za knjigu o kojoj se prica.
A da, taj 'pretend play' kako ga ovdje zovu je neizostavan...

I ja imam ovu knjigu za roditelje ali isto me zanima kako doći do ovu za vaspitace. Vaspitace od vrtica gde idu moji decaci uskoro će proćinjegov seminar i trening pa se nadam da će puno toga da primene i na decu.

evo knjiga:
http://tinyurl.com/coup38g
I moja drugarica koja radi u osnovnoj skoli mi rece da su isli na seminar koji je skola organizovala.
Meni je jako drago sto čujem da se krenulo bar malim koracima u našim skolama ka boljem i kreativnijem ucenju.

Ja svoju pustam da sve vratolomije izvodi iako većinu puta ni sama ne mogu da gledam pogotovo kad se objesi na sipku u parku pa onda krene da se ljulja i tako ljuljajuci se baci na tobogan uhhhh koliko mi je samo puta zivot skratila. Moja sve pokusa da uradi sto vidi da druga decu rade, iako su to dosta starija deca.

Ovo su stvarno korisne informacije i potpuno se slazem sa svim sto su rekli. Odavno se nisam tako udubila slusajuci nešto, mnogo korisnih saveta ima.

E hvala mrkvice! Upravo sam nasla i knjigu i puzle na serbica stranici. Kod nas će puzle da budu hit jer ih moja obozava.

E super... ja jedva cekam da stigne. Obično su oni super brzi sa slanjem.

E, hvala S_Girl, sad mogu da brisu :)

Ne mogu da pogledam ništa od toga sto je na youtube ne radi mi zvuk ali ono sto smeta u celoj ovoj prici je to sa MENSOM zatim IQ i slične stvari.
Još ta fora 4-ti pametni covek na planeti Uros .. ejj koja glupost.

Nema nam relevantnih diskutantkinja da prokomentarisu ne temu hahah:)))

Nema nam relevantnih diskutantkinja da prokomentarisu ne temu hahah:)))

----------------

Mislis na clanove mense?:P

U vecini stvari se slazem sa super_zenom, pa da ne „kvarim” dalje temu, racunajte da sam isto napisala sto i ona :)

ps. morala sam nešto da napisem da bih joj „lupila” pluscinu jer skripta ne dozvoljava drugacije

Ću se složim sa Super ženom :-))) vezano za školstvo i ostalo,
a i deca treba da budu deca u pravom smislu te reči. Znači igranje, igranje, igranje, maštanje, skakanje, smejanje, druženje...

ne znam Gala, ali ovdje u Kanadi djeca sa hendikepom, paralizom, problemima sluha, autisticna i sa down sindromom idu u isti razred s nehendikepiranom djecom. doduse neke skole(ne znam bas za sve) imaju posebne ucitelje koji im posvecuju pazanju tak oda ne prate cjelokupnu nastavu 100% posto sa drugarima koji nemaju hendikepe. sve je definisano kao „inkluzija”.

postoje neka videa u kojima su prikazane ekstremen situacije u kojima djeca recimo s downom ometaju nastavu, cupaju, grizu i tuku drugare dok ovi samo ponavljaju: stop it, stop it i time se brane(jer im je receno da ne smiju da reaguju valjda)

velike su polemike oko toga jer iapk kao roditelj en želiš da tvoej dijete ispasta a s druge straen ne želiš ničije koje niej imalo sreću da se rodi potpuno zdravo bude odbaceno.

ne znam kakva je svijest naše djece i roditelja prema djeci s posebnim potrebama(gore sam se pogresno izrazila koristeci riječ„hendikep”. bas me interesuje kako se odnse prema njima u razredu jer kao sto rece mia u kanadi sam vidjela da se lijepo druže(ovo samo kad sam isla na praksu u skoli)..inače ,možda agresivna djeca u videu nisu imala Down, možda je u pitanju bio neki drugi sindrom, ali nije bilo klasicni ADHD..

Uh, *bote, al` sam se raspisala, Megi ima da dobije srcku:P.

---------------------------

MEGI JE U ŠOKU !!!

Povedi je sa sobom za vikend, na 7 dana da dođe sebi dok ima kome ! hehehehehhehhehe

Samo tako je možeš razšokirati !!!

(xxxxoooxxo)
18. maj 2012. u 04.14
Šta meni nije jasno kod nas, prica se o inkluziji u redovnim skolama (u Srbiji), jel to znači da deca uobicajenog mentalnog razvoja sa nekim fizickim hendikepom pohadjaju redovnu skolu (sto je meni ok), dok deca koja ne mogu da prate redovnu nastavu zbog mentalne retardiranosti i dalje idu u specijalne skole?

-----------

Nisam za to da se odvajaju deca koja imaju mentalnu redardaciju od ostalih. Protivnik sam segregacije.

