Diskusije : Krajina

 Komentar
Гаврило Принцип - јуче, данас, сутра
SrboPeuljanac
(Sanjar)
20. oktobar 2009. u 15.50
Sarajevski atentat na austrougarskog prestolonasljednika Franca Ferdinanda i njegovu suprugu Sofiju desio se 28. juna 1914. godine. Vijest je kao bomba odjeknula svijetom. Gavrilo Princip, atentator, i nekoliko njegovih saučesnika su uhvaćeni.
Austrougarska je istragom ukazala da je oružje za ubistvo došlo iz Srbije i zatražila od ove zemlje da njeni žandarmi vrše istražne radnje na njenoj teritoriji što Srbija nije dozvolila. Rat je počeo. Prvi put u istoriji svijet je bio u najvećem sukobu do tada.
Za sve to je bio kriv metak ispaljen iz pištolja mršavog i od tuberkuloze bolesnog mladića Gavrila Principa, rođenog u selu Obljaj kod Bosanskog Grahova.
Rodno selo ovog revolucionara smješteno je u podnožju planine pod koju su se davnih godina doselili ljudi iz Obljaja kod Crne Gore.
Po tome selo i dobi ime.
Prije posljednjeg rata brojalo je oko 120 mještana u tridesetak domaćinstava, dok ih danas ima tek oko desetak s nekolicinom starijih seljana.
Jedna od napuštenih urušenih kuća je i nekadašnji dom Marije i Petra Principa kojima se 13. jula 1894. godine rodio sin Gavrilo.
Na mjestu gdje je nekada bila starinska kuća Principa danas su ruševine.
U jednom ćošku izrastao je orah, dok su u drugom cigle i melter od srušenog gornjeg dijela. Ovdje se rodio čovjek koji je postao simbol otpora austrougarske monarhije.
Život sa slavnim imenom: Danas u Obljaju živi još jedan Gavrilo Princip. Gavrilo Mile Princip rođen je 1961. godine kao Mile, ali godinama znajući za život njegovog rođaka Gavrila odluči da svom pravom imenu doda i ime slavnog revolucionara.
Tako na nagovor Desanke Maksimoviić, srpske pjesnikinje, Mile od 1984. godine svom imenu doda još jedno. I od tada je cijeli region čuo za njega. Princip, koji se bavi i pisanjem poezije objavio je četiri zbirke pjesama: „Pucanj u tišini” (1994), „San o pragu” (2000), „U snu su me pohodili preci” (2002), te „Grč” (2006).
Ponosan je na svoje ime, svog pretka i na selo koje je iznjedrilo čuvenog Gavrila.
„Nositi ime Gavrila Principa je ponos, čast, a najviše obaveza. Tako kada me neko pita kako mi je nositi poznato ime, ja mu odgovorim da bih mu ga rado ustupio na mjesec pa da vidi i osjeti. Ali ne žalim se, već se ponosim s tim”, kaže rijetki rođak Gavrila Principa.
Kaže da je za ovo godina koliko živi, mnogo toga i dobrog i lošeg prešlo preko njegovih leđa. Međutim, shodno prezimenu, istrajava i sve u životu prihvata kao normalno.
Osim Gradske biblioteke, s fondom od preko dvanaest hiljada knjiga, u rodnom Grahovu osnovao je i Izviđački savez, a trenutno radi i na pokretanju kulturno-umjetničkog društva.
Prema njegovom mišljenju, današnji odnos javnosti prema liku i djelu Gavrila Principa je loš. Smatra da slavni predak nikada nije zauzeo odgovarajuće mjesto u istoriji. Zato je odlučio da počne da piše monografiju Gavrilo Princip, koja je već pri kraju.
„Ime mog pretka se svelo na ime poneke ulice, čak su i škole prestale da nose njegovo ime, kao što je slučaj u rodnom Grahovu. Konkretno, u njegovom i mom rodnom mjestu osnovna škola više se ne zove po njemu. Ulici je vraćeno prijeratno ime, a škola danas nosi naziv 'Grahovo'”, kaže Gavrilo Mile Princip.
Obljajci ponosni: I mnogi Obljajci ponosni su na komšiju Gavrila. