Diskusije : Trudnice i mamice

 Komentar
Dete iz prvog braka
JedanGrad
14. maj 2012. u 07.48
Već dugo vremena nisam bila ovde na forumu... Znate i sami, život, i sve što nosi isti... Pre negde dve godine, javila sam se sa temom, dete iz prvog braka, ne znam da li me se ko seća... u glavnom, da skratim pricu, i opišem svoju situaciju...
Imala sam dete iz prvog braka, bila sam dugo sama, kada sam upoznala sadašnjeg muža. Sve u našoj vezi je bilo savršeno, venčali smo se, ja opet ostala trudna... Međutim, tokom moje trudnoće počeli su problemi... On bi moje dete ignorisao, ponašao se kao da dete nepostoji, i naravno da mi je to smetalo. To se dešavalo iz čistog mira, i kada bih ulazila u konverzaciju sa njim, da vidim zašto je to tako, on bi izražavao svoje kajanje, da nije ovo za njega, odnosno veza i brak sa ženom koja ima dete. To bi trajalo danima, pa bi onda opet stajao na loptu, popravljao svoje raspolženje prema mom detetu... Evo sada smo dobili svoje dete, odnosno ono ima skoro 2 godine. Odličan je otac tom detetu, međutim, opet ovo moje jadno ispašta njegovo ignorisanje. Vrlo često se pravi da to moje dete nepostoji, ignorise njegova pitanja, ama apsolutno kao da nepostoji. Ja sam slomljena drage moje, zaista sam slomljena. Ne znam šta da radim. Dođe mi da bežim od njega, počinjem da ga mrzim zbog svega. Da mi je pokazao da mu smeta moje dete dok smo bili u vezi, mislim da bi bilo korektno da mi je to rekao, a ne ovako da me lepo zavuče. Naravno, ja sam majka oboje te dece, i oboje ih volim jednako. Ali jednostavno mi je ovog starijeg tako žao. Trgam samu sebe šta da radim. On je dobar otac ovom malom, nema šta, pomaže mi oko njega, igra se, pažljiv je i brižan otac. Ali ovo moje jadniče, duša mi se raspada svakim danom...
Sada kada razgovaram sa mužem, on mi kae da me voli, da sam za njega savršena žena u svakom pogledu, i da kada bi mogao da vrati vreme, da više nikada nebi bio sa mnom, i to samo iz razloga jer imam dete.
Ima li neko pametan savet, jer ja više nisam pametna...
Lolypopa
14. maj 2012. u 08.01
Ja se secam ove price kroz maglu, ne znam zaista šta bih rekla ili posavetovala, ali me zanima da li dete iz prvog braka ima bioloskog oca koji bi nadoknadio taj nedostatak paznje i ljubavi koje mu uskracuje ocuh?
JedanGrad
14. maj 2012. u 08.07
Biološki otac mog deteta živi u inostranstvu, nikada nije hteo da čuje za njega. Verujte da tako rado bi ovog sadašnjeg ostavila, ali onda u glavi mi ostaje, da ću od dva deteta napraviti siročad... Pokušavam da ostanem jaka uz sve, a osećam da pucam...
nea111
14. maj 2012. u 08.39
„Sada kada razgovaram sa mužem, on mi kae da me voli, da sam za njega savršena žena u svakom pogledu, i da kada bi mogao da vrati vreme, da više nikada nebi bio sa mnom, i to samo iz razloga jer imam dete.”

Izvini ali gdje si ti u cijeloj toj prici? Volis li ti ustvari tog covjeka?
Ja iskreno mislim da je gore odgajati djecu tako kao sto je sada, nego da imaju samo tebe i da ih niko ne zapostavlja...mislim da ignorisanje ostavlja veci oziljak na svijesti nego znanje da tata živi negdje drugo. Ako razgovori s muzem ne pomazu ( a vjerovatno nisu jer se isto ponavlja već 2 godine), onda moras smisliti drugi izlaz.
To je moje subjektivno mišljenje i naravno da svaka situacija ima svojih dodatnih aspekata. Ali u savrsenom svijetu, gdje bi bezbolno mogla da se odvojis i živis u miru svoj zivot sa svojom djecom, ja bih to i uradila...ali svijet kao sto znamo i nije uvijek savrsen...
sa srećom tebi i tvojoj djecici da sve bude ok na kraju
sharlota
(bez zanimanja)
14. maj 2012. u 09.14
:(
pridruzujem se predhodnom kometaru, i ja mislim da je gore odgajati djecu u takvoj zajednici nego da da ih odgajas i podizes sama.
a ti? da li si sebe preisptiala,da li si dovoljno jaka da izdržiš takvu atmosferu, svaki dan?
je ne mogu ni da zamislim kako se ti osjecas, iz dana u dan,mogu samo da pretpostavim.
ne želim da ti pristajem na muku, odvagaj sve, pokusaj da porazgovaras sa muzem,da ga dozoves pameti,jer u cijeloj toj prici djeca najviše ispastaju dijete iz prvog braka,ali će ispastati i ovo drugo,jer ćeš ti biti nesrecna zbog ponasanja svoga muza, te mu nećeš mocu pruziti svu ljubav na pravi način.

ja bih pokusala da porazgovaram sa njim,sto mu smeta dijete iz prvog braka,da li je ljubomora,da li je posesivnost, koji je problem psihicke prirode u pitanju?

razgovor i ako treba strucna pomoć, jer meni njegovo ponasanje nije bas najnormalnije ima tu neki prikriveni problem

srećno
Mayche
(ǝɥɔʎɐɯ)
14. maj 2012. u 09.26
Jako mi je zao sto tvoj sin prolazi kroz sve to i naravno ti sa njim. A za tvog muza nemam ništa dobro da kažem jer ne mogu da razumijem takve ljude. Ako nije bio spreman za vezu/brak sa zenom koja već ima dijete nije trebao da se uopste upusta u sve to.

Koliko ste dugo bili zajedno prije nego sto si ostala trudna drugi put? Znam da je sada kasno da se bilo šta promjeni, ali me bas zanima da li je bio takav u vezi i da li si imala uopste dovoljno vremena da ga dobro upoznas ili se je on promjenio nakon što se rodilo njegovo dijete?

xjkx
(plavusa)
14. maj 2012. u 09.29
Cekaj, on ti kaže da je moguće vratiti vreme, nebi bio sa tobom zbog tvoj deteta? Strasno.

Mogu zamisliti koliko te ubi tuga za tvojim detetom. Nije ga hteo jedan otac pa ga eto neće ni drugi. Jadnichak mali :(. Nadam se da neće imati emotivnih problema.
LeaDiKaprio
(shumska)
14. maj 2012. u 09.38
Ja se secam tvoje teme. Znaci, tako su se razvijale stvari: rodila se beba... Znaš šta mi nije jasno? U cemu je problem njegov sa tvojim detetom? Izvini molim te meni ta prica 'ti si sjajna, savrsena SAMO sto imaš dete' ne pije vodu. Tvoje dete je deo tebe - ti si ti sa detetom on tebe bez deteta ni ne zna. O kome on prica?? KO je to savrsen, neka zamišljena licnost bez dece? Pa to nisi ti!!
Stvari su se naravno dodatno iskomplikovale sa zajednickim detetom.
Mislim da je kljucna stvar ZASTO je njemu dete toliki problem. Zajednicki zivot je skup kompromisa i mislim da ga moras suociti sa nekim zivotnim cinjenicama. Mislim da moras igrati sa otvorenim kartama. Šta imaš da izgubis?
Mayche
(ǝɥɔʎɐɯ)
14. maj 2012. u 09.53
Ne mogu da prestanem da razmišljam o ovoj situaciji. On najvjerovatnije misli da si ti jadna i da nemas izlaza, imaš jedno dijete iz prvog braka sada jedno sa njim i on može da ti kaže šta god hoće i da se ponasa kako god hoće jer misli da ti nećeš da mrdnes niti uradis nešto povodom toga :( .Srce mi se slama...

Bas kao sto Lea kaže njemu treba sve karte da se iznesu na stol i da se postavi ultimatum (ako ćemo tako da to nazovemo) da mora da se mijenja 100% ili dovidjenja. Tvoja djeca ispastaju, oboje ne samo sin iz prvog braka jer ti nisi zadovoljna i ne možeš njima takva da pruzis sreću koja je njima potrebna.

Nisi jadna i nema niko pravo da ti kaže tako nešto ('da mogu da vratim vrijeme...') pa da ti je rođeni otac i moras da zauzmes drugaciji stav i da se on promjeni i da vas oboje postuje.

Una33
(sanjar)
14. maj 2012. u 09.54
Jedan grad,

Znam da ti nije lako, te stvari su jako bolne za jednu majku.Mislim da sa muskarcima nema nekih pravila, ako su dobre osobe, nesebične, biće dobri ocevi, stricevi i ujaci, ako nisu, samo majke mogu da ih vole !

Mislim da tvoj muž ima problem sa TOBOM a najbolji način da te kazni/pokaze koliko mu nešto smeta je preko djeteta.Neko je već spomenuo da bi strucan razgovor pomogao da se otkrije uzrok , ako ne, ja bih mu lijepo rekla da te, ako ne promijeni svoj stav , izgubio i fino se pokupila i otisla, pa taman to bilo na dva- tri dana kod sestre, prijateljice ( za toliko će se naći valjda ).

Samo nešto drasticno može da ga cimne iz tog stanja „ ja volim po zasluzi” koje mi je van svake pameti ! Nema on prava na to jer se svijet ne vrti oko njega. Ne mislim da je dobar otac ni prema svom bioloskom djetetu, jer način na koji se ponasa prema njegovom bratu je krajnje primitivan i sebican.Ne mogu da ulazim U analize sto je tako, ali je vrlo sebično izabrao da cuti prije nešto sto ste se vjencali ..Kako mu to tada nije smetalo ?

Budi jaka i hrabra, nemoj da dozvolis da te ta situacija toliko boli da se paralises i ništa ne cinis.Šta imaš da izgubis ako probaš da se boris za svoju djecu i sebe ? Muza ? Po mom mišljenju ti njega sada nemas ( ne shvati me pogresno, ne želim da zvucim gruba ) već da kažem da je jasno da zestoko gubis postovanje prema njemu a od toga to potpunog prestanka emocija/preziranja je samo korak.
Sve najbolje ti želim i da se ta situacija sto prije rijesi.Možeš ti to , vjeruj !
kalavestra
(inzinjer)
14. maj 2012. u 10.00
Joj secam se teme.Elme ja imam dva pitanja za početak:

1. kako je to dete koje ima majku siroce? I ako posle svega odlucis da sama ostanes sa oboje dece bolje je po meni jer rasce ko braca voleces obojcu bez grize savesti podjednako i nećeš se lomiti da nadomestis ocinske ljubavi. A deca sa majkom nikad nisu bila sirocici.

2. jesi li ti sigurna da je on stavrno tako dobar i prema svom detete u iprema tebi? ja ne mogu da pojmim da u jednoj osobi u jednoj licnosti po u jednoj glavi i u jednom srcu postoji ljubav prema jednom detetu a prema drugom ne. ni ko i ne ocekuje da mu on bude otac ali pravi prijatelj i podrska u zivotu da.

I na kraju moj iskren savet: pre nego sto ranis bespovratno tri duse (tvoju i tvoja dva deteta) posavetuj se sa nekim strucnim. Tu previse ozbiljnih stvari ne stima a ti imaš kljuc da razresis taj cvor. Možda ti treba samo malo podrske. Nije lako udati se drugi put, a onda je nekima još teze razvesti se. Ti si majka a majke su hrabros, nemoj da te palanacka razmišljanja utcavaju. Možda gresim u ovomse sto pišem ali to je na osnovu onog sto si rekla. Izvinjavam se unapred ako sam bila ostra.
ApacheRosePeacock
14. maj 2012. u 10.00
Ja sam „dete iz prvog braka”.

Sa ocem nisam imala mnogo kontakta, a moj ocuh... nije me ignorisao, već me maltretirao kol'ko je god mog'o. Za cetvorku u skoli cepao mi postere sa zida, uzimao muzicki stub (jer je znao da me to najviše boli), za kasnjenje od 5 minuta nisam mogla da izlazim iz kuce po mesec dana, zato što sam mu rekla da laže - batine, zato što sam otisla u policiju posle tih batina - promenjena brava na vratima da ne bih mogla da udjem u kucu i tome slično.

E sad, njih dvoje su (majka i ocuh) dobili dete u jednom trenutku, i - za razliku od tvog muza- on se nije mnogo bolje ponasao ni prema mom bratu. Nije se bas izivljavao, kao na meni, ali da je bio dobar i pazljiv, nije nimalo. Ja kontakta sa svojim ocem nisam imala previse, a moj brat koji je živeo sa svojim... ne verujem bas da mu je bilo mnogo lepse.

U svemu tome je, na kraju, nadrljala moja majka. Ona nije bila u fazonu da joj oba deteta žive bez oca, i živela je pakao, dok moj ocuh nije umro. Jer, znaš, klinci porastu, imaju svoje drustvo, svoja interesovanja, i „odlepe” se od zivota u kuci dok majke ostaju tu gde su, da pate i da postavljaju pitanja same sebi.

Ne mogu ništa da ti kažem za tvoju situaciju, ali znam jednu stvar - da se moja majka razvela po drugi put, na vreme, moj brat i ja bismo imali mnogo lepse detinjstvo, a ona mnogo laksi zivot. Ali opet, kažem ti, moj je cuh bio mnogo ekstremniji slučaj od tvog muza. Nisu to lake odluke, a opet od njih zavisi mnogo toga... Stvarno ti želim puno sreće, i tebi i deci.
blondinka
(avanturista)
14. maj 2012. u 10.05
Ja se odlično secam tvoje price i secam se i tada da sam ti rekla da te ne razumem jer sam i sama u istoj situaciji u smislu da sam dovela dete iz prvog braka u drugi brak i to dete koje nema bioloskog oca jer je umro.

Ja sam se jedno vreme, pre sadasnjeg muza, zabavljala sa momkom koga nisam htela odmah da upoznam sa tada jedinim sinom. Nakon par meseci veze, naravno, on je znao da dete postoji i uvek je pricao bajke o nasem zajednickom zivotu sa tim detetom, osmelila sam se da ih upoznam. Po trzaju njegovog tela sam ukapirala da tu nema 'leba za nas. Neverovatno kako je iz svake njegove reci izbijala neka ljubomora prema mom sinu. Ja sam brzo resila tu pricu iako sam bila spremna da se zakunem samo dan pre tog susreta da ćemo živeti srećno do kraja zivota, zajedno. Naravno, ovo nije primer tvoje situacije ali je cesce da ljudi imaju problem sa detetom iz prvog braka nego sto nemaju.

Da ne gnjavim, u goroj si situaciji nego sto sam bila ali kao neko ko ima brak iza sebe i ko zna koliko je teško biti sam sa detetom i da bi izlaz iz ovog braka za tebe verovatno kao ženu znacio kraj,svejedno jedino sto mogu da ti kažem je da odes.

Nisam pozvana da ti sudim i mislim da je možda grubo reći da te ne razumem, razumem ja zašto ti to sve trpis jer se nadas cudu, ne želiš da sebe dovedes u situaciju da ti sutra to malo kaže da si ostavila njegovog tatu samo zato što nije voleo brata i slične stvari. Ali, veruj, nikada neće biti bolje. I, veruj, moguće je da neko tvoje dete voli kao rođeno. Moj muž je hiljadu puta stao na stranu mog sina umesto na stranu našeg sina. Ide mu na roditeljske sastanke, prica sa njim na način na koji bi to otac uradio /i bolje od oca/, potpuno ga tretira kao rođeno dete i uvek će ga braniti npr. ako ja povisim ton na njega ili mu nešto prigovaram. Čak i kada napravi problem, on je taj koji će to razumeti, opravdati, razgovarati sa njim, posavetovati ga. Secam se kada je stariji sin stao na ekser pre par godina i kako ga je moj muž, prebledeo u licu i uplasen kao da je sudnji dan, trceci na rukama odneo u bolnicu i tresao se celu noc jer je mislio da je ne znam kakva povreda u pitanju. Ili kad je otisao da odrzi lekciju treneru koji nije video da je moj sin najbolji kosarkas na svetu:)

Ako mislis da to dete ne vidi, tu netrepeljivost od strane ocuha, grdno se varas. Ja se secam kako je moja baba po ocu forsirala moju sestru od strica i uvek nju branila,za nju se borila a mi ostali, nas 5 ostale unucadi od tri sina koja je imala, nas nije ni videla od nje. Pri tome, to je baba, niti sam bila vezana za nju, niti sa njom živela pa da me to nešto posebno potresa ali dete to upamti. Druga stvar, takva deca odrastaju u nesigurne ljude, misleci da nešto pogresno rade jer ne zasluzuju neciju ljubav. A da ne kažem da može doći do toga da se pita zašto je vase zajednicko dete bolje od njega i da postane ljubomoran na rođenog brata ili sestru. Bolje je i otac koji nikada nije pitao za njega nego ocuh koji ignorise njegovo postojanje u istoj kuci.

A što se tvog muza tiče, ja bih sa njim lako, samo da se meni dokopa saka.

Izvini sto sam ovako gruba ali bas sam besna. Tebe još i mogu nekako da razumem, ponadala si se novom zivotu, htela si najbolje ali on, kakav beskurpulozni gad.

Da sam na tvom mestu, ja bih polako prestrojavala redove i presabirala snage i formirala sebi put za novi zivot.
efferalgan
(volim kokoske)
14. maj 2012. u 10.19
Čim je on tebi rekao da može da vrati vrijeme unazad, nikad ne bi bio s tobom zbog djeteta...rekao ti je sve.
Ako imaš još uvijek žive roditelje, voljne da ti pomognu i da te udome dok se ne snadjes, uzmi svoju djecu i idi od njega. Spasices sebe a najviše bratsku ljubav. Jer on može samo da unese mrznju između dva brata sa takvim ponasanjem...a gore ti slo u kuci ne treba.

Nije mi jasno kako nisi od starta primjetila da on ne gotivi tvog sina...to se može primjetiti. Ili jesi samo si mislila ako i njemu rodis dijete da će se stvari promjeniti? E pa ako je tako, napravila si kardinalnu grešku...ali sad nema nazad, samo naprijed.
Još ako se i njegovi roditelji tu nešto pitaju i pujdaju ga svakodnevno što se ozenio zenom sa djetetom...tom braku spasa nema.

Nego trazi utociste kod svojih roditelja, roditelji svom djetetu ne bi trebalo nikada glavu da okrenu, i ja se iskreno nadam da će te udomiti i da ćeš kod njih naći utjehu.

U svakom slučaju SrećNO
Strelica_
(NIJE VAZNO)
14. maj 2012. u 10.39
Koliko dete iz prvog braka ima godina? Možda ne bi bilo loše da sa muzem potrazite pomoć psihologa, ova situacija će ostaviti na sve vas posledice, najviše na decu.

Ja razumem da neko ne može da bude sa zenom koja ima dete, ali ne razumem da se to „pojavi” posle nekoliko godina. Jesi ga pitala šta je uzrok? Možda si posvecivala njemu paznju ranije a sad više ne?
maja3s
(diskutant)
14. maj 2012. u 10.41
sjecam se tvoje price...šta da kažem nemas sreće sa muskarcima...

šta da kažem neke žene samo neznaju da izaberu pravu osobu za sebe...ovo negovorim tebi već iz iskustva mojih drugarica

nije kraj svijeta ako se opet razvedes...imam vise drugarice koje su sreću nasle tek 3 put i imaju sa 3 covjeka troje djce gdje sve funkcionise...samo sto i muskarac ima djece iz prvog braka sad već odrasle osobe ali u jednom periodu zivota su zivjeli sa još 2 djece...jeste malo bilo guzva u 3sobnom stanu ali funktionisalo je...sad te dvije djevojke žive u vecem gradu zbog skole i kad su praznici svi se sastanu

malo me zulja kad napises da ti muž kaže Volim te Ali da nije kao sto jeste ja Nebi tako...e to je bas bljak još ti to iznosis Kao da te on Voli..jer da te Voli nebi postavljao pitanje
moras da rascistis to sa njim polako ali sigurno...bez svadje i bez emocija...bojim se da je tip koji laska stalno i obecava da će sve biti kako treba

kad on tebi kaže da te Voli i da te nebi ozenio da vrati sat unazad znači da je Zazalio...zašto ga onda ne pitas zašto onda živi s tobom i da je on i tad znao da ti imaš djete i da to ne može jedno bez drugoga
blondinka
(avanturista)
14. maj 2012. u 10.46
„Možda si posvecivala njemu paznju ranije a sad više ne? ”

Izvini, Strelice, ništa lično upuceno tebi ali mislim da je stvarno dosta da se muskarci pekmeze za svaku sitnicu i prave dramu oko sebe. Pa odrstao je covek, neće se valjda u paznji majke takmiciti sa detetom??? Ako je mislio da ima nepodeljenu paznju u zivotu onda je trebao da nadje partnerku koja je spremna da nema decu i nema dece iz prethodnog braka. Meni je nepojmljivo jer sam i sama ljudsko biće i odrastao covek da se guram sa decom oko nečije paznje. Pre svega, nije to ista paznja, prema detetu i muzu. Druga stvar, ako je u pitanju manjak paznje, kako se to onda ne reflektuje na zajednicko dete u smislu da je ljut i na njega nego samo na prvo dete koje nije njegovo?

Ne mogu tačno da se setim ko je to tada napisao, čak bih se kladila da je Lea u pitanju jer ona ume da bude tako direktna i okrutno iskrena, ali neko je pre dve godine napisao da se tu radi o tome da je tudje mladunce pretnja njegovom coporu, nešto u tom smislu. Upravo je tako - to dete za njega oduzima njegovo vreme i vreme njegovog deteta, verovatno udise i vazduh koji je namenjen njemu i njegovom detetu, jede mu hranu, zivce, otima mu deo žene, za sve mu je krivo. Pa ni je to ni prvi ni poslednji primer u psihologiji da se takvo nešto desava.

I ja sam zato da pokusate kod psihologa ali mislim da tu ima slabo vajde jer mislim da su stvari otisle predaleko.

Daj Boze da gresim i da se sve zavrsi kako treba.

Odavno nisam bila ovako besna.
Isidora_C
(U,u,u - sapuce mrak...)
14. maj 2012. u 11.24
Sjecam se teme jer i tada si se javila jer on nije bio dobar prema tvom djetetu. Ako se dobro sjecam, pridruzio vam se iz neke druge države i tada su ti neke žene ovdje pisale da bjezis od njega, a neke da mu das sansu da se snadje u novim okolnostima, da trazite strucnu pomoć i sl.

Ti si, ocigledno, uradila ovo drugo ali on ne da se nije popravio nego je postao još gori. Svasta se u zivotu može promijeniti, ali se vrijeme ne može vratiti. Dvije godine su jako duge kada je u pitanju osjetljiva djecja dusa zato bjezi od sebičnjaka sto prije! Možda on tebe i voli, ali nisu u pitanju samo ti i ni ti ne možeš biti srećna ako ti dijete pati.

Nema tu sreće, lutko, ali sreće ima sa dva brata koja !@#$ drugog i imaju mamu koja ih beskrajno voli. Nisu oni sirocici sve dok ih ti stitis i živis za njih.

Gledaj i, sto Effy kaže, da se oslonis na porodicu i prijatelje. Naci će se uvijek neko ko ima srca i ko će ti biti podrska. Srećno i nemoj da cekas još dvije godine i opet postavljas istu temu.
anavolimilovana
(radnik)
14. maj 2012. u 11.26
Draga jedan grad, odlično se sjecam tvoje price, bila je na forumu moja porodica i imala je negdje oko 150 postova kad je zavrsena.
Da li je moguće da ima 2 godine? Ti si tad bila trudna.Mnogo, mnogo puta sam pomislila na tebe i zapitala se šta si uradila na kraju.
Oprosi, ali ja sam se nadala da si otisla. Da si ga ostavila tad.(muza)
Sjecam se svih detalja. Moje srce place za tvojim starijim sinom.
Znam kako si pisala da je dobro dijete. Srce malo. I sad placem.
Oprosti,znam da je tebi već ionako strasno.
Da sad ne ponavljam već zakljuceno gore iznad od diskutantkinja, znaš i sama da je odrastati pod takvim uslovima mnogo gore nego zivjeti sa mamom i bratom(ili sestrom),u miru i postovanju i imati njihovu ljubav. Znam da je teško. Znam da si u Srbiji gdje svako svakog zna.
Znam da će pricati, znam kako će izgledati-po drugi put bla bla. znam šta će neki pricati. Ali ti ćeš znati istinu i ti ćeš znati razlog.
A vjeruj mi on je jak. I dovoljan. Molim te, odvedi ga odatle. Već je tu puno duže nego sto je trebao biti. Izvini moju direktnost molim te.
Misli samo na svog sina. Tvoje drugo dijete će imati paznju svog oca i vrijeme provedeno s njim i dalje, ako je kao sto kažeš, njemu posvecen otac.
Zeljela bih tako silno, da mogu da se sjetim doslovno zadnjeg posta sa tvoje teme prije 2 godine, koji je bio tako jasan i zastrasujuce istinit, ali ne mogu. Možda ti hoćeš.
Pokusacu samo da ga parafraziram. Isao je kao odgovor na neke druge postove koji su govorili o tome da treba da se cuva brak.
Rekao je otprilike da umjesto brige za ocuvanje braka,ili bilo čega drugog svaka majka ima obavezu da prvo i prije svega zastiti svoje dijete.
Da cekanjem, ljudi često misle i nadaju se kako će se doticna osoba promijeniti(muž kada stigne njegovo dijete-bila si truda), a u stvari mijenjaju se samo odredjene okolnosti, karakter je taj koji ostaje isti.
Nikad neću zaboraviti taj post, originalno bio je još efektivniji i bolje srocen. Mislim da je i tebi i tad bio jasan, ali da nisi imala snagu da to uradis tad. Ne znam šta još da ti kažem,osim da ti posaljem koliko mogu od sebe snage, jer znam da ti treba. Nisi sama.
Svi mi mislimo na tebe i volimo te.
Neka te Dragi Gospod pogleda i blagoslovi tebe i tvoje djecake i neka te osnazi i izbisrti um za sledeći korak.


novosadjanka
14. maj 2012. u 11.43
Ja sam samohrana majka. Volela bi naravno da se udam nednog dana ali NEMA SANSE da bi bila sa covekom koji ne voli moje dete. Nebi razmišljala ni sekundu. Tvoj posao je da ti deca budu srećna, i da ti uradis ma šta god to znacilo. Ne kažem da je lako ali ja mislim da tu budalu od tvog muza moras pod hitno da ostavis.
Nada33
14. maj 2012. u 11.58
Sjecam se teme, pogodila me tada a sad još vise:(( Ne znam kakva si ti, 'trpeca' izgleda, ja znam da ja ne bi mogla da sutim i tu bi nam bio kraj druzenja. Da se moje djete osjeca zapostavljeno, ignorisano u svom domu, e toga majka nije još rodila.
Šta kaže, kad bi mog'o da vrati vrijeme tebe ne bi bilo u njegovoj prici, meni to kaže sve. Izabrala si JAKO lošeg covjeka, slabica, manijaka, sebičnjaka,prevrtljivca. Od g...a nikad pita ni od njega covjek, na zalost.
Gdje se nalazis? Imaš li bilo kakavu podrsku/pomoć, nije lako sa dvoje djece.
Želim ti sve najbolje.
JedanGrad
14. maj 2012. u 12.28
Drage moje,

Hvala na komentarima, i eto vidim da me se mnoge od vas sećaju. Da, nisam ga ostavila, rodila sam dete sa njim, i eto, bila na porodiljskom godinu dana, posvetila se deci maksimalno...
Za one koje se nesećaju mene, evo ukratko da objasnim... Rodila sam dete pre 9 godina sa čovekom kog sam mnogo volela, a koji mene nije voleo, kome sam bila samo avantura...Bila sam jako mlada tada, tek 20 godina imala. Mnogi su me osuđivali zato što sam zadržala dete, ali ja sam ipak odlučila tako, njegov otac je otišao u inostranstvo, nikada se nije raspitivao za dete. Posle toga, nastavila sam sa studijima, završila fax, u međuvremenu nisam nisakim izlazila, već sam se maksimalno posvetila detetu. Jako sam bila razočarana u tu ljubav... I eto, upoznam sadašnjeg muža koji mi je skidao zvezde sa neba, bio predivan i prema meni i prema mom sinu. Znao je da imam dete od prvog dana, i kada ga je upoznao, zajedno smo išli u bioskop, zoo vrt, gde god da smo išli, išli smo utroje. Znao je da se poigra sa dečakom, dečak je znao da mu to nije tata, više su se tretirali kao sestrić i ujak na primer, što je po meni bilo sasvim dovoljno. Zaprosio me je, venčali smo se, i ja sam ostaala trudna... Ukratko posle toga, sve je počelo. On je počeo da bude jako rezerisan prema mom dečaku, da ga ignoriše. Nije on njega nikada udario, kaznio ili maltretirao, već jednostavno naiđe period kad se pravi da moj dečak ne postoji. Prema našem detetu je divan, otac za primer, to se nemože porediti, ali moje dete, duša me boli, srce mi se slama.
Kako dole reče blondika, imam osećaj da mu smeta što zauzima naš vazduh, što ga mali brat obožava. Mnogo puta sam vodila razgovore sa njim, tipa kako je moguće da nimalo baš neoseća ljubavi prema mom dečaku, našta jedini odgovor dobijem, da to nije moguće, da nisu iste krvi, da to nikad neće biti moguće. Znači zavlačio me je dok smo bili u vezi, uveravao me je u nešto sasvim drugo, a sada skroz drugačija priča.
Dođe mi da ga ostavim verujte, jer imam osećaj da počinjem da ga mrzim zbog tog svog zavlačenja, i sadašnjeg ponašanja. Gadi mi sama pomisao na svu tu situaciju. Počela sam da ga izbegavam što je god moguće. Pokupim decu posle posla, pa odemo eto do parka ili negde već, i vratim se pred spavanje. I tako iz dana u dan.
Razgovora sa njim sam imala bezbroj, više ni sama ne znam, i sve se to nekada popravi onako malo, bude bolji par dana, pa kada ga nešto izživcira, po starom, ignorisanje...
saadet
14. maj 2012. u 12.29
Ako si se ranije već dvoumila i postavljala pitanja znači da si već imala osecaj da nešto ne stima, ali si ipak izabrala da mu das sansu. Ne znam koliko ste dugo zajedno, ali ocigledno nisi bila dovoljno dugo sa njim pre nego sto si ostala trudna. Ako si u Srbiji, mogu da zamislim kako ti je. Čak i na ovim duskusijama se javljaju žene koje samohrane majke nazivaju raspustenicama, ali ne trebaš misliti na mišljenje primitivaca jer niko od njih neće biti uz tebe. Verovatno brines i kako ćeš finansijski, nije lako biti samohrana majka, ali sa druge strane nema novca koji će tvome sinu moći da kupi mir i bezbrizno detinjstvo. Tvoja je duznost da ga spasis dok nije kasno jer kajaces se celoga zivota. Imaš li familije ili nekoga sa kime možeš da podelis muku?
Što se muza tiče, nemam reci stvarno! Razumem da neki ljudi ne mogu prihvatiti decu iz prvog braka, ali da je covek sa karakterom i da je stvarno imao muda priznao bi to i sebi i tebi još u početku. Sada nevino dete ispasta zbog nezrelosti roditelja i nije dovoljno sto ga je rođeni otac odbacio već ga ponizava neko ko mu nije niko i ništa! Jao pocinjem da se nerviram stvarno!
masha_mali
(svastanesto)
14. maj 2012. u 12.36
Ne mogu da shvatim majke koje stanu na stranu muskarca pored rođenog deteta.
VIDIS da ti dete PATI, tebi se srce LOMI gledajuci sve to, i još uvek si s njim???
Taj covek će biti SVOM detetu dobar otac i kad ne bude tvoj muž.

