Diskusije : Emigracija

 Komentar
Godine pred nama..
santa
20. januar 2020. u 14.42
Lepo je (i poucno) prepricavati istoriju, nego, gde vidite sebe u 2030 i dalje?
zlatiborac
20. januar 2020. u 14.56
Drugim rečima: ta man`mo se istorije, okrenimo se buducnosti?

Da nije istorije,nebi znali ko smo i šta smo, niti šta bi sa saobom.
santa
20. januar 2020. u 16.17
Tačno tako, zlatiborac, ali koliko je važno znati od kud, i kako, smo dosli tu gde smo danas, još je vaznije znati (posebno za mladji svet!) kako stici tamo gde smo naumili (jerbo bRez plana i 'zavrnutih rukava' stici će se po ovdasnjem; - if you don't know where're you going, any rod'll get ću there), pa prema tome. :)
Novak
20. januar 2020. u 16.33
„Da nije istorije,nebi znali ko smo i šta smo, niti šta bi sa saobom.+
--
Biće da si u pravu,
Ovo sto pamtim kao stariji, mladji se ubise da mi dokazu kako pojma nemam ni o skrijoj ni daljoj proslosti. Ima čak i onih koji tvrede
da smo postali od majmuna, zbog pokazane sklonosti da neznmo šta ćemo sa sobom.”
Sasha-Mudrijash
(kreativni lik)
20. januar 2020. u 17.25
nešto se ne bavim historijom buducnosti.
vise se bavim onako nekim malo blizim vremenom. tipa danas/sutra.
dobro, danas ekstremno znam šta ću OTPRILIKE raditi sutra - naravno, ako me nešto ne odvuce na neku drugu stranu :)
ono sto je sigurno, to je da, ako dozivim, biću 10 godina stariji, i verovatno još malo pametniji nego sad, i verovatno fizicki nesposobniji.
mada, valja savladati tu, prvu prepreku - preziveti do tad.

nekako mi to - ne znam ujutru gde ću biti popodne, daje bolju iluziju slobode, nego recimo moj 1 ortak tu iz jedne državice u komsiluku, kaže, jel' dolazis, al pazi, od 15. avgusta smo na moru - koji dakle sad, u januaru, zna tačno gde i kada će biti na moru, za sedam meseci. -a zaradjuje dosta vise od mene. a kao sto znamo, novcima se kupuju razne materijalne i nematerijalne stvari. recimo jedna nematerijalna, koja je na prodaju, jeste sloboda. - i sad, meni iz ove moje, siromasne vizure, ja koji ne znam gde ću biti za 7 dana, a ne za 7 meseci, izgledam nekako slobodniji covek, nego taj neko - ko definitivno ima vise para, da si kupi vise slobode.
zakljucak: investirajte mudro. i novce, koji su doduse ništa, koje ste zaradili mukom, i vreme-ono zivotno-vase - jedino sto imate tokom zivota na planeti.
zoxthegreat
20. januar 2020. u 20.33
kažu da će 2030 započeti agenda 30
smanjivanje ljudske populacije na zemlji na 500-1000 miliona

santa
20. januar 2020. u 21.09
Bez plana, kojim god putem da podjes, naći ćeš ono sto (ne)trazis.
Sasha-Mudrijash
(kreativni lik)
21. januar 2020. u 14.30
exactly.
samo da izvestim: paaaa, nisam bas ja to tako danas, kako je to izgledalo juče, a da će biti danas...
al' nešto sam drugo danas... a sutra ću možda nešto od onoga sto sam mislio danas, a nešto ću sto i nisam mislio.
**mada, da se razumemo - cenim i postujem sve i svakoga - pa i te (za mene cudne) ljude koji ono, sve planiraju, u sitna crevca...

recimo primecujem da sam se bas dobro istrenirao da se ne potresam ni malo ni oko čega, naročito oko stvari koje ne mogu sam da promenim.
i da ne sudim nikada nikome. ali bukvalno nikada, i bukvalno nikome. ponovicu: bukvalno nikome. -eventualno ako bi me neko nagazio iznad/preko tamo neke linije dokle može - presudio bi mu bez da trepnem, al' onako generalno - nit' sudim, nit' kudim, nit' ništa... samo kažem „aha- o.k. ” (fazon „good for you”).

kad ides nigde, stignes - svugde ;)
santa
21. januar 2020. u 22.09
„sve planiraju, u sitna crevca...”

I tim ljudima ne ispadne sve po planu, ali daleko vise i brze nego bez plana (potvrdjujem iz prve ruke).
Sasha-Mudrijash
(kreativni lik)
22. januar 2020. u 01.41
pa zavisi kakav je taj ne-plan, a i kakav je plan :)
mislim „od'o, ne znam tačno gde ću, al' evo onim putem ću startovati..” -je prilično vrhunski i detaljan plan, po meni.
ne može bre sve po schedule-u. jer onda ti zivot postane schedule. znam ih bukvalno na stotine takvih, i tačno znam na kojoj su stavki u tom rasporedu, koji, prakticno, ima tri - tri ipo stavke. svi su jeli u stavci 2 - 2.5. (pretposlednja).
mada, opet, cenim i postujem one nedovoljno hrabre, da makar malo izadju iz zone konfora, pa mora da im bude bas sve planirano.
recimo divim se mojoj generaciji, koja je po pitanju klinaca, pa po nekim pitanjima stvarno gora od starijih generacija. -znaci bukvalno proizvode razmazene placipicke. -fazon „jao pa nije spavao klinac celu noć� ili „pa nije ništa jeo (jeo je koliko je mogao u momentu kad si TI majstore odlucio da ONO treba da klopa)” i t.d. -znaci bukvalno decu drže u staklenim zvonima ono kao one laboratorijske pacove i zamorcice.
sve po planu. ajmo vrtic/skola, ajmo engleski, ajmo nemacki, ajmo sportic, ajmo ovo/ono, ajmo klopa, ajmo spavanje, ajmo...
pa jebo ga...
ali dobro. svako ima svoje, naravno.
*recimo nama ovde nije tako dostupno kao zapadnjacima, meni je kul imati kamper (mislim da si naveo par puta da imaš). i ono - natocis do cepa, i ajmo... vidimo se drugari za neko vreme... -doduse, ja opet sve to razmišljam iz svoje vizure, siromasnog, ali sa druge strane mnogo imucnijeg (slobodnijeg) coveka - jer prakticno ne idem na posao ceo zivot. mislim idem, naravno, ne dele čak ni vodu iz slavine dzabe, niti možeš u wc solju da se poshorash dzhabe -al' je sistem we work hard, and play even harder. -ono kad se radi radi se, kad se ceskaju jajca - well, ceskaju se jajca. tako da uvek mogu da napravim pauzu od par meseci bez ikakvih posledica.
*bas ovi jedni „moji” klinac im je inzenjer u vw-u, vozi porsea (njegov je, nije bancin/leasingov), pa kad smo bili jednom od prilika - bilo je o.k. možemo da dodjemo, al' vise od mesec dana ne ostajemo (ostadosmo tri :) ) - i seo ja u onog njegovog porsea, i reko - mare, tebi je ovo ovako kao ja ne nemoguće, nego nezamislivo jel'? - on se smeje covek, i kao -pa da buraz. nema toga kod mene. ja kad je slobodan dan ili kad je godisnji odmor... -mada, stvarno lepo lezi dupence u onom porseu, bas je do jaja auto.
CTEBA
(penzioner)
23. januar 2020. u 16.14
Где видим себе после 2030?
Право да ти кажем, два метра испод земље, сад дал ћу горе или доле, нисам сигуран.
santa
23. januar 2020. u 16.36
Jedina uteha, Stevo, je da nećeš biti sam, jer posle 2030 ceo ovaj 'bircuz' će se naći u istom komsiluku (dok moja malenkost, čak i pre). :)
CTEBA
(penzioner)
23. januar 2020. u 16.53
А ти нам лепо припреми кафану и тамо, па да наставимо.
santa
23. januar 2020. u 17.36
Vrlo rado, samo pod jednim uslovom, da se 'nacionalnost' ostavi pred ulaznim vratima; u protivnom, naruseni vecni mir i spokojstvo je duže od 'zlatnih godina'. :)
kt61
23. januar 2020. u 17.56
Da zox, a treci svetski pocinje 2039.
pravda_i_istina
24. januar 2020. u 00.44
bas tad, kada ja treba da se penzionisem?

drustvance, poceo sam da radim, pa ako vam nedostajem, neka obrne konobar turu na moj racun.
Sasha-Mudrijash
(kreativni lik)
24. januar 2020. u 02.12
ali rad nikada nikome, osim robovlasniku, ništa dobro nije doneo.
-nadam se da si otpoceo pos'o kao robovlasnik, a ne kao rob.
ako pak ne - lično, odaljio bih se u neko choshe, i izmeracio jedno pivo 'ladno, dok se stvari malo ne smire.
santa
24. januar 2020. u 08.28
„ali rad nikada nikome, osim robovlasniku, ništa dobro nije doneo.”

Stvarno ili sarkasticno?
Sasha-Mudrijash
(kreativni lik)
24. januar 2020. u 13.12
pa vidi, moras da kompletno promenis svoj robovski mindset.
znaci dok totalno ne izbrises taj softver rob 3.0., ono format c?-yes/yes, i instaliras neki ljudski, tipa human being 1.0. - „install human being on your computer? yes/yes - moj komentar iznad, u najnaprednijem tumacenju možeš da protumacis samo iskljucivo kao sarkastican.
jer robovski softver/mindset - naprosto nema sve ulazne informacije. -procesor je isti, ljudsko je biće, ali - zakljucivanje se donosi na osnovu redukovanih (a neretko i sasvim pogresnih) ulaznih informacija.
znaci - naravno da će rob - recimo tvoj prosecan sugradjanin te nove zemlje ti je odličan primer toga sto pricam - rob, koji te ubeđuje da je slobodan - da ti kaže - cekaj, pa šta je pogresno u tome, i kako ja nemam ništa dobro u akciji - isao na posao / posteno placen za svoj rad / kupio si camac i fishing rods / otisao na pecanje/zezao se po vodi/prirodi? - i to je naravno pravilno zakljucivanje, ALI - na osnovu nepotpunih ulaznih informacija. - posto sustina novostvorene, svake vrednosti, je ljudski rad, a ne sredstvo za proizvodnju i vlasnistvo nad istom - dakle dok covek, nebitno ko je vlasnik, ne pokrene neku masinu - ona, u principu, neće proizvesti novu vrednost.
sustina je ljudski rad. bez njega - nema proizvoda. bez vlasnika, fazon ”ničija masina„, a sa covekom koji radi pomoću te masine - ima novog proizvoda / nove vrednosti.
ti si recimo samo iz opcije ”izgladnjeni, ponizeni, ravnopravni i jednaki drug rob„ u sfrj pod razbojnikom titom, presao u opciju ”sit rob, kome se obracaju sa „gospodine” - ali i dalje si bio, i ostao rob. nisi postao neko ko se pita - nego neko kome oni koji se nešto pitaju pricaju šta/kako ima da radi (ili ima da ga nema na tom radnom mestu).
i sad kad uporedis - evo svi robovi iz tvoje ulice u vojvodini, verovatno, sad da ih protreses naglavacke i istreses sve iz dzepova, i ja pride sa 1300din u dzepu :) :) - nema na gomili para čak ni da se kupi tvoj kamper. recimo. -i tebi je to, pravilan zakljucak/poresne (nepotpune) ulazne informacije za procesuiranje - da su oni možda eto i ostali robovi, ali da ti nisi. tebi je rad doneo neke plodove u kojima uzivas.
problem: ti si rođen jednak, ni po cemu drugaciji od vlasnika faksa, ili to već gde si radio/predavao. zgrade ne bi naucile tvoje students, ma šta da si ih ucio - naucio si ih ti. naucio bi ih i na livadi, bez zgrade, zgrada, livada, i vlasnici zgrade, sa druge strane - well - ne bi. sustina si bio ti, a ne zgrada i vlasnik.
mislim da se razumemo, i da ne bude neke zabune, i ja sam isto rob, mnogo manje placen materijalno od tebe, i vecine roblja tu kod tebe - samo sa nešto malo vise slobodnog vremena od vecine robova. ali i dalje sam rob. ni za šta (pa čak ni za sebe u mnogome) se ne pitam. neko drugi se pita - a ja eto uspevam takav kakav sam da iznadjem neke putanje gde taj jaram nije bas pretezak. ali robujem, bas kao i ti. sustina je to.
ne znam da li sam lepo napisao, jednostavnije za procesuiranje mozgovno od ovoga, mislim da ne umem.
zlatiborac
24. januar 2020. u 13.27
Auuu bre Sale, ala ga ti udrobi nadrobi da to malo ko može progutati.
Pa ni ti robovi nisu svuda podjednaki. Valjda je to po zakonu majke
prirode pred kojom smo joj svi isti. Sve ti daa - a bogme i uzme.

