Diskusije : Švajcarska

 Komentar
Crvena marama..
Namcorasta
(Glumica)
27. maj 2009. u 10.57
...za Srbomrzce, prepoznace se sigurna sam, a možda će mi biti i topic obrisan

http://www.kai-homilius-verlag.de/vp/8.45/index.php

- Na Zapadu je i dalje prisutna manipulacija da je u Srebrenici 1995. godine ubijeno sedam do osam hiljada muslimana muškaraca, ali nezavisna istraživanja pokazuju da je najmanje 2 000 muslimanskih vojnika poginulo u borbama oko Srebrenice i da je otprilike to broj leševa koji su haški istražitelji mogli da pronađu - tvrdi Švajcarac Aleksander Dorin, koji se već 14 godina bavi istraživanjem događaja u Srebrenici u maju 1995. godine.

Dorin se u svojoj najnovijoj knjizi, pod naslovom „Srebrenica - istorija jednog salonskog rasizma” /Srebrenica - die Geschichte eines salonfahigen Rassismus /, koju će na njemačkom jeziku objaviti u maju, u Berlinu, izdavačka kuća „Kai Homilius”, bavi, kako navodi, „manipulacijom brojem poginulih muslimana u Srebrenici”.

„U vezi sa događajem u Srebrenici 1995. godine i dalje vlada medijska manipulacija na Zapadu da je poslije pada tog gradića u srpske ruke ubijeno između sedam i osam hiljada muslimanskih vojnika i civila muškaraca, ali istraživanja ljudi širom svijeta pokazuju da to nema nikakve veze sa istinom”, kaže Dorin za Srnu.

On navodi da je, prema podacima do kojih je došao, najmanje 2 000 muslimanskih vojnika poginulo u toku borbi oko Srebrenice, te dodaje da činjenice pokazuju da ni civilni ni vojni vrh Republike Srpske /RS/ nikada nije naredio strijeljanje muslimanskih vojnika i zarobljenika.

„To je otprilike broj leševa koji su haški istražitelji do danas mogli da pronađu. Međutim, muslimanska strana je uz tu cifru dodala i nekoliko stotina muslimanskih boraca, od kojih je većina iz stranih zemalja, koji su nekoliko godina prije pada Srebrenice poginuli u Han Pijesku i u Konjević Polju”, tvrdi Dorin.

On navodi da to dokazuju čak i muslimanski dokumenti koje je srpska armija mogla da nađe.

„Vojska Nasera Orića se prije pada Srebrenice povukla iz ovog gradića i ostavila za sobom oko 25 000 civila, ali zajedno sa Orićevim borcima povlačio se i jedan broj civila, od kojih su neki imali oružje”, kaže Dorin.

Srpska vojska, kako navodi, „nije ubila nijednog muslimanskog civila koji su ostali u Srebrenici ili Potočarima, dok su sa Orićevom kolonom, koja se u nekoliko grupa probijala ka Tuzli, vođene žestoke borbe.

”Nema ni govora o tome da je srpska vojska mogla da uhapsi sedam ili osam hiljada muslimanskih vojnika i muškaraca civila i da ih negdje strijelja, jer to tehnički nije bilo izvodljivo„, smatra Dorin, navodeći da za izvođene takvog zločina nije nikada bilo dovoljno srpskih boraca na raspolaganju.

Dorin je za svoje tvrdnje koristio razne izvore, kao što su izjave muslimanskih vojnika i komandira, ali i izjave holandskih pripadnika UNPROFOR-a, koji su bili tada u Srebrenici.

On navodi da je vrlo interesantnu istragu proveo bugarski novinar Germinal Civikov, koji je napisao cijelu knjigu o slučaju Hrvata Dražena Erdemovića, bivšeg pripadnika Vojske RS, koji tvrdi da mu je njegov komandir Milorad Pelemiš naredio da on i nekoliko drugih vojnika strijeljaju između 1000 i 1 200 muslimanskih zarobljenika.

Ali, analiza tog slučaja, navodi Dorin, dokazuje da je Erdemović najveći dio svoje priče izmislio, a možda čak i cijelu priču.

Dorin napominje da je direktor beogradskog Centra za istraživanje ratnih zločina nad Srbima Milivoje Ivanišević analizirao spiskove srebreničkih žrtava, te da je došao do saznanja da se na biračkim spiskovima godinu do dvije nakon pada Srebrenice pojavilo oko 3 000 imena muslimanskih muškaraca koji su, navodno, ubijeni 1995. godine.

On dodaje da, osim toga, postoje i mnoge navodne žrtve 1995. godine koje su već dugo prije ili poslije pada Srebrenice umrle, a kojih, prema njegovim podacima, ima najmanje oko hiljadu.

”Sasvim je jasno da su muslimanske organizacije na spisak žrtava stavile i sve one muslimanske borce koji su poginuli u borbama poslije pada Srebrenice„ - tvrdi švajcarski istraživač.

Prema njegovim riječima, pojedini zapadni novinari su još 1995. godine pisali da je jedan dio stanovnika Srebrenice, poslije njenog pada, otišao u neke druge zemlje, pa je tako jedan američki reporter pisao da je oko 800 njih preko Srbije otišlo u inostranstvo.

”Ali veće istrage nije moguće voditi zato što niko ne može širom svijeta da traga za svim imenima. No, činjenice pokazuju već sada da su vršene ogromne manipulacije„, kaže Dorin.

Navodeći da posjeduje veliki broj fotografija muslimanskih boraca, sačinjenih prilikom proboja iz Srebrenice ka Tuzli, koje je dobio od muslimanskih izvora, Dorin navodi da se na tim fotografijama vide muslimanski borci u uniformama, među kojima je dosta ranjenih.

”Na tim fotografijama može da se vidi dosta povrijeđenih boraca, koji su preživjeli borbe protiv srpske vojske. Muslimanska strana svoje borce koji nisu preživjeli ranjavanja sada prezentuje kao žrtve strijeljanja„, kaže Dorin.

Prema izvorima ovog istraživača, nekoliko muslimana priznalo je da je u toku borbi poginulo najmanje 2 000 vojnika.

Dorin podsjeća i na izjave muslimanskih političara u medijima da je Aliji Izetbegoviću tadašnji američki predsjednik Bil Klinton još aprila 1993. godine nudio ”masakr u Srebrenici„, odnosno da ”četničke snage uđu u Srebrenicu i izvrše pokolj pet hiljada muslimana i da će tada biti organizovana vojna intervencija„.

On navodi da su holandski pripadnici UNPROFOR-a izjavljivali i svjedočili da je srpska armija sasvim korektno postupala prema muslimanskim civilima, ali i da je vođa muslimana u Srebrenici Naser Orić sa svojim borcima u okolini Srebrenice godinama na najgrozniji način ubijao srpske civile i uništavao njihovu imovinu.

Dorin ne vjeruje da dokazi o tome šta se zaista desilo u Srebrenici, i o tome da nije riječ o masakru, mogu da ospore haške presude za Srebrenicu, navodeći da je taj ”takozvani tribunal do sada bez ikakvih dokaza osudio razne ljude zbog navodnog masakra u Srebrenici„.

On kaže da je Srbin Vidoje Blagojević osuđen na dugogodišnju zatvorsku kaznu iako nema nikakve veze sa događajima u Srebrenici, dok je ”masovni ubica Naser Orić oslobođen odgovornosti za ubistva Srba„.

”Taj sud redovno odbacuje sve ono što dokazuje da Srbi nisu monstrumi - kako ih predstavljaju. Taj tribunal ima jednu čistu političku funkciju. Sa pravdom i istinom to sve nema nikakve veze„”, ocjenjuje Dorin u intervjuu Srni.

Dorin ne očekuje da će svojom knjigom o Srebrenici moći da razbije stereotipe, navodeći da je knjiga pisana za one ljude koji žele da saznaju istinu o tome šta su zapadni mediji „prodali” kao „masakr u Srebrenici” da bi pravdali rat protiv Srba.

On dodaje da su zapadni, uglavnom lijevo orijentisani listovi i organizacije, pokazali interes za njegovu knjigu o Srebrenici i da nude saradnju.

Dorin zaključuje da je planirano da njegova najnovija knjiga o Srebrenici bude prevedena i na srpski i na engleski jezik.
Namcorasta
(Glumica)
27. maj 2009. u 11.05
ch-ch
28. maj 2009. u 05.19
Nac-morasta!!!

-„Nema ni govora o tome da je srpska vojska mogla da uhapsi sedam ili osam hiljada muslimanskih vojnika i muškaraca civila i da ih negdje strijelja, jer to tehnički nije bilo izvodljivo”, smatra Dorin, navodeći da za izvođene takvog zločina nije nikada bilo dovoljno srpskih boraca na raspolaganju.
---------------------------
-On navodi da je, prema podacima do kojih je došao, najmanje 2 000 muslimanskih vojnika poginulo u toku borbi oko Srebrenice, te dodaje da činjenice pokazuju da ni civilni ni vojni vrh Republike Srpske /RS/ nikada nije naredio strijeljanje muslimanskih vojnika i zarobljenika.
---------------------------

---Znaci bilo je moguće da za tako kratko vrijeme „uz nedovoljno srpskih boraca na raspolaganju” pogine 2000 muslimanskih vojnika ali nije bilo moguće pogubiti 8000 neduznih golorukih ljudi, žena i djece.

Mislis li ti da će tebi i tvojoj familiji „koja tako branis srpstvo” poći napredak. -grdno se varas. jedini lijek koji bi te mogao spasiti je taj da se zgrozis tog gnusnog dozivljaja i poklonis žrtvama zločina bez obzira o kome se radilo.
a onog pijanog, psihicki bolesnog masovnog ubicu neduznih žena i djece, pa da se radilo ne o 8000 već 10, poželiš sto prije da vidis iza resetaka. I to mu je malo.

Samo tako možeš smiriti svoju dusu i ocekivati bolje dane za tebe tvoju familiju i čitavu srbiju!

Namcorasta
(Glumica)
28. maj 2009. u 05.29
Dragi proevropski, demokratski, pronatovski, orijentisani covece,
Da li sam ja negde opravdala zločin?
Da li sam negde rekla da zločina nije bilo ili da je zločin opravdan?
Nisam naravno, jednostavno sam postavila ovde nešto što se zove „drugo mišljenje”.
Za sve one kojima je teško da razmišljaju, nego im je lakse da progutaju informacije kojima ih mediji kljukaju, bolje bi bilo da ne komentarisu.
ch-ch
28. maj 2009. u 05.32
...za Srbomrzce, prepoznace se sigurna sam, a možda će mi biti i topic obrisan
--------------------------------

ti si taj srbomrzac koji se treba prepoznati jer ne želiš dobro srbiji.
Zar mlada djevojko kod tebe u tvom srcu ne postoji riječ -ljubav kada se ti tako iz hobija, od tako mnogo ljepsih, vedrijih i korisnijih stvari dotakla toga pitanja -koje sigurno ne pristaje tvojemu polu, starosti i kompetentnosti o tome da pricas.
Potrazi, pa makar i na silu nekog momcica i ljubi ga ljubi sve dok ne izbacis te ruzne stvari iz tvoje glave.
ch-ch
28. maj 2009. u 05.41
Ti imaš jedan problem -neodrasle polupismene osobe, koliko god da ti je godina, čiji mozak može prihvatiti „sva malo obradjena djela za istinu”.

Jer ne primjecujes kako onaj ortak mu, cvili u Hagu i brani se tako da bi mu se i žrtve sazalile na njegovu „nevinost” i pustile ga na slobodu.
Namcorasta
(Glumica)
28. maj 2009. u 07.51
Momci, ja sam samo covek, srpsko dete koje je raslo u Svajcarskoj u vreme kad su mediji bili preplavljeni vestima u kojima su Srbi bili izjednaceni sa nacistima.
U vreme kada su moji roditelji govorili da je najbolje da kažem da sam Jugoslovenka jer tako ću manje gneva navuci na sebe jer su Srbi okrivljeni za sva zla ovog sveta.
U vreme kada su u medijima navodjene brojke od 150-200 000 silovanih žena u Bosni.
U vreme kada su se u novinama pojavljivale slike arpaskih mudzahedina sa odesecnim srpskim glavama u rukama, a ispod slika je pisalo da su to Srbi sa odsecenim galvama bosanskih muslimana.
U vreme kada su u novinama bile objaljivane fotografije srpskih gorbalja i srspkih majki nad svezim grobovima i pisalo da su to ozaloscene muslimanke.
U vreme kada su „evropski intelektulaci” izjavljivali da srpski lekari usadjuju psece embrione u materice muslimanskim ženama.
U vreme kada je nemacki ministar odbrane izjavljivao da se Srbi na Kosovu slade griliranim fetusima izvadjenim iz albanskih žena.

Momci ako ste vi to sve prespavali, ja nisam, ako ste zaboravili ja nisam, ako ste spremni da zaboravite, ja nisam, Ako ste spremni da poverujete u sve sto vam serviraju, ja nisam.
Ja sam svesna da se u Srebrenici desio strasan zločin, ali to ne znači da moram slepo da verujem u ono sto kažu isti oni koji su nas prethodno svojim lazima izjednacili sa djavolom lično.
Ne moram slepo da verujem onim koji su nas bombardovali pod izgovorom da žele da spreče humanitarnu katastrofu.
Ne moram slepo da verujem onima koji su hladnokrvno gledali kako Albanci unistavaju srpske crkve i manastire na Kosovu.
Ne moram slepo da verujem onima od cijih bombi su stradali moji rodjaci.
Na kraju ne moram slepo da verujem onima koji već od prvih mojih secanja, uvek u svemu podržavaju neprijatelje mog naroda.
Oni isti koji su nam pripisivali najgore zločine, nikad nisu pisali o jedinicama neonacista koji su ratovali na strani Hrvata, niti o mudzahedinima koji su ratovali na strani muslimana niti o oruzju za bosanske muslimane koje je nabavljao lično Osama bin Laden dok je bio u Becu.

Ako ste vi spremni sve to da zaborvite, da bi neko o vama mislio da ste nnapredan proevropski orijentisan srbin, sa sto manjim S u reci Srbin, ja pristajem da budem nazadna, konzervativna ali SRPKINJA
Lauferka
28. maj 2009. u 08.45
hvala Namcorasta!
Namcorasta
(Glumica)
28. maj 2009. u 08.47
Molim Lauferka, mada ne znam cime sam te zaduzila,
Namcorasta
(Glumica)
28. maj 2009. u 09.48
Sad, hvala tebi Lauferka na ovoj adresi:

http://www.nuoviso.tv/krieg-und-frieden/die-verkaufte-wahrheit.html

Naravno, mekusci; puzevi golaci trpovi i ostlai beskicmenjaci, niti će moći niti će hteti da ovo gledaju, ali barem će ljudi moći da vide.
Namcorasta
(Glumica)
28. maj 2009. u 09.56
n Bosnien wurden 1992 Fernsehbilder aus angeblichen Folter- KZs ausgestrahlt - nicht nur wider besseres Wissen, sondern bewusst gefälscht. Die deutsche Beteiligung am Kosovo-Krieg rechtfertigte der damalige Bundesverteidigungsminister Rudolf Scharping in einem Spiegel-Interview (26. April 1999) folgendermaßen: „Die menschliche Empörung spielt eine große Rolle, die historische Erfahrung ebenso wie das Wissen um die Gräuel. Auf dem Balkan geht es ja nicht um Öl oder Rohstoffe. Was wir jetzt tun, geschieht wegen der mit äußerster Brutalität vorgenommenen Verletzung von Menschen- und Lebensrechten.

Am 16. Februar 2001 berichtete die Frankfurter Rundschau unter Berufung auf Zeugenaussagen hochrangiger Militärs: ”Deutsche Politiker haben sich der Falschinformation und der Lüge bedient, um die Beteiligung der Bundeswehr am Nato-Bombardement in Jugoslawien gegenüber der Öffentlichkeit zu legitimieren.„ ”
Namcorasta
(Glumica)
28. maj 2009. u 10.01
Autor teksta koji sledi nije Srbin već Jevrejin, odnosno hrvatski Jevrejin...

SREBRENICA KAO METAFORA

Emil VLAJKI

Agresija na Jugoslaviju, i posebno na srpski narod, nije započela 1999
godine i nije bila prvenstveno fizičkog, već duhovnog karaktera. 1999. je
tek jedna od materijalizacija duhovne agresije koja je otpočela deset godina
unatrag.

U današnje doba američke mondijalizacije i hipokrizijskog isticanja
«prava čovjeka», pravila igre ovakve hipokrizije određuju da duhovna
agresija uvijek prethodi fizičkoj. Srbi su, dakle morali biti demonizirani
prije nego što se nastojalo da budu uništeni fizički. U taktičkom pogledu, a
pošto su glavni svjetski mediji bili u rukama agresora, bilo je lako, u toku
permanentne agresije na našu zemlju, izmisliti i difuzirati niz neistina o
srpskom narodu: «logori smrti», «logori za silovanje», itd. Ali agresor je
znao da su te (uglavnom) laži bile kratkotrajne prirode koje će se lako
razotkriti i koje će svjetsko mnijenje lako zaboraviti. Pošto je uništavanje
Jugoslavije i Srbije zamišljeno kao dugorocno, trebalo je pronaći neku
zlokobnu metaforu kojom će se za sve vijeke vjekova okarakterizirati srpsku
naciju kao zločinačku, genocidnu, i koja će opravdati sve moguće daljnje
rušilačke akcije protiv tog naroda.

U tom je smislu, prvo pokušano sa sarajevskim masakrima. Ali, to je bilo
traljavo izvedeno. Neki zapadni mediji su se oteli kontroli i
dekulpabilizirali Srbe, a postojali su i tajni izvještaji sa terena pisani
od strane «mirovnjaki» i upucivani Ujedinjenim nacijama, gdje je bilo jasno
naznačeno da srpske krivice u tim masakrima najvjerovatnije nije ni bilo.

Onda su američki centri za psihološko ratovanje isplanirali Srebrenicu.
Plan je bio kompleksan i dugoročan. Trebalo je to područje proglasiti
«zašticenom zonom», diči medijsku buku oko nemogućih uslova života u tom
gradu, dozvoliti Srbima osvajanje ostalih «zašticenih zona», koncentrirati
više hiljada muslimanskih boraca u tom «demilitariziranom» području i,
konačno, uvjeriti rukovodstvo u Sarajevu da Srebrenicu, bez borbe, treba
predati Srbima.

Računica američkih «psi-ratnika» bila je jednostavna. Srbi će se
vjerovatno osvetiti jednom dijelu Oričevih bandi koje su bile napravile
pravi pokolj Srba u mjestima oko Srebrenice, jedan dio Muslimanskih boraca
će izginuti u proboju, jedan će dio biti zarobljen i zatvoren, jedan dio
Muslimana će se povuci prije predaje, a dio Muslimana iz Srebrenice je već
bio mrtav, tko zna na kojim bojištima. Pritom treba reci, da postoji
prilična vjerovatost da su neke srpske jedinice i/ili pojedinci počinili
odredjene zločine nad zarobljenim Muslimanima (muškarcima). Sve u svemu,
skoro je izvjesno da masakra, pogotovo onog u obimu koji mu se pripisuje
(6-12 000) nije bilo, ali su zato bile stvorene sve medijske prtpostavke za
socijalnu konstrukciju srebreničke tragedije. U tom kontekstu, faktički
masakr, ustvari, nije ni bio potreban.

Namcorasta
(Glumica)
28. maj 2009. u 10.01
Američka opercija duhovnog masakra nad Srbima je uspjela van očekivanja.
Srbi su prihvatili «trojanskog konja» (ili «danajski dar»), neoprezno
(nemedijski) se ponijeli nakon ulaska u Srebrenicu i dozvolili su zapadnoj
propagandnoj mašineriji da se razmaše.

Mada su dokazi za navodni masakr bili i ostali traljavi, propagandni
ratno-politički kompleks SAD-a je učinio svoje. Srebrenica je postala jedan
od najvecih mitova dvadesetog stoljeca. Srbi su bili optuženi za
najstravičniji masakr počinjen u Evropi nakon Hitlerovih vremena. Sve
zločinačke akcije, laži i agresije izvedene protiv srpskog naroda od strane
«međunarodne zajednic» su time počele dobivati legitimitet. Srebrenica,
neprekidno-periodično nametana od strane medija, je postala halouinski
«fakat». Ušla je u anale međunarodnih institucija, u video igre, u školske
udžbenike, u pisane antologije o svjetskim genocidima, počele su se osnivati
asocijacije za zaštitu i političko-pravnu rehabilitaciju «srebreničkih
žrtava», financirani su, u tom pogledu, programi i spomenici od strane
međunarodnih institucija, a Haški tribunal već deceniju zasniva svoje
navodno «moralno» postojanje na srebreničkoj tragediji. Mit Srebrenice je
proradio u toj mjeri, da su ljudi na Zapadu dobili Pavlovljeve uslovne
reflekse: čim im se kaže riječ 'Srbi', oni odmah pomisle na Srebrenicu, i
obratno.

Tragično za srpski narod je bilo i to, što je politička ekipa asistirana
dijelom srpskih intelektualaca i većim dijelom medija, koja je nakon
«Oktobarske revolucije» 2000-te godine došla na vlast, bila uglavnom plačena
i uzdržavana od strane Amerikanaca (vidjeti zaključke u autorovoj knjizi
'Demonizacija Srba'). Kao takova, ona je aktivno širila američku propagandu
o navodnim srpskim zločinima u vlastitoj zemlji nastojeci da u svakom
pogledu dokrajči Jugoslaviju i Srbiju. Izmišljale su se hladnjače i masovne
grobnice prepune ne-srpskih lješeva, a zapadni film ('The cry from grave') o
tzv. «srebreničkom masakru» -u kom se, uzgred rečeno, ništa takvog nije
moglo vidjeti- nametan je srpskim gledaocima maltene svakodnevno.
Kulminacija plačeničkog antipatriotizma bila je gangstersko hapšenje
Miloševica i njegovo izručivanje Haškom tribunalu, kao i hapšenje i
izručivanje velikog broja srpskih patriota istoj američkoj instituciji. Nije
beznačajno ni to, što je jedna službena srpska delegacija nedavno
prisustvovala otkrivanju spomenika o srebreničkim žrtvama. Jedan zanimljiv
«detalj»: nitko na tom otkrivanju spomenika, nažalost ni sama srpska
delegacija, nije ni riječ zucnuo o preko hiljadu pobijenih Srba u Srebrenici
i oko nje; samo su Muslimani označeni kao žrtve.

U ovoj točki dolazimo do ključnog paradoksa. Obilježavatnje godišnjice
zločinačke AMER-NATO agresije na Jugoslaviju i Srbiju, a precutno
priznavanje mita o srebreničkom masakru nad Muslimanima, kao i odvajanje tih
dviju stvari, je teška protivrječnost. Oni koji to, nadajmo se nesvjesno,
rade, ne razumiju značenje Srebrenice kao jedne od već priznatih svjetskih
metafora. Ta metafora, u svijesti stotina milijuna ljudi širom planete,
aktualizira i pravi «istinitim» skoro sve: srpske «logore smrti i za
silovanje», sarajevske masakre «počinjene od strane Srba» kao i «genocid
Srba nad albanskim stanovništvom» na Kosmetu. U isti mah, srebrenička
metafora, mada ne legalizira, daje solidnu legitimizaciju i samoj AMER-NATO
intervenciji iz 1999. godine, a pruža i opravdanje svim ostalim
«humanitarnim ingerencijama i vojnim intervencijama» u svijetu Ne može jedan
narod govoriti kako je neka vojna intervencija protiv njega bila neosnovana
i zločinačka, a istovremeno, precutno, priznavati, da je on sam vršio i
izvršio nečuvene zločine! Još jednom, da li stvarno može netko biti toliko
nesvjestan ili glup pa ne povezati, ili ne želiti povezati te dvije stvari.
Oni koji to rade, bez obzira na njihove najbolje namjere, prave
neprocjenjivu štetu srpskom narodu, a u izvjesnom smislu su čak i lošija
varijanta od plačeničke srpske političke ekipe koja je posljednjih godina za
svoju prljavu antipatriotsku rabotu imala novac kao opravdanje.

Zaključak koji se neminovno mora izvesti iz prethodno rečenog je
slijedeci. Prva, najhitnija i najsvetija dužnost istinskih srpskih
intelektualaca i njihovih foruma je demistifikacija srebreničkog mita,
konačno otkrivanje istine ma kakva god ona bila. Sve dok taj mit bude
postojao, i sve dok oni budu šutili, ništa drugo, sveto, neće i nemože
postojati, pošto ta zlokobna fikcija prlja sve napore i svaku projekciju
ljudske buducnosti za srpski narod. I neka se ti intelektualci sutra ne
iznenade kada, između ostalog, taj isti mit bude (po)služio već uveliko
organiziranim separatistima kao ključno opravdanje i kao inspiracija za niz
novih sitnijih «Srebrenica», što bi trebalo da u bliskoj buducnosti iskomada
i sadašnju krajnje labilnu srpsko-crnogorsku (kon)federaciju, tako da ni od
same Srbije ni slovo S više ne ostane na geografskoj karti svijeta.

Emil Vlajki
[EMAIL PROTECTED
Marcoo
(Security Agent)
28. maj 2009. u 10.02
Namcorasta, podrska stavu...
ims dobar stav, razmissljas svojom glavom, ne zaboravljas kao vecina šta su nama radili...

Niko nije pomenuo Jasenovac??? U srebrenici je bilo manje zrtava nego stos e prica, i žene i deca su izmesteni, naspram raznih logora smrti, i svega ostalog srebrenica je veoma mala (kolichinom streljanih)

Mediji su napravili genocid od vojne akcije..

svaka vojska bi postupila mnogo gore, a da ne pricamo o neispostovanom primirju zaracenih strana (muslimani nisu postovali primirje) i harali srpskim selima, itd itd itd...

veoma je lako napraviti obruch, i ocistiti 2000 ljudi, ne treba covek na coveka, već mnogo manje ljudi.