Prvo ga otac ne želi i sad majka dopusta nekom tamo kretenu da ga maltretira na taj način?
Vreme je da pokazes svom detetu da ti je ono na prvom mestu. Ti takva kakva si, tuzna i zalis to dete, ne pomazes. Bolje da ste sami vas troje i da im poklonis svu svoju paznju nego da živite tako. Probudi se!!

Izvini ali bas si me razbesnila.

Znala sam ženu, skoro ista situacija samo sto je to njeno prvo dete bilo fizicki i psihicki zlostavljano. Onda mi kaže „ne znam šta da radim, zao mi da mi drugo dete nema oca”. Ma doslo mi da ju isamaram, da ju razbudim malo ali eto i nju je mlatio pa mi bismo zao. Rastali su se kad je ovo drugo dete poraslo (zajednicko) pa na kraju molio svoju majku da ostavi njegovog oca jer nije vise mogao da gleda kako ju tuce. Ufffffff
S_Girl
14. maj 2012. u 12.49
Naravno da ćeš početi da ga mrzis, jer kako možeš voleti nekoga ko nevoli tvoje dete? to je nemoguće.

Kao sto je neko rekao ne možeš vratiti vreme unazad ali možeš promeniti svoju buducnost. Posle svega sto si napisala ja uopste ne vidim prostora za dvoumljenje. Meni kao i ostalima koje su ti se javile je cisto kao suza da ti sa njim nemas svetlu buducnost. Pa čim ti je rekao da se ne bi ni ozenio tobom zbog deteta da može vratiti vreme unazad to ti sve govori, ne znam šta ti vise treba.

Srce me zaboli kad čujem ovako nešto. Joj kakav sam zivac oklagija bi mu se obila o glavu, uhhhhh.
Mayche
(ǝɥɔʎɐɯ)
14. maj 2012. u 13.07
Ja potpisujem u potpunosti ovo sto je masa napisala. Nazalost je tako.
precious
14. maj 2012. u 13.14
koji supak! jadno dijete!:(
tamara
14. maj 2012. u 13.30
jedan grad--1.izbij iz glave da će ti deca biti sirocad
2.ako imaš gde i od čega da živis kupi se i idi dok imaš snage i volje za zivotom.
nije moje da ti to govorim,ali razmisli malo,kad popucas po svim savovima ko će ti pruziti ljubav tvom prvom sinu?
tvoje dete neće osudjivati tvog muza već tebe sto si to dozvolila.

JedanGrad
14. maj 2012. u 13.37
Znam, sve ste u pravu, verujte, nisam došla na ovaj forum da bi eto neko eventualno mi ukazao da sam u krivu, i šta je ispravnije da radim... Svaka topla reč vas neznanaca, znači više nego što možete zamisliti. Izgubila sam majku i oca u 6 meseci, umrli su oboje potom što sam rodila ovo drugo dete. Majka mi umrla kad je beba imala 2 mjeseca, a otac 6 meseci nakon nje. To mi je jako teško palo, jer se osećam usamljeno i kao da sam sama na ovom svetu sa svim tim problemima, da su mi makar oni tu da mogu da samo zgrabim ove piliće i pobegnem od svega... ali tako je kako je. Nema onog, šta bi kad bi, već je tako kako je.
Javim vam se malo kasnije, kada uspavam decu... pozdrav.
Vanderbilt
(whatever)
14. maj 2012. u 13.49
masa je skroz u pravu

a ti si eto dala sansu situaciji da se popravi i sad kad se nije popravila - šta sada?

ja saosecam sa tobom jer mogu da zamislim kako ti je, ali vise saosecam sa detetom kom ti, na zalost, uopste ne pomazes svojim stavom sazaljevanja i cekanja i bitisanja u nekoj bezveznoj situaciji za koju jako dobro znaš da neće ići na bolje ali i dalje ostajes u njoj pravdajuci svoj ostanak time da ne bi od dvoje da napravis sirocice

imaju mamu i tatu, nisu sirocici

ali biće ti starije dete u dusi siroce jer ga nije hteo otac, nije ga hteo ocuh, a ni majka ga nije zastitila od te nezeljenosti znaci ni njoj nije bio bitniji od - braka, drugog deteta, da ne prica selo itd...

izvini, ne želim namerno da budem gruba i da te uvredim, ali mislim da ti je potrebno da se trgnes iz svojih objašnjenja i opravdanja i da vidis pravog vinovnika u ovoj situaciji a to si TI i samo ti

ti si je proizvela, ti imaš i priliku da je razresis ako imaš hrabrosti i ako razumes šta je roditeljska odgovornost

prvo stekni samopostovanja, jer kako možeš da živis pored coveka koji ti najkonkretnije kaže - da mi je onda bila ova pamet nikad ne bih bio sa tobom

šta to pobogu znaci???? da li ti mislis da te on voli? da će ikad voleti tvoje prvo dete? da voli vasu porodicu? sto rece gore neko - ako je stvarno dobar, biće on dobar otac svom detetu i kad više ne bude tvoj muž, a ti... ti moras da nadjes način da budes dobra majka obojici a ne samo jednom od svojih sinova

trenutno si dobra mladjem, zbog njega žrtvujes starijeg

ako odes, mislis da ćeš zbog starijeg žrtvovati mladjeg

ali nije tako

jer tvoj mladji sin će i dalje imati tatu koji ga voli, a pri tome i brata sa kojim će razviti divan odnos koji se nikada neće razviti ako ostanete svi pod istim krovom i ako i on jednog dana pocne da imitira tatin stav prema svom bratu - a to će se sigurno desiti

pa kad ti jednog dana stariji sin ode od kuce u kojoj je ocigledno nezeljen i nedovoljno voljen - onda ćeš možda da dodjes ovde da pišes o tome?

nemoj

spreči

jer neke stvari se uopste ne daju izleciti

srećno

anavolimilovana
(radnik)
14. maj 2012. u 13.55
A bas sam htjela napisati u onom prvom komentaru da si mi nekako djelovala jače prvi put kad si je javila(prije 2 godine) i kako sto duže ostajes djelujes iscrpljenije i neodlucnije.
Znam da si bila taj put spomenula da imaš roditelje i da imaš dobar posao, pa mi nije bilo jasno što se to toliko rasteglo.
Kad tebi su u stvari umrli roditelji kad je beba imamla 2 mjeseca i 8 mjeseci. I taj covjek se i dalje ponasa tako kako se ponasa, kao da tebi nije dosta muke. Stvarno, sve sto sto mi dolazi da kažem za njega
nebi bilo prijatno, ni da napisem ni da neko cita.
Lolypopa
14. maj 2012. u 14.01
I ja isto ceo dan ne mogu da izbijem ovo iz glave. Sve pokusavam da shvatim, ali ne ide. Kakav necovek ne mogu da verujem! Zar nema nimalo savesti i odgovornosti? Pa zato se valjda razlikujemo od zovotinja (to što je spomenula Blondi) jer možemo da suzbijemo neke svoje instiktivne nagone.
Problem je i to drugo dete, koje bi u slučaju razlaza ni krivo ni duzno takođe negde patilo zbog razdvojenosti roditelja. Ako prelamas prelamaj odmah. Vremenom će biti sve gore.
Zalosno. Trebalo bi da se zapita, možda mu sutra bas to dete bude vise znacilo nego rođeno. Bog sve vidi.
Republica
(®)
14. maj 2012. u 14.03
Jedino reshenje je da mu kazhesh sledeće.
A to je da ako on voli vashe zajednicko dete učinice mu veliku shtetu ako se ophodi tako prema polu-bratu.

Sad je to dete maleno 2 godine ali će uskoro uvideti taj osecaj svog oca prema svom polu-bratu i stavice i to dete pred svrshen cin odluke koje nije na njemu da donese.

Moje iskustvo je sledeće.Ja sam dva puta bila zaproshena i dobila iz sledećih razloga. Bili su tu blizhe mojim godinama ali i bez dece.Obozhavi mog sina i hteli da zapocnemo zajednicu i josh dece.Meni je neki unutrashnji nemir odbio od toga.Jer jedno su reci i tu sad sa mojim detetom super odnos a kad dodje zajednicko dete ...nema garancija. I tako ti ja nastavim samo sa mojim sinom i dalje zhivotom.Dok eto nisam upoznala sadashnjeg partnera i on dvoje dece iz prvog braka.Ne mogu ti opisati to tačno ali nekako osecash da je taj covek drugaciji.Roditeljstvo kod njega je učinilo da on svu decu prihvata jednako.Nije onako „napadno”već neki prirodan i spontan odnos između njih. Sad nakon 7 godina u pokushaju da imamo i zajednicko dete totalno je ta homogenost među svima nama tako prirodna i svi se odlično slazhemo.Ali i nas dvoje smo bili kljucni za to.

Mozhda je prebrzo rođeno vashe zajednicko dete i nije bio proces zblizhavanja dovoljan.Mozhda je on zaista taj tip i uvidja da nema srca za oboje.Ali ti imash.Ja bih mu rekla da gubi tri srca zato shto ne ume svoje da otvori.

I neka pokusha da otvori srce zbog vasheg deteta jer će i njega emotivno zarobiti.
Lolypopa
14. maj 2012. u 14.12

Ja bih mu rekla da gubi tri srca zato shto ne ume svoje da otvori.
-------------------------------
Bas tako Repy, svaka ti cast.
Lina
(registrovani clan)
14. maj 2012. u 14.19
Jedan Grad , da nije tvoj problem da ne znaš kako da odes? Gde da odes?Kako to da izvedes? I strah od buducnosti?Ako je to problem verujem da možemo pomoći predlozima ,savetima .Gde živis?

Meni se srce cepa citajuci tvoju pricu .
JedanGrad
14. maj 2012. u 14.49
Znate kako, nema tu šta, prelomila sam, ovako više neide...Sačekaću vikend, pa ću lepo porazgovarati sa njim, obavestiti ga da odlazim, pa eto, možda neko vreme odvojeno može da mu pokaže šta je sve izgubio.
Imam ja kuću od roditelja, više nego dovoljna je za mene i decu, imam i fin posao, videćemo naravno kako će sve to da funkcioniše. Žao mi je i ovog mlađeg sina jer zaista vezan za oca, ama obožava ga. A opet ako ostanem, nije fer prema starijem. Ako išta, moćiće da se viđa sa mlađim sinom,a pa neka vidi da li je ta njegova bezdušnost zaista vredna svega ovoga...
blondinka
(avanturista)
14. maj 2012. u 14.56
JedanGrad, cinis pravu stvar. Duboko sam ubeđena da ćeš ga ovim pre svega osvestiti ali i da ćeš se ti, samo tako, probuditi iz ruznog sna u kome si već dve godine i prodisati. On će ostati kakav jeste prema svom detetu i u tome ga nemoj sprečavati a ti svim silama usredsredi se na novi zivot i pokusaj da ga živis sto kvalitetnije sa svojom decom. Ma videces kako će ti dete procvetati kada se oseti slobodno.

Ukoliko si u Srbiji i ukoliko mislis da bih ti ikako mogla pomoći, javi se na [email protected]. Ja živim u Beogradu.
JedanGrad
14. maj 2012. u 15.02
Hvala mnogo blondika, i sve drage koje ste se javile!
majkakg
(mama)
14. maj 2012. u 15.32
Nešto sasvim drugačije: problema koji imaš sama si svesna. Ovde tražiš podršku, i našla si je. I ja ti je dajem, ali ti moraš sebe da preslišaš i svoj odnos prema ljubavima i muškarcima. Hrabro si rodila prvo dete, sama, hrabro ušla u novi brak, hrabro iz njega izlaziš. Ko ne može da vidi koliko za to treba snage i jačine?
Ali, ti imaš očekivanje da ćeš promeniti osobu, a to ne biva. I takmičiš se, sama sa sobom, da sebi i drugima dokažeš da neko može da se menja.
Može, ali teško. U tvom slučaju, nikako. Probaj da tražiš jednostavnu, čistu ljubav, kojoj ne treba promena, dodatni napor, menjanje. Ko bude voleo tvoju decu, taj će umeti da voli i tebe. Ali, prvo ti moraš da sebe zavoliš na pravi način, takvu kakva jesi, a ne neku koja može da se uklapa u svačiji svet. Jer, nažalost, vidiš i sama, ti se ne uklapaš u svačije svetove, a tvoja deca još manje.
Moja starija ćerka ima oca, on nju voli, onako kako on ume i može da voli, ali njena glavna podrška i muška figura je očuh. On je drži za ruku kod zubara, on joj daje samopouzdanje, on je i kritikuje, i usmerava - i kad to vidim, ja svog muža volim još više. Jer je on moju porodicu (a porodica smo bile i nas dve same) učinio srećnom i ispunjenom, i svojom snagom nas učinio centrom svog sveta. Ali, ja sam se za njega udala jer sam osetila da je on taj. Da voli i štiti i brine. Ostalo smo imale i bez njega.
Svetla
14. maj 2012. u 15.54
Sačekaću vikend, pa ću lepo porazgovarati sa njim, obavestiti ga da odlazim, pa eto, možda neko vreme odvojeno može da mu pokaže šta je sve izgubio.
Poslusaj me molim te!!! Kad jednom odes ne vracaj se! Obecavace ti kule i gradove i ako se opet vratis biće ti još gore, mnogo gore.
Znaš ono; 'Ne osvrci se sine'.
Pricala si sa njim vise puta, davala si mu sansu, promenio se par dana pa opet isto. Kad imaš gde, imaš kucu idiiiiiii. Šta bi radila da je on umro, zivot bi iso dalje. Olduci, idi, spasi decu, ne vracaj se nikada! Na delu se poznaju junaci. Reci odnese vetar. Iz početka će ti biti teško ali sto vise dani prolaze biće ti bolje i sviama vama. A šta će naord da kaže? Pricace pa će prestati!
Srećno!!
JoannaL
14. maj 2012. u 16.04
Nemam pametnu da dodam na sve ovo sto su prethodne žene rekle, secam se tvoje price, i tada je bila tuzna:(
Da se ja probudim u tvojoj kozi, pokusala bih da s njim porazgovaram još jednom i da mu jasno dam do znanja da ne sme da decu toliko drasticno odvaja.Razumem ja da je u početku teško prihvatiti „tudje”dete i slična prenemaganja ali dete je dete i svako ko iole ima zdravu dusu , pamet i srce, prihvatice dete.PObogu draga moja, oko mene žene i muskarci usvajaju decu iz Afrike ,Kine i P.Materine! Da vidis ti tu ljubav, a ovo je TVOJE dete!Šta bi tolike žene oko mene dale da mogu da rode svoju krv, i njihovi muzevi bi ruku odsekli da im žena rodi dete pa makar i da nije njihova „krv” .Mislim muka mi je izvini.
I pored svega,zao mi je i tog malenog svrce koga imate zajedno, ni krivo ni duzno stradace zbog ogranicenog oca. Međutim sto duže bude izlozeno tim otrovnim uticajem da je njegov brat manje vredan od njega, tim gore.Bezi dok god možeš.Profesionalna pomoć je svakako korisna, i to bi pokusala i ako ne ide-ne ide.Ti si bogata žena, imaš dva sina, cekaj samo da vidis kako oni majku cuvaju kad malo odrastu (imam iskustva!), pametna si, zaposlena, bićeš ok.Sve najbolje želim!
Lina
(registrovani clan)
14. maj 2012. u 16.06
Svetla ti je dobro rekla. Ne možeš ti njega nagovoriti niti uceniti da bi on zavoleo tvoje dete.Ne mora ni da ga voli ali tako da ga cuska i ponase se kao da dete ne postoji ?!!! Koliki je to gad ,a koliko je tebi teško!!
Ja te razumem da se nadas ,da želiš da mu das sansu ali ja mislim da mi svi ovde već vidimo da od toga neće biti ništa.
smaragdi
(mama jednog prelepog decaka)
14. maj 2012. u 16.32
da je teško-tesko je...razlog da odes već imaš svesna si ga ali ti trazis razloge da ne odes,želiš da se on promeni i ubeđuješ sebe da će biti drugacije,trazis u njegovim rečima ono čega nema i verujes onome cemu se ne veruje.već te je slagao ,zar ne?obecavao i ponasao se da će tvoje dete voleti?znam da je uzasno teško znam da mislis da ćeš teško finansijski i emotivno izaci na kraj ali ako odes-uspeces.ti podjednako volis svoja oba sina zar ne?zivotom sa tim covekom od jednog deteta ćeš dobiti emotivno uskraceno dete koje pati,a od drugog sina ćeš dobiti egoistu kao sto je njegov otac.sigurno će mu tata ako bude rastao pored njega govoriti kako stariji brat nema prava na ono sto je tata stekao za njega,kako je bolji od straijeg brata i sl.pomisli kako će to uticati na odnos između brace.da te cekao osuda okoline ceka te,da te ceka patnja i bol,ceka te da te ceka mnogo razocarenja,ceka te...oni koji će ti biti u prvi mah podrska posle nekog vremena neće imati vremena i zivaca za tvoju patnju suze i bol.spremi se kao prvo da izadjes iz svega sama sa svojom decom.ne oslanjaj se na nikoga previse manje ćeš razocarenja imati.od sto ljudi koji će ti reci „samo idi ja sam uvek tu za tebe”ostace ih pet kada bude teško.spremi se na to da te takav egoista pljuje,blati,presrece,ogovara,proziva...ali,u svemu tome osetices kako dises punim plucima,kako odjednom ne moras da se sklanjas vuces decu sa sobom bezis od problema.shvatices da su problemi finansijske i organizacione prirode mnogo manje breme nego problemi koji ti vise nad glavom gledaš kako neko pati svoju krv gledaš i kidas se a pomaka nema.nećeš samo spasavati svoje starije dete spasices i mladje da bude dobar covek.dalje odlaganje će te voditi samo dublje u agoniju i samo će ti dodati još koju boru na licu ogorcenost u ocima i suze u krilu...u svemu ovome me samo zanima kako tvoje dete reaguje na njegov odnos prema njemu?da li već pati?ili još uvek uspevas da prikrijes i ulepsas istinu?a ko ti je rekao da će ti deca biti sirocici neka mu se tako vrati.deca sirocici nisu pored živih roditelja dvoje ili jedno.i pitanje je(surovo receno ali tako je)koliko ćeš još biti tu za svog starijeg koji ima samo tebe ako nastavis da živis pod takvim stresom.a nemoj biti sigurna da će biti i svom detetu on dobar otac kad se budete rastali ako to učinis.videces njegovo pravo lice tek onda,cekaj dok egoista raširi krila i pokaze svoj ego u pravom svetlu.tada ćeš shvatiti koliko si pametno postupila.ja ti želim svu sreću da spasis svoju decu rekla bih da si dobra majka ali nećeš još dugo moći na ovaj način negde će popucati savovi nekome.vodi racuna da to ne budes ti.pozdrav
PustaZelja
(i posle mene - ja)
14. maj 2012. u 17.04
JedanGrad

Imam nekoliko pitanja za tebe, obzirom da kažeš da dok ste bili u vezi, on se sasvim drugacije ponasao prema tvome sinu:

1. Koliko dugo ste bili u vezi prije nego sto te zaprosio?

2. Kakvi su mu roditelji i kako te je njegova familija prihvatila od samog početka, posebno njegova majka?

3. Da li si se zalila u vezi te vase situacije nekom od njegove familije? Kome? Kakve su bile reakcije? Kako se ta osoba ponasa sada prema tebi u odnosu na početak vase veze (mislim na osobu koja zna za vase probleme, npr. njegova majka)?

Trebaju mi ovi odgovori prije nego sto ti predlozim rjesenje.
bt
14. maj 2012. u 19.07
Jako mi je zao sto kroz ovo prolazis.Ipak ovde mi je najviše zao tvog sina.Teško ili ne,tvoja duznost kao majke je da djecu zastitis i das im ljubav i toplinu.Ako je to ne moguće sa muzem.onda to možeš sama! Brata i mene je majka odgojila sama u ratno vrijeme.Puno sreće!!
BabyDoll_SW
14. maj 2012. u 20.50
Nemam bas mnogo šta da dodam na ovo sto je receno iznad. Da secam se i ja tvog prošlog javljanja :-(. Zao mi je sto ti kroz to prolazis, ali mi je još zalije tvog starijeg sina :-((. Koliko ima godina?

Iskreno, teško mi je da poverujem da neko može da bude divan prema jednom detetu, a tako odvratan prema drugom. Ljudi koje ja poznajem ili vole decu ili ne...I nije to „tamo neko dete”, već dete koje živi pod istim krovom sa njim već godinama. Bas mi je teško da zamislim tog coveka, takvu podeljenu licnost...

Srećno..
kevin
14. maj 2012. u 21.26
Dragi moji citaoci ove rublike .

Pa recu vam moju situaciju
Ovako ja sam ozenio ženu sa detetom i želio sam i ponaso se prema njenom simu koda je moj sve do onog trenutka dok nisam osetio da je pocela da me vara to jest 9 godina poslje naše zenidbe i to sam primetio ranije ali jednostavno nisam htio da to priznam velim mala deca , troje , i lepo se ponasam prema njenom detetu pa valjda će se opametiti i prestati .Elem dosadilo mi njeno grubo ponasanje i postavim spijunske kamere kroz kucu u svaku sobu i narvno negde oko 10 ujutro dok sam ja na poslu a od kad smo se ozenili ona veise nije radila samo je pazila decu dolazi kum koji je krstio nasu decu i naravno udare po ...aci.. e od toga dana sam posto jako ostar prema njenom sinu u odmazdi prema njoj a i prema mojoj deci jer sam posto nezadovoljan sa njenim ponasanjem . Poslje sam sazno od njenog prvog muza da ju je i on izbacio iz braka poslje 2 godine jer je i njega varala .
Ovo pišem da ova dama gore PREISPITA svoje ponasanje prema muzu pre nego donese ikakvu odluku .moguće je da je varala prvog muza i on je izbacio i da vara i ovoga i on zbog deteta trpi ali je grub prema njenom detetu u odmazdi to jest .

Napominjem muskarcima da ne budu naivni i veruju ženama već je proverite redovno

Istrazivanje pokazuje da procentalno žene varaju vise od muskaraca i da misle da im muzevi ne mogu ništa.
curice
(trazim informacije)
14. maj 2012. u 21.41
Tebe je bas nevolja potjerala ove dvije godine, rekla bih.
Ali nekada, nazalost, izgleda kao da treba sva nevolja svijeta da nam se svali na glavu da bi nas pokrenula na akciju.

Ova tvoja prica mnogo me podsjetila na jednu pricu iz mog okruzenja.
Prije nekoliko godina moja kcerka dobije tezak epilepticni napad. Zavrsimo u bolnici, u teskom stanju, ne znajuci da li će prezivjeti do sledećeg dana.
Tog istog dana u nasu sobu smjeste djecaka od 7 godina. Pao je sa bicikla i imao tesku povredu glave. Bio je, takođe, u zivotnoj opasnosti, kao i moje dijete.
Njegova mama i ja provedemo noc jedna kraj druge, placuci u paru, placuci na smjenu, i tako nastavimo puna dva dana, dok oboje djece nije „zivnulo” i izvuklo se iz opasnosti.
I kako nesreca obično zblizi ljude, tako smo se i nas dve tih dana zblizile i ona mi isprica kako joj je to dijete iz prvog braka, kako ima i drugo sa trenutnim muzem, ali kako nije bas odusevljena odnosom koji taj njen muž ima prema djecaku. Nisam ništa komentarisala, nemam iskustvo sa razvodima, čak i ne znam puno ljudi razvedenih da bih mogla podijeliti nečije tudje iskustvo sa njom, tako da sam je samo mogla saslusati.

Negdje nakon 7 dana boravka u bolnici, nađemje u sobi kako place. Pocnem da je tjesim da je sve prošlo, da je djecak dobro, da nema nikakvih posledica...a ona mi kaže da ne place zbog toga, nego zato što je tog jutra odlucila da će da napusti muza i ode sa djecom u kucu svojih roditelja, tacije kod oca, jer je majka već bila mrtva. Ona je prosta žena, sa sela, bez velike skole, bez sigurnog prihoda.
Ja sam stvarno bila zbunjena, rekla sam da mislim da je pod stresom i da ne treba sada da donosi takve odluke, bla, bla.

Ona mi tada kaže nešto vrlo neobično, što se vrtilo po njenoj glavi tih dana - da je moje dijete one noćiumrlo, a zamalo je tako bilo, ja bih istog momenta umrla sa njim. Ne zbog nesrece koja se dogodila, nego zbog toga sto me je on nekoliko puta pitao zašto njega DD (taj ocuh) ne voli i je li to zato što on nije dobar djecak i ne slusa ga dobro?, a ja ništa nisam uradila da mu objasnim da ga ja volim i da su mi djeca sve na svijetu.
Ona kaže da nije na to obracala puno paznje, ali da je dijete slučajno umrlo ona ne bi sebi mogla da oprosti sto je dozvolila da ode sa osjecajem da ga ne vole i da mu među njima nije mjesto.
Kao da je tek tada postala svjesna okolnosti u kojima raste njeno dijete i nasla snagu da ga iz toga izvede i zastiti. I stvarno je otisla, muž navodno molio, plakao, obecavao da će biti drugaciji, ali bilo kasno. U njoj je nešto sa tom nesrecom prepuklo, i odluka je bila konacna. Nije je zanimalo ni selo, ni price, ni finansije...samo dijete.

Nemoj da dozvolis da ti se još neke vece nesrece navale na glavu, pa da tek onda odlucis da vuces poteze. Nemas ti obaveze ni prema muzu, ni prema komsijama. Briga te za sve, samo djeca treba da su ti na prvom mjestu. I tvoje zdravlje podjednako.
curice
(trazim informacije)
14. maj 2012. u 22.10
još hoću da dodam nešto po pitanju ignorisanja djece i narusavanja njihovog samopouzdanja.
ja imam dvoje djece sa posebnim potrebama, nemaju pojma o osjecanjima drugih ljudi i uopste ne kapiraju da li ih neko voli ili ne, ignorise ili ne.
Ali bez obzira na to što one nemaju pojma o tome, ja nisam dozvoljavala NIKOME, ni nevaznim strancima čak, da ih ignorisu i gledaju drugacije.
Prevrnula sam i nebo i zemlju dok nisam nasla kutak svijeta u kome će one da imaju ravnopravan i dobar tretman, obrazovanje i aktivnosti, uprkos svim njihovim silnim smetnjama.
Ne možeš ni da zamislis kakav dobar i bogat zivot sam napustila, kakvo radno mjesto, kakvu porodicu i prijatelje, samo da bih njima obezbijedila da ih NIKO NIKADA ne ignorise i ponizava, iako ima bezbroj vidljivih razloga da budu ponizavane.