Ako može; malo jasnije i krace reci; šta te tisti? Tudja ili licna
nevolja?

Izvinjavam se, mnogo se izvinjavam na upadici...
santa
24. januar 2020. u 13.38
„ne znam da li sam lepo napisao, jednostavnije za procesuiranje mozgovno od ovoga, mislim da ne umem.”
----------

1. Što se tiče 'lepote pisanja' (čitaj, dubine i sirene) to je za ocenu po ovdasnjem za 'A'.

2. Što se odnosi na 'procesuiranje MOZGOVNO' to ti nekako najobjektivnije dodje 'D-'.

3. A za ovo 'mislim da ne umem' 'I' (Incomplete), jer zaista to ti sam najbolje znaš.

A što se mog 'mozgovnog procesuiranja' tiče, NE razumem te brate ama bas ništa, sto vise napises sve te manje razumem pa ću evo biti objektivan ocenom mog mozgovnog kapaciteta sto je po pitanju tvog piskaranja ravno 'F'!

Hvala na iscsrpnom odgovoru!
zlatiborac
24. januar 2020. u 14.20
Santa, nešto mi pade na pamet onaj naslov teme, pa da je proširim.
Recimo; šta ako ne docekamo 2030-u ili je premasimo,a nismo unapred
obezbedili vecno konaciste, pa se tako svojim naslednicima zagorca zivot?

p.s. ako nadjes da je pitanje neumesno, jednostavno ga ignorisi...
;-)
santa
24. januar 2020. u 14.53
Vise je nego umesno pitanje za nas koji smo zasli u osmu, pogotovo moju devetu deceniju zivotnog ciklusa, da je to već obezbedjeno, a za ostale to je već stvar koja im dolazi čak i ne sluteci da to brze dodje nego što se u mladjim danima tako nešto čini.

Postavljena tema je zaista za 'mladju generaciju, za moju to pitanje je već zakonom prirode sređeno. :)
Sasha-Mudrijash
(kreativni lik)
24. januar 2020. u 15.13
pa recimo da spadam u one jako jako retke ljude na planeti koji imaju obzira i prema drugim ljudima. tako da meni uopste nije dovoljno to što ja živim dobro - a gledam svakoga dana ljude oko sebe, koji i nisu nešto specijalno losiji od mene ni po jednom parametru - i žive mnogo losije od mene. meni zaista nije dovoljno to što je meni dobro. - jer vidim da „ima za sve”. nazalost, neuhvatljivog i nevidljivog middlemana cuva naoruzana policija.
santa
24. januar 2020. u 15.34
„...jako retke ljude na planeti koji imaju obzira i prema drugim ljudima..”