I za njih može da se nace način da pohadjaju nastavu sa ostalim ucenicima uz pomoć asistenta koji će im pomoći da isprate nastavni proces.
Jedan od predloga je da ta deca matematiku, srpski i još neke predmete pohadjaju u posebnom odeljenju pri redovnim skolama, a neke predmete bi pohadjali sa decom koja nemaju hendikep.

Kopirala bih post od SLO na tu temu, o integraciji dece sa pp u državi Vasington:

SarenaLazaOriginal
18. novembar 2011. u 14.44

Danas bas u frci s vremenom a i ja bih da se ukljucim u ovu temu.

U US sve zavisi od skolskog distrikta, od grada, od države, bilo da je privatna ili državna skola. Privatne skole su prica za sebe i njih neću mijesati ovde.

Što se tiče djece sa posebnim potrebama, tu sam i te kako dobro upucena (u nasoj državi - a razlike među državama su OGROMNE). U državi Washington nema državnih specijalnih skola već su djeca ili intergrisana u razrede sa ostalim neurotipicnim drugarima ili su u posebnim razredima za djecu sa posebnim potrebama ali u običnim skolama.

Ovde je zivot za djecu/ljude koji se razlikuju od norme u svakom slučaju bolji nego bilo gdje na ovom svijetu. Bolje se tretiraju, bolje prilike imaju, zakon stiti njihova prava da budu ravnopravni clanovi drustva, da idu u skole sa ostalima, itd.

To je sve u teoriji idealno ali praksa malo skripi. Ipak, i sa skripom u praksi, ne bih pozeljela ni jedan tren da moje dijete živi igdje drugo nego ovde bas zbog svih tih prava (i svakodnevnog ucestvovanja sa drustvom) o kojima gore rekoh.

Praksa je puna borbe, ima milion i jedna stvarcica u tim skolama koja ne funkcionise, sve ti zavisi sa kim se uhvatis u kostac, ko je 'general ed' ucitelj (al' to ti je slučaj i sa djecom tipicnog razvoja), koliko ko ima iskustva i ocekivanja od nekog ko se razlikuje od mase, itd. To je već ono 'varijacije na temu'. Mi smo se prošle godine borili sa skolom na sve i jednom frontu oko obrazovanja našeg sina (tad isao u Kindergarten).
Bilo je grozno, bilo je naporno, uzelo je strasno mnogo i energije, znanja i novaca da se izborimo za nešto prikladno njegovim sposobnostima. Nije bilo lako ali je bilo ipak moguće! Ovde imaš sansu i vjeru da se izboris za ono u šta ulozis sebe!

Nas sin koji jedva da može da prica ide u isti razred sa djecom tipicnog razvoja, bez stalne pomoći asistenata i sasvim dobro napreduje (čak šta vise, u mnogo cemu je na mnogo visem nivou razvoja od vrsnjaka).

Ja sam zadovoljna ovim skolskim sistemom, volim što se ovde pristup djeci zasniva na uzajamnom postovanju, volim sto djeca imaju mnogo izbora, treba se sa njima i te kako raditi i biti svaki Boziji dan ukljucen u njihove aktivnosti, zadace, itd. Uspjeh djeteta zavisi najviše od ukljucenosti roditelja, dobre okoline a onda od kvaliteta nastave. Ovde se sve svodi na to da organizujes zivot tako da živis u boljim dijelovima grada gdje su skole 'jače' i da si u svakom pogledu ukljucen u svakodnevnicu djecijeg obrazovanja.

Što se tiče stranih jezika, u nasoj državi su obavezni da se skola zavrsi (neki broj casova, ne znam tačno) ali prilika da se uzme još jedan jezik pored osnovnog engleskog dobijas još od prvog razreda. Moji imaju priliku da uzmu spanski i mandarin (kineski) i počet će sledeće godine (kcerka).

To je odlicna zamisao, ali onda bi se sistem skolstva morao integrisati a bojim se da za to nema uslova u običnim skolama jer sve skole su prebukirane u gradovima i rade se nadogradnje, deca mahom ostaju bez dvorista, sala za fizicko i drugih sadrzaja i jedva mogu da stanu deca sa uobicajenim potrebama. Ova skola koju sam navela je izgradjena uz pomoć stranih (zapadnih) donatora po starom sistemu ocigledno i još uvek ima mnogo roditelja koja brigu o takvoj deci prepustaju ustanovama. Tuzno al daleko smo mi o sveta. I ova tema gore kad se radi o nasilju muza u porodici to pokazuje da smo daleko, daleko od svetskih standarda.

U bre Gala ti se u starom maniru kacis za reci i tumacis po svom nahodjenju! Gde sam rekla a kamoli pomislila da ne treba da krenemo napred?! Al moras priznati da to jako malo zavisi od nas već iskljucivo od institucija sistema, države, politicara etc.