Da mi je kojim slučajem Bog dao zdravo dijete, svjesno odnosa drugih ljudi prema njemu, malu nevinu dusicu koju treba ojacati i osposobiti za zdrav zivot i ljubav, vjeruj mi da bih iskopala grkljan SVAKOME ko bi pokusao da narusi tu njegovu stabilnost. I djetetovom ocu čak, ako ne bi bio posvecen i brizan, a kamoli nekome ko mu nije ništa.

Bez ikakve kritike tebi, ali ja ne mogu da razumijem, ali nikako ne mogu da razumijem, koja to majka može da dozvoli da joj neko kinji dijete, i to GODINAMA? Bilo ko. Šta je to što dobija i koja je vrijednost toga, kad je mentalno zdravlje djeteta dovela u pitanje?
Zao mi je zbog tvoje nesrece i gubitka roditelja, ali sabiraj se i oduzimaj podhitno, i reaguj sto prije, da ne bude kasno. Ako već nije.
LeaDiKaprio
(shumska)
14. maj 2012. u 22.25
Izuzetno hrabra odluka, JedanGrad! Jedina ispravna a ipak hrabra, hrabra!
Procitala sam komentare do sada i ne vidim da smo uspeli da uopste dotaknemo srz problema a to je ZASTO se on tako ponasa. Cuj, etiketu je najlakse zalepiti. Sebičnjak, seronja, djubre samozivo, stoka, ... Šta smo još imali?
Druga stvar: koji je njegov motiv?
Na + strani što se tiče motiva je da se možda plasi da će svom detetu nešto uskratiti ako bude 'dao' tvom detetu malo paznje. Ovo je dosta tanko ali - ko zna?
- strana je na zalost dupke puna sa mogućnostima. Glavne su da je sebican ili da sa takvim ponasanjem prema tvom starijem sinu zapravo namerno tebe maltretira. Jedan od onih sto su badze samo ako imaju koga da tlace.
I kakva je to prica da neće moći da voli dete koje nije njegovo, molim te lepo??? Ciste gluposti. Znaš onu cuvenu od Forda: if you believe you can or if you believe you can't - you are always right. Prema tome kako veruje da 'ne može' tako na isti način može da veruje da može. Samo ako zakljuci da mu je do toga stalo.
curice
(trazim informacije)
14. maj 2012. u 23.00
Ja mislim da on ne voli obaveze, otuda sva ta nagla promjena.
I da je njemu sve to oko kuce i djece samo glupa obaveza.
U njegovoj glavi doduse, jer ne vjerujem da on realno obavlja ista oko velikog djeteta.
Mislim da i sve sto obavlja oko malog djeteta radi samo da dokaze kako je to „njegova krv”, pa on to može, a vrlo brzo će i to da mu dosadi, pa će reći da je ona zensko i majka i da podizanje djece nije muski posao. Oni oboje i sada misle da on NJOJ pomaze, a ne da podize svoje dijete.

dalje, vidi se da žive u srbiji/bosni, jer da je samo zakoracio na zapad ne bi stisnuo petlju da se ovako ponasa, jer zna da bi se žena sa djecom pokupila i ostavila ga istog dana čim bi joj rekao da bi drugacije odlucio da može da vrati vrijeme.
Ovako, drzi je u saci, zna da nema kud, zna da nema petlju da ga ostavi, zna da može uvijek da joj napravi frku, da joj prijeti, da prica po selu kako se kurva (kao i ovaj gore mentol što se javio), da nije nikakva žena, majka itd, itd...i ubijedjen je da će svi njemu vjerovati, a nju popljuvati. A to je za selo, inače, jako važno ko je kakav, jel' :((

A ona nema petlju da tu ista promijeni. Sada je još i emotivno nestabilna zbog gubitka roditelja. I tako će se igrati macke i misa, par puta će eventualno otici i vratiti se...i u tom će i starije dijete biti punoljetno...
Tuzno.
Vanderbilt
(whatever)
14. maj 2012. u 23.31
curice, ova prica koju si ispricala je bas potresna, ali nas podseca na ono na šta bi svakog dana trebale da pomislimo bar jednom: da Ništa u zivotu ne sme da se uzima „for granted”, naročito ne sopstvena deca. Na zalost covek je bas prokleto biće i u vecini slučajeva shvati šta je imao tek kad to izgubi, nauci da ceni zdravlje tek kad postane bolestan, ljude tek kad ih vise nema, sreću tek kad shvati da je velika sreća i samo odsustvo nesrece...

Nekad, samo, dobijemo sansu, kao žena iz tvoje price, da na kratak momenat sagledamo mogućnost gubitka bez da se on zaista i desi, i uvidimo sve ono sto bi uvideli kad bi se gubitak desio, pa sa tom pamecu preduzmemo korake koje inače verovatno ne bi. To je ono kad Bog upre prstom u tebe i kaže - evo ti još jedna sansa. Ako je prokockas, nisi ni prethodne zasluzio.Ono sto je ta žena, zapravo, konacno najkonkretnije shvatila i osetila, je koliko je „gubitak” supruga kroz razvod (koji joj je ranije verovatno delovao kao ispravno ali neprihvatljivo rešenje), zapravo nistavan gubitak u poredjenju sa gubitkom deteta, i to joj je otvorilo oci i dalo snage.

Bas je ova cela stvar na mene ostavila utisak, ceo dan o tome razmišljam i gledam ovu moju decicu i znam da bih sve u zivotu istrpela za njihovo dobro, i kad kažem sve, mislim na SVE, na mnogo gore stvari nego sto je razvod, samoca, neizvesnost, materijalna nesigurnost itd. Mislim da i žena koje je postavila temu ima isti način gledanja na sve to, ali se nasla u losem momentu u zivotu u kom je privremeno izgubila kompas i moc kategoricnog rasudjivanja. Želim joj da ne odustane od svoje odluke.
ahha
(nemam)
14. maj 2012. u 23.40
On je vrlo bezobrazan muskarac. Igra se tvojom slabosti jer misli da ti nemas drugi izlaz nego da ostanes s njim. Interesuje me šta ti kažeš na njegove ruzne rijeci„ pokajao se jer je ozenio a već imaš dijete” Na takve rijeci ja bih ga napljuvala kao nikog.
Ti imaš dvoje djece i oni su oboje vrijedni s ljubavlju ili bez nje od strane bioloskog oca ili nekog drugog.
Jasno i glasno reci mu da ga treba biti stid i ako tako stvarno misli ne samo da vrijedja dijete, nego i tebe i svog sina.
Za Boga, da li je on svjestan da u venama tvog prvog djeteteta i njegovog tece jean dio iste krvi. Tim postupkom pljuje i na svoje rođeno dijete. Meni niko ne bi smio da takne u dijete ni na kakav način, ni po koju cijenu.
Ja ti kažem da se on koristi tvojim slabostima.
Sretno u svakom slučaju i tebi i djeci.
Sram ga bilo.
sharlota
(bez zanimanja)
14. maj 2012. u 23.45
ja ne mogu da ti kažem kakav je tvoj muž covjek to ti najbolje znaš.
vjerovatno je prestalo još onih osobina zbog kojeg si ga zavoljela.

ali mogu reći da je doslo vrijeme da sve dobro odvagas, nisi u očajnickoj poziciji imaš fin posao i imaš i krov nad glavom, dakle ti ne moras da trpis ništa a tvoje dijete još manje.

rasti u takvim uslovima je teško,i ako se tako nastavi to će se sigurno odraziti na psihicki razvoj vase djece, a i tebe će da unisti, i ko će onda da se brine o djeci,odnosno o tvom starijem sinu.

ja bih se fino pokupila i otisla svojoj kuci,a njemu bih rekla da ako želi da razgovarate o problemu može ali kod profesionalca koji će da vam budu vodici kako dalje.

otidji neko vrijeme u kucu svojih roditelja, neka se stvari slegnu,odmori se od svega i trezvenee glave ćeš moći donijeti pravu odluku,a možda će i njemu razdvojenost da pomogne da vidi gdje grijesi i koliko propusta.

izvini, meni nije normalno da neko ne može da voli malo dijete od 9 godina, jedonstavno tvoj muž ima neki problem psiholoske prirode,meni ovo smrdi na tesku patologiju.

možda mu neko puni usi glupostima,neko od njegovih blizih da li rodbina ili priajtelji.

SarenaLazaOriginal
15. maj 2012. u 01.26
Curice,
Obozavam te!!!!!!!!!!!
Svaka ti je ZLATNA!
okultis
15. maj 2012. u 02.09
sebično, sebičnost
mnogo smo sebični
dajte nama , ah , biće dobro drugima, nadamo se .
Ima li potrebe prevoditi ?

Hobbit
15. maj 2012. u 02.22
Pazi ovog Kevina, varala ga žena i on krenuo da maltretira decu?! Pokrij se usima budaletino i idi pricaj sa sebi ravnima, bez tacke, zareza i velikog slova. Kakve ti misli, takvo ti je i pisanje. Takvima kao ti nema, ali nema smisla pokusati da se ista objašnjava. Žena ti je patoloski slučaj a takva krpa nadje zakrpu, pacenica nasla primitivca. Ufff...
Za postavljacicu teme: najlakse je reci, ostavi ga. Ti sigurno mislis, jedno moje dete ću da zastitim a drugome ću da uzmem oca koji ga obozava i „otecu” mu srećno detinjstvo. Ja mislim da sve to samo tako izgleda, a da su fakti drugaciji. A koji su ti fakti, iliti cinjenice? Covek ti je rekao da može da vrati vreme nazad, nikada ne bi pravio porodicu sa tobom. Treba biti kreten posebne vrste i primitivac pa da možeš da vrsis takvu psihicku torturu na bespomocnom detetu, ako nije svestan tezine toga sto radi, još gore. Nema sanse da tvoje drugo dete ne postane svesno toga što se desava, logicno je da može da izraste i on u nekoga ko će se truditi da po ocevom primeru kinji i sto kreativnije muci starijeg brata (rezultat: još jedan patoloski slučaj).
Tvom muzu možda može pomoći neka psiholoska pomoć i terapije, da dodje do toga zašto to radi i šta ga tera na takvo izivljavanje.
Moj skromni savet ti je: razgovaraj i razgovaraj, bez velikih izliva emocija. Sedi i razmisli o svemu i zapisi to što hoćeš da mu kažeš, bez histerije i plakanja. Onda sedi i razgovaraj, verovatno će mu reakcije biti burne ali nešto od tvoje price će neminovno doći do mozga (pod uslovom da ga ima?!). Predlozi mu da ide na terapiju, da proba da se sam druzi samo sa tvojim sinom, tu neće biti izlaza, hteo ne hteo, morace da pogleda to dete u oci, pa da vidim onda junacinu šta će da uradi?! Stani mu na crtu i pokazi zube, dosta je on tebe zafrka... Neki muskarci su na zalost kao nedresirani kucici, tek kad ih opalis po glavi dodje im do usiju (figurativno, naravno). Ako zaista žele, ljudi se mogu promeniti, shvatiti da grese i poći drugim putem. Potrebno je volje, snage i zrelosti, daj boze da je tvoj muž ima.
Ako ni posle svih tih razgovora ne bude rezultata ti ćeš biti mnogo mirnija u dusi ako se definitvno odlucis da odes, uradila si sve sto si mogla i to ti je bitno da znaš ako jednog dana to mladje dete bude trazilo objašnjenje od tebe.
efferalgan
(volim kokoske)
15. maj 2012. u 03.06
Jedan grad, zao mi je sto spomenuh tvoje roditelje, nisam znala da su umrli. Onda si bas u teskoj situaciji. Imaš li barem toliku platu da platis nekoga da ti pomogne oko djece? Tipa da ih uzme iz vrtica...pricuva povremeno?
Jesi li u Srbiji?
Sumnjam da će njegovi roditelji htjeti da ti pomognu... Ako ti kuca nije u predgradju, možda da nadjes neku apsolvetkinju, koja bi prihvatila da za dzabe živi s tobom u kuci u zamjenu za pomoć oko djece.
Kažem apsolventkinju, posto su one zavrsile sa predavanjima pa imaju slobodno vrijeme.

Ne znam šta drugo da ti kažem...iskreno se nadam da ćeš sa platom moći da se izvuces. Ali smogni snage i tjeraj dalje.
Gala06
(......)
15. maj 2012. u 03.27
Mislim isto kao masha_mali i Curice, pa da se ne ponavljam!

Nadam se da ćeš ostati pri ovoj odluci da stanes na stranu deteta i nećeš odustati!

Lea, pa da li je sada bitno zašto se on tako ponasa? Šta god da je razlog, nije vredan da dete ispasta.
Gala06
(......)
15. maj 2012. u 03.54
Moj skromni savet ti je: razgovaraj i razgovaraj, bez velikih izliva emocija.

---------------
Pa razgovara ona s njim već tri godine.
O cemu tu još ima da se prica. Covek joj je jasno stavio do znanja da ne voli ni nju ni dete.
Hobbit
15. maj 2012. u 04.25
Nisam stekla utisak da je razgovarala i da mu je rekla šta je jedina opcija ako se situacija ne razresi. Ona mu je prigovarala za ponasanje a on to uopste nije uzeo u obzir. Nije ga briga uopste šta ona prica ili je nije shvatio ozbiljno? U svakom slučaju, kada su u pitanju tako važne odluke bolje probati da razgovaras još i pet puta, pa makar i bez rezultata. Tampon zone su u ovom slučaju jako korisne, tipa psiholog ili blizak prijatelj, ljudi trecoj osobi kažu stvari na mnogo smisleniji način nego partneru na koga bi samo vristali.
Gala06
(......)
15. maj 2012. u 04.35
Hobbit, pa ne znam, ovo, po meni, suvise dugo traje.
Otvorila je ona istu ovakvu temu pre skoro tri godine, i, kao sto rece Isidora, neke su je savetovale da bezi od njega a druge da razgovara. Izgleda da je isla na drugu opciju.

Razgovor sa psihoterapeutom, ja mislim, da bi bio ok pre tri godine, ali sada kada se njeno dete već uveliko oseca nevoljeno i odbaceno od strane ocuha, izgubio je samopouzdanje i poverenje, a ko zna još kakve su mu misli i osecanja. Jadno dete.
Ja bih ga zadavila i ne bih mu dala drugu sansu jer mu više ne bih verovala.

Hobbit
15. maj 2012. u 04.51
Gala, po tudjim ledjima i 100 udarca nije ništa... A ovde se ipak prica pre svega o deci, pa onda tek zbunjena mama dodje na red. I ne zaboravi da na diskusijama čujemo uvek samo jednu stranu price (sto naravno ne znači da samo ta strana koju čujemo nije sasvim u pravu). Ne znam kako je sve to zvucalo pre tri godine, ali treba da budes stvarno veliki necovek pa da mentalno kinjis dete. Sa moje tacke gledista muž je svestan ili nesvestan toga sto radi, totalno negativan lik, ali ona najbolje zna zašto se za njega udala i zašto sa njim ima dete. Ako ni jedno ne zna da definise i artikulise razloge svog ponasanja i nezadovoljstva, onda tu psiholog može da pomogne da bolje jedno drugom objasne ono sto misle i osecaju, ali ne znači da će i da resi njihove probleme. Opet moje lično mišljenje: ako je njen muž neki balkanski brdjanin sa seljackim backgroundom (obrati paznju, ne saoskim nego seljackim :-)), ona nema nikakve sanse, osim ako se ne pretvori u mucenicu, kojih je Srbija i okolina Srbije puna i prepuna.
blondinka
(avanturista)
15. maj 2012. u 05.00
Ne vidim kakve veze imaju koliko su se znali pre braka, da li je on dosao kod nje ili ona kod njega , da li njegova majka crnu vunu prede sto je nju dobila za snahu i slične informacije. Svaki covek na ovom svetu koji poseduje zdrav razum zna šta želi i tako se i ponasa. ONo što se desava sa strane, samo su opravdanja.

Najvaznije je u svemu da je on znao da ona ima dete i da je prema tom detetu, vidim da to svi zaboravljate, bio sasvim ok dok ona nije ostala trudna. Dakle, nije bilo nacina da ONA uvidi njegovu dvolicnost ili, po meni, pre bih rekla da je u pitanju strasna posesivnost. Mogli su se znati i 150 god pre braka, u celoj prici, ne znam kako ne primecujete, presudan je momenat kada ona ostaje trudna.

Po meni, on je covek koji voli da poseduje - posedovao je njenu situaciju, bio heroj, posedovao je tudje dete, opet bio heroj, posedovao je pricu u kojoj je on preselio, promenio zivot, pristao na njenju zivotnu situaciju. Sve to mu je imponovalo u jednom trenutku jer se sam sebi cinio ogroman. U drugom trenutku, ona ostaje trudna. Odjednom, oni vise nisu momak i devojka, on je covek sa obavezom. Prva je frka kako se nositi sa obavezama, stize dete, on vise nije u poziciji da BIRA nego u svom nakaradnom shvatanju sveta on to MORA. Prikucan je uza zid. Prvo mu je krivo njeno dete koje mu sada dodje kao kamen oko vrata, jedna usta vise, kako god to nazvali. Kada se rodi njegovo dete, on pada u još veću posesivnost - ono je MOJE a vi ste SVOJI, mislim na JedanGrad i njeno dete. Nagonski grabi sve za svoje i stalno oseca opasnost. Pošto je dovoljno razuman, ignorisanje je jedino sto mu preostaje.

Sto bi rekla moja baba, pljuni me ako nije ovako.

Delim mišljenje koje je rekla Repy - imala sam nekoliko prilika da se udam posle razvoda, čak i sam i najgore i najbolje procenila kao loše jer sam uvek osetila da ima „nešto” što ne stima. Jednog sam čak odbila zato što nije zeleo da ja imam kontakt sa porodicom bivšeg muza, možda zvuci glupo, ali ja sam izabrala njih a ne njega i danas znam da nisam pogesila jer su mog drugog muza prihvatili kao da je deo njihove porodice.

Zato mislim da JedaGrad nema vise šta da kaže i da treba da ode. Posmatrajuci svoju decu, posmatrajuci kako NAS sin kaže MOM sinu „pusti mama, tata će NAS voditi napolje” , tek tada vidim kako bi bilo strasno da npr. kaže „MOJ tata MENE vodi napolje”. Nemoj to sebi dozvoliti, JedanGrad, nemoj, molim te.
resistance
(xxxxoooxxo)
15. maj 2012. u 05.31
Nemam sama iskustva s vise brakova/dece pa teško da mogu dati pravi savet ali ovako sa strane čini se da Blondi, Repi, imaju pravi rezon. Jedan grad, ocigledno si oba puta bila slepa kod izbora partnera ali nemoj sada da unistis zivote svoje dece. Znam da će ti biti teško i da će svasta pricati okolina ako si u Srbiji ali nemoj dalje da srljas u propast! Rekla si da imaš dom, fin posao i najbitnije svoju decu. I otvori sledeći put cetvore oci kad budes birala zivotnog saputnika.

ps. Blondi, ovo za prekid kontakata s rodbinom bivšeg muza nije uopste glup razlog već indikacija kako će se sujetan muskarac ponasati u drugim segmentima prema tebi i tvom detetu kad mu postanes žena.
Iskreno mislim da muskarac koji i sam nema decu iz prethodnih brakova teško prihvata decu svoje žene iz prethodnog braka sto zbog sopstvene sujete sto zbog pritiska okoline i roditelja osim ako je vanserijski covek (sudim po svojoj okolini).
JedanGrad
15. maj 2012. u 05.54
Hvala još jednom svima koji su se javili, nevezano za komentar, jer po meni svaki od njih je kroristan, ako išta čovek dobije drugo mišljenje, pa razgleda stvari sa više uglova.
Evo da odgovorim, neko gore pita kako sam mogla ovako dugo da ostanem sa njim, a situacija je takva kakva jeste... Pa on naravno nije non stop ovakav, kako sam navela ranije, to su faze koje ga spopadnu, pa traju, zavisi kako kada, pa ga prođu, pa sve tako u krug. Ali kada traju, meni sve i jedan živac grize moje iznutrice koliko mi je žao sina. Ja se trudim da on jadničak to ne oseti, pa kako sam rekla, izvedem ih oboje, pa eto dođemo kući tek pred spavanje, i tako iz dana u dan, dok on se ne pribere. Slomilo me je sve to. Eto bio je jedno vreme dobar, kada mi se desilo to sa roditeljima, pogotovo jer je dečak bio jako vezan za njih, pa je imao razumevanja. Ali sve je to jako kratko trajalo, par meseci, pa je on nastavio po starom. Ja mislim da nisam kao čovek ni mogla da tugujem za roditeljima, ovamo mala beba, dojila sam ga, ostani pribrana zbog starijeg, pomaži mu u školi, jer ako ja padnem, gotovo je sve.
Kako ću i šta ću ne znam, kako neko gore isto reče, da sigurno on ima i dobrih kvaliteta. Pa naravno da ima. Opet on je prema meni divan, i prema našem detetu, ali nerazume da je moj sin dio mene, i ako je divan prema meni, da najmanje što očekujem da detetu se kaže svako jutro „dobro jutro”, a ne da se danima ignoriše kao da ne postoji, a ja sa druge strane, ma pusti ga sine, umoran je, imao je naporan dan, ajde idemo mi negde izaći, i tako u krug. Evo na primer samo da navedem, ovaj vikend, nemam pojma, bila je nekakva utakmica, i dečag ga je pitao ko igra jedno 3 puta, a ovaj je ignorisao, ni A da kaže. Pa onda dete potrčalo za loptom, i stade njemu ispred televizora, a ovaj njemu, ajde mali miči, pa nije ti tata bre staklar. Ama, to kada je rekao, mislila sam da će svet da propadne koliko mi je teško bilo.
Pa onda, ja se kupam, a dečak zvoni na interfon, jer je bio napolju i igrao se. Ja izlećem iz kade mokra i gola da otvorim mu vrata jer znam da može da zvoni sat vremena, a ovaj ni da mrdne prstom. Jednom rečju, gadi mi se!
Kada kažem još jedan razgovor sa njim u subotu, pa moram naravno da ga obavestim da odlazim, na ljudski način da mu još jednom objasnim zašto je to tako, a mislim da nema toga šta mi može reći, a šta bi me nateralo da ostanem. Jednostavno treba mi vremena da sagledam stvari sa strane, i da donesem pravu konačnu odluku. Naravno, do njega će biti kako će iskoristiti taj period odvojenosti, kako će sabrati svoju glavu, i šta će njegova glava presuduti.
Ja sam mu uvek govorila, pa čoveče, od toliko cura, ti si se baš toliko u mene zaljubio, iako sam imala dete, pa nisam se ja udala za njega na silu, već me je zaprosio, i sve to kako već ide. Ali džaba, on se kaje, vidim da se kaje, i nikako nemože da pređe preko te činjenice da neko još diše „naš vazduh”, i da taj neko je deo mene.
Verovatno će biti teško kada odem, jer nemam nikoga ovde ko mi može pomoći oko dece, mislila sam i ja da uzmem neku ženu pa da čuva decu, i malo po kući skloni dok mene nema, tako da im se mogu maksimalno posvetiti kada dođem sa posla, videćemo. Glavno mi je da budem istrajna u onome što sam odlučila.
Ja ga nerazumijem nikako, neki dan idem na posao, pa videla jednu devojčicu cigančicu ide bosonoga trotoarom, i gledam ju kako je medena, pa pomislim Bože dragi, pa mogla bi sada u auto da ju stavim i sa sobom odvedem i volim više od svega, ali nismo svi isti izgleda.
Još jednom se zahvaljujem svim koji su se javili!
LeaDiKaprio
(shumska)
15. maj 2012. u 06.14
JedanGrad, mnogo mi je zao :(

Izgleda da je Blondinka pravo procenila situaciju. Htedoh reci pre nego sto si ovo poslednje napisala da ga možda neko od njegove rodbine podgovara, ali sad ovo sa zvonjavom na vratima - uzas jedan. On je bas pravi skot od coveka.

Gala, bitno je zašto se on tako ponasa jer će neminovno biti sa njim u kontaktu zbog mladjeg sina. Nekako mi se čini da razgovori sa njim nisu urodili plodom a moguće je da tu nema pomaka jer je tema pogresna.

Međutim sad kad JedanGrad rece da on neće detetu ni vrata da otvori - tu nema vise šta da se prica.

Draga moja neka ti je Bog u pomoći.
wie_wat_waar
(student)
15. maj 2012. u 06.36
Sve si lepo opisala...samo nisi dala podatak ...kako na sve to reaguje tvoje prvo dete.Šta ono kaže..Ili ste u celoj prici vazni samo vas dvoje.
Snezana
15. maj 2012. u 06.47
Koja bre subota, ako si prelomila spakuj se i samo zatvori vrata za sobom. Cuj neće ni vrata da otvori. Sa njim ocigledno nešto nije u redu i njemu treba profesionalna pomoć, neko da mu pomogne da sabere i misli i osecanja. A ti kao majka prvenstveno moras da zastitis svoju decu. Ne smem ni da pomislim kako je tvom sinu jer mene dusa boli od svega sto si napisala a kako je tek njemu jadnicku.
Vejikamama
(na odmoru)
15. maj 2012. u 06.49
Neću da branim tvoga muza ali nekad ljudi jednostavno ne vole nešto ili nekog bez ikakvog pravog razloga. Tipican primer su svekrve i snaje, veliki broj se ne trpi ili ne voli zbog nekih banalnih razloga. Na kraju se sve svede na to da nisu na istoj talasnoj duzini. Mislim da je to i ovde problem.

Verujem da je tvoj sin dobro dete, želim da verujem da je i tvoj muž dobar covek jer si se za njega udala i stvorila sa njim još jedno zivo biće. Ignorisanje je jednostavno način na koji on ispoljava svoju 'neljubav' prema tvome detetu. Vase dete on sigurno voli, tebe verovatno ali njega jednostavno ne. Zalosno je to ali mali broj ljudi može svoje srce da otvori prema drugoj deci. Svi mi na papiru kažemo da nebi mogli praviti razliku među decom, jer deca su deca, ali kada dodje stani-pani, nije bas tako sve jednostavno.

Teško da ćeš moći promeniti muza ako se on tako oseca. A zastiti svoje dete moras.

Srećno!
oceania
15. maj 2012. u 07.04
JedanGrad , da li on zna tvog bivšeg zapravo oca tvog sina?? jel to on možda ima nešto protiv njega i zbog toga ponasa se ovako?

Ja ne smem da napisem šta bi mu sledovalo sa moje strane ali definitivno napusti ga on jednostavno ne zasluzuje ni tebe ni tvog sina.
Možda daleko ranije imalo bi efekta da ode on na nekim razgovorima sa psihologom ,strucnjacima, i tako da ustanovi koji je njegov problem zašto ima ovoliku mrznju prema detetu.
JedanGrad
15. maj 2012. u 07.04
Pitate me kako se moje dete oseća kada je on takav. Pa kako sam navela gore, kada ja primetim da ga uhvati period ignorisanja, ja maksimalno trudim se da budemo odsutni od kuće. Dođem sa posla, ručamo, i decu pod ruku i idemo nekuda. Evo već par vikenda na primer provodimo u kući mojih roditelja, pod izgovorom, mama hoće sve to lepo da očisti ili pospremi...I to mi je više postalo prenaporno, umesto da dođem kući sa posla i da odmorim i ja malo, ja gledam kuda ću da maknem sa decom. Onda kada njih uspavam, tek onda radi po kući i obavljaj sve što me čeka. Ma premorena sam više.
Ja obično znam reći mom dečaku, ajde pusti ga, umoran je od posla, ili tako nešto, tako da ga ovaj i pusti i gleda svoga posla.