Svako ko je sluzio vojni rok, zna da ljudi sa puskama u obruchu su topovsko meso za odstrel, mis kojim se macka igra. nemaju hrane, municije, i gotovo...

i krug se zatvara...kada se eliminisu vojnici, onda obruch, kada se teraju, onda potkovica...klasika...

evo pridruzujem se Namcorastoj, Srbin sam, Ponosim se sa time, ne mrzim nikoga, ako je neko dobar chovek nebitno je geografsko poreklo, verska i etnicka pripadnost.

Svakog postujem, i hrvata i muslimana, i albanca, ako je chovek, ako je smrad, smrad je...

Protiv sam tog rata u bosni i hrvatskoj i svega, jer su ljudi zbog tri idiota ginuli, a grobovi pesme ne pevaju...

Najveci jad je ostaviti dom, od nemila do nedraga...

Nije trebalod a dodje do tih ratova u sfrj, a kada je doslo, onda svako nosi svoju krivicu, i po pravdi..ne da pakuju jedni drugima...

Muslimani su samo kukali i ubijali...znaci udari on tebe i kaže jao..poznata strategija, koju albanci sa kosova issto primenili.

a mi, cuti i radi:))) ako te zakaci, nikom ništa...umesto da se deremo..a i nije imao ko da nas cuje...bili trn u oku...Katolike zapad, mudzose islamske zemlje, a a nas klimava rusija...

Sami protiv svih...nismo do toga uopste trebali da dodjemo, nikome rat nije dobra doneo sem kriminalcima, i samo smo svi ginuli(srbi, hrvati, muslimani) ni za šta..da bi nam bilo gore...

A vi kako hocete..srbija je tamo gde je srpski narod i srpski grobovi...

pozz Mare
SECONDO
28. maj 2009. u 10.48
Namcorasta, podrska stavu...
ims dobar stav, razmissljas svojom glavom, ne zaboravljas kao vecina šta su nama radili...
______________________________________________________________________

da li ste se ikad pitali zašto je doslo do toga?

ako stvarno tako razmišljate i sebe smatrate velikim srbinom/srpkinjom zato što imate najduzi kaziprst i nemate hrabrost priznati cinjenice naših dela, to je u mojim ocima samo cin samosazaljevanja i emocionalna zatucanost.
iz tih razloga naše drustvo i stalo u razvoju 90-ih, sve dok sami sebe lažemo i međusobno tesimo kako je nebeski narod žrtva belosvetske zavere, ostavicemo sliku koja nas i prati sve ovo vreme!


prvi korak uvidjavnosti bi bio, da saberete 1+1 i biće vam sve jasno... :)))))

ps. jbg - logika ipak nije svakome jača strana ili kako bi se u srbiji reklo: ...e lud zbunjenog! ;)
Namcorasta
(Glumica)
28. maj 2009. u 11.07
Još jedan puz golac ili možda morski krastavac je dosao ovde da slini.
On se zove Secondo - drugi, samim izborom svog pseoudnima je rekao sve sto je trebalo da nam kaže, i još nas upita:

Da li ste se ikad pitali zašto je doslo do toga?

Svojim pitanjem je opravdao svo zlo naneto nama.
Da li je potrebno da dalje diskutujemo sa njim ili bi trebalo stati nogom na njega? (zali Boze novih cipela)

Mekusac broj jedan je plakao zbog ubijenih neduznh mladica.
Umalo da poverujem da mekusac ima srce, ali se setih da on ni suze nije prolio zbog zločina pocinjenih nad Srbima. Zločini pocinjeni nad Srbima za njega imaju opravdanje.
Iz svega ovog se može zakljuciti da je on nešto gore od puza gulaca, on je pundravac, glista koja se nalazi na izlazu iz anusa i izaziva uzasan svrab (tako bar kažu strucnjaci).

Ovo gore bese namenjeno mekuscima to jest beskicemnjacima, a sad se obracam ljudima.

Zločin je opravdavati zločin.
Ako opravdamo zločin koji se desio u Srebrenici bićemo slični, mada ne i istovetni, mekuscima i beskicmenjacima.
Opravdati ne smemo, ali se smemo i moramo boriti da se sazna istina o tim dogadjajima, a ne slepo verovati u ono sto su nam plasirali.
Namcorasta
(Glumica)
28. maj 2009. u 11.32
Pronadjoh danas i ovo:

MILUN NIKOLIĆ, ŽRTVA SREBRENIČKOG KAZAMATA
Život 33-godišnjeg Miluna Nikolića iz Skelana tragično je obeležen čak i pre nego što je zakoračio snagom svoje mladosti u njega. Nije imao ni 16 godina kada je osvanuo u mučilištu zatvora u Srebrenici. Za nesrećnu sudbinu zbog koje mu više od decenije san ne dolazi na oči krivi krvavi rat u BiH! NJegova tragedija počela je 5. jula 1992, kada je vojska Armije BiH ubila njegovog brata Nebojšu u Srebrenici. Mesec dana kasnije Milun je sa svojim rođakom Zlatkom Vasićem pošao bratu na grob, kada su ih muslimanski vojnici iznenada zarobili i odveli u jedan od kazamata gde su za samo 30 dana preživeli najstrašnija mučenja. Kada su ih razmenili, mislio je da sanja svoje spasenje. Ipak, tragični usud ovog mladog čoveka kao da nema nameru da se okonča.
- Moji otac i majka polako su umirali od tuge za bratom Nebojšom. Nisu mogli da prežive njegovu smrt, niti svirepo posmrtno iživljavanje nad njegovim telom. Moj boravak u muslimanskom kazamatu bio je za njih poslednja kap. Srca im nisu izdržala, umrli su jedno za drugim u razmaku od govinu dana. Ja sam, nažalost, preživeo. Nesreća je moje drugo ime! Od toliko batinanja i mučenja danas mi polako otkazuju organi, svaki čas završim na nekoj od operacija, a dosad ih je bilo pet - priča ovaj bivši stanovnik Skelana.