Mudrijas, nisi jedini iz te grupe već naprotiv, ta grupa je u vecini prisutna sirom sveta, ali je ogranicena (čitaj, nemocna) kako promenuti situaciju tih koji su u losijem polozaju po vecini pitanja od njih samih, a za to postoji mali milion razloga prema kojim ti i ja sa ostalim 'običnim smrtnicima' malo šta možemo učiniti, a još manje promenuti.

Klikni pa biraj, a u međuvremenu idemo po onom; -uzdaj se u se i u svoje kljuse.

https://tinyurl.com/vge2wb4
CTEBA
(penzioner)
24. januar 2020. u 19.25
Слажем се са Сантом, ево кроз чега сам прошао, задњих 7 месеци, и још увек идем кроз то, изменуло ми је поглед на све.Кад си млад и здрав, и не сањаш о томе, ал године пролазе.
Кад дођеш у позније године, мораш да средиш своје финансиско стање, коме шта иде, кад одеш и све остало.
Оно што многи не мисле није коме остаје кућа или шта већ, али шта ако неко остане без могућности расућивања, што би рекли постане биљка?
Ко треба да води рачуна о имовини?
По закону нико не може ништа да такне, осим ако код адвоката то није унапред сређено и записано.
Искрено нисам то имао и кад ми се ово десило, то је била прва ствар што сам урадио.
У реду, жена је исто власник као и ја, али ни она није млада птичица, и шта ако нам се обадвоје нешто деси?
То су све ситнице које треба средити.

Сад то о помагању других, то је у природи већине људи, има и оних који кад виде неког у проблему, гледају како да то искористе, али они су мањина.
Мање више сви смо кад тад неког помогли.
zlatiborac
24. januar 2020. u 22.14
„Postavljena tema je zaista za 'mladju generaciju, za moju to pitanje je već zakonom prirode sređeno. :)”

Drugim rečima - Steva i ja smo zabasali na pogresnu stazu ;-)

Obzirom da neki mladji ne razmišljaju niti pak misle za sutra,a vreme
prođe dok dlanom o dlan,tako stignu u drugo poluvreme pred svrsen cin. Dakle u svemu treba biti umeren,pa tako osim obavezne crkavice naravno cuvati i sacuvati zdravlje.
santa
24. januar 2020. u 23.20
Nema ništa od 'zabasali' to se ide i stigne na odrediste prirodnim tokom, samo sto neko stigne ranije dok drugi stignu kasnije.
Sasha-Mudrijash
(kreativni lik)
25. januar 2020. u 02.02
pa vidi, u mnogo cemu nemamo, ali u ponecemu imamo (mogućnost i uticaja i promene). -a ne cinimo ništa ni po tom pitanju. -a i kad probamo (evo pogledaj koliko sam ja samo postova napisao tu jednoj panjini, pametnih, civilizovanih, i tako dalje -ali ne vredi. panjina je panjina, i ne želi uopste da ne bude panjina. -e sad, kako pripremiti taj mozak još dok je mlad - da makar želi da bude bolji - to je recimo izvan naše direktne moći. -dakle tu mora da se prenebregne koncept vremena, i moras da polako kljucas - danas - da bi ne sutra, nego za mnogo vremena, neke generacije koje te neće ni znati, eventualno ostvarile neki mali napredak. a to opet dalje... -sam ti napisao na temi iznad u komentaru (ne)ujedinjenosti.
zlatiborac
25. januar 2020. u 09.29
„Кад дођеш у позније године, мораш да средиш своје финансиско стање, коме шта иде, кад одеш и све остало.”