A to što se tiče komentare iznad, da ima svekrva ili ljudi koji se jednostavno ne podnose. Ja znaš kako gledam na to, jeste, slažem se, ali to je kada su u pitanju odrasli ljudi i formirane ličnosti. On je znao da ja imam dete prije nego što smo se počeli zabavljati. Dok smo se zabavljali išli smo u troje na razna mesta, provodili vreme zajedno. I ako mu je to tada smetalo, trebalo je da bude korektan i fer i da to tada rasčistimo, a ne da me zavuče u brak, da rodim nama dete i da tek u trudnoći krene da mi ovakve stvari priređuje! To je moja poenta. Ja bih krivila samu sebe puno više da znam da je on bio takv i u vezi i pre nego što sam ostala trudna opet. Ali tako je kako je...
JedanGrad
15. maj 2012. u 07.07
Oceania, nezna oca mog prvog sina. To je moja mladalačka ljubav, ko je kada je saznao da sam trudna više nikada mi se nije javio, odnosno je ubrzo otišao u inostranstvo. Ja sada kada bi ga i trebala za nešto nebi imala pojma gde je, morala bih da potegnem poznanstva da ga nađem.. tako da to nema veze sa njegovim ocem.
oceania
15. maj 2012. u 07.09
vejika mama, svekrve i snaje i te kombinacije , nisu birale jedna drugu već su sticajem okolnosti i prinudno familija. A ovaj covek je odabrao ovu ženu i znao je da ona ima dete i te stvari. U danasnje vreme kad vise od 50% ima razvoda i ljudi stvaraju novu familiju dakle svako nosi decu iz 1og braka , imati problem sa detetom osobom koju volis ,stvarno je van zdrave pameti.
Ajde da je donela ona nekog starca recimo njenog oca,pijanog ko ih maltretira pa on eto ne podnosi tog nekog..svi bi shvatili:)
blondinka
(avanturista)
15. maj 2012. u 07.09
„Sve si lepo opisala...samo nisi dala podatak ...kako na sve to reaguje tvoje prvo dete.Šta ono kaže..Ili ste u celoj prici vazni samo vas dvoje.”

Jao, kad mi se ovako nadje neko da kaže malo ali glupo, to mi je tek vrh ovakvih diskusija. Odmah samozvani psiholog, sad će on/ona tu da nadje neku zackoljicu u prici u kojoj majka trci za onom stvari ne obaziruce se na dete. To je kao sto je pre par nedelja bila neka tema, pa se jedna javila koja je odmah predlagala da se lomaca potpali za neku glupost.

Kakvo je to pitanje - kako reaguje dete, majke ti? Pa reaguje kao i svako dete od 9 godina, ništa mu nije jasno i misli da tako treba da bude, šta tu da ima da se pita uopste. Jok, eto, ide svaki dan u policiju ili na ocuha poteze noz, boze, kako svi odmah traže u svemu onu najcrnju dramu da se nasladjuju,kao da ženi nije dovoljno njene muke. Ili šta bi trebalo, da umire od smeha i ludo se zabavlja sto ga ocuh ignorise? Kako može da reaguje - d e t e?

Žena pogresila, precenila coveka koji je bio u boljem i stabilnijem stanju od nje i to je sve. Da je sama sebi bitna, ne bi ovo ni pisala.

Ovde kao da svi zaboravljaju najvazniji fakat - žena je rodila prvo dete uprkos tome sto je otac deteta nju napustio u trudnoći, uprkos protivljenju okoline i svakoj nedaci koja uvek zadesi samohranu majku u Srbiji. NIje imala welfare na izvol'te kao mnogi ovde na diskusiji pristuni, nije imala deciji dodatak da kupi pelene i laganica provede svoje postporodiljske dane, nije imala alimentaciju nego samo sebe i nešto pomoći svojih roditelja. Za to joj skidam kapu jer je imala hrabrosti da podari zivot. I sram neka bude svakoga ko je pomislio da je jurila za svojom srećom jer znam kako je tuzno za majku kada joj dete raste bez oca. Bez fizicke prisutnosti oca. Zelela je da njen sin ima siguran dom i zeznula se. I šta sad, ajmo sa njom na stub srama, da bi se neki pacenik zadovoljio svojim mnogo pametnim pitanjem tipa „ili ste bitni samo dvoje”.

Ili je u celoj prici ipak najbitnije da ti, trorecni, ko god da si,ispadnes bas onako mnooooooooogo pametan/a sto ćeš da postavis dubokoumno pitanje,kao sad si nas sve zeznuo sa time sto si eto otkrio tajnu da nju niko ne interesuje, ni jedno dete, nego samo ona i taj mamlaz od muza. Jeste, eto ti mi znaš šta nju interesuje, sa pete strane sveta, iza tog ekrana.

„Sve si lepo opisala”...kakva snishodiljivost u recenici, kao sad sam ja junak price pa ću da te prozovem. Ma nemoj. „Nisi dala podatak”...pa jeste, mamlaze, to je za tebe podatak za diskutovanje i da se pravis mnogo pametan a za nju je to ceo zivot. Tebi podatak, njoj je to dete. Jao, kakvih ljudi ima na ovom svetu, strasno.

Ih, sto mi uvek zivac dirnu ovi sto u svemu vide krivicu žene i kao sve ona to nešto nije dobro procenila, ona je kriva itd. A muž? Čim je musko,mora da je mnogo pametan, ma nemoj, to se kao podrazumeva.A ono sebični posesivni mamlaz koji se ukakio sto mora da podize dvoje dece. Sto kaže JedanGrad, uzeo bi crno cigance sa ulice i odgojio normalan covek a ne ovako, da detetu ni vrata neće da otvori.

oceania
15. maj 2012. u 07.13
Jedangrad, ništa onda. Znaci on ili ima nekakav formiran stav još dok je bio mlad, da je to nešto ruzno i neprihvatljivo ili razvio je neki tezi egoizam, patolosku ljubomoru (nešto u tom stilu) pa zbog toga ne može da prihvati da je to i njegovo dete i svi ste familija.
Mogu misliti kako je tebi teško sto moras da smišljas scenarija da bi izbegla vikend kod kuce a to je stvarno stvarno znak da je casa i prelivena i kompletno razbijena.
xjkx
(plavusa)
15. maj 2012. u 07.19
Nije to samo ignorisanje već je maltretiranje tvog deteta. On TVOJE dete MALTRETIRA, ne ignorise ga.
„Nije ti tata staklar”?

Joj ja ne znam stvarno kako ti to izdržavas. Meni je tvoj deteta jako zao I mislim da je tvoja duznost da zastitis dete od tog manijaka.
goffman
(She\'s gone)
15. maj 2012. u 07.47
neko gore je napisao „ili volis ili ne volis” i ja bih da se nadovezem na tu misao. volis neki film ili knjigu, volis neki grad ili ulicu, volis dete iz komsiluka i selektivna ljubav prema deci žene sa kojom živis- je po meni licna uvreda.jer ako ne podnosi moje dete: kako on to mene voli? na koji način? i...da li je to ljubav?

ostaje prostora da se spekulira u kakve ljude tvoji decaci mogu da odrastu, kakav će biti njihov odnos jedan prema drugom ili prema tebi ali mislim da bi trebala stati i pomisliti kakav odnos će oni imati prema sebi i iz te perspektive pokusati da doneses zivotne odluke.jer ti kao majka im krojis buducnost. ti im dajes moralne vrednosti,ti ih socijaliziras, ti ih ucis kako da se suoce sa problemima, ljudima i emocijama. nasa deca su ono šta ih roditelj napravi.kakve signale saljes svojim decacima koji će i sami biti ocevi jednog dana? kako će oni protumaciti međuljudske odnose kada im majka, koja je im je idol precutno pristaje na tu vrstu (socijalno/emotivnog) tretmana u tako disfunkcionalnoj vezi.

should i stay or should i go?
odluka da se napusti brak, kao institucija bi, u nekim sredinama,izazvala gomilu podeljenih osecaja. neko bi to nazvao žrtvom.neko egoizmom. žena bi dobila epitet „raspustenice” „neodgovorne” i neretko „kurve”. neodgovorne zato što to drugo dete „ostaje bez oca”(?).kurve jer eto, boze moj i sa ovim drugim...
ali kada pomislis šta konstituira brak, koji osecaji stimuliraju jednu vezu vracamo se na početak- ljubav.ljubav u svim oblicima.ima li toga? nema. ekvacija je vrlo jasna.

moja prica je samo po strukturi slična tvojoj. godinama sam se pricala, pretila, dogovarala, nagovarala i nadal da će otac mog deteta da se promeni. vremenom sam shvatila da je moj integritet, moja slika sveta, moj odnos prema nekim fenomenima promenjen JER živim u tom (emotivnom) okruzenju. onda smo se razisli. kada sam videla suze mog decaka, koji je tada imao 3,5 godine svaki put kada bi ga otac uzeo(greška je bila da dete preuzima kod mene, a ne iz vrtica),veliki osecaj krivice me naterao: da probamo još jednom. jasta, obecavao i kule i gradove, sve mi donosio zvezde sa neba- teoretski.trebalo mi je par PAR sedmica da shvatim da ja u stvari gresim- misleci da cinim uslugu mom detetu. napravila sam još jednu veliku grešku pristajuci da „pokusamo ponovo”.
sada znam. tamo gde jednom pukne...ostaje rana, to uvek boli i nikada ne zaraste kako treba.i shvatim, niko se ne menja preko noći ali mogu da ti kažem: ja,JA sam potpuno druga osoba. nisam onakva kakva sam bila, dosta stvari se desilo, naravno, ali sam harmonicna, sretna i u ravnotezi.a najvaznije je da je moj sin (ovaj put) sve to podneo jako dobro znaci, nisam primetila neke velike promene na njemu, prihvatio je to sasvim normalno: mama ima stan tata ima stan, ja imam igracke i kod mame i kod tate.
delimo starateljstvo, imamo semu 2 + 2 + 3 tj dva dana kod mene dva kod njega i svaki drugi vikend. funkcionise dobro i, sto je najvaznije primecujem da dete dobija mnogo vise paznje nego ranije. njegove paznje.

nije mi namera da ti savetujem šta i kako da uradis. ispricala sam moju pricu i šta bih ja uradila u sličnoj situaciji. meni je dete vaznije od svega. njegova sreća, njegov osmeh, poverenje u njegovim ocima.vaznije od šta „drugi” misle o meni i mojim izborima, o meni kao osobi ili majci.

p.s: moj grad, meni je mnogo tuzno sto ti svog sina nazivas „jadnicak” sve ostajuci u toj vezi.
resistance
(xxxxoooxxo)
15. maj 2012. u 07.48
Mislim da si pogresila sto nisi reagovala u situaciji koju opisujes da nije tvom detetu hteo vrata da otvori. Time sto si precutala i nastavila da živis s njim normalno kao žena s muzem dalo mu je pravo da misli da može da se ponasa tako i slično. Samo ta jedna situacija s vratima je vid zlostavljanja deteta.
Nisam pametna šta bih ja uradila, ali ja bih se plasila da živim s tim covekom. Njegovo ponasanje je patolosko i ne verujem da mu ikakva strucna pomoć može pomoći. Ako imaš prilike porazgovaraj s nekim psihoterapeutom ili pozovi sos telefon za žrtve nasilja. Nasilje nije samo masnica u celo već i tiho, verbalno nasilje poput ovog slučaja.
Šta je sa njegovim roditeljima, sestom, bratom, kako se oni ponasaju, vide li oni ovo sto si opisala i možeš li s njima razgovarati?
tamara
15. maj 2012. u 08.08
ne mogu verovati-a,šta kaže ovaj,onaj?-a,kako ovo-ono?pa rekla je kako i šta i ponavlja već isto.kakve veze ima šta kaže marko i janko,baba i tetka.ona se udala za tog coveka i problem je u njemu.
resistance
(xxxxoooxxo)
15. maj 2012. u 08.11
Tamara, mi živimo u Srbiji, ovde nemamo bracne savetnike i psihoterapeute, ponekad roditelji, rodbina mogu da preuzmu ulogu psihoterapeuta da pomognu kao medijatori da se stavri razrese ili da na drugi način ženi pomognu. Kratka ti je pamet, kako možeš odmah napasti i napisati takvu nebulozu?
oceania
15. maj 2012. u 08.14
effi, sedi mirna leba ti.. ako ti coravo čitaš komentare tvoj problem
neko gore je ostavio komentar „Sve si lepo opisala...samo nisi dala podatak ...kako na sve to reaguje tvoje prvo dete.Šta ono kaže..Ili ste u celoj prici vazni samo vas dvoje.” i blondika je pisala u vezi toga
tamara
15. maj 2012. u 08.19
resistanse-možeš živeti i na marsu što se mene tiče,i možda bolje da pišes u svoje ime.napisala je žena šta je mislila,treba još izvod iz maticne knjige rođenih da ostavi ovde da bi bilo dovoljno informacija.
Republica
(®)
15. maj 2012. u 08.23
Ljubav nije osecaj već sposobnost da darujesh.
Tvoj muzh je krenuo sa tom polaznom tackom ali nakon rođenja zajednickog deteta kod nejga se stvorio otpor.
Otpor iz svoje potke da ako daje ljubav i tvom detetu uskracuje vashem.Jednostavno je pobrkao loncice.
E sad tako norshalantno ophodjenje prema njemu i postupci ukazuju da on čini to kao osveta. Sveti se i sebi i tebi.Pred tobom mu pominje oca u negativnom kontekstu kao i sto ja ne otvaram vrata kad si ti u kuci pa makar bila i pod tushem.
Njegovo kajenje u situaciji u kojij se on nalazi ( jer ide sebično preko sebe) čini postupcima osvete.Emotivno je zarobio sebe a sad i to prenosi na sve vas.
Post MajkeKg je ubo sushtinu tvoje buducnosti JedanGrad.

Sreća dece je najveci pokretac majki.Ako nastavish u ovakvoj sredini i sama cesh upasti u neki vid prezhivljavanja.Samo da josh ovaj dan prođe i da mi ne ugrozi dete.A gde je energija za zajednicko dete.I tako u krug i izgubicesh elan,snagu,volju i upashcesh i sama u neku letargiju.

On izgleda nije uvideo tvoju snagu i odanost prema tvom detetu na pravi način.Da bi to uvideo kao da mu je potrebna drama.
Ako se kaje i to ti otvoreno kazhe on jednostavno nije covek koji preuzima odgovornost za svoje postupke.
Imao je romanticnu sliku ja sa tobom draga moja imamo jedno dete sad nashe zajednicko i CAP.Imao je junacke iluzije a ovamo prazno.
Vidish ja bih odmah reagovala da je mom sinu rekao nije ti tata staklorezac...pa ti si staklorezac...providno se ponashash i prazno.
Pored svih informacija koje je imao o vama on se sada ponasha ko gost u sopstvenom zhivotu.
Izbegavajuci situacije u kuci i vishe boravak van kuce ti indirektno govori mila moja da ti već ne zhivish u toj kuci/zajednici.

Kao shto rece MajkaKg ako nije pored vas da vas shtitijer ostalo si mogla sama zashto sad biti da bi se shtitila od njega?
sharlota
(bez zanimanja)
15. maj 2012. u 08.27
strasno..., jedan grad ti njemu ne dugujues ni oprostajni razgovor, pokupi svoju djecu i odlazi, jer sudeci po ovom posljednjem postu nema tu hljeba.
on ili je dobro bezobrazan i primitivan, ili zaista ima problem,za ovo prvo nema rjesenja,za ovo drugo može da potrazi pomoć ako hoće te njegove promjene raspoloženje ne mora niko da trpi a pogotovo ne djeca.
sto neko gore rece on će vjeroatno da maltretira i mladjeg sina dok malo poodraste.
izvini, ali meni se pomalo čini kao da on hoće da se vi pokupite i odete te je stoga toliko bezobziran i okrutan prema tvome djetetu i tebi.,
idi dok si još dovoljno jaka,ako te totalno skrha ostaces tu zakovana

hadje cuvaj se i cuvaj djecu.

P.S
da li je iance agresivan,ili se sve svodi na verbalno vriedjanje?

možda kada odes odmah sve priajvis socijalnoj sluzbi, cisto da se na neki naicn zastitis,ako vma sutra bude oblijetao oko vrata.

ovaj kevin je isto neka vrsta manijaka, cuj žena me prevarila pa sam joj se svetio preko njenog djeteta

-Layla-
15. maj 2012. u 08.46
Grozna situacija. Iskreno, mislim da jeste teško da tudje dete volis kao svoje. Nije nemoguće, ali mislim da nisu svi u stanju za takvu emociju. Ono sto je najvaznije jeste da covek oseca dovoljno ljubavi i postovanja prema partneru da bi prihvatio i voleo dete iz prošle veze/braka. Meni je tvog starijeg deteta uzasno zao, bukvalno se osecam fizicki loše nakon citanje tvoje price. Uzasno je i ako se budes rastala, jer kažeš da mladji sin voli oca i da je otac super prema njemu. Ti dakle biras između dva „zla”. Ostati u situaciji koja je losa za starije dete, ili odvojiti mladje dete od oca. Ukoliko odes od tog coveka, on može da postane teski kreten koji će ti se svetiti preko deteta.
Ne mislim da je u pitanju stabilna licnost, jer ko može da se kaje što se odlucio na brak sa zenom koja već ima dete. To je toliko plitko, sebično, glupo. Pa to dete je najvaznije deo tebe same.

Ne znam iskreno kako trebaš da postupis. Mogu samo da kažem da ja sa takvim covekom ne bih mogla da ostanem. Njega kao da je sramota sto deli zivot sa zenom koja već ima dete. Primitivno.
Deca trebaju da budu na prvom mestu. Odluci tako da tvojoj deci bude bolje. Obojici. Želim ti puno sreće!
babyshamble
(sandinista)
15. maj 2012. u 09.02


jao, ova stvarno sa gluposcu 'ili ste samo vas dvoje vazni'- pa žena je postavila temu zbog deteta, a ne zbog muza. ne obaziri se na price, uvek će ih biti.

draga zenice,
da ti kažem, ti si svom sinu najvecu moguću radost učinila, podarivsi mu brata. i tako gledaj na celo iskustvo. to je najvece blago koje si mu mogla podariti u tvojoj situaciji.
e sad, razumem te da ti je teško, ponovo zapocinjati sve iz početka, ali moras i možeš!
tvoj muž je los covek, možda je on 'dobar' otac prema njegovom sinu (biće tako dobar i još bolji kada ga bude vidjao redje), ali prema tvom starijem sinu je vise nego odvratan.
i mladji sin može za godinu-dve isto tako da pocne brata da kinji, misli to je normalno, on sad još ne razume da nemaju istog oca, ali će to i te kako osetiti.
pri tom je i strasno nekulturan i tu bednu salu sa staklarem, šta je hteo da ponizi tvog sina? ti možda mislis pa bar mladji neka ima oca, ali takav otac nije dobar ni za njega na duže staze.

ja sam vise nego ubeđena da ti njega ne volis, niti ga možeš voleti kad on ne voli nešto sto je tebi najvaznije u zivotu, ono sto si ti, to je tvoje dete. 'ajde sto ga ne voli, nego ga tako tretira, ma djubre je i ništa drugo, veruj mi!
odseli se, zivot sam sređuje neke stvari, prvo u glavi sto je najvaznije, jer ti sad ne gledaš sve razborito, kad pocnes da razmišljas, verovatno pomislis da ti stariji sincic nije na primer u wc-u, a gospodinu se isto ide. razumes? ti si stalno na iglama, pod stresom, ne možeš se posvetiti svojoj decici kako treba i ti to znaš i dobro je da si postala svesna toga.

i kad ne bude bilo tebe ni tvog muza, braca će imati jedan drugoga.
sve je u tvojim rukama, nemas se čega plasiti, imaš blago bre, dva sincica, šta će ti vise ;)
dobices krila i sebi govoriti: sto ovo ranije ne uradih!

svu sreću ti želim, samo hrabro, a sreća prati hrabre 100% ;)
xxs
Nada33
15. maj 2012. u 09.16
Neko gore je napisao da neki ljudi jednostavno ne vole nekog ili nest. Normalno, slazem se, ali niko ne trazi da ovaj papak voli to dijete već da se ponasa korektno. Samo toliko. Koliki podlac moras biti da svjesno ignorises dijete od 9 godina. Meni se tako niski ljudi gade.
JedanGrad
15. maj 2012. u 10.20
Drage moje,

Ne mogu na sve odgovore pojedinačno da odgovaram, tako da ću ovako samo okvirno... Neko gore reče da je to sve kao da biram između dva zla, jer takav je kakav jeste prema mom sinu, a opet divan prema našem, i samim odlaskom odvajam malenog od oca. To je tačno, i da nije tako, sigurno bi davno otišla, jer mi je žao i jednog i drugog, ovog što ga ignoriše, a malenog jer bih ga odvojila od oca.
Agresivan nije, on je tip, kao što možete da pretpostavite, koji ignoriše, znači nije neka ni svađalica, već ućuti se, i kulira. Razlog jer mu ništa ne govorim kada se konkretna situacija desi, je taj jer ne želim da pravim frku u kući pred decom, a oni su uvek tu, samo kad odu da spavaju, eto porazgovaram sa njim, i naravno uvek se posvađam na tu temu, i on se ućuti, ja imam osećaj da pričam sama sa sobom, a to mrzim više od svega.
To što čekam vikend da porazgovaram sa njim je taj da je jedna kolegica obećala preuzeti decu taj dan kod sebe, da ja mogu na miru stvari naše da uzmem i lepo prevezem, a i porazgovaram sa njim na miru. Već sam i očistila i pospremila roditeljsku kuću, i na svu sreću makar tu imam uslove da boravimo nesmetano.
Opet ponavljam, ništa više me ne boli od činjenice da je znao za moju situaciju, da je znao koliko me sinov otac povredio što me je samo tako ladno ostavio i otišao kada mi je bio najpotrebniji, i što me je opet, bez obzira na sve to, zavukao u verovanje da možemo da budemo „sretna porodica”, i on nekakav drugar mome sinu, ili „ujko”. Lagao je možda sebe, ali bogami i mene. A nismo mi izlazili mesec dana pa se uzeli, već skoro 2 godine, gde je bio divan i krasan, kupio mog dečaka iz vrtića, vodio ga u park, bio mu pravi drugar, sve dok ja nisam ostala trudna, i tu se navodno njemu rodio taj osećaj da je napravio grešku što je oženio devojku sa detetom...

elektra4-
15. maj 2012. u 11.27
Sada kada razgovaram sa mužem, on mi kae da me voli, da sam za njega savršena žena u svakom pogledu, i da kada bi mogao da vrati vreme, da više nikada nebi bio sa mnom, i to samo iz razloga jer imam dete.
Ima li neko pametan savet, jer ja više nisam pametna...
================
Iskreno ti kažem da sto pre moras ovo da raskrstis jer će prvo dete da ima ozbiljne zdrastve eprobleme, nije normalna situacija. To dete odrasta u situaciji da ima npr oko sebe 100 kila jabuka a ne sme da ih takne ni da ima s njima kontakt-živi pored oca a nije mu otac-strasno.
Odvedi tog „oca” na psihijatrijske razgovopre ako želi da pomogne vama i ne rasturi i ovo drugo dete.
blondinka
(avanturista)
15. maj 2012. u 11.29
JedanGrad, mislim da ne biras između dva zla jer tvoj mladji sin ima oca koji ga, kako kažeš beskrajno voli, i tvoj odlazak ne verujem da će promeniti tu osecanje. Jedino sto će se istinski proemniti je to da ćeš preduprediti los odnos između dva brata i da će oni, uz tvoju ravnopravnu ljubav, imati divno detinjstvo. Bilo bi samo gore da mladji sin isto raste pitajuci se šta to nije u redu sa njegovim bratom pa ga njegov tata ignorise. A da ne govorimo o starijem sinu, koje će njemu ovo biti olaksanje.

Moj jedini savet je da nikada ne kažeš starijem sinu zašto si napustila sadasnjeg muza. Nikada. Duboko sam uverena da bi ga to takođe povredilo i da bi se osecao kriv sto niste ostali u braku. Prosto mu možeš reći da se niste slagali, bez detaljisanja.

Želim ti svu sreću sveta, i tebi i tvojoj decici!
elektra4-
15. maj 2012. u 11.30
taj covek je energetski vampir-crpi te dok ne poludis-ista situacija sa mojom kolegicom-5 g ju zavlacio tip kojem na kraju smeta šta nije bila nevina (tip je bolesno ljubomoran=) a 5 godina je imao stan,hranu,spavanje-sex-vikendicaq kod njenih-onda ga ništa nije smetalo ali za brak mu nije dovoljno dobra-žena je psihicki slomljena i doslovno bacena u dzubre kao nepotrebna.
elektra4-
15. maj 2012. u 11.32
.mislim da ignorisanje ostavlja veci oziljak na svijesti nego znanje da tata živi negdje drugo.
============
Tako je. U 1 familiji bio je otac sadist-divljak i mama emocionalno mrtva licnost-deca su volela i kopirala oca a za mamu nisu htela ni da cuju i u zivotu ne vole žene.
elektra4-
15. maj 2012. u 12.00
„, a ne da se danima ignoriše kao da ne postoji, a ja sa druge strane, ma pusti ga sine, umoran je, imao je naporan dan, ajde idemo mi negde izaći, i tako u krug. Evo na primer samo da
============
Ljudski mozak je cudo i ne valja kao malog momcica da ga zatrpavas lazima, mozak dobija krive informacije i dovodis ga u konfuziju-kao peskir kad zavrces-u to stanje dovodis mozak lazima. Znam da su ti namere bile ok,da ga ne povredis tako malog ali za ubuduce da znaš da laž ima jako loše posledice dugorocno gledano.
Šta dulje čitam taj tip je kreten i nasilnik, i begaj. Nemas ti tu šta dea cekas subotu i budes fina-prema kome? Prema kretenu-vrati istom meromi begaj. Da je normalan shvatio bi da i negov sin ima puno prednosti ,starijeg brata kao zastitnika...sve on to gubi jer je nenormalan ali nenormaqwčnom coveku se ne može objasniti ništa preko noći
Dalje:
Uzmi hartiju i zapisi sve komentare sa + i - ko ti je napisao da ga napustis a ko da ostanes s njim pa shvati već jednom koliko je sati.”
wie_wat_waar
(student)
15. maj 2012. u 12.01
Dete od 9 godina nije malo...Popricaj sa njim... i znaces šta ti je ciniti.
elektra4-
15. maj 2012. u 12.01
Moj jedini savet je da nikada ne kažeš starijem sinu zašto si napustila sadasnjeg muza. Nikada. Duboko sam uverena da bi ga to takođe povredilo i da bi se osecao kriv sto niste ostali u braku. Prosto mu možeš reći da se niste slagali, bez detaljisanja.
===========
I ne mora jer generalno gledano dovoljnbo je reći da nije bio normalan.
elektra4-
15. maj 2012. u 12.09
Agresivan nije, on je tip, kao što možete da pretpostavite, koji ignoriše, znači nije neka ni svađalica, već ućuti se, i kulira. Razlog jer mu ništa ne govorim kada se konkretna situacija desi, je taj jer ne želim da pravim frku u kući pred decom, a oni su uvek tu, samo kad odu da spavaju, eto porazgovaram sa njim, i naravno uvek s
=========================
I te kako je agresivan. On je razvio perfidne oblike agresivnosti i zloće koje ti još duboko ne shvatas jer se valjda nisi susretala sa tako necim. I običnim cutanjem može da se bude i te kako okrutanm. On je okrutan. Pripazi se ti da on ne razvije neku strategiju da ti otme to drugo dete znači da se kulturno posasa do kraja a njegove reakcije pisi u dnevnik da imaš za socijalnu sluzbu. Uh to je neki zesci kreten a tvoj prag tolerancije je ogroman. Treba da reagujes odmah kad te neko zlostavlja a ne da cutis i sokiras se . izbori se za sebe i decu.
majkakg
(mama)
15. maj 2012. u 12.11
Nikako ne govori o ocu svog deteta (jednog) da „nije normalan” ili da je „'vaki-'naki”.
Ružno je, taj čovek je bio tvoj izbor, kakav god da je. I ružno je da mlađi sin čuje da se o njegovom ocu ružno govori, makar ti to i mislila.
Situacija je komplikovana, i nije za ad-hok savete, niti za ovoliku javnost, koja ima svoj sud i svoje savete, od kojih je neke najbolje ne čitati uopšte. A kamoli primenjivati.
masha_mali
(svastanesto)
15. maj 2012. u 12.21
xjkx
(plavusa)15. maj 2012. u 07.19Nije to samo ignorisanje već je maltretiranje tvog deteta. On TVOJE dete MALTRETIRA, ne ignorise ga.
„Nije ti tata staklar”?

Joj ja ne znam stvarno kako ti to izdržavas. Meni je tvoj deteta jako zao I mislim da je tvoja duznost da zastitis dete od tog manijaka.
____________________________________________________________________

100% se slazem. Najezila sam se kad sam ovo procitala. Bezobraznik jedan!!!!
Ja ne smem ni napisati šta bih mu napravila da je mom detetu ovako nešto odvalio...
Ufffffff

Iskreno se nadam da ćeš da ga oteras u tri lepe...
Srećno!
ciba
(brrrrr)
15. maj 2012. u 12.37
ja se nešto ne slazem sa većinom mišljenja ovde. možda je covek i sam iznenadjen ljubavolju prema sopstvenom detetu. mislim koga volis, volis tu nema price ali ono na šta može da se utice to je fer ponasanje, dakle možeš da mu kažeš da ocekujes od njega ne-izbegavanje obaveza prema starijem sinu. napravite raspored da on radi domaće sa njim ili ga vodi na sportove i da ako svi idete u setnju ti se brines o mladjem dok je on sa starijim. da ga pita kako je bilo u skoli itd (napravi listu ako ne može drugacije).
stvari se menjaju vremenom i odnosi se produbljuju cesicm kontaktima.
saveti da i mladje dete odvojis od oca mi se cine kao gubitak za sve. treba dati sansu da se stvari poprave ali ako ga izbegavas razumem animozitet potpuno ali ne vidim da će se srediti ako pocnete i vas dvoje da se mrzite.
Vanderbilt
(whatever)
15. maj 2012. u 12.44
Jedan Grad, nemam vremena za neki fino srocen odgovor pa ću ovako. Pre nego sto napisem komentar na neke recenice, hoću da ti kažem da nikako ne pokusavam da te napadnem, uvredim ili bilo šta drugo iako neke stvari grbo zvuce. Ti i sama ovo sve znaš. Iz tvog razmišljanja je jasno da ti je jasno koliko je sve to pogresno. Kažem šta kažem zato što mislim da će ti biti od velikog značaja da reformulises i redefinises neke pojmove i postavis stvari u malo drugaciji okvir. To će ti verovatno pomoći da budes jača, i smislenije razmišljas o svojoj odluci i onom sto ti predstoji. Koristis „mlake” termine za neoprostive transgresije i racionalizujes neke postupke - njegove i svoje, umesto da ih nazoves pravim imenom koliko god to neprijatno zvucalo; ne znam da li u tim terminima i razmišljas ali ako da onda to može da objasni kako si uopste mogla da dopustis i ovoliko dugo da trpis situaciju.

„U svakom slučaju, kada su u pitanju tako važne odluke bolje probati da razgovaras još i pet puta, pa makar i bez rezultata.”

HObit, pa nije uvek bolje razgovarati i pet puta, pa ni još jednom, naročito kada nemas luksuz vremena jer se za to vreme dok ti razgovaras, negde ukorenjuje bespovratna steta. Ja sam citala i kako ljudi savetuju žene koje muž bije, da „porazgovaraju još jednom”. Ajde molim te, postoje stvari o kojima se, iskrena da budem, ne razgovara NI JEDNOM a kamo li JOS JEDNOM, PO STOTI PUT.

„Opet on je prema meni divan, i prema našem detetu, ali nerazume da je moj sin dio mene, i ako je divan prema meni, da najmanje što očekujem da detetu se kaže svako jutro ”dobro jutro„,

Jedan Grad, ali i da mu kaže ”dobro jutro„ a sve ostalo bude isto - zar bi to tebi bilo dovoljno? Ne bi, sigurno. Kad se radi o odnosu prema deci, od ljudi uvek treba da ocekujemo Najviše a ne NAJMANJE, pa da neku meru lošeg ponasanja tolerisemo jer eto, najmanje sto ocekujem je ispunjeno. Najmanje sto ocekujes, kad dodje do deteta, je da on tom detetu bude TATA na svaki mogući način, a ne ”ujko„, ”drug„ ili ne znam ti ni ja šta. Nema tu mesta za ”najmanje sto ocekujem„. Ništa osim ”najviše„ nije dovoljno dobro za tvoju decu. Nikakvo srednje rešenje. NIkakav prihvatljiv nivo nedostatka ljubavi ali korektnog ophodjenja. I, ne mislis li da su ti malo suvise snizeni kriterijumi, kad smatras da se prema tebi ponasa divno covek koji ti kaže da te ne bi ponovo zenio i koji psihicki maltretira i tvoje dete i tebe?

”Pa onda dete potrčalo za loptom, i stade njemu ispred televizora, a ovaj njemu, ajde mali miči, pa nije ti tata bre staklar. Ama, to kada je rekao, mislila sam da će svet da propadne koliko mi je teško bilo.„

Koliko god shvatam da ne želiš dramu pred decom, mislim da je greška precutati ovakve stvari jer time dajes starijem detetu do znanja da je ok da ga tvoj muž tako tretira, i mladjem dajes do znanja da je to ok tretman za starije dete. U mojoj prici bi mu televizor bio ugasen istog momenta a on poslat da se provoza po komsiluku koji krug i vrati kuci kad shvati šta je rekao. ”nije ti tata staklar„ ??? pa on tvom detetu otvoreno kaže da ono u toj kuci i u vasoj porodici NEMA TATU. Strasno. Znam sigurno da si i sama svesna ovoga - pri svemu tome, em nema tatu, em mama uvek smišlja neke izgovore za ponasanje tog coveka koji je njen muž, polu-bratov tata a njegov mucitelj. Ovo je na toliko nivoa pogresno, da ne znam odakle bih pocela da mu *ebem sve po spisku.

”Ja izlećem iz kade mokra i gola da otvorim mu vrata jer znam da može da zvoni sat vremena, a ovaj ni da mrdne prstom.„

Ovo nije ignorisanje, već zlostavljanje deteta. Cime si ti sebi objašnjavala takvo ponasanje i nedostatak svoje momentalne reakcije, ne znam, ali šta god da si sebi govorila je cista racionalizacija jednog apsolutno neprihvatljivog ponasanja.

”Pa kako sam navela gore, kada ja primetim da ga uhvati period ignorisanja, ja maksimalno trudim se da budemo odsutni od kuće.„

Opet, to nije ignorisanje, već zlostavljanje. A to što ti radis je pravdanje pred detetom, njegovog ponasanja. Dete je veliko - ono razume razliku između toga kako se prema njemu ponasas ti i kako se ponasa tvoj muž. Njemu je jasno da se tvoj muž ponasa loše. Ali mu verovatno nije jasno sto ti to nikako da ”vidis„ i prekoris ga (pred detetom, nego šta, dete mora da zna da si na njegovoj strani beskompromisno). Pitanje je dana kada će početi da se oseca potpuno izneverenim sa tvoje strane. I onda? Šta onda? I osim toga, i dete je zasluzilo da ima dom u kom se oseca lepo, sigurno, voljeno i opusteno. A ne da skita okolo do uvece svaki put kad je mrzak coveku koji živi sa njegovom mamom. On bi trebao da može da se u svojoj kuci igra. Gleda crtani. Pravi sa mamom sendvice za ujutro. Sedi na terasi. Crta u svojoj sobi. Bude veseo i srećan. A ne da se sklanja tvom muzu sa puta zarad kucnog mira.

”Ja obično znam reći mom dečaku, ajde pusti ga, umoran je od posla, ili tako nešto, tako da ga ovaj i pusti i gleda svoga posla.„

On ima devet godina. On vidi da je taj covek umoran od posla samo za njega, ali ne i za njegovog polu-brata. I vidi da ti to na neki način ”aminujes„. Zamisli koliko se on tek oseca usamljenim. Ti si odrasla i nemas roditelje. A on je mali decak, i ima porodicu u kojoj se verovatno oseca kao da je sam.

”To je tačno, i da nije tako, sigurno bi davno otišla, jer mi je žao i jednog i drugog, ovog što ga ignoriše, a malenog jer bih ga odvojila od oca.„

Opet, ne ignorise već ga psihicki zlostavlja. Maleni, kog ćeš odvojiti od oca, to sve gleda i uci taj obrazac ponasanja: tata psihicki zlostavlja brata, mama precutkuje, brat se sklanja. Šta mislis, kakvi su mu izgledi da sam jednog dana formira zdrave odnose u zivotu, ako ovaj model ponese iz kuce kao ispravan i prihvatljiv? Zato ne treba da ti ga je zao, jer i njemu cinis veliku uslugu.

”Agresivan nije, on je tip, kao što možete da pretpostavite, koji ignoriše, znači nije neka ni svađalica, već ućuti se, i kulira.„

To što ne bije ne znači da nije agresivan. On je pasivno-agresivan.I opet, ne ignorise već zlostavlja. I daleko od toga da kulira. Njegovo ponasanje je sve samo ne kuliranje.

”Razlog jer mu ništa ne govorim kada se konkretna situacija desi, je taj jer ne želim da pravim frku u kući pred decom„

Ali ne sme se dozvoliti zlostavljanje dece, da se ne bi pravila frka pred decom. Ti si davnih dana trebala napraviti takvu *ebenu frku da covek nije smeo znati kako se zove i preziva od te frke, da bi eventualno imala neku sansu da mu pokazes šta nije prihvatljivo.

Ostavio je na mene snažan utisak onaj komentar ”nije ti tata staklar„, a verovatno je bilo i mnogo vise stvari tu koje ne iznosis i koje su gore.

Na tu temu dacu ti jedan obrnut primer.

Nasa prijateljica ima cetvoro dece. Dvoje iz prvog braka sa covekom koji ih je ostavio dok su bili malecni. Dvoje iz drugog braka sa covekom za kog se udala 10 godina kasnije. Jednom prilikom se na nekom rođendanu desi da ocuhov kum uvredi jednim totalno neprimerenim komentarom najstarijeg sina. Ocuh prirodno odreagovao, jer je bas bilo nešto neprilično. A kum na to ni pet ni sest već ”šta se ti vredjas pa nisi mu otac„?

Možeš li da zamislis neprijatnu tisinu koja je nastala? Covek ustade, rece, mrtav ozbiljan ”nego šta sam mu, nego otac?„. I pokupi porodicu i ode, i nikad vise sa kumom ni reci ne progovori. Da li je trebao prihvatiti izvinjenje kasnije ili ne, e to nije moja stvar, ali hoću da ti kažem - ovako covek treba da dozivljava svoju usvojenu decu, a ne da ih ”tolerise„ taman dovoljno da mama može da živi sa tim.

Srećno u svemu i još jednom izvini ako zvucim grubo nije mi namera da ti stanem na zulj već samo da neke stvari izvucem u fokus.

ljana
(&student)
15. maj 2012. u 12.52
jedan grad,
nemam vremena da čitam sve postove, pokusala sam da iscitam sve tvoje i da vidim sustinu...
vidim imaš kucu u kojoj možeš da živis... kakva je sitauacija s poslom i primanjima? jesi li na porodiljskom ili šta? (doduse, mladje dijete ima 2god, pa ne vjerujem da si na porodiljskom)...

to ponasanje tvog partnera je krajnje siledzijsko kako prema tvom djetetu, tako i prema tebi... takođe, za kojú godinu (ako biste ostali u takvoj nakaradnoj zajednici) pitas li se kako bi to mladje dijete reagovalo i kave posljedice bi i na njega to ostavilo...

boze dragi, odakle to da će djeca biti „sirocici” (tako nekako se čini mi se pojavio izraz) - ako se razdvojite-on će moći normalno da provodi vikende sa svojim djetetom...

naravno, ti kao majka i jednog i drugog djeteta si DUZNA da se brines i o jednom i drugom... pobogu-ti si izabrala da ih rodis... znaci, mani ti sad svoje potrebe i emocije-gledaj djecije!

ako je to sve pocelo dok si bila trudna...
(a čini mi se da se i ja sjecam tvoje teme i vrlo je lako moguće da sam i tad pisala slično.. razlika je da sam tad bila samostalna djevojka, a sad sam ponosna (i preponosna)samohrana majka... (svojim izborom, ne nesrecom ili zlom sudbinom :) )
...da te pitam onako otvoreno: zenska glavo, šta ti radis već dvije godine nakon poroda u toj vezi?
znaci, s trudnoćom i poslije poroda to je bar 2,5god.?
jesi li ti mazohista?
kako možeš reći da je „dobar prema tebi” ako te ne postuje, ne postuje tvoj zivot, tvoju proslost, tvoje odluke i tvoje dijete?
u cemu je dobar prema tebi?
ja samo mogu da zakljucim (biću krajnje direktna) da si i ti ta koja ne postuje svoje dijete/djecu! da ih postujes, ne bi se natezala dvije i kusur godina sa budaletinom i pisihicki nedozrelom i nestabilnom osobom, a vjerovatno i bolesnom...

izazvala si u meni krajnje negativnu reakciju-ne on, nego ti...
obzirom da se uvijek nam iskontrolisati, a vidim da si mi izvukla i posljednji zivac...sad ću da stanem s pisanjem...

vjerovatno ću se javiti kad se unormalim... (mene jedino zlostavljanje može izbaciti iz takta, a ti si ta koja sudjelujes u zlostavljanju svog maloljetnog i od tebe zavisnog djeteta (tim gore sto nema oca kome može da se obrati za pomoć) i ne razdvajam tvoju od odgovornosti tvog sadasnjeg partnera za posljedice tog zlostavljanja)
bi-kej
(dokona)
15. maj 2012. u 13.05
Slazem se sa blondinkom i većinom ovdje (minus par nebuloza), ali lako je nama govoriti kada se gleda ovako sa strane. Gledaj šta je u najboljem interesu za tvoje sinove, pricaj i pricaj i pricaj sa njima, obojicom, ma kog uzrasta bili, ne dozvoli da jednog dana ovaj mladji krivi starijeg jer više ne živi sa svojim tatom. Pricaj i nemoj protiv oca/ocuha da govoris, ako se rastanete, to je zato što se niste slagali ti i on. Niste odgovarali jedno drugom, mladji će uvijek imati tatu, i ako se rastanete, obrati paznju sa kakvim će pricama mladji dolaziti od tate. U slučaju da ga on tamo bude punio pricama o tebi, polu-bratu itd.
Ne dozvoli da se stvori mrznja među bracom, i da jedan kasnije krivi drugog. Koji god, ovaj stariji mladjeg zbog uzimanja sve paznje, ili ovaj mladji starijeg zbog odvajanja od oca. Budi pametna, odmjeri sve i gledaj kako je najbolje za tvoju djecu, pa onda za tebe.
Trebaš da odreagujes na svaku muzevu provokaciju. Bilo da se radi o staklorescu ili ne otvaranju vrata. Treba izbjegavati svadjanje pred djecom, ali u takvim situacijama trebaš da mu odgovoris jasno i glasno da tako ne može! ... Voli ih najviše na svijetu i ne dozvoli nikome da ih omalovazava ni na koji način. Ako ne postuje starijeg, time vredja i mladjeg, kao i tebe... braca su od iste majke koja ih voli jednako, najviše na svijetu. Jednog dana kad porastu, nek znaju da imaju jedan drugog, uci ih da kad vas više ne bude bilo, da će se moći osloniti jedan na drugog.
Ostale su ti sve rekle, srećno!

bela
15. maj 2012. u 13.10
Kada budes odlazila, napomeni mu, da se svako jutro pomoli bogu, da jednoga dana ne naidjes na coveka koji će njegovo dete da tretira onako kako je on tvoje! Najgore još uvek nisi dozivela - da mladji sin u odnosu prema starijem, nesvesno pocne da kopira oca!!!!
Idi, vreme je.

PS Ono sto me najviše zabolelo citajuci ove komentare je to da se kod nas žena kupi sa decom i odlazi...Na zapadu, makar ovom na kom ja živim, žena ne ide sa detetom. Žena ostaje u kuci. Kuca je njena posto ona ima dete. ON se seli - dovoljan je jedan telefonski poziv i on se seli...i to iz kuce koju je on kupio, koju su mu ostavili roditelji, koju je nasledio...ON SE SELI O DLAZI!

Dace bog i u Srbiji će da zazivi taj zakon!!!!!!!
PustaZelja
(i posle mene - ja)
15. maj 2012. u 13.18
JedanGrad

Nakon ovog sto si napisala da ste se zabavljali 2 godine i da se on svo vrijeme ponasao sasvim korektno prema tvom sinu, znaj da kad se desi da se covjek IZNENADA promijeni, tu nisu cista posla jer ljudi se jednostavno tako ne ponasaju i ne reaguju tako samovoljno.

Zato sam te i pitala za njegovu familiju, tj kako su te oni od početka prihvatili, pogotovo zenska strana, tj, ako ima majku ili sestru, itd.

Ti možeš donijeti odluku da ga napustis, ali prije toga, mislim da dugujes sebi i svojoj djeci da utvrdis da li se on ponasa tako kako se ponasa samovoljno, tj. da li je pod uticajima nečeg drugog ili nekih drugih ljudi. Ne želim o tome ovdje da pišem, i ako želiš javi mi se na email na memoire1 at yahoo dot com. Na email ću ti reci ono sto imam, a na tebi je onda da odlucis šta ćeš da radis.
Lolypopa
15. maj 2012. u 13.23
To sa bezanjem mi je malo bezveze. Zašto da bezi pobogu, osim ako se plasi da će biti besan i agresivan, a lepo rece da nije, ili mi svi bolje znamo od nje same? Uostalom sve i da pobegne bez reci objašnjenja to ne znači da on neće doći da je trazi. Kad-tad ona se mora suociti sa njim. Negde usput sam stekla utisak da on i ne sluti šta mu se sprema, jer ona jeste često razgovarala sa njim o problemu, ali da li mu je ikada ozbiljno spomenula da bi takvo njegovo ponasanje moglo dovesti do razvoda? Muskarci često ne razmišljaju toliko daleko i ne misle o posledicama jer uglavnom nemaju tu sposobnost da se stave u polozaj žene i da razumeju način na koji misli i oseca.
I kakav psiholog ili bracni savetnik može da resi njihovu situaciju. Nema on problem u glavi već u srcu. A kako nauciti nekoga da voli? Ljubav se ne uci, ili je imaš ili nemas. Sve i da je i moguće (ljudi se menjaju, sazrevaju, uce) on je već imao svoju sansu, ali na zalost on to nije pronasao u sebi. Ostajanje u takvoj atmosferi samo bi pogorsavalo situaciju i niko u toj zajednici ne bi bio srećan.

Doci će njemu iz dupeta u glavu, kada pomisli da se i njegovo rođeno dete može sutra naći u ISTOJ situaciji u kojoj se sada nalazi tvoj prvi sin. Da ima ocuha koji ga ignorise i nipodastava. A on bi bio jedini krivac jer svojim ponasanjem stvara uslove za tako nešto.
curice
(trazim informacije)
15. maj 2012. u 13.31
E, draga moja, pa ti si u vecoj gabuli nego sto sam ja mislila.
Meni dodje da te uhvatim za ramena kao moju autisticnu kcerku, da ti se zapiljim u oci i pokusam te prodrmati i izvuci iz tog nekog tvog svijeta u koji si se zatvorila, povuci te „napolje” među ljude.
Pa ti, uopste, ne vidis svoj zivot, sve si postavila naopako:((
Tebi treba dobar zivotni savjetnik, nikome drugom.

Već sat vremena ostadoh citati ovo, i sa svakim sledećim postom mi nekako sve teze i teze.
Procitaj ponovo sve sto ti je Vanderbilt napisala. Procitaj nekoliko puta, svaku situaciju koju ti je podvukla, pa vidi kako izgleda tvoj zivot u ocima ljudi sa strane. Tako bi isto izgledao da si na zapadu i socijalna sluzba bi i tebe vidjela kao osobu koja prikriva zlostavljanje dijeteta. Da ti dijete u skoli isprica kako ocuh neće da otvori vrata i mama mora izlaziti mokra iz kupatila, imala bi CPS već sutradan na vratima.

A da se Amerikanki desilo da joj dijete zvoni pred vratima, a muž ne otvara, digla bi takvu frku i dreku da bi je čulo deveto selo. Pozvala bi i policiju i socijalne radnike i vatrogasce čak. Ne bi se delija zgrijao u kuci ni pola sata poslije takvog ignorisanja.
E, Srbijo, sve su se vrijednosti poremetile u tebi.
Ponekad poželim da svi srpski muskarci ozene Amerikanke. I to ove crne, ljute i zivcane, koje naprave frku i zbog nevaznih stvari, a kamoli zbog djeteta. A nasa žena cuti i trpi. Da se kabadahija slučajno ne bi naljutio.

Sto ti sreća želim. Ako ista iko od nas ovolikih ovdje može da ti pomogne, nemoj se ustrucavati, molim te, slobodno kaži.
Tashka
15. maj 2012. u 13.41
Možda on tvoje dijete ne udara al on se opet nad njim izivljava. I sto je najgore ti to dopustas. Izvini ako zvucim gruba nije mi uopste namjera. Ali ti si majka, i tvoja misija u zivotu je da to dijete zastits. On je siledzija i shupak od covjeka. Idi dok nije prekasno, jel trebaš još cekat da se i mladji sin pocne istresat na bratu.
S_Girl
15. maj 2012. u 13.56
Vanderbilt je sve lepo rekla.

Kakva majka, tetka, strina... nije mu 5 godina da neko može da ga navraca na bilo šta. On je zreo covek i niko ne može da odgovara za njegove postupke osim njega samog.

Ja se samo nadam da ćeš ispostovati svoju odluku do kraja i da se nećeš predomisliti. Pricace on tebi bajke i obecavati kule i gradove ali ti se ne osvrci na to.

„Vuk dlaku mjenja ali cud nikada”

Sretno!

I ne dozvoli nikad da te neko ponizava, ni tebe ni tvoju decu.
tweety_m
(?)
15. maj 2012. u 14.00
Dosta dobrih savjeta,meni je samo frka za jedno.Šta da se desi da stariji mora da ostane sa njim a da ti nisi tu,šta će onda biti.Može do ujutro znači da zvoni ovaj neće vrata da mu otvori.Ne znam,ali ja lično ne bi bila komotna da živim sa nekim,a znam da ne smijem dijete da ostavim sa njim.Ovo ne smijem se ne odnosi na to da će mu nešto uraditi,nego naprotiv ,ocito ništa neće uraditi.Mislim da su tu price samo presipanje iz supljeg u prazno još od onog momenta od kad ti je rekao da ne bi ozenio ženu sa djetetom.Tu buducnosti za vas 4 nema,e sad samo trebaš da smognes snage i nastavis sa svojom djecicom.Fora je u tome sto on ima mnogo vise da izgubi nego vas 3.Samo me zanima kako bi se on osjecao da ti njega tako ignorises.
JedanGrad
15. maj 2012. u 15.31
Drage moje virtuelne drugarice,

Hvala sve i jednoj što je posvetila vreme da se javi, ni jedna ne zvuči oštro, već zaista realno, i hvala vam sve i jednoj!
Ja mišljenje neću promeniti, nema šanse, treba mi ako išta predah od svega ovoga, zaista. Ovaj vikend idem definitivno, evo sada sam bila u prodavnici, kupovala neke sitnice za kuću, i tamo nosila, da ne mora sve da me dočeka preko vikenda.
A mislim da je korektno da porazgovaram sa njim, ja od njega ne bežim, već jednostavno dajem mu prostor da rasčisti sam sa sobom, jer kako vidim nije.
Od porodice on ima samo majku koja se jako protivila našoj vezi, naravno zbog deteta, i koja me je posle, kada mi je dala priliku da ju upoznam, toliko zavolela, da me zaista gleda kao ćerku. Ona je na mojoj strani čak u svemu ovome, i žena suze roni zbog njegovog ponašanja. I sama mi govori da ga je upozoravala, da ako on nije 100 % siguran u vezi naše veze i braka, da neulazi u to, i kako ju je on uvjeravao da to je to. Ali eto, ona i ja čujemo se redovno, ako išta uvek je bila korektna prema mome sinu, to je jedna prosta žena, velikog srca, koje je meni i mom detetu otvorila, i voleću je do kraja života, ako išta, baka je mom drugom sinu!
PustaZelja
(i posle mene - ja)
15. maj 2012. u 15.36
Jedan Grad

Ne bih da grijesim dusu, ali sve te sto su tako „na ranu da ih privijes”, najviše jada i muke nanesu ljudima oko sebe. Mislim da je baba tu svoje prste umijesala, a sad se pred tobom pravi naivna i mutava i suze roni sto joj je sin „takav”. Imam ja iskustva s takvim babama; opet, ne bih dusu da grijesim, ali tvoja mi mirise na jednu takvu ostrokondzu.

PS Nije se ona promijenila niti je prihvatila tebe i tvoje dijete već se samo prikriva da ne bi kojim slučajem posumnjala u nju. Vjestica.
JoannaL
15. maj 2012. u 15.41
Auu sestro! JedanGrad, ma šta god odlucila, nikako ne smes da ignorises njegovo zlostavljanje pred detetom! Takođe mi se uopste ne svidja tvoje bezanje pred njim i sklanjanje dece. Zašto to radis? Ako on nije agresivan , zašto da bezite i da mu ostavljate kucu da on uziva sam a ti se maltretiras sa decom. O boze, kako je teško citati ovakve stvari:( Čitam mom muzu i on kaže da je blize glavu bi mu razbio, ne može da veruje da ih ima takvih na svetu.
Obrati paznju da deca prate tvoje ponasanje i ako ti uzmes liniju manjeg otpora i bezanja, to je skola za tvog sina.On treba da uci da se brani. Da je moju cerku od 5 godina ignorisao na vratima, ona bi razbila vrata i vristanjem zgradu digla u vis! Tako i treba.Ja se plasim da je on indiferentan prema tvom sinu jer je ovaj miran, ali šta ako se on pobuni, razbije nešto, pogresi-šta ako tvoj muž tada postane oagresivan?Nemoj da cekas taj trenutak.

Pozdravljam curicu i njene komentare, fantasticni su, i slazem se da je taj covek jednostavno uzasno razmazen, lenj, sebican i da će kad-tad da te ostavi, zajedno sa decom , bila njegova ili ne. Bolje ti je da prva povuces taj potez dok su svi ok.
smaragdi
(mama jednog prelepog decaka)
15. maj 2012. u 15.50
Pusta,da se ne ogresimo o ženu ali vrlo,vrlo vrlo je moguće to što si napisala..ah,kako znam da tako nešto postoji sklona sam i da poverujem da je to ovde slučaj...
za postavljacicu-dobila si podrsku mislim da ti je to i trebalo-da ti preko 70 žena kaže da ne gresis i da si u pravu.i,rekle su...nadam se da te niko lično ne poznaje ovde za slučaj da nekako dodje do njega šta ti ovde pišes jer je tema i na naslovnoj.kao sto sam već rekla a sada samo kratko-hrabrosti imaš već si dokazla rođenjem prvog deteta a sada-bezi sto pre možeš.
neko gore pomenu zapad i odnos prema majkama vs nemarni ocevi,partneri i sl.-pa,nazalost jedna od najtezih stvari u Srbiji je biti samohrana majka a zastita dece u smislu zlostavljanja je na najnizem mogućem nivou kao i zastita majki.
savet-akjo dodje do razvoda-niposto ne pristaj na sporazumni razvod i zajednicko starateljstvo već ti diktiraj uslove i model vidjanja deteta,iznos alimentacije,zajednicko starateljstvo je za normalne ljude kod tebe taj slučaj nije kad je on u pitanju.vrlo lako može zajednicko dete da mu bude predmet osvete zbog toga sto si se usudila da mu učinis.ako dodjete do razvoda...
elektra4-
15. maj 2012. u 15.56
Nemoj toj baki da poveravas svoje planove, ima pravo da vidja unuka i sve to stoji ali nemoj svoju intimu da joj podastiras,cuvaj se i budi oprezna,nemoj biti naivna
zvezda
15. maj 2012. u 16.15
Draga Jedan Grad,ova tvoja prica me jako rastuzila...
Neću ti savjete dijeliti,ovdje si već dosta istih korisnih dobila.
Želim samo da ti porucim da budes istrajna u svojim namjerama,jaka i hrabra...neka bog sacuva tebe i tvoju djecicu...Sretno
tamara
15. maj 2012. u 16.17
mojgrad-ti meni po tvom razmišljanju zvucis kao žena velikog srca,malo naivna(ništa loše ne mislim,molim te nemoj pogresno shvatiti)
moj ti je savet da stupis u priv.kontakt sa.blondinkom,smaragdi,majkakg.žene koje su prošle razvod i sigurno ti mogu dati mnogo korisnih saveta šta i kako dalje.
srećno!!!
tamara
15. maj 2012. u 16.21
JedanGrad-izvini za mojgrad:-)ne znam,ali mi nesta nik mojgrad ostao..,neko je imao isti.:-)
PustaZelja
(i posle mene - ja)
15. maj 2012. u 17.39
Ako sam upravu oko babe, onda se baba vodi onom „cuvaj prijatelje blizu, a neprijatelje još blize”. Moju babu kad bi neko vidio, rekao bi žena skoro pa Majka Tereza; melem na ranu. A sve je samo to cime se prestavlja.

JedanGrad

Ako je baba divna žena kakvom je ti vidis, onda joj je sin komad budaletine i treba od takvog da se razvedes.

Ako je baba drugacija nego kako se predstavlja, onda je taj njen sin najvjerovatnije samo žrtva u tom njenom spletkarenju, isto kao i sva tvoja porodica. Ako je to u pitanju, vrijedi li rasturiti brak i dozvoliti toj ženi da likuje?? Znaj da za sve postoji rjesenje. Prije nego sto napravis korak na koji si se odlucila, tj odes od svog muza, mislim da dugujes sebi i svojoj djeci da saznaš da li je i on samo žrtva u svemu tome. Pomoći se može, i pomoći ima onome ko je trazi.

Ne može se covjek 2 godine pretvarati da prihvata tvoje dijete a onda da mu samo jednom nešto pukne u glavi! Baba te te 2 godine nije shvatala kao ozbiljnu prijetnju jer se vjerovatno nadala da će te on, tj njen sin izgustirati i na kraju ostaviti.

Vagabundo_
((bas_tako))
15. maj 2012. u 19.20
Meni ste oboje grozni,ti jer si dopustila emotivno izivljavanje nad tvojim sinom,a o njemu suvisno je i komentarisati!
Takve stvari se seku u korenu, jedan ostriji pogled upucen mom detetu od strane ocuha bio bi dovoljan razlog da mi se zgadi za sva vremena,a ti si dopustila mnoogo vise...