Pili vlastitu mokraću

- U flašu koja je stajala u ćeliji morali smo da mokrimo. Kada smo pitali tamničare gde da prospemo urin, rekoše nam da ga čuvamo kad ožednimo. Danima nam nisu davali vodu, a potom su nas terali da pijemo ono što smo izmokrili - priča naš sagovornik.

Krvnik Daut Tihić

Tog kobnog 5. avgusta, Milun i njegov rođak Zlatko krenuli su na Nebojšin grob. Jedan deo puta vodio je kroz šumu gde su ih zarobila petorica vojnika.
- Znao sam ih odranije, bili su stariji od mene, nisam se družio sa njima, ali pred rat već nisu krili svoju mržnju prema Srbima. Vezali su nam ruke kanapom i uz udarce praćene psovkama, uguraše nas u kamion. Trojica su otišla da traže, kako rekoše, „četnike”, a dvojica su ostala da nas čuvaju. Pred veče, ona trojica se vratiše bez „ulova”, pa krenusmo put Srebrenice, preko u Miholjevine, gde im je bilo glavno uporište. Na putu smo nailazili na vojnike, starce i decu, svi su nas gađali kamenicama, psovali i dobacivali: „Ubijte četnike!” Kada smo konačno stigli u Miholjevine, izvukoše Zlatka i mene iz kamiona. I počeše da nas udaraju oružjem, rukama, nogama... Potom nas odvedoše u neku kuću gde su nas narednih sedam dana ispitivali i batinali - seća se sagovornik „Vesti”.

Krvavi „ljiljani”

- Kad smo kretali iz šume u kojoj su nas uhvatili, vojnici Armije BiH tražili su da pevamo njihove pesme o „ljiljanima”. Na svako naše ne znamo, sledili su udarci kundacima. Morali smo da pevamo, a oni su u žaru ludila krvnički udarali po nama.

- U sobi za ispitivanje dočekao me čuveni srebrenički mučitelj Daut Tihić. Imao sam taman toliko vremena da vidim po podu, plafonu i po zidovima svežu krv. Podišla me jeza, a već sledećeg trenutka osetio sam udarac pendreka u leđa. Nesnosni bol oborio me na pod. Tako opruženog po patosu Tihić je nastavio da me pendreči i šutira. Kao kroz maglu sam čuo kako mi preti... Posle jednog sata, ubacili su me u ćeliju svog natečenog i modrog... Bol je bilo jedino što sam osećao. Onesvestio sam se ...
Koliko je bila velika mržnja tih muslimanskih vojnika, Milun je saznao tek trećeg dana kada su mu za vreme novog batinanja, s puno uživanja pričali kako su mučili i ubili njegovog brata Nebojšu!
- Govorili su mi: „Čuj, Milune, onako mrtvom odsekli smo Nebojši prvo uši, a potom i glavu. A sve smo u tančine ispričali i tvojoj majci kad smo je videli kako plače na mostu. Nek zna kako joj je sin skončao, a ti ćeš uskoro...” Tek tada sam shvatio da njihova mržnja prema Srbima nema granice. Osvestio sam se ponovo u ćeliji. Čekao sam nastavak... Došao je sa sledećim otvaranjem vrata. I tako svih sedam dana koliko smo bili u Miholjevini - priča Milun i pokazuje nam brojne ožiljke po svom telu, uz tvrdnju da ni najizopačenija mašta ne bi mogla da smisli toliko načina mučenja.

Nikad više u zavičaj

Milun je rođen u Bajinoj Bašti, ali se sa roditeljima kao 11-mesečna beba i dve godine starijim bratom bratom Nebojšom preselio u Skelane. Rat mu je odneo brata, roditelje i bliže rođake. Živi sam od 1995. u Beogradu, gde radi u jednoj građevinskoj firmi kao noćni čuvar. U Skelane ne odlazi. Posle preživljenog srebreničkog pakla, plaši se da mu se strahote ne ponove, tvrdi Milun.

Korbač od ljudskog mesa

- Tih prvih dana dobio sam toliko batina da sam boga molio da okonča moje muke, da me brzo uzme, da me već jednom ubiju. Ipak, smrt nije došla po mene i dan-danas žalim zbog toga. Kakva me sila održala u životu, ne znam. Valjda bez sudnjeg dana nema smrti - umorno kaže Milun koji je sa rođakom Zlatkom prebačen posle sedam dana ispitivanja u srebrenički zatvor, gde su ih čekale nove muke i još grđe batine i gde su shvatili da i od goreg ima gore.
- Ćelija je bila sablasno prazna, ni kreveta, ni ćebeta. U uglu je stajala jedna flaša, rekoše da je to naš toalet. Spavali smo na patosu. Zidovi plafon i pod su bili crveni od sasušene krvi. U sobi za ispitivanje, u koju su me odveli odmah po dolasku u Srebrenicu, video sam uvijenu, tri centimetra debelu, bakarnu žicu. Bila je krvava. Na pojedinim delovima videli su se ostaci ljudskog mesa. Sledio sam se! Znao sam šta me čeka.

- Zlatko i ja smo igrom sudbine preživeli ovo mučilište, razmenjeni smo za zarobljene muslimanske vojnike. Dugo godina sam ovo sve nosio u sebi, nisam imao hrabrosti da javno ispričam svoju golgotu. Tek kada sam video da je Srebrenica oličenje samo muslimanskog stradanja, da se o srpskim žrtvama u tom gradu ne priča, progovorio sam na nagovor Stefana Karganovića, predsednika Udruženja istorijski projekat Srebrenica. I stojim na raspolaganju svakome ko želi da čuje da ratna Srebrenica ima dva lica. Veliki i moćni odlučili su, kad je reč o Srebrenici, da se sme pričati samo o muslimanskim žrtvama! Ako je interes sveta da se čuje istina, neka se zna i o stradalničkoj sudbini Srba i drugih. Ili je to, možda, zabranjena tema? Ukoliko istinu budu i dalje zatirali, onda ništa nije čudno, pa ni to što je Naser Orić, osvedočeni koljač, za sudije Haškog tribunala - nevinašce, a osumnjičeni Srbi u Hagu - zlotvori! Je li to ono lice istine koje u stvari svet jedino želi da vidi - pita se danas Milun, čovek čija noga više nije kročila među bivše komšije, ni u Skelane.
Marcoo
(Security Agent)
28. maj 2009. u 18.02
Kao vojnik, i kao chovek odgovorno tvrdim da bih bio u streljackom vodu, koji bi streljao ove skorpione, u svakoj normalnoj zemlji, takvi ispadi se smrcu kaznjavaju, preki vojni sud bi ih osudio na to.

niti su vojnici niti junaci niti bilo šta...Obična gomila pacenika,idiota i ljigavaca koje treba na vojni sud, pa šta zakon kaže.

Ovo su bre bolesnici, pacenici...rechi osude...

Spucati pun sarzer i na ovaj nachin streljati ljude,ovo nije streljanje, već izivljavanje, uzas...

Sramota me sto su ovi buzdovani Srbi, sto je država dozvolila da ovakvi idioti uzmu oruzje u shake...

Inače ovo nije nikakav genocid već izolovan slučaj ubistva par ljudi, od strane psihopata, i kretena koji misle da su face ako ljude koji imaju svezane ruke ubiju, i to ne gledajuci ih u ochi.

Bre ljudi, srbin sam, ponosni, patriota, ali sam ljudsko biće, covek, ne plachem ali mi zao ovih ljudi. da im je bilo sudjeno, po vojnoj proceduri, i da su osuđeni na streljanje pa ajde, ali ovo...

u svakom slučaju, i ako su oni radili srbima gore stvari, mi nismo oni, i ovi buzdovani sto su stavili crvene beretke su samo posramili tu tamno crvenu beretku, boje krvi, pozrtvovanja koja se stavlja na glavu pravim vojnicima, ljudima koji brane svoju domovinu postujuci ratnicku i vojnicku cast, ne ovoj gamadi, naslo se par weekend vojnika, i pljackasa televiroza, i mikrotalasnih da zarobe par muslimana, da im svezu ruke, i da ih streljaju nemocne, cisto iz zezanja.
Sramotaaaa, zlo, tuga, treba im suditi, i na robiju osuditi...kako su ubili te jadne ljude, tako će sutra dan i majku sa decom, i bilo koga neduznog. ovde se radi o poremecenim ljudima koji su spremni na razna zverstva iz obesti...

Pozz Mare,

Kljevci
(Glumac)
16. jun 2009. u 07.40
ch-ch. Muslimanska vojska se tada probijala kroz sume ka Tuzli. A srpska armija ih je docekala, kada su izasli iz suma. U toku ti borbi zu izgubili 2000 muslimanski i 500 srpski borci zivot. Muslimaski komandir Nesib Buric je izjavijo („Dani”-interviju), da je u toku borbeni dejstava stradalo najmanje 2000 muslimanski vojnika. Tu cifru su isto potvrdili Carlos Martins Branco (UNO-posmatrac) i americki zurnalista Jared Israel. A slike muslimanskog zurnalista Ahmed Bajric, koji je tada bijo među muslimanskim borcima, potvrdjuju isto te borbe. A holandjani su potvrdili, da srpska armija nije u Potocarmia ubila ni jednog muslimanskog civila. Isti ljudi su svedocili, da su Oricevi teroristi u podrinju godinama klali sprske civile i unistavali njihovu imovinu.
Kljevci
(Glumac)
16. jun 2009. u 07.47
Marcoo. Paramititarna jedinica „Skorpijoni” nikada nisu bili u Srebrenici. A video-snimak nije iz Srebrenice, nego iz Trnova. A streljanje nije snimljeno 1995 godine u Srebrenici, nego 1993 u Trnovu!Jedna od zrtava u video-snimku je već 1993 godine iskopana.
http://www.arbeiterfotografie.com/galerie/kein-krieg/hintergrund/index-srebrenica-0005.html

Taj video sa Srebrenicom nema nikakve veze.
Kljevci
(Glumac)
18. jun 2009. u 05.15
 Komentar Zapamti ovu temu!

Looking for Oil Diffuser Bracelets?
.