Sasvim u redu i opravdano,ali ima izuzetaka kao i u svemu drugom,
zavisno od jedinke. U mojem (nasem) slučaju pre dve decenije, iako
još uvek u 'punoj snazi'. Osim toga uvek vreba ona svakodnevna neizvesnost dal` ćeš čitav stici na posao i s` posla kuci. A kako
je danasnje vreme, može zakaciti i zalutali metak. Posebno od onih
sto još nisu poceli disati punim plucima koji srcu, smrcu i duvaju
a neretko međusobno poravnjavaju racune. Ali kao nekad. Izadjes nabrisan prostor,skines kaput,kapu,zasuces rukave pa kom opanci kom obijci. A posmatraci iz dva tabora navijaju i niko ne mesa između. Posle opet na zborno mesto. Kakvi bre zandari i advokati, sve rseno na licu mesta i mirna Backa. A može i Bosna.
Ovde gde smo stigli, najpre Santa,Stevo pa ja,bila druga vremena
i naravno drugi ljudi. Kad izlazis iz kuce, makar i na vise sati,
vrata nisi mor`o zaklucavati, pa čak ni auto. Niti su na autu
poklopac-zaklopac motora i rezervoara imali brave. Znalo se kad
dodjes kad odes s` posla - ubacis karton u sat, a on klik.
Drugim rečima znao se kakav-taka red.
A danas? Ne mos` ni pola izgovorenih reci nekih sagovornika da
pohvatas. Pa se pitam; Boze šta li ovi jedu i piju - da mi je
znati...
Jel` to smena generacija, ili je naše penzosko vreme u dubokom
zimskom snu? tj. hibernaciji - po medicinski.
zlatiborac
25. januar 2020. u 09.43
'Ali kao nekad.' = Ali Ne kao nekad
CTEBA
(penzioner)
25. januar 2020. u 10.11
Некад било сад се приповеда.
Сећам се Торонта крајем шездесетих, и почетком седамдесетих, други град, други менталитет, али и други људи су живели у њему.
Кад погледаш, довукло се све и свашта из свих крајева света, већина гледа како да ухвати што више на брзака, а мало кога интересује да засуче рукаве и нашто направи.
Нажалост, нова реалност.
Сад што се тиче нас, мање више сви имамо нешто направљено, код адвоката (тестамент и слично) али време се мења а то остаје исто.
Као што рекох, кад сам се разболео и кад су лекари рекли да и ако се опоравим, никада нећу постати нормалан (сад ту су можда били у праву) односно да ћу бити како кажу биљка, проблем је био да ко може да доноси одлуке за мене?
Решење је просто, ако изгубиш разум, право има жена, деца или ко већ, у противном они не могу ништа, па можеш да прођеш горе него што мислиш.
Има случајева да жена и деца то искористе, али бар колико је мени познато, код наших то и није често.
santa
25. januar 2020. u 10.44
„...ако изгубиш разум/...”

To je jedna stvarnost, ma kako neocekivana, se ipak desi za mnoge nespremne, mnogo cesce nego što se misli. Od zadnjih 8g. sedam smo sosa i ja proveli 'brinuci' o njenim roditeljima od kojih je jedan prolazio kroz tesku i duguuu fazu - dementia.

Tuzno je bilo gledati osobu koja je do pre koju godinu bila na vrlo odgovornom polozaju u poslovnom svetu kroz krosta je sve emotivno prolazila, a sa njom sosa sa ostalom uzom familijom. U zadnju godinu i nešto dana, dragi Bog ih je uzeo pod svoje, a nama ostalim ostavio za nauk šta sve ziv covek može da dozivi i kako se (bar donekle) trebamo pripremiti za svaku eventualnost po pitanju zdravlja i pogleda na zivot i ono sto je neizbezno.

To je bilo 'zivotno iskustvo' koje se čak i iz bukvara (Ph.D) ne može nauciti, a još manje potcenuti iskustvo onih koji prolaze kroz to ili slično.