Što se tiče baba,tetki...to nema nikakve veze sa njegovim karakterom i osecanjima ako je on dobar i plemenit covek nema te babe,strine koja će ga promeniti!

Želim ti da tvoja prica ima happy end ali bojim se da tvoj stariji sin već ima oziljke od strane ocuha i trebace mu dosta vremena i ljubavi da sve zaceli i zaboravi.
elektra4-
15. maj 2012. u 19.27
Osloni se samo na svoju uzu familiju i njima se poveravaj, ne raspredaj previse pricu sa tom svekrvom već s njom predji na neutralne teme. Dobro može da ti donese samo tvoja mama,sestra...tvoji najuzi clanovi obitelji a ta stara prirodno je da bude na strani sina ma kakav on bio .
elektra4-
15. maj 2012. u 19.43
Sad letim po temi ividim da nemas roditelje? teško.
A tom kretenu si ti sve popustala i zato je bivao sve gori, sa takvima treba neko treci da zaigra ostro. Da li je rob okoline? tj da li ga smeta šta okolina misli o njemu? trebao je neko od tvojih da poprica ugrubo s njim, ovako u vasoj okolini je koliko vidim samo njegova mama koja ne vereju mmda mu nešto zvoca nego valjda podilazi.
slatkamalanyc
(student)
15. maj 2012. u 22.31
n
slatkamalanyc
(student)
15. maj 2012. u 22.58
Mislim da me ni jedna tema nikada nije pogodila kao ova.. Volela bih nešto da ti napisem , naiskrenije iz duse...

Moji roditelji nisu razvedeni, majka se nikad nije razvela, sto sto nije imala hrabrosti, sto iz podsvesnog razmišljalja šta će ljudi reci, sto od fin. nezavisnosti... Odrasla sam u nestabilnoj porodici.. u kojoj nikad nisam dobijala dovoljno ljubavi od strane oce. Da me ne shvatite pogreno on je dvan , posten covek , ali jednostavno nije nikada znao da pokaze iskrene emocije prema meni( a ima ih jednostavno je takav kao osoba- hladan -zatvoren).. Mama je pokusavala da sve to nadoknadi uz ogromnu kolicinu ljubavi, posvecenosti, podrske na kojoj sam joj uvek bila i biću zahvalna. Ali se uvek osecalo TO nešto sto nedostaje... Nikad nisam imala tu musku sigurnost koja mi je u zivotu bila potrebna... Sve se to naravno jako odrazilo na mene.. Kao dete to je bilo hrickanje noktiju, znojenje dlanova, hodanjem po kuci kao po jajima... Uvek bila najboljni student .. KAKO BI MOJ OTAC BIO PONOSAN NA MENE--- Hoću da ti kažem da deca to osecaju i ne svesno pokusavaju da nadju objašnjenje zašto se neko tako ponasa prema njima i obično krive sebe .. U smislu ako ja uradim ovako ( perfektno) moj otac će mene voleti... Veruj mi to je nesvesno kod dece.. a kasnije ostanu posledice za ceo zivot...

Nekao ti je rekao .. da je tvoj sin verovatno dobro i mirno dete , jer gleda tvoj model ponasanja i posto se ti ne bunis i povlacis u sebe TAKO I ON!!! To je potpuno tačno.. ja sam uvek govorila da sam ja na mestu moje mame -ja bih ovako- ja bih ovako.. ALI NAZALOST NIJE TAKO!!! TJ deca kopiraju i usvajaju model ponasanja da li oca da li majke...

Ovo ti pricam iz iskustva NE DOZVOLI DA NEKO MENTALNO ZLOSTAVLJA TEBE a pogotovo TVOJU DECU! Nema bitnije stvari na svetu od tog mira i spokoja u dusi...

A što se tiče modela ponasanja.. Dacu ti još jedan primer.. Ja sam uvek govorila nikad kao sa nekim kao sto je moj otac. ZAVRSILA SAM SA EMOTIVNIM VAMPIREM koji je gori od mog oca 100 puta GODINU DANA! Zašto? Ne znam ni sama... To je ta nesigurnost i model ponasanja ) kako se moj otac ponasao prema mojoj majci) koja ti je urođena u detinstvu... Hvala Bogu, ja sam se iz te price izvuka i krenula dalje.. ALI NPR DA JE BILO KO IZ NORMALNE PORODICE koja ti je pruzila sigurnost i samopouzzdanje u detinstvu i mladosti bio na mom mestu sa tim deckom Ne bi OSTALA NI 2 dana... ZATO TI KAžEM IZ SRCA -- NE DOZVOLI DA NEKO OD TVOJE DECE NAPRAVI EMOTIVNO OSTECENJE OSOBE!!! NIKO NIJE VREDAN-- makar bila sama ceo zivot sa svojojm decicom..A i oni će biti srećniji kad osete da si ti spokojna i srećna... Šta da ti kažem , kad sam ja miljama daleko od mojih roditelja a samo po bolji glasa ja mogu da primetim da li je moja majka srećna-tuzna ili šta već.. Ne mora ni reč da mi kaže..

DECA OSECAJU I PAMTE veruj mi vise nego sto smo mi i svesni...

želIM TI PUNO PUNO SrećE, HRABROSTI i volje da istrajes...A EMOTIVNE VAMPIRE izbaci iz svog zivota...

Šta da ti kažem vise, nadam se da ćeš izvuci nešto iz moje price... Samo pomisli da se tvoj sin oceca kao što se ja osecam posle 30 godina.. ne dozvoli.. niko nije vredan .. A to da odvajas drugo dete od oca- pa iskreno nisi ti kriva.. A veruj mi i ako tvoj muž kaže da će se nešto krucijalno promeniti- nazalost NEćE- NIKO NIKOGA NE MOžE NATERATI DA NEKOG VOLI... ili volis ili ne volis... A i da krene da ga postuje ( obraca paznju) kako bi ostali u braku ..dete će osetiti to nametnuto ponasanje..koje ne verujem da može da traje ceo zivot...

SrećNO I JAVI NAM OBAVEZNO KAKO JE STA ProšlO!!!
scatha
(student)
16. maj 2012. u 00.56
Inače se ne javljam na teme ovog tipa, ali sada moram da prokomentarisem. Mislim da potpuno naivno pristupas svemu ovome, ili nisi potpuno spremna da ga ZAUVEK ostavis.
Pripreme za razvod su:konsultacija sa advokatima(molim te procitaj šta je smaragdi rekla o tome šta sve možeš da zahtevas), sredjivanje kuce u kojoj ćeš živeti(ne nekoliko sitnica, već dubinsko ciscenje, pokusaj da decja soba ima sto vise njima poznatih igracaka ili namestaja), detaljan plan o tome šta od knjiga, slika, namestaja i sl. nosis sa sobom...koliko-toliko priprema dece na to šta ih ceka(price,ili kroz igru, ako se to uopste suptilno može provuci)...plan o eventualnom premestanju starijeg deteta u drugu skolu, nadji podrsku(samo odabrani ljudi, sestra, drugarica,bilo ko kome verujes)...
Ne verujem da je moguće tek tako otici iz braka. Verovatno te ceka :
-moljakanje(promenice se , voli vas...bla-bla)
-pretnje
-optuzbe(imaš ti nekog, prevarila si ga...)
-uvrede(najgora si majka koja ni ne zna da se brine o deci...)
Tako je bar bilo kod SVIH mojih bliskih drugarica tokom razvoda, kao i kod moje tetke(žena od 50 godina, visoko obrazovana, deca su već odrasla, ali ih taj primitivizam nije obisao)
Ukoliko ti nešto bude potrebno, javi se na [email protected],imam nekoliko advokata u porodici, možda ti mogu dati bar savet
Zaista vam svima želim sve najbolje
elektra4-
16. maj 2012. u 02.27
ALI NAZALOST NIJE TAKO!!! TJ deca kopiraju i usvajaju model ponasanja da li oca da li majke...
=============
ovo je tako bolno istinito, a i bracne drugove biramo po tom sablonu-opet biramo jednog od roditelja
efferalgan
(volim kokoske)
16. maj 2012. u 03.05
Meni je baba sumnjiva. Eto ona jadna rastrze se od suza, pati za tobom, pati za unukom...a neće ni prsta mrdnuti da ti pomogne u svemu ovome.

Meni sav taj smrad iz babe dolazi...

Neka joj je na dusu.
elektra4-
16. maj 2012. u 03.06
Da kažem i ovo >: muskarci se dosta često tako ponasaju prwema tudjoj deci,a ako nemaju svoje dece ne žele da usvajaju jer ih ne prihvacaju .
Dalje: i žene se često tako ponasaju kao ti:glavu ko noj u pesak ,trpe ali kad dodju do jedne granice i kažu dosta onda nema sanse da sw predomisle.
Dalje: ako imaš para unajmi privatnog detektiva pa pogledaj razlog njegova ponasanja-možda je već nasao novu ženu pa planira da ode sa svojim sinom u novu vezu, možda provodi sa majkom vise vremena nego šta ti i mislis i ta žena takticki crpi iz tebe informacije i prenosi sinu, možda je uzrok njegova ponasanja bolest-ovo ima velike sanse jer nije normalan a možda ima neki proces na mozgu-da li ima glavobolje koje ukazuju na to itd
dalje: nije ti lako jer kad se imadete s nekim ako i odes od njega prisiljena si kontaktorati čitav zivot šta nije lako jer takvi ljudi uvek nadju način da iscrpe .
elektra4-
16. maj 2012. u 03.12
Ti delujes kao naivna dobra dusa i na takve se lepe zlocesti bracni partneri. dELUJES KAO da još u zivotu nisinupoznala zlo i zato ne možeš da na vreme prepoznas jako loše stvari oko tebe.
U velikm koracima koji ti slede treba da:
1. imaš puno snage-moli se daj mi Boze snage da izdržim i drzi upaLJENU SVECU U kuci
2. ima samopouzdanja i nedaj se nagovaraTI OD DRUGIH-NEMOJ DA BUDES LIST na vetru
3. nadji stariju iskusniju ženu koja je dobra u dusi i koja može da ti pomogne oko svega-i zapamti uvek u zivotu se oduzi takvim ljudima i budi im od pomoći
4. zapisuj u dnevnik sve u vezi njega i mame-trebace ti jednog dana
-Layla-
16. maj 2012. u 04.21
Baba je sigurno odigrala bitnu ulogu u svemu tome, tako da ja ne bih padala na te njene suze i kceri moja bla bla bla. Ja takvima ništa ne verujem. Ne postoji majka koja će se postaviti protiv sina u korist snaje. On je ocigledno mamin sin, vrlo povodljiv, ali i zao los covek čim je u stanju da se tako poigrava sa tvojim detetom. Skot.

Meni se čini da si ti prilično naivna žena. Želiš da verujes u dobro, u ljubav, u happy end. Ali, ti si MAMA. I ne postoji muskarac na ovom svetu zbog koga bi trebala trpis torturu, pre svega i najviše zbog svoje dece.

Želim ti da istrajes u svojoj odluci i da budes mnooogooo jaka, jer mislim da će se muž i baba sluziti vrlo perfidnim sredstvima da tebe predstave kao losu majku i ženu.
Vagabundo_
((bas_tako))
16. maj 2012. u 04.39
Šta ste se vise uhvatili te babe,zar svaka svekrva mora biti zla vestica na metli?!


JedanGrad
16. maj 2012. u 05.08
Drage,

Neverijem da baka ima apsolutno ikakav uticaj na njegovo ponašanje. Ama sigurna sam da nema. A između ostalog, sve i da ima, on je formirana ličnost, i trebao bi da štiti porodicu od takvih uticaja sa strane. Dakle, baka sigurno tu nema ništa.
Sinoć, kada su deca legla, zamolila sam ga da sedne, da porazgovaramo. Obavestila sam ga da u subotu odlazim, i podvukla razloge. Rekla sam mu da kako on bi voleo da me je upoznao bez deteta, da bi i ja volela da me on voli i prihvaća sa detetom, kako me je i upoznao. Naravno, tu se stvorila polemika, da eto on obezbeđuje za oboje dece sve što je potrebno. Misli, čoveče, halo, i ja radim, nikome nismo ni ja ni dete na grbači. I eto, tako naravno to se razvuklo, pa kako ćemo oko našeg deteta, šta ćemo tu. Rekla sam mu da nije nikakv problem da bude u detetovom životu, da ga viđa i sve što ide sa tim ,ali da ja više ne mogu zaista. On je naravno burno reagovao da nisam korektna, pa kako ja njega da nerazumem, da je to jače od njega, bla bla. Ja sam na to sve rekla, da upravo, baš upravo što ga razumem, i što razumem da nikada neće moći biti korektan prema mom detetu i što će ono uvek bito donje u toj priči, da iz tog razloga odlazim.
Ma razgovor se razvukao do 3 ujutro, ali šta ćeš. Mislim da nema dalje.
blondinka
(avanturista)
16. maj 2012. u 05.10
Koliko ja znam matematiku, vi ste ukupno nekih 5 godina zajedno. Od toga je on dve godine bio prilično normalan, tako da ja bas nisam sigurna da je svekrva tu odigrala nekakvu bitnu ulogu jer kako onda objasniti te prve dve godine?

Uostalom, moja bivša svekrva je uvek bila na mojoj strani, iako je bivša i dan-danas me tretira kao rođeno dete. Druga svekrva nije bas luda za mnom ali sam i dan-danas u braku sa njenim sinom, tako da ne mora da bude bas pravilo da svekrve mogu da uticu na zivot svojih sinova. Da se moja prva pitala, ja se nikada ne bih ni razvela od njenog sina, a da se druga pita ja bih sigurno po ceo dan kopala negde krompir :)

Uloga majke u zivotu zrelog coveka može da bude samo besmisleno opravdanje. Eto, sad on siroma' na nagovor majke se tako ponasa, ma ne verujem u to. Ja ne verujem u takve stvari, verujem u onu Miljkovicevu „pali smo jer smo padu bili skloni”. Jakog coveka ne može ceo svet ubediti da nije u pravu (G. Bruno) a slabica može i prolaznik na ulici ubediti u suprotno od njegovog maloprejasnjog mišljenja. Ako ga je majka nagovorila na sve to, u šta sumnjam, time je njegovo dno još dublje.

Eto, opet ću biti slobodna da ti dodam još jedan savet - kada je razvod u pitanju, dobra svekrva je bolja nego dobar bivši muž. Ona je ta koja će ti docekivati dete, brinuti o njemu kada dodje kod njega, koja će ti prva javiti ako nešto nije u redu. Jer, to dete je njeno unuce, ne zaboravi. Moja iskustva sa bivšom svekrvom su vanredno pozitivna, mnogi su mi govorili da je ne umem proceniti kao sto nisam umela da procenim njenog sina ali to se, tokom godina, pokazalo kao apsolutno pogresna pretpostavka. Ne da sam je dobro procenila, nego sam se sa godinama samo još vise uverila koliko je dobrote iz nje izaslo pa stoga imam i fenomenalan odnos sa bivšim deverom i zaovom. Nije to uvek pravilo, da su svekrve krive za sve.

Možda sam subjektivna jer imam musku decu pa ću jednom i sama biti svekrva:) Eto, da se malo i nasalimo :)
senkavetra
(:-))
16. maj 2012. u 05.10
JedanGrad, draga mama,
Sve su ti mamice, na manje-vise sličan način, iskazale svoje vidjenje situacije u kojoj se nalazis i ukazale na neke detalje kojih, možda, nisi ni bila svesna.
Najjasnije, bez ikakvih suvisnih detalja, je to učinila Vanderbilt (svaka cast!) i ne verujem da tu ima još mnogo toga da se doda.
Moje mišljenje je da si odluku da napustis muza donela i pre nego si se javila ovde i da trenutno kod tebe najviše vlada strah kako ćeš sama sa dvoje male dece.
Možeš, veruj mi! Imaš vise nego dovoljno snage za to! Kad radis nešto sto je od krucijalne vaznosti za dobrobit tvoje dece, njihovo psiho-fizicko zdravlje i sreću ( i tvoju, naravno), baterije se pune istog casa, ma krila izrastu! Imaš bolji start za samostalan zivot (sa decom, naravno) nego vecina drugih žena u sličnoj situaciji u Srbiji (kucu roditelja, dobar posao). Veruj u sebe i ne odustaj!

Pozdrav od Senke
Lolypopa
16. maj 2012. u 05.30
Potpisujem apsolutno sve sto su rekle Vanderbilt i Blondi. Svaki put kada pokleknes i posumnjas u ispravnost svoje odluke procitaj ponovo šta su ti napisale i neka ti to bude motiv da budes odlucna u svojoj nameri, jer sve je jasno kao dan.
I dajte, prestanite vise sa nagadjanjem i prebacivanjem odgovornosti na druge. Sve je receno, šta sad treba da izmišljamo price i zavere, da trujemo ovu ženu kao da joj nije dosta jada. Nisu sve svekrve loše, zato lične frustracije zadržite za sebe.
Jedangrad, dobro si postupila, drago mi je da ste već obavili taj razgovor. Sto rece pok. Djindjic, ako moras da progutas zabu, progutaj je odmah.
tamara
16. maj 2012. u 05.45
ja tu nebih ništa menjala sa svekrvom.da se ona pitala ti se verovatno ne bi ni udala za njenog sina.znaci on je kapetan broda,a to što mu brod tone je samo njegova greška.
-Layla-
16. maj 2012. u 05.48
Mišljenje svake je od nas je izgradjeno na osnovu našeg zivotnog iskustva i mentalnog sklopa. Ovde se ne radi o tome ko je od nas u pravu, a ko ne. Ne treba žena da donosi odluke na osnovu toga ko je šta i kako rekao. Za sve nas je ovo samo tema sa diskusije, za tri dana će vecina zaboraviti ovu pricu. Ovo je njen zivot i ona treba da odluci tako da bude dobro njoj i njenoj deci. I to je jedino bitno u ovoj prici.

Zbog toga bih ja draga na tvom mestu pricala sa bliskim ljudima koji poznaju i njega i tebe i vas kao par i decu. Trazi obavezno podrsku od ljudi koji će ti biti tu blizu, da ti se nadju.
kriska
(Kakve su ti misli, takav ti je)
16. maj 2012. u 06.54
Ovo je jako tuzno, kakav skot treba da bude covek da se tako ponasa prema jednom nevinom malenom ljudskom biću.
Eto, on je i u tom konacnom i presudnom razgovoru rekao da je bezosecajnost i njegov teror nad tvojim detetom jače od njega.
Nije te čak udostojio ni obecanja da će se potruditi da se promeni.
Po njegovom ponasanju ocigledno je da njemu nije ni stalo do vaseg braka.
Pored toga što ne voli tvoje dete, on ne voli ni tebe ni svoje dete. Svaka normalna osoba koja voli svoju decu ima osecanja i emocije i za tudju.
On voli samo sebe, a bezdusnost i potreba za emotivnim izivljavanjem nad drugima su njegove karakterne osobine.
Neće se taj nikada opametiti.
Dobro je da imaš posao i svoj krov nad glavom. Idi sto pre, izvuci decu iz nezdrave porodice, jer traume iz detinjstva ostaju za ceo zivot.
Svu radost i sreću tebi i tvojoj decici želim.
elektra4-
16. maj 2012. u 08.23
tako je, svi mi koji imamo decu svasta smo pretrpeli radi njih i njihova dobra a taj ne zna da se iskontrolira a možda je i bolje da je otvoreno rekao nego da se pretvara pa da svi imate emocionalne rupe.
batoloco
(vozac)
16. maj 2012. u 09.59
Steta što se malo vise muskaraca sa SC nije ukljucilo u ovu temu.
Ja mislim da je on potpuno nespremno usao u brak,a nespremnom da to prizna i sebi i tebi,prisustvo tvog djeteta iz prvog braka u potpunosti odgovara svrsi falsifikovanog razloga za neuspjeh samog braka.Tvoje djete iz prvog braka je samo paravan iza kojeg se kriju pravi razlozi njegovog ponasanja.Ma koliko ti razlozi bili kristalno jasni,oni su i irelevantni,pa se ja neću oko njih mnogo zadržavati.
Ono sto je za tebe važno je, da, dok si ziva,imaš svoju djecu kao prioritet.Njihovi međusobni odnosi u buducnosti su za tebe jako vazni,a pomenuti g-din je prepreka tih odnosa.Niko ko pravi razliku među tvojom djecom ti nije prijatelj,makar se radilo o ocu jednog od njih.I,s tim treba biti na cisto.Ti nisi kriva sto si dovedena u situaciju da moras da donosis teske odluke,ali kada si već tu i u takvoj poziciji,ne smijes da omanes.Ovo je penal koji ne smijes da promasis.Koliko mogu da procitam i shvatim iz tvojih,nedavno pristiglih postova,ti si krenula dobrim putem i na tom putu imaš moju podrsku.Što se prije ta farsa zavrsi,to je bolje po tvoju djecu.Imaj to na umu.Svi problemi koji će poslije razvoda da se pojave,a odnose se na prakticno rukovodjenje porodice u skracenom sastavu jesu i biće veoma neprijatni,ali su ipak i sekundarni u poredjenju sa glavnim zadatkom,ocuvanja kohezije među tvojom djecom.
ahha
(nemam)
16. maj 2012. u 10.28
Botoloco,
čestitam na ovoj recenici „ Niko ko pravi razliku među tvojom djecom ti nije prijatelj,makar se radilo o ocu jednog od njih.I,s tim treba biti na cisto.”

Veoma jednostavno receno i sve sto treba da se kaže je tu. Nema potrebe za raspravom.
hana-banana
(.)
16. maj 2012. u 10.58
Sjecam te se od ranije i tad me pogodila tvoja tema, a sad kad si navela konkretne primjere nemara prema tvom starijem sinu, srce mi je kvrcnulo.

Razumijem te da su ti osjecanja podijeljena - hoćeš da sacuvas brak zbog mladjeg sina, muž je kako navodis dobaar prema tebi, ali ja to ne smatram dobrotom - meni bi mogao na glavi da dubi, kad bi tako maltretirao moju macku bio bi bivši, a kamoli dijete! Kao sto rece, vidis dijete na ulici pa ti se čini da bi ga zavoljela za zivot, a ne dijete osobe sa kojom si u braku. Ne razumijem kako može tako da dijeli emocije i još da pokusa to da opravda.

Jedina dobra stvar u svemu ovome je sto je vrijeme na tvojoj strani - mladji brat će da odraste i da skonta nepravdu. Čak i ako ostanes sa tim covjekom, vremenom će se ravnoteza promijeniti, tj. ako mladjeg sina otac ne pocne trovati kojekakvim pricama, ali nemoj se nadati bilo kakvoj promjeni od strane muza.
Lisno,samo vidim situacije u kojima će ti biti samo teze - kad mladji pocne vise da se druzi i vidis muza kako je prijatniji sa njegovim drugarima nego sa starijim sinom, npr.
Mladji sin će i dalje imati oca, vidjace se, provoditi vrijeme zajedno, ali starijeg moras postediti takvog svakodnevnog kinjenja.
Kod mene bi ugasio na prvo neotvarenje vrata ili prvi put kad bi mu se obratio sa „mali”.
Poznajem porodicu u kojoj su posle sina iz prvog braka dobili još troje djece - oboje roditelja najstarijeg djecaka oslovljavaju sa „sine”, sva djeca ga zovu „brate”, čak i ono najmanje sto jedva izgovori riječ - to je neka normalna situacija. Nema izgovora za brutalnost tvoga muza, može biti zlatan u svim drugim situacijama, dzaba mu.
blondinka
(avanturista)
16. maj 2012. u 12.13
Bataloco, sjano - kratko, jasno, pogodjeno u srz. Bravo za koncizno i pre svega ljudsko mišljenje muske strane, tako razmišljaju odgovorni i zreli ljudi a mi ovde pricamo o coveku koji to,na zalost i na stetu svoje porodice, nije.
anatolija
(ludi profa)
16. maj 2012. u 12.16
NA OVOME SVIJETU NE POSTOJI OSOBA KOJOJ BIH JA DOZVOLILA DA NA BILO KOJI, PONAVLJAM BILO KOJI Način NIPODASTAVA I PONIZAVA MOJE DIJETE!!!
takav se još nije rodio!
oceania
16. maj 2012. u 12.18
off topic: Obaramo rekorde:) i ova tema na naslovnoj , ovde na TiM-u smo kao japanska fabrika za auta samo shtancamo kvalitet :)
PustaZelja
(i posle mene - ja)
16. maj 2012. u 12.21
Vanderbilt

Ja ne pricam o normalnim uticajima majke, bake, itd. Poznajem covjeka - a znala sam ga i od ranije - bio sasvim normalan covjek, porodican, žena, 2 cerke. Odjednom, covjek prevrno skroz. Mladju cerku i nekako, a stariju organski nije mogao da podnese. Eto, nisu mu ni pastorcad već rođena djeca da rođenija biti ne mogu.

Hvala Bogu, sad je sve uredu, covjek se vratio sebi. Trebala mu je pomoć, doduse, nije mogao sam, jer protiv tih „nenormalnih” uticaja malo ko može sam da se bori i izbori.

Znaci ovo da je covjek 2 god sasvim normalan, i onda odjednom da pocinje da se ponasa tako kako se ponasa, tu nisu cista posla ja bih rekla. A obzirom da je meni porodica jako bitna, ja bih iscrpila sve mogućnosti prije nego sto bih se odlucila na razvod.
blondinka
(avanturista)
16. maj 2012. u 12.36
Jao Pusta, samo cekam da ostavis broj Milana Tarota i da resimo vise ovu stvar:)
PustaZelja
(i posle mene - ja)
16. maj 2012. u 12.41
Možda to i nije slučaj ovdje, ali ne bi me iznenadilo da jeste jer tuzno je i zalosno cime se sve nasi ljudi bave i koliko je to uzelo maha na našim prostorima. Tuzno i zalosno.
tamara
16. maj 2012. u 13.28
puste-nije valjda da verujes u to?
blondinka
(avanturista)
16. maj 2012. u 13.30
tamara, propustila si ti dosta tema na TiM, odma' da ti kažem:)
kriska
(Kakve su ti misli, takav ti je)
16. maj 2012. u 13.32
Zeljka, hoćeš da kažeš da joj je neko možda napravio neke vradzbine?
Ma daj, nema ništa od toga, to su bajke za malu decu. Ne može niko nikom na taj način da naudi, nikakve babe ni vracare.
Labilne osobe nasedaju i na carsijske traceve, ne trebaju im madjije.
Možda ovom coveku majka puni glavu, ali on da je stabilna i normalna licnost ne bi se obazirao, nego bi gledao svoju porodicu.
tamara
16. maj 2012. u 14.07
blondinka-stoji to,ali me iznenadi pusta,neki dan piše da je vernik sad ovo...?
Cecilia
16. maj 2012. u 14.26
I ja bih evo dodala neku.
Mislim da se ovde radi o povredjenoj sujeti jednog muskarca, tvog sadasnjeg muza. Njemu je verovatno u glavi cinjenica da si ti nekad jednog coveka neizmerno volela čak toliko da si se odlucila da sama rodis i odgajas njegovo dete. Malo je muskaraca sa podrucja Balkana koji mogu da se nose sa ovakvim stvarima. Tvoj muž je verovatno precenio sebe i mislio da mu to neće smetati ali je u jednom trenutku zasmetalo i to u trenutku kad je postalo ozdbiljno, dakle kad je i sam postao otac. Verujem da njemu ne smeta toliko tvoje dete koliko to da si ti njegovog oca (verovatno) volela vise nego njega. To je razlog da se on tako osorno ponasa prema detetu.
Ja verujem da je i njemu veliki problem to što ne moze da raskrsti sa svojom sujetom i sigurno je da je to jače od njega, ali bas zato i za njega je najbolje rešenje razvod. Dakle, ako on već priznaje da u svojoj glavi ima problem koji je jači od njega i kojeg on nikako ne moze da se resi onda je razlaz jedino rešenje, kako za tebe tako i za njega.
Ne vredi sad kriviti njega sto je takav kakav je i nazivati ga kukavicom i slabicem, on je precenio sebe i to može svakome da se desi. Ali kad se jednom javi taj crv sumnje onda se on teško leci.

Želim ti puno sreće i svu snagu ovog sveta da izdržiš do kraja.
anavolimilovana
(radnik)
16. maj 2012. u 14.39
JedanGrad, javi nam se veceras još ako možeš. Sad je već oko 24 sata da si mu rekla da ides u subotu, pa samo javni da si OK.
Ko zna šta je u njegovoj glavi, pa sam malo zabrinuta za tebe.
PustaZelja
(i posle mene - ja)
16. maj 2012. u 14.48
Kriska

Pa labilne licnosti i jesu najbolji materijal za takve stvari. To se na takvima najviše i odrazava.