Just my two bits.
CTEBA
(penzioner)
25. januar 2020. u 12.20
Проблем је да већина нас о томе ни не размишља.
Ето ја нисам практично никад имао ни кијавицу, а камоли нешто озбиљније, па ми није ни падало на памет да направим то пуномоћје.
Тестаменте смо направили још пре 30 и кусур година, кад су деца била мала, а сад су преко 30, па је и то било застарело, али увек кажеш, ма имам га шта д асе петљам са новим.
Као што рекох, кад ми се ово десило, прво што смо урадили је да направимо та пуномоћја.
Ови млађи што читају нек размисле, не значи да треба да се изгубе кад остаре, али деси се аутомобилска несрећа, паднеш и удариш главу и шта још не.
Никад се не зна, а лако је то решити.
zlatiborac
25. januar 2020. u 12.25
Santa,kad pomenu ovu boljku sa 'd', ista u novije vreme ne zaobilazi
ni one i pre 'zlatnog doba'. Ne bas u istoj meri, ali za tako nešto
bar zasada nema leka. A o uzrocima manje vise nagadja do daljnjega.
Neki nagadaju i traže uzroke u raznim oblicima,pocev od genetskog
nasledja. Čak iz tri prethodne generacije.
O ovom do nedavno, dok se nije desilo u bliznjem okruzenu,nisam
obracao posebnu paznju, pri cemu se ne može biti ravnodusan. Čak
i prema nekom kojeg prvi put vidis u zivotu.
Sasha-Mudrijash
(kreativni lik)
25. januar 2020. u 12.53
pa kad izgubis razum - svejedno ti da li na fudbalu si sa njima u publici, ili na terenu - kao lopta :) :)
meni je u poslednjih par godina 20ak, od toga nekoliko izuzetno bliskih, čak iza moje najuze porodice najblizih - mislim, kod mene imali su status k'o cale/keva/sestra/žena - pomrlo od rakova. i ono pre godinu dana kad sam se vratio iz azije, lično sam se osecao izuzetno loše, a medicinari su mi otprilike tražili rak (pluca). nisam se nešto preterano skenjao bio, doduse, nisam sad bas ni bio odusevljen mogućnoscu da ću možda u roku od jako brzo da geknem, i ipak nisam se bavio nikakvim testamentima i t.d. -ono, rekao sam „ovoj mojoj” šta/gde/kako, koga od drugara da cima za šta (da eventualno proda, posto sam ja sklon hobijima, hobiji imaju osobinu da i nisu za dzhabe, pa tu ima nekih, well.. rekvizita).
i nešto sam iz fazona - ako će da se kolju (a znam da neće) - pa ko ih j... - onda nek' se i kolju. inače neretka pojava, globalna - da se ljudi kolju oko nekog bednog materijalnog imetka - iako su vid'li da sa ovog sveta odlaze nešto malo opremljeniji nego sto su dosli na isti - u nekom bezveze odelu, u bezveznoj drvenoj kutiji, ili na tepsiju pa u pech..
moja keva, i njena shchwester - gastoskinja u germaniji - maaalo mladje od santosa čini mi se - dakle taj talas emigracije, ono, čim su se pustili passporti - one recimo ne pricaju. (tetka je olos tu. - sto nije ništa za zacuditi se - ipak su nemci ostvarili uticaj na taj mozak, tada još mlad i neformiran).
inače tetka je pokusala kevu da zavrne za kucu, koju su na kraju prodali za tipa 5000Eur. -ja sam tih dana kupio fotoaparat u singapuru za 4100, u evropi je bio 5000, u americi 5k$.
i sad, razmišljam, hipoteticki - da se ja sa svojom svecom pokrljam za pet soma? -pa jebo ga...-evo ti i pet soma, evo ti sve brate, najedi se, što ne rece da si gladan...(mislim da i ona misli ovo isto :) ).
ali dobro, sto ljudi, sto cudi.
a kao sto znamo - ima boga, iako ne postoji :)
CTEBA
(penzioner)
25. januar 2020. u 13.34
Не знам где си па не могу нешто да кажем, овде у Канади кућа вреди око милион долара, не баш нешто за бацање.
По закону, овде ако немаш тестамент, и не оставиш неком, о твојој имовини се брине држава, док се све законски не реши.
Узму неког адвоката и он све решава али и добро наплаћује.
Проблем је и порез, нисам сигуран за детаље, али чини ми се ако немаш тестамент, наследник га плаћа, а то може да буде близу половине вредности.
Ипак говорили смо не само о тестаменту већ о пуномоћју за управљање имовином.
Рецимо у овој кући у којој живим, ја сам на папирима власник пола куће а жена пола.
Кад сам се разболео, она се са децом договорила да ако изгубим памет, она би је продала и одселили би се негде ближе њима.
Проблем је да не може да прода без мог потписа, јер је пола моја, иако сам ја отишао питај Бога где.
То може да се деси сваком, и онда је проблем.
Направити тај документ узме пола сата а коштало је пар стотина долара и сад мирна Бачка, ако се мени, њој или обадвема нешто деси све је сређено.
Sasha-Mudrijash
(kreativni lik)
25. januar 2020. u 13.57
u bgd sam trenutno.
Sasha-Mudrijash
(kreativni lik)
25. januar 2020. u 14.03
da da, jasno.
zlatiborac
25. januar 2020. u 19.34
„Направити тај документ узме пола сата а коштало је пар стотина долара и сад мирна Бачка, ако се мени, њој или обадвема нешто деси све је сређено.”