Tamara

Ja jesam vjernik, pa se samim tim ne bavim tim stvarima. Ali to ne znači da one ne postoje. To su stvari koje su opsteprisutne od davnina, i nazalost vrlo rasprostranjene među srpskim narodom. Negdje sam procitala da će Bog svim narodima suditi po savjesti a samo Pravoslavnima po Jevandjelju jer je u Pravoslavlju jasno razgraniceno dobro i zlo.

majkakg
(mama)
16. maj 2012. u 15.02
Molim te, gde si to pričitala? Izvor, navod... Obratio se lično Bog? Na kom kanalu?
curice
(trazim informacije)
16. maj 2012. u 15.03
Ja mislim da njemu niko ne puni glavu,i da ga nisu spopale nikakve vjestice ni madjije:)
Po meni se on samo zamorio od obaveza, dosadilo mu je to sve, fali mu sloboda i tisina u kuci, a nije politicki korektno da tako kaže ili da zbog toga ostavi ženu i djecu.
Nije ni prvi ni poslednji muskarac koji se zasiti porodice i obaveza prema njoj, samo jeste od onih rijetkih koji se sa time ne znaju izboriti, donijeti odluku i prevaliti ili na jednu ili na drugu stranu. Ovako on ostaje da visi u vazduhu cekajuci nekoga drugog,tebe u ovom slučaju, da ga otkaci.

Ne vjerujem ja ni da će on tebi praviti probleme ako ti odlucis da odes. Laknuce mu, naprotiv.
Pa, na kraju, ovim zadnjim razgovorom koji ste obavili, on te otvoreno i pusta da odes. Ti kažeš-otici ću ako se tvoj odnos prema djetetu ne promijeni. On najiskrenije kaže-ja ne mogu promijeniti odnos.
Drugim rijecima, sto više ne odlazis, nemoj me smarati.
Šta još ocekujes da ti kaže?
Samo želi da bude fin, i da ti to ne kaže naglas.

Njemu je tvoj i djeciji odlazak olaksanje...slobodo, eve me...sve obaveze prebacim na nekoga drugog, povremeno uzmem svoje dijete i pokazem se kao dobar i brizan tata. Mogu da imam i djevojku sada, samo je važno da nisam JA taj koji je odlucio da ode i ostavi ženu i djecu. Njegova savjest pred njim je mirna.
A kad bi mu predlozila da ti odes sa starijim djetetom, a on ostane brinuti o mladjem, jer ti ne možeš sve sama, da vidis kako bi nastupila panika...ali zna on kakve su žene sa naših prostora, pa tu opciju ni ne razmatra.

Nemas ti tu sebi vise šta da prebacujes i da forsiras. Ljudi se mijenjaju. Znaju da provedu decenije zajedno, pa da dodju do tacke kad zajedno više ne mogu. I po meni je to ok, bez obzira sto sam veliki pristalica toga da se brak sacuva. Ali u braku treba da je UGODNO, nikako neugodno i niko ne rasturi brak preko noći zato što mu neko vrijeme nije sve bilo potaman.
Nemoj ti za sve ovo da krivis samo sebe. Nekad su okolnosti u vasim zivotima bile drugacije, pa si pod TAKVIM okolnostima i ti usla s njim u vezu. NIsi ti bila ni glupa, ni luda, ni corava.
TAD je TAKVA odluka bila dobra i pametna.
Sad su se okolnosti promijenile i vas odnos vise nije „negotiable” sto bi rekli Ameri. Nema se tu vise o cemu pregovarati. Kao i u biznisu, kad krene odlično, a onda iz raznih razloga samo padne, i ništa ne možeš da učinis da to propadanje zaustavis.
I opet nisi samo ti kriva, nemoj se time opterecivati. Ne možeš nikoga silom natjerati da ostane u braku. Mislim, možeš, ali na šta to lici...

U tvom slučaju on je odluku već donio, samo ceka da je TI sprovedes.
A kad je već tako, onda bar nemojte postati neprijatelji.
Ukoliko je to uopste moguće pod ovakvim okolnostima.
Posavjetuj se sa advokatom, svakako.

P.S. Batoloco, svaka cast za muski komentar :))
JedanGrad
16. maj 2012. u 15.04
Drage moje,

Evo danas, jedva izdržah na poslu, posla preko glave, a celu noć se razgovaralo... ali dobro.
Danas on izašao sa posla ranije, uzeo decu, oboje, odveo ih u igraonicu, a onda kod tetke, pa došao po mene na posao, iako imam svoje auto, nije mi ništa najavio. Zamolio me je da odemo na ručak, da porazgovaramo, naravno, nije probem, pristala sam, ja sam uvek za razgovor.
On eto sada menja priču, pokušaće da se promeni, ma stara poznata priča, neželi da izgubi porodicu, voli „nas”, šta god to značilo. Moj stav se nemenja, ja odlazim preko vikenda, ne mogu mu dopustiti više ni sekunde takvog ponašanja, ne želim ni da on radi protiv sebe. Ja sam mu savetovala da porazgovara sa stručnim licem vezano za ovu temu. Eto, on mu govori da ako sam ja tako odlučila, da će biti tu uz mene, da se mogu osloniti na njega. Ja sam se lepo zahvalila, ali sam rekla da ostajem pri svome.
Razumem ja da će on sada pokušati na sve načine da ja ostanem, ali to je to. Potresla me gore prica „curice” kada je pričala za onu ženu u bolnici i njeno dete... Jednostavno moje oboje dece zaslužuju svu ljubav ovoga sveta, jer su meni najbolja deca na svetu!
Javim se opet sutra...Pozdrav.
tamara
16. maj 2012. u 15.07
pusta-izvini,ali to su price za malu decu.nikad nisam srela vernika koji veruje u te gluposti.
PustaZelja
(i posle mene - ja)
16. maj 2012. u 15.15
Tamara, nema potrebe da se izvinjavas, svi mi imamo slobodnu volju da vjerujemo u šta hoćemo, da radimo kako hoćemo i da se bavimo cime hoćemo.

Nasi ljudi brkaju pojmove često, pa tako i po pitanju vjere. Vjera i religija nisu isto. Ali ne bih o tome jer ne želim da skrecem temu, a i vjeru svaki covjek intimno dozivljava.

Ja znam sa čim sam se sve u zivotu srela, i šta sam sve vidjela.
elektra4-
16. maj 2012. u 15.42
da se ovde radi o povredjenoj sujeti jednog muskarca, tvog sadasnjeg muza. Njemu je verovatno u glavi cinjenica da si ti nekad jednog coveka neizmerno volela čak toliko da si se odlucila da sama rodis i odgajas njegovo dete. Malo je muskaraca sa podrucja Balkana koji mogu da se nose sa ovakvim stvarima. Tvoj muž je verovatno precenio sebe i mislio da mu to neće smetati ali je u jednom trenutku zasmetalo i to u trenutku kad je postalo ozdbiljno, dakle kad je i sam postao otac. Verujem da njemu ne smeta toliko tvoje dete koliko to da si ti njegovog oca (verovatno) volela vise nego njega. To je razlog da se on tako osorno ponasa prema detetu.
===========
Nije tačno,jer ako je ljubomoran a koliko čitam taj prvi muž je umro onda nema na koga biti ljubomoran i čak mu Boze me sacuvaj mrtav covek nije na putu.
Nego da on ima ocinske crte on bi sve sujete prevazisao i uzdigao se iznad situacije koja bila da bila ali on je surov i okrutan. U ovoj prici i mali koji stoji ispred TV-a i majka su oboje jadni,zaprepasteni,šokirani onim šta cuju i smrzli su se i stoje u mestu.
Sledeći korak koji jedan sadista može da učini je da na detetovo pitanje ko igra odgovori suprotno od istine i cereka se...
Jedan grad Nemoj da se predomislis a snjim uvek možeš da razgovaras 1 sedmicno u nekom restoranu gde se deca zabavljaju na nekim decjim sadrzajima i to je to.
blondinka
(avanturista)
16. maj 2012. u 16.07
elektra, MOJ prvi muž je umro, nisi dobro pratila fabulu, a njen je ziv i zdrav, samo je neopravdano odsutan. Ili da preciziramo, on nije ni bio njen muž, nego mamlaz koji je digao sidro i ostavio devojku da sama se snalazi kako zna i ume i rodi njegovo dete bez njegove pomoći, pa makar i interesovanja.

Zgodno je kada u prici može da se doda još poneki teski ton ali ovde nije taj slučaj. I potpuno je nebitno u celoj prici koji su razlozi njenog (sadasnjeg) muza jer ne pricamo ovde o njemu. Pricamo o ženi koja treba da skloni svoje dete, makar tako instiktivno da uradi, da joj dete ne pati.

A to zašto i kako je doslo do toga i ko se tu u koga razocarao i zašto, vanpredmetno je. Cela je prica o patnji jednog deteta, pa da je to dete najgore na svetu, na majci je da ga skloni i zastiti.

A muzeva će uvek biti, ne znam ni sto sada raspravljamo o njemu, opet je on zvezda veceri. Fokus treba da ostane na detetu, a teško da će neko da „promeni plocu” nakon vrcenja iste ploce vise skoro tri godine, jer ovo je pocelo dok je još bila trudna.

Curice je dobro napisala ono sto sam i sama pisala, možda malo nerazumljivije od nje. Coveku je prosto dosta, odustao, možda je za mene sebičnjak, za drugoga je možda u pravu ili krivu, to je nebitno ali njemu se više ne živi taj zivot. Kraj. Finito.

Dici glavu, zagrliti decu i nastaviti dalje.
Gala06
(......)
16. maj 2012. u 17.51
JedanGrad, zaista se nadam da nećeš promeniti stav i poverovati u njegove prazne price: promenicu se, krecemo ispočetka i tako dalje. Nemoj upasti u zacaran krug.
Želim ti svu sreću, drzi do sebe i ne daj nikome da ponizava i omalovazava tebe i tvoju decu.

Vanderbilt
(whatever)
16. maj 2012. u 20.55
Jedan Grad, odlično si mu odgovorila kad je krenuo u pricu o tome kako on ne može protiv toga i kako je to jače od njega. Sabrana si i odličan je znak to što u ovakvoj situaciji ipak ne dozvoljavas ni sebi ni njemu skretanje sa teme, sto je inače uvek glavni kamen spoticanja kad ljudi pokusaju da prave velike zaokrete u zivotu. Nemas pojma koliko je značajno što se nisi upustila u „još jednom” istu pricu o tome kako je to jače od njega i pokusavala da ga urazumis, razumes, pomognes, itd... Šta se desi, u takvim situacijama, je da tema jako brzo sa diskusije o onome sto je tebi na umu i sto je tebi važno, predje na ono sto je drugoj osobi na umu i sto je njoj važno; neosetno se promeni tema razgovora a time i ishod koji si nameravala da postignes kada si sela da razgovaras. Mislim da ništa pametnije nisi mogla reci (ni pomisliti) od - upravo zato što te razumem i sto ti verujem da je to tako, upravo zato je ovo moja jedina opcija. Time si ga vratila na temu, o kojoj on nema apsolutno ništa da kaže sto bi moglo promeniti situaciju, to već odavno znaš.

Istraj. Taj covek sasvim sigurno može i treba da bude deo vaseg zivota u smislu da imate zajednicko dete i korektno je da se oboje o njemu brinete i da mu oboje pruzate svoj maksimum. Ali ja mislim da je to njegov krajnji domet i da vise od toga ne treba da bude, jer do te granice će od njega biti koristi, a dalje od toga samo stete. Nemoj popustiti svojim slabostima, strahovima od samoce, potrebi da te neko zagrli. Polako, sad nije vreme za to, sad je vreme da budes jaka i stisnes zube i da te boli. Znaš kako ide - postoji vreme za plakanje i vreme za radovanje i vreme za umiranje i vreme za ljubav... za sve postoji vreme, a nama je vrlo teško kada pokusavamo a ne uspevamo da postignemo nešto cemu jednostavno nije vreme u tom trenutku. Tebi je doslo vreme da budes trenutno nesrecna, ali na pravom putu. Prihvati to kao prolaznu fazu koju moras istrpeti i sa njom izaci na kraj najbolje sto možeš. Ne pokusavaj da od nje napravis „vreme da u suprugu izazovem korenite karakterne promene” - obice ti se o glavu a uspeti nećeš.

Budi hrabra i jaka i svu ljubav koja ti je potrebna primi od svoja dva deteta a sav bol i razocarenje pretoci u radost sto su ti tvoja dva decaka ziva, zdrava, vesela, i sto imaju jedan drugog. Za sada tako, a posle - e, posle je posle. Posle će biti vreme za nešto drugo.

Vanderbilt
(whatever)
16. maj 2012. u 21.21
Ne znam da li je suvise indiskretno da te pitamo u kom si gradu? Znam da možda ne možeš da odgovoris na to, ali da pitam.
Cecilia
17. maj 2012. u 06.07
Nije tačno,jer ako je ljubomoran a koliko čitam taj prvi muž je umro onda nema na koga biti ljubomoran i čak mu Boze me sacuvaj mrtav covek nije na putu.
Nego da on ima ocinske crte on bi sve sujete prevazisao i uzdigao se iznad situacije koja bila da bila ali on je surov i okrutan.
===========================

Ja nigde nisam procitala da je otac deteta (koji uostalom i nije bio prvi muž nego mladalacka ljubav) umro. Ne znam gde si ti to procitala jer sam ja razumela da je otac u inostranstvu, ne javlja se i neće da cuje za dete. Po meni ovo nema nikakve veze sa kako si je ti nazvala njegovom ocinskom crtom jer je on, kako sam opet procitala, veoma dobar otac svom detetu. Moj savet tebi je - prvo dobro procitaj pa onda komentarisi.
Malateta
17. maj 2012. u 07.55
Ej, Jedan grad.Tvoj muž ignorise i Tvog sina i Tebe, samo sto Ti ne vidis da si ignorisana.Nemas moralno pravo svog strijeg sina drzati u takvoj atmosferi.Ti bre zeno žrtvujes rođeno dete za tog djilkosa, bez srca,cuj: on ignorise Tvog sina, A Ti neznas šta da radis.Tako je kako je, bolje je da si sama sa dvoje dece, nego da uz to što Tvoje dete ignorise Tvoj muž, ignorises i Ti sama.To nekako tako dodje, dozvoljavas da Ti sina ignorise Tvoj muž (njegov ocuh)pa onda sina ignorises i Ti sama, samo sto to ne možeš ni videti, a ni priznati.Svako dobro,do Tebe je kakv će zivot Tvog starijeg sina biti u buducnosti.
tamara
18. maj 2012. u 07.22
iskreno se nadam da je sve ok sa jedangrad,pisala je da će se javiti juče ali nema je?
anonimna
18. maj 2012. u 18.57
I ja se nadam da je ok. Žena je iznela previse detalja o svojoj porodici na ovako javnom mestu...želim ti sve najbolje JedanGrad i mnogo snage i sreće :)
bostonka
19. maj 2012. u 08.37
Draga Jedan Grad, odlucih da vam i ja dam moju podrsku.

Ja i sama živim sama sa dvoje djece. Moja su djeca zasad, Bogu hvala, dobra, u duhovnom su, psihickom i fizickom zdravlju.

Jedna žena koja je postena, iskrena i dobronamjerna može sama da uspije u vaspitanju svoje djeca ako ih ne odgaja u mrznji i ako pokusa da shvati slabosti koje su dovele do situacije u kojoj se nalazi. Slabosti se obično nalaze sa obe strane – sa njezine, jer nije vidjela u šta ulazi, i sa strane toga covjeka koji nije u stanje da preuzme svoju odgovornost.

Ja mislim da je vas muž jedan običan, veliki slabic.

Znam pricu jedne familije u kojoj je žena prevarila muza i dobila vanbracno djete. To dijete danas ima 45 godina – a njihova porodicna situacija je uvijek ista: muž nikad nije uspio de oprosti ženi sto ga je prevarila, a nikad je nije ni ostavio. I situacija u odnosu na djete oscilira već 45 godina: ima dana kad kaže da to nije njegovo djete te da je on dosta, čak i previse uradio za njega, a ima dana kad kaže da on nikad nije rekao da djete nije njegovo.

Ipak, to djete je odraslo uz ono drugo i danas ima svoju porodicu, a muž i žena nastavljaju svoju svakodnevnu tragikomediju. To će najvjerovatnije de se do kraja.

Vas muž, da nije slabic, bi prihvatio to djete kao svoje i ne bi pravio razliku. Ali on je slabic, kukavica, koji nema hrabrosti da to uradi, ali nema ni hrabrosti da preuzme odgovornost za svoja negativna osjecanja koja mu ne dozvoljavaju da prihvati vase djete.

Lako je pricati i davati savjete, ali je teško preuzeti odgovornost i izdržavati realne zivotne probleme ; Iako znam koliko je teško da se krene u zivot sama sa dvoje djece, mislim da jedna pametna I postena žena može da uspije u tome poduhvatu. Najteze je u početku.

Sretno vam u svakom slučaju, vama I vasoj djeci! Neka vam dragi Gospod da potrebno hrabrost i mudrost u toj teskoj situaciji.
Larami
20. maj 2012. u 13.26
Nadam se da je nasa prijateljica obavila „zivotni zadatak” ovog vikenda i da je dobro i na pravom putu.
Znam pricu još od pre skoro 3 godine i potresla sam se tada kao i sada još vise saznajuci da je još u tom problemu.
Ne zbog nje nego zbog njenog sina žrtve.

Sve ste već rekle i slazem se potpuno.

Mogla bih samo da dodam moje mišljenje o kretenu koje nije bitan jer bitan je „sin iz prvog braka” on i niko drugi.

Daklem po mom mišljenju muž ima drugu vezu/veze.Tipicno ponasanje maltretiranja u porodici da „umiri savest”.Desava se u 90% slučajeva.
Mogu da se kladim.

I ja se brinem kako je ona i želim joj mirne snove veceras i ubuduce za ceo zivot!
mayaa80
20. maj 2012. u 22.03
Evo i ja razmišljam ceo vikend o njima trojima nadajuci se da nije odustala od svoje odluke i da sh ok . Držim vam palceve
zozo11
21. maj 2012. u 02.14
Vanderbilt
(whatever)
15. maj 2012. u 12.44

Citao sam sve postove ali ovaj od Vanderbilt bih izdvojio kao najbolji. Nema šta da se doda a ni da se oduzme.

Tvoj muž ima ponasanje tipicno za sociopata. Ima naucene metode ponasanja, tipa ophodjenja prema svom djetetu. Međutim kad dodje nešto nenauceno, npr. pojava bica koje pripada tebi a nije njegovo, a koje bi da je normalan volio i ophodio se kao prema svojem, tu dolazi na cistinu i pokazuje svoju psihicku bolest koju manifestira kako ti kažeš ignoriranjem a u stvari je BRUTALNO EMOCIONALNO ZLOSTAVLJANE !

Emocionalno zlostavljanje je čak gore od fizickog. Oziljci ostaju na dusi i nikad ne mogu da zarastu.

Za razliku od fizickog zlostavljanja, emocionalno se teško dokazuje na sudu ali se u slučaju dovoljno dokaza dosuđuju velike zatvorske kazne.

Tako da bi taj skot s kojim živis i kome dopustas da ti ubija dijete na tenane, da je pravde u Srbiji sasvim sigurno istetoviranim celavcima u Padinskoj Skeli podizao sapun par godina.

Da li znaš, da u slučaju ostanka sa tom bolesnom osobom, trasiras put svom djetetu u svijet droge i alkohola?

Nauci hitno sve o emocionalnom zlostavljanju. I malog pod ruku i kod psihoterapeuta još hitnije dok nije kasno, jer on mora da nauci i da bude spreman da prepozna te znakove prema kojima onda uspostavlja svoj odbrambeni sistem . Sam Bog zna koliko strahova slatkis mali nosi u sebi i kako mu je ići spavati i buditi se s njima.

Prvi korak je razbiti taj ambijent tj. otici ODMAH. Onda kod psihijatra da ustanovi kolika je steta učinjena tebi i tvom sinu. Ti možeš puno nauciti sama. Ima koliko hoćeš na netu na engleskom a i na srpskom.

Za dobro tvog, nadam se već bivšeg muza ,predlozi i njemu da ide kod psihijatra(odvojeno naravno)mada bolesna osoba će se uvrijediti i tebe smatrati ludom prije nego ista drugo.

Srećno.
nevolimkisu
21. maj 2012. u 08.04
Ja samo mogu reci jednu stvar a to je da spasavas dete.Niko drugi nije važan,pozdrav i sve najbolje...
elektra4-
21. maj 2012. u 09.58
Ako je preslka u novu kucu kao šta je pisala možda žena nema internet da se javi uz sto obaveza to sad ne može.
VekiZmaj
(spavalica)
23. maj 2012. u 06.32
Procitala sam skoro sve... i ima jako pametnih saveta.

Naime ja se javim ovde jednom u 3 godine, ali sam sad morala da odreagujem;

Ja imam dete iz prvog braka, i iz drugog sam sa novim muzem dobila dete. Moj muž je čak pazljiviji prema detetu iz prvog braka nego prema nasem zajednickom!!! (dete je imalo 2 godine kad smo se upoznali, sad 13)
Vodi racuna kako je u skoli, sa kime se druzi, dali ima novca, trebali mu šta za obuci novo...
Sale se, razgovaraju, ponekad i diskutuju :D
Moje dete ima ogroman respekt prema njemu, bas kao i ja!

Zato mi je zao kad procitam da postoje „brakovi” kao tvoji. Pre bih rekla MRAKOVI...meni je jako zao tvog sina, ali i tebe jer te u potpunosti razumem. Šta da ti kažem: tvoja je odluka, ti si u stvari jako svesna situacije čim si se ovde javila, samo ti je trebala podrska da krenes u ono sto si naumila, i od srca se nadam da ćeš to ostvariti!

Svako dobro ti želim!
JedanGrad
23. maj 2012. u 08.14
Drage moje drugarice...
Evo nisam imala vremena da vam se javim ovih dana, jer sam u malo rečenom haosu u vezi svega. Deca i ja smo u kući mojih roditelja, kako sam i planirala da ću uraditi. Teško mi je zaista kada pomislim na sve na šta smo prošli, a muka me hvata kada samo pomislim šta ćemo sve tek da prođemo.
Muž, eh on sada se hvata za svaku slamku, i na sve načine da mi „dokaže” da sam u krivu, kako ću sada biti žena sa dvoje dece, i ko će me sada hteti. Da ima imalo pameti znao bi da mi nije do nikoga, već do moje dece, i da je baš on stvorio toliko averziju prema muškarcima u meni, i ponašanju muškaraca prema samohranim majkama, da mi takvo nešto nije ni na pameti. Ali dobro, mora čovek da proba, razumem ga.
Ja sam mu rekla da se držim svoga, da ako hoće bilo kakvu nadu za pomirenje, da prvo šta treba da uradi je da nađe sebi stručnu pomoć, pa možda taj nekakav psiholog ili ko već to bio će da mu pomogne da se promeni, ili da mu pomogne da prihvati da za nas nade nema, jer on nikada se neće pomiriti sa činjenicom da ja imam dete. Pa naravno, videćemo šta ćemo.
Evo već par dana kako sam sama sa decom, mogu reći i da mi je lepo, ili sama tražim utehu u svemu tome. Dođem kući sa posla, puno su mi stvari opuštenije, jednostavno uživam u svojoj deci, a kada oni legnu spremim nam ručak za sutradan, poradim malo po kući, i u krevet. Spavamo svi zajedno, Bože pa nepamtim kada sam lepše spavala. Naravno, glava mi je puna briga, ali njihovo disanje me ubrzo uspava. Ma samo neka su mi živi i zravi, nešo ćemo smisliti.
Nego, još jednom hvala svim dobrim ženama koje su se javile. Eto, naletiću ponekad da vas obavestim kako nam ide, i sve vas pozdravljam i ljubim!
resistance
(xxxxoooxxo)
23. maj 2012. u 08.26
JedanGrad bas mi je drago! Važno je da vas ne maltretira, sve ostalo će doći na svoje. Koja je to seljacina kad su mu primedbe „neće te niko hteti”, svaka mu cast i bolje sto si ga se resila. Daleko mu lepa kuca!
Srećno i veliki pozdrav!
anonimna
23. maj 2012. u 08.59
Potpisujem resistance, koji stav...neće te niko hteti...on tebe znaci ni ne ceni kao osobu i sve tvoje vrednosti, nego to što imaš decu gleda kao falinku, otezavajucu okolnost. Ne može se on promeniti, on jednostavno tako razmišlja. Nema tu strucne pomoći koja će mu pomoći, veruj mi.
Ti si stvarno hrabra žena i želim ti mnogo sreće i snage. Videces za koji mesec, muž će ti biti samo ruzna uspomena. Tek kada pocnes živeti normalno i opusteno, shvatices iz kakvog pakla si izasla.

Moj brat je bio u vezi sa devojkom koja je imala sina od 3 godine, razvedena, udala se sa 18 ( zbog trudnoće) i ubrzo razvela...moji roditelji nisu h=teli ni da cuju, razmišljali su isto kao tvoj muž. Brat nije bio dovoljno jak da im se suprotstavi i raskinuli su. Možda je tako i bolje, jer to dete ne bi bilo prihvaceno od mojih roditelja nikada (brat živi sa njima).Čak je moj tata predlagao da ona ostavi svog sina kod svojih roditelja pa da se onda uda za mog brata. Ja se u zivotu nisam sa njim toliko posvadjala kao taj put. Imam i sama decu i ne mogu da zamislim da je moj otac tako nešto predlozio...:(

Izvini, da ne skrecem sa teme, samo sam htela ovim primerom da ti pokazem da si ispravno postupila i želim ti sve najbolje :)
hana-banana
(.)
23. maj 2012. u 10.32
Jedan Grad sve najbolje ti želim i mislim na vas!
Ne mogu da vjerujem da je takav necovjek i na kraju da ti kaže tako nešto, jezivo... Glavu gore, gledaj svoju divnu djecicu i cuvaj snagu za buducnost, sigurno će biti još okrsaja sa njim. Srećno!
elektra4-
23. maj 2012. u 11.20
da sam u krivu, kako ću sada biti žena sa dvoje dece, i ko će me sada hteti. Da ima imalo
========
uf ovo je stereotip loših ljudi-tako se moja kolegica rastavljal a on rekao da će je sad hteti samo možda neki izbeglica radi njena stana a inače da je neupotrebljiva - to ti je ljubomora ispod svega.
kriska
(Kakve su ti misli, takav ti je)
23. maj 2012. u 11.36
jaooo, a koja će njega tako glupavog i neotesanog!!!

JedanGrad, raduje me da ste ti i deca nasli svoj mir. Biće ti teško i naporno u početku, ali vremenom ćeš uhvatiti ritam i sve će doći na svoje mesto.
Puno sreće i radosti tebi i decici!
tamara
23. maj 2012. u 11.55
drago mi je zbog tvog sina da si ostala pri svojoj odluci:-)
tvom bivšem muzu neće pomoći nikakve terapije,njemu je dusa prljava.uzivaj sa svojom decom,pozitivno misli i sve će doći na svoje.

SrećNO!!!
efferalgan
(volim kokoske)
23. maj 2012. u 12.57
JedanGrad, neka vas svo troje sreća prati u zivotu. Neka vas sve zvijevde budu naklonjene i uvijek imaj na umu da ti NISI SAMA...A ON JESTE.

Ti imaš svu ljubav svoje djece a on može samo da gricka nokte i nervira se. Ljubi ih i uzivajte u vasoj ljubavi. Sreća prati hrabre ! Odigraj loto, možda te krene na kocki kad neće u ljubavi ;))))))

Svetla
23. maj 2012. u 16.45
Jedna grad, drago mi je da si se javila i da si uspela da skupis snagu i da odes od njega. Bezbroj puta na dan sam svracala ovde da vidim dali si napisala koju reč da čujem da si dobro. Kad si već uspela da odes od njega nemoj da popustis da mu se vratis on nikad da se promeni neće!
Ovo „kako ću sada biti žena sa dvoje dece, i ko će me sada hteti”, to vecina momaka/muzeva kažu da bi nas umanjili da bi ostali da trpimo njih. Ti si otisla od njega da spases decu a ne da gledaš dal' te neko drugi hoće. Skoncentrisi se na njih dok ne odrastu. Svaki dan je novi dan i niko nezna šta će buducnost da donese.
Ti si hrabra, pametna, sposobna osoba, imaj poverenje u sebe a one negativne reci koje dolaze od njega ili bilo koga drugog ne slusaj.
Mislim na tebe i javi se kad možeš da znamo da si uvek dobro.
Cuvaj sebe, decu i jedni druge. Sve najbolje ti želim.
sharlota
(bez zanimanja)
23. maj 2012. u 21.36
draga jedan grad,

drago mi je sto su skupila snage i hrabrosti da odes.
pravilno i trezveno si postupila, korektno sa tvoje strane sto si ,ipak, ispala bolji covjek i na neki način mu pruzila još jednu sansu.
možda se i promjeni,ako rijesi da se promjeni, ti ga ne možeš promjeniti,ali može ljubav prema vasem zajednickom sinu a i prema tebi ako je imalo te ljubavi ostalo.

budi istrajana i ne odustaj od svojih uslova,u isto vrijeme budi iskrena prema sebi, ako osjetis, negdje u dnu srca, da se on ne može promjeniti onda ne gubi vrijeme na njega produzi dalje sa svojom djecom.

budi hrabra,cuvaj se, i cuvaj svoje macice- sve će to biti dobro, razmišljaj samo pozitivno

sve najbolje

anavolimilovana
(radnik)
23. maj 2012. u 23.36
Draga Jedangrad,

Bravo na hrabrosti i istrajnosti! Ispravno si postupila. Tako sam sretna da si istrajala u svojoj odluci i da nisi posustala. A najviše mi je drago zbog vaseg novo-stecenog mira, koji se nicim ne može platiti. Glavu gore, kao sto mnoge prije mene gore napisase.Javi nam se ponekad, kad možeš, uvijek će nam biti drago da čujemo kako ste i šta radite vas troje. Neka su Bog i sreća uvijek sa vama. Puno pozdrava i poljubaca, niste sami. Svi mi ovde smo sa vama.
bt
24. maj 2012. u 01.17
JedanGrad,

Puno,puno sreće u buducnosti.Kada je najteze sjeti se da ovo cinis za svoju djecu koja će ti biti vise nego zahvalna jedan dan.A što se njegovog debilnog komentara
tiče da te niko neće htjeti!!!!haha..Dajem ruku u vatru da ćeš naći nekoga ko će te voljeti kao i tvoju djecu!!!