Tako je to Stevo, „crno na belo” i na vreme. Bar je tako u pravno
uredjenim zajednicama. Neko se opet drzi nekakve svoje logike:
'zna se kome šta pripada,neće to niko odneti sa sobom na onaj svet'.
Osim navedenog, poželjno je pripremiti privremeno boraviste pre
nego se ode na put bez povratka. Utoliko da svojim naslednicima
i potomcima bespotrebno ne zagorcavamo trenutke pri ispracaju.
Ovako nešto je u stara vremena bilo utliko sto to tradicija i
obicaji nalazu. I nisu se nešto opterecivali i brinuli za ovaj prolazni svet,danas jesi sutra nisi i to je to. U mojem kraju-zavicaju neoskudeva se sa krajputasima i sadrzajem koji privlace paznju,pa čak izmamljuju i osmeh.

U nizu mnogih upamtio sam dva i to doslovno.

1. Ovde lezim ja a čitaš ti. A bilo ni bolje da lezis ti a čitam ja.
2. Ovde moja žena Stana lezi i rezi,putnice bezi, jer ako skoci
iskopace ti oci.

I još nešto sto sam saznao od pocivse majke, a što se odnosi na njenu koja je stupila u brak 1899. Prilikom udaje obicaji su nalagali da nevesta sa sobom nosi darove,i to svim clanovima domaćinsta u koje dolazi. Osim tih darova donela je i svoj, a to
je 'pokrov' za svoj ispracaj 'na onaj svet'. Bila su to surova vremena, pa nije bio bas redak slučaj da mlade majke umiru pri
porodaju ili razno raznih bolesti za kojih nije bilo leka.

santa
25. januar 2020. u 19.56
„poželjno je pripremiti privremeno boraviste pre nego se ode na put bez povratka.”

Mislis na 'stalno', bar u mom slučaju odavno pripremljeno sas 'all the bells and whistles' i za divno cudo samo jedan block od jednog od mojih poslovnih prostorija (sa pogledom na prolaznoj ulici, tek toliko da nebude dosadno). :)
zlatiborac
25. januar 2020. u 20.54
Upravo bas tako,

Ta i ja za zdravo udesio pogledom na Istok. Odaklen sunce izgreva.

Pitali Lalu:„Lalo, kad ono polazi zadnji voz za Kekendu?
Lala: e moj prijatelju, ti i ja to nikad nećemo docekati”.
 Komentar Zapamti ovu temu!

Looking for Mantra Bracelets?
.