Sve najbolje!!!
strunfeta2
24. maj 2012. u 05.16
neka si otisla, trebala si i ranije,biti s malom djecom napolje dok mrak ne padne? pobogu to je trebalo sve izdrzati, a tvoj ex nemam rjeci bas je ispao necovjek pa znao je da imaš djete?
elektra4-
24. maj 2012. u 06.28
moja kolegica koja se rastavila sa istim popratnim rečima-sad te neće niko osim izbeglice radi stana je sretno udata i to za bogatog coveka iz stare bogate ugledne familije-jednostavno su se ljudi upoznali,izasli na kafu ito je bilo to
tamara80_
24. maj 2012. u 07.28
srećno..
Malateta
24. maj 2012. u 09.19
Draga Jedan grad,čestitam Ti za hrabrost i odluku koju si donela. Naročito Ti čestitam sto si svoju odluku realizovala, da svoj zivot, i zivote Tvoje dece uciis laksim, srećnijim, i podnosljivijim. Glavu gore, i samo guraj dalje!!!. Kako i sama kažeš nešto će se već desiti da Ti krene bolje. Cuvaj svoju decu, voli ih, i zastiti od svakog zla.
Svako dobro i sreću Ti želim. Javi se po nekad,cisto da znamo da si ok.
Srdacno te pozdravlja, Malateta!
elektra4-
24. maj 2012. u 15.10
Kad budes razgovarala sa socijalnom sluzbom ne zaboravi staviti u 1- plan njegovo ne prihvatanje starijueg deteta-on pomirili se vi ili ne u svakom mslucaju mora da odradi razgovore sa psihologom i sl sluzbama .
Pošto je on otac tvog deteta i u slučaju rastave opet si prisiljena da ga susreces na dogovorenim druzenjima pa zato puno strpljenja i snage ti želim.
Vanderbilt
(whatever)
25. maj 2012. u 07.09
Ovo je najbolja vest koju sam čula od jutros:)

Znam da je tvoja situacija teska, ali veruj mi kada budes posmatrala sve u nekoj retrospektivi, shvatices koliko si dobru stvar učinila za sebe i decu. LJudi koji ženama koje su do juče „voleli” svim srcem, odjednom dele niske udarce tipa „samo sam te ja hteo i niko te vise neće hteti posle mene”, su pakosni i zlobni ljudi sa kojima ne treba imati puno posla. Da te stvarno voli, kao sto kaže, i kao sto si ti mislila, on bi se potpuno drugacije postavio u ovoj situaciji. A on pokusava kod tebe da isprovocira osecanje nesigurnosti kako bi se vratila. Nemoj nikada u zivotu ostati kraj nekog zbog „sigurnosti” tj da umiris svoju „nesigurnost”. Ako si i nesigurna u sebe i svoje sposobnosti, teraj dalje, ne posustaj, nesigurnost upravo tako i funkcionise - natera nas da odustanemo od svojih namera. Nesigurnost je negativno osecanje zato što uglavnom vodi u negativne posledice i ponasanja, ali ako je covek pametan i hrabar, nesigurnost može da dovede do velikih pomaka na bolje. Samo joj ne treba dozvoliti da nas pokoleba i osujeti.

Srećno, javi se povremeno i ne daj primitivcu da te ubedi da nisi dovoljno dobra ni za koga osim za njega. Reci mu da tvoja buducnost nije njegova briga, neka brine o sebi, to je dovoljno.
maja3s
(diskutant)
25. maj 2012. u 08.39
maloprije hronoloski isprica tvoju pricu muzu...nisam ni zavrsila a on rece Sto ga ne ostavi...i eto učinila si...znaci i muskarci te podržavaju ...dodao je da je stvarno taj tvoj bivši idiot...jer ne može da skapira kako neko može da ima djete i da ne voli drugo djete bilo cije a ne ono koje je rod njegovom djetetu po majci

uzivaj u djeci i trazi od oba oca alimentaciju da lakse živis

i da neko spominje izbjeglice u losem kontestu...to mi se bas ne svidja...zar ne može Covjek biti Izbjeglica voljeti i biti voljen bez Interesa ?
AnaMila
(srecna mama)
25. maj 2012. u 18.00
Jedan grad, veoma me je potresla tvoja prica. Nadam se da ćete ti i tvoja deca biti dobro, ma šta god odlucila da uradis. Njihova sreća i tvoja ljubav za njih su najvazniji...

Tvoj muž neka svoje komplekse i probleme leci negde drugo. Ne dozvoli da ti deca pate zbog toga. Kad kaže da će se promeniti, to nije istina. Ljudi se nikada ne menjaju. Ako tvoje dete ne voli danas, neće ga voleti ni sutra, ni nikada, ne zaboravi to...

Srećno!
ljana
(&student)
27. maj 2012. u 07.42
ako si stvrano napokon otisla i spasila svoju djecu i sebe-ja samo mogu da ti kažem: napokon si se dozvala pameti i da ti poželim svu sreću ovog svijeta!

jedan post mi je moderator izbrisao jer sam danima toliko bjesnila zbog tvoje neodgovornosti da sam rekla nešto ruzno! :)
(hehhehe, ovo je prvi put u zivotu bio da mi je moderator na bilo kom sajtu i diskusiji izbrisao post, ali neka je.. :) )

još bih da dodam da ja lično ni za kakve pare niti za bilo kakva svoja zadfovoljstva ili hitove ne bih žrtvovala svoje dijete/djecu... čak ni za svoje zdravlje!
dakle, mislim da si drugi put u zivotu donijele dobru odluku:
prvu kad si rodila prvo dijete iako nisi imala podrsku njegovog oca, a drugu sad-kad si se napokon odlucila da budes prvo prava majka...

od te budaletine mislim da nećeš ništa pozitivno ni dalje dozivjeti, ali mislim da to nikad ne treba da pokazers pred djecom!

želim ti sve najbolje, a naročito tvojoj djecici!

ljana
(&student)
27. maj 2012. u 07.45
*****zadfovoljstva ili hitove = zadovoljstva i hirove (lapsus calami :))
444
28. maj 2012. u 14.44
Zaista tuzna prica medutim glavu gore i vremenom će sve doći na svoje mesto. Zelela bih da ti dam samo jednu sugestiju da bi trebala da se okružiš sa pravim prijateljima, bracom sestrom da ne izgubis kontakte.
Ovo je prega svega važno zato što od sada si ti sama i jedini stub vase male porodice, isto tako bi trebala da dobro razmislis o buducnosti. Dacu primer mene same (iako smo u daleko razlicitoj situaciji) dok sam odgajala svoju decu uvek mi je bilo u jednom cosku uma šta ako se meni nešto desi?znaci vrlo je važno razmišljati u tom smeru, izgraditi prava prijateljstva i kontakte sa svojim bliznjim u koje imaš puno poverenje, i zadrzati kakvu takvu relaciju sa bivšim muzem (iako to ne zasluzuje). Pretpostavljam da ti je sve ovo već prošlo kroz glavu, ali to je zivot da znamo gde ćemo pasti seli bi pre toga...nemoj nikad izgubiti veru u sebe i sve najlepse.
dft7272
30. maj 2012. u 09.40
Ajme majko, zar je to COVEK????
Po najzdravijem razumu treba da se odselis od tog coveka, ako ga mogu nazvati covek!!
Koliko vidim, on je teski egoista..malo manji od TEBE!! Ti si sa njime ne radi drugog deteta nego iz svojih razloga, koji su ajd da kažem i prihvatljivi..ipak..dete je na prvom mesto, pa trebaš njega da ostavis.

A za njega, šta da ti kažem. Bolestan um!! Nadam se da sutra njegovu cerku tj. vasu zajednicku neće neko tako zlostavljati kao sto je on tvoje prvo dete!!!

Kaži mu to da ima na pameti, kad već nije dovoljno prosvecen..to što radi sa tvojim detetom, to ceka njegovo!!!

Da to ne bude tako, udalji decu od toga monstruma, da ne strada na dalje tvoje prvo dete i da ne strada kroz vreme to drugo dete radi tatinih grehova, kako većinom to i bude!

Ajd u zdravlje!
Teogopa
(HECTBAPHA)
31. maj 2012. u 11.23
A ako ti nije problem da kažeš, da li ti treba neka druga vrsta pomoći, osim ove moralne. Odeca, obuca za decu, stvari, finansijska. Pomagale smo pre, pa možda ne bi bilo loše da i ovoj majci pomognemo da lakse pregura ovaj tezak novi početak.
kriska
(Kakve su ti misli, takav ti je)
31. maj 2012. u 11.33
Teogopa, to sam i ja htela da pitam, ali mi je bilo malo neprijatno, u smislu da se ne shavati pogresno.
JedanGrad, javi se čim budes mogla i slobodno bez ustrucavanja reci ako ti je bilo kakva pomoć potrebna.

JedanGrad
01. jun 2012. u 08.20
Drage moje,

Puno vam se zahvaljujem na podršci! Znam da su me neke pitalje gde živim, i tako za nekakve dodatne detalje, ali zaista verujte da trenutno želim da ostanem „anonimna”, zbog zlobe koje sam se nagledala u životu, zlih ljudi koji jedva čekaju da ti je loše, pa da ti dodatno napakoste. Naravno ne odnosi se na vas, već na eventualno nekog iz mog okruženja, to je sve.
A što se tiče pomoći, zaista hvala dragom Bogu, makar za sada mi netreba ništa. Obezbeđeni smo i ja i deca finansijski, imam jako dobro plaćen posao ako išta u ovoj svoj muci, pa tako da sam u mogućnosti da pokrijem sve troškove, a i nisam podstanar, već imam kuću od pokojnih roditelja, koju su oni renovirali par godina pred smrt, tako da nije straćara, već baš dom za mene i moju decu.
A i eto muž kakav god da je, finansijski mi pomogne, odnosno obavezao se da će mi davati određenu sumu novca, koju smo se dogovorili, tako da koliko god sam nesretna u jednom aspektu života, u drugom me je sam Bog pogledao.
Moj najveći razlog za javljanje ovde je jer trenutno nemam iskrenu prijateljicu sa kojom bi se mogla posavetovati, dobiti tu nekakvu moralnu podršku, nemam braću ni sestre, roditelji su mi bili sve. Ali sada ni njih nema. Kada sam se udala, većina mojih „prijateljica” se ponašala prema meni, kao da ja radim nešto loše, bilo je tu komentara tipa eto tebi ni 30, a uspela po drugi put da se udaš, a u stvari prvi mi je brak, ma generalno, ljudska sujeta je čudo.
Imam jednu iskrenu drugaricu, koja živi u inostranstvu, dolazi često, i preko interneta se čujemo redovno, ona mi je kao sestra, i zna sve moje muke i lepe stvari, ali eto sem nje, upoznala sam vas neznanke, koje ste se našle tu da date lep savet, lepu kritiku, i otvorite mi oči, pred onim što sam ja već znala, ali odluke ovakve vrste nisu nimalo lake da se donesu.
Što se tiče ostalog, muž je prihvatio situaciju takvu kakva jeste, prijavio se na konsultacije sa jednom psihijatricom, da porazgovara o svemu, pa ćemo videti šta dalje, ja ostajem pri svome. On i ja želim da ostanemo u normalnim odnosima za radi našeg deteta, bez obzira šta će da se desi. Ja lično mislim da tu nema puno pomoći, ali nikada se nezna. Možda ja u dubini duše još uvek živim i želim da se sećam svih onih lepih trenutaka koje smo proživeli kao porodica, naravno loše ne zaboravljam jer neželim da opet napravim nekakvu glupost i vratim se na staro.
Našla sam jednu tetu koja će mi dočekivati dečaka iz škole, čuvati malenog, ponekad ručak napraviti, tako da sam mirna makar oko tih stvari...
puno vas pozdravljam!
masha_mali
(svastanesto)
01. jun 2012. u 15.32
Saljem ti zagrljaj. Srećno.
smaragdi
(mama jednog prelepog decaka)
01. jun 2012. u 16.37
konacno Teodora da se neko i osvrne na prakticne stvari,sve je to lepo do sada bilo ali od zagrljaja i poljubaca se ne živi :)Teodora,svaka cast.
Jedan Grad prosto ne mogu da verujem da živis u Srbiji imaš dvoje dece od kojih jedno nema ni izdržavanje od oca a možeš sebi priustiti placanje vrtica skolovanje starijeg i placanje žene za docekivanje dece.usput namirnice odeca obuca...ako ti je zaista tako dobro placen posao onda je to sreća u svemu jer,veruj mi,finansijska nezavisnost ti može mnogo pomoći da iz svega izadjes sa sto manje stresa.sa zadrskom da je sve ovo istina i da je sve zaista tako ja ti želim sve najbolje ako ti ista zatreba ostavi mail pa ćemo ti se javljati u zavisnosti od toga koja ti u cemu može pomoći.sa suprugom puno sreće i moje iskustvo govori-vratis li mu se samo ćeš ga ubediti da ne možeš ipak bez njega a inače ne ocekuj mnogo od razgovora sa strucnim licima(mada ti želim zaista da ipak spasis brak)jer-ljudi se ne menjaju!puno pozdrava i javi se.
PustaZelja
(i posle mene - ja)
01. jun 2012. u 23.05
Sa srećom nek ti je.

JoannaL
02. jun 2012. u 10.21
Bravo Jedangrad, želim ti sve najbolje i da sa lakocom pregrmis ovaj period. Nisam znala da si tako mlada, zvucis mnogo starije i mudrije. Finansijska sloboda je broj jedan u toj jednacini i fala bogu te s te strane ne moras da brines, jer nema ništa gore.
Gde god da si, nek te prati sva sreća ovog sveta, a ako treba nešto prakticno, tu smo.
gagi-dominikanac
(graficki dizajner)
03. jun 2012. u 12.00
zao mi je sto od muske populacije nije bilo komentara, da kažu svoje mišljenje. Ali ajd, evo ja ću reci moje iskustvo... Imao sam vezo sa zenom koja ima troje dece iz prvog braka, živeli smo 2 godine zajedno, i ond je ona resila da ode u ameriku, i tu je prici bio kraj. U tih dve godine, ja sam sa decom radio skolske zadatke, vodio ih kod doktora kad su bolesni, mnogo puta isao sa njima, bez majke, na plazu, u zoo vrt...
Znaci, ko ne voli bilo koje dete taj ne voli ni svoje. Ja volim svu decu sveta, pa mi ne bi smetalo da upoznam ženu koja ih ima petoro, i kada bih imao moje sa njom , ponosno bih rekao da sam otac sestoro dece .
Ilkka
04. jun 2012. u 17.02
ako je to pocelo pre trudnoće/ u prvih par meseci, trebala si da abortiras i odselis se sa svojim sinom i stavis tacku na sve to!
strunfeta2
04. jun 2012. u 17.12
bravo gagi, jedan tick za tebe, pa to je prirodna stvar da majka brine o djetetu i to muskarcima mora da bude jasno da je to tako, i da prihvate djete ako ga žena već ima.
masha_mali
(svastanesto)
04. jun 2012. u 23.13
„ako je to pocelo pre trudnoće/ u prvih par meseci, trebala si da abortiras i odselis se sa svojim sinom i stavis tacku na sve to!”

Jao Ilka, pa kako ovako nešto da napises ženi???
kriska
(Kakve su ti misli, takav ti je)
05. jun 2012. u 04.34
Zašto ti Illka nisi svoje abortirala!?
Otkud znaš, možda će vam nekad iskrsnuti neki problem, pa je trebalo za svaki slučaj da postedis dete eventualnih buducih problema u zivotu.
slatkoodsljiva
(glumica)
05. jun 2012. u 10.24
Kad trpi ona koja nema kuda nije ni cudo, Ali kada trpi ona koja ima I kuda I sa cime to je tragedija naših žena
Malateta
05. jun 2012. u 10.25
Draga moja Jedan grad,
Upravo me ganula tvoja poslendnja prica na ovom forumu.Vekika si i jaka žena, a pre svega majka.Zadivljena sam Tvojom cvrstom voljom da uradis ono sto je naj bolje za Tvog starijeg sina,glavu gore i ne popustaj pred muzem.Stvari će polako doći na svoje mesti, i Ti ćeš videti i tačno znti šta dalje treba da uradis. U svemu kroz šta si prošla, mentalno zdravlje Tvog starijeg sina je jako važno. Uradila si naj bolje sto si mogla, zato i zbog toga, zadivljena sam Tvojom snagom i voljom da muzu stavis na znanje da je Tvoj sin dete iz Tvog stomaka isto kao i vase zajednicko dete.Nikada ne popusti, niti odustani od toga da je Tvoj stariji sin Tvoje dete, i da je dete.Želim Ti svako dobro i sreću,srdacno te pozdravljm,Malateta.
mala-ali-ok
(pravnik)
07. jun 2012. u 13.30
Draga Jedangrad,

tvoju prvu pricu procitala sam u periodu kada sam i sama postala samohrana majka. Moram da priznam da me je sledila. Zbog te price nisam se usudila da dam sansu nekom drugom, jer se plasim da mi se tako nešto ne desi... To bi me dotuklo, jer i ovako još uvek nisam prebolela razvod.
Tebi želim sve najbolje i mislim da si uradila pravu stvar. Šta si drugo mogla? Nikad ne bi mogla da budes srećna pod takvim okolnostima. Stvarno ne mogu da razumem da nekom smeta dete! Mlada si, naici će pravi covek za tebe. Pokusala jesi, imali ste uslove za lep zivot. To su stvarno velike muke za majku, a i mladu zenicu kao sto si ti. Ne brini bitno je da uradis ono sto je ispravno za decu i tebe, a ne da celog zivota sebi prebacujes. Na kraju krajeva da te stvarno voli, zbog ljubavi koju oseca prema tebi prihvatio bi detence!
Pozdrav!
dajana76
(student)
08. jun 2012. u 03.58
Draga moja,

mnogo me potresla tvoja prica, i želim da ti čestitam na odluci.Zaista si prava majka. Majka je jedina osoba na svetu koja danonocno stiti i cuva svoje cedo i posveti mu ceo svoj zivot.
Ne postoji covek na zemaljskoj kugli kome bi oprostila da mi dete stoji ispred vrata a da mu on ne dozvoljava da udje u rođenu kucu.
Molim te ne veruj mu, ne postoji nikakva strucna pomoć, takvi ljudi se jednostavno rode, vuk dlaku menja ali cud nikada.
Samo molim te nemoj da stariji sin oseti da je on razlog vaseg razvoda. Kako god je moguće zastiti ga sad od svega.Dovoljno je dete propatilo, deca osecaju i znaju mnogo vise nego sto smo svesni.Pokloni mu svoju beskrajnu ljubav i paznju,i uzivaj sa svojim andjelima.
Svaki novi početak je tezak, ali veruj mi izvukla si dete iz uzasa,svaki covek koji to gleda sa strane će ti to sigurno reci.
Hvala BOgu dragom sad si slobodna i uzivaj u sreći sa svojom decom, pa zar postoji veca sreća od DECE.
Veruj mi srećna si žena, a nisi toga ni svesna. Sama gradis i biras svoj put,sama odlucujes gde ćeš i kako da živis sa svojom decom, sama izdržavas svoju decu ne zavisis ni od koga, malo žena ima tu mogućnost.
Zahvali se dragom Bogu na svemu i opet kažem sad ne očajavaj već živi zivot.
Iz tog propalog braka imaš dete, pa zar je to gubitak?!
Tvoj sin je dobio najveci i najlepsi poklon u zivotu- dobio je BRATA.
U zivotu sve zavisi kako gledaš i sa koje strane.
Lično ja tebe vidim kao jednu jako inteligentnu,sposobnu,vrednu ženu, a sto je najvaznije kao pravu majku.
U zivotu uvek gledam da ucim od bistrih ljudi, i veruj mi veliku lekciju si svima nama ovdje dala.
MIslim na to koliko treba raditi na sebi da bi bio samostalan i da ne zavisis ni od koga, koliko trebaš biti pametan i mudar i ne gledati u nasoj primitivnoj Srbiji šta će reci komsije i grad već gledati svoju decu i njihovu sreću...i još mnogo toga.
Sve diskutantkinje mnogo pozdravljam i zaista ne mogu još da verujem koliko divnih i pametnih žena postoji,zaista divni i prijateljski saveti.
Veliki pozdrav za sve!
Honore-de-Balzak
09. jun 2012. u 18.41
Ovakve situacije su vrlo česte kod porodica koje nisu dovoljno „strateski” utemeljene! Ko u zivotu mnogo taktizira, obično zavrsi u ovakvim problemima. Kuce koje nisu postavljene na zdravim temeljima, urusavaju se kao kule od karata pri malo jacem zemljotresu.

Ozeniti se zenom koja već ima decu nije za svakoga! Ovaj se ocigledno prekalkulisao, potcenio domete spostvenih kapaciteta za jedan takav izazov. Verovatno je mislio „ok, stvar će već nekako vremenom da legne”, ali kao sto je praksa pokazala „nije”! Na povrsinu su isplovile sile destrukcije, frustracije, netrpeljivosti, mrznje.

Ako nema porodicne harmonije, sreće, podrske, zadovoljstva, najrazumnije rešenje je „svako na svoju stranu” i kraj price. Održavati zombija u poluzivotu nema smisla, niti vodi ikuda. Kad-tad, poremeceni odnosi su osuđeni na propast, pitanje je samo da li u predelu kontrolisanih razmera ili kompletnoj katastrofi.

Ne bih da dužim pricu. Smatram da je najbitnije pravedno podeliti obaveze, odgovornosti i ostati u koliko-toliko nekom prijateljskom odnosu. To svakako nije lako, ali svako drugacije ponasanje samo vodi u gubitnistvo, dakle svi gube, niko ne dobija! Ništa gore od pratecih opterecenja iz proslosti!



dulebg
(posmatrach)
11. jun 2012. u 20.06
Један од биолошких образаца родитеља јесте да подави децу која нису његова. Гледао сам документарац у којем лав проналази харем без мужјака: прво што уради јесте - да подави сву младунчад.

Постоји генетски мирис људи и он нам говори: да ли да некога хранимо и бранимо, или да гледамо како да му сломимо врат.

Е сад - та биологија у неким људима постоји, или дивља, а у другима не. Није ово јединствен пример, скоро сам чуо да је нови муж посинку од живота направио пакао и да је то био разлог развода - али 4 године су отишле неповрано!
koala
12. jun 2012. u 10.44
Zelela bih samo da dodam link knjige koja je objavljena 2007, a steta sto je nisam imala procitati pre 20 godina kad sam se udala. Mnoge stvari se nauce kako treba postupiti u odredjenim situacijama. Od srca je preporucujem svima, a mladoj majci želim sve najbolje.
Tajna Srećnog zivota- Miroljub Petrovic
http://www.cps.org.rs/tajna.pdf
Hobbit
14. jun 2012. u 05.57
Na ovu nazovi knjigu sam potrosila čak sat vremena da je delimicno procitam. Delimicno je ovde vise nego dovoljno. Zatucan i zaostao pogled na svet koji se jedva mogao primeniti i na prošli vek.
Muka mi je kad neki pametnjakovic sa ocigledno ogranicenim zivotnim iskustvom pocne da prosipa pametovanja o „srećnom zivotu” za siroke narodne mase.
Samo pogledajte koliko je tehnika i tehnologija otisla napred u poslednjih 20 godina. Samo ludak će nakon svega toga da ode u eko-zemunicu, zapali svecu i skuva sebi rucak lozeci sporet na drva. Ovde se kao sasvim normalno prihvata da ono sto je progres doneo treba prihvatiti i primeniti na svakodnevni zivot.
Sa druge strane, napustanje starih drustvenih obrazaca u kojima žena sedi kuci i bla, bla, bla neki pamenjakovici etiketiraju kao razlog propasti porodice, razvoda, upropastene dece itd.itd. Ti isti drmoseri ništa pametnije ne mogu da smisle, nego da se svi smesta vratimo na drustvene odnose u kojima su živele ne naše babe, nego prababe.
Danas će 1000 kompanija da probaju da mi prodaju poslednje tehnolosko cudo, a novi drustveni odnosi su u zestoko eksperimentalnoj formi i njima se niko ne bavi, osim da lupa i teoretise.
Da ne dužim, kako se svet menja po svim svojim aspektima, tako i drustvena svest i sam covek i žena treba da se menjaju. Ovakve knjige su smesne i treba da ostanu u proslom veku
samaila
14. jun 2012. u 17.34
Davno, dok još nisam ni imala svoju decu, neko mi je rekao... Tvoje najsvetije pravo je, da po svaku cenu sacuvas svoj porod. U svakom smislu. Sva druga prava i obaveze, manje su vazni... Sada znam koliko je taj neko, bio mudar.
starla
28. avgust 2012. u 06.36
želim da zahvalim jednomgradu sto je imala hrabrosti da kaže ono sto ja 8 godina krijem , , i sto ubeđujem sebe da nije tako. mislila sam da sam ja sama krivac za to, da umišljam, kao sto mi muž kaže da mrzi moje dete, da ga ignorise, da nas psihicki zlostavlja, a prema svojoj cerki, i mojoj, je divan otac. ja ovo više ne mogu da podnosim,a bilo me je sramota da to bilo kome kažem moram da se saberem i ostavim ga. poludecu, ne mogu ja vise ovo da podnesem.
starla
21. septembar 2012. u 17.32
htela bih da znam ima li koga da pruzi neki savet, neku toplu reč. opet smo se veceras posvadjali. bili su nam na kafi komsija i komsinica, koji su se uzeli pre neki dan. i ona ima dete iz prvog braka.kad su otisli, bio je besan, poceo da vice. sazaljevao sebe sto sa njim živi tudje dete. nazivao ga je svakojakim pogrdnim imenima. ja sam sina poslala kod mojih da spava. Ja radim, moje dete mu nije na grbaci. jednostavno mu izgleda smeta cisto fizicko prisustvo. htela sam veceras da odem, ali nije mi dao da povedem nasu cerkicu, koja ima 3 godine. rekao mi je da neće dozvoliti da živi sa mnom i sa mojim kretenom,jer ja samo kretene pravim. molim vas bilo šta...
veldmar
(Dipl . ing . masinstva)
01. novembar 2012. u 04.13
Jedan grad ! Iako sam mushko držim ti stranu u potpunosti ! Uradila si pametnu stvar i napravila dobar izbor . Deca su najvaznija od svega i postupila si veoma pametno i mudro ! Oni moraju da rastu uz stabilnu bratsku ljubav i kada porastu da vole i pomazu jednog drugog! Ironijom sudbine otac prvog deteta je pobegao a otac drugog deteta je zbog svog ponasanja izgubio dete . Ali imaj jednu stvar na umu ! Ako se kojim slučajem tvoj muž iskonski pokaje za svoje postupke i ako iskreno zatrazi oprostaj pruzi mu drugu sansu ! ! detaljno i temeljno posmatraj i analiziraj njegovo ponasanje . U stvari primi ga natrag samo pod uslovom da te slusa !
ivana33
28. maj 2013. u 13.36
znam kako ti je,i ja sam u sličnoj situaciji,meni je govorio da budem zadovoljna jer me prihvatio sa djetetom...trudna sam sad,dijete njegovo,i od kad sam trudna sve veci problemi,nemam sigurniost u njega da me neće ostaviti...desava se da mu smeta sto moj sin nekad pokaze nervozu on to ne može da trpi...sin je u pubertetu,skoro 13 godina ima...ugadjam i sinu i njemu,najmanje sebi ugadjam,ali ja se borim da mog sina ne povredjuje to ako s esjeti zapostavljanim ili nevoljenim od strane muza,sadasnjeg...volim ih obojicu ali sin je moj i nikad neću dozvoliti da se osjeca odbaceno pa i po cijenu svega...pricaj sa njim i ja razgovaram,i na kraju opet nekako dodje sve na svoje mjesto...mada teško je kad majka osjeti da njeno dijete odbacuje onaj koga voli i sa kim živi
 Komentar Zapamti ovu temu!

Looking for Oil Diffuser Necklace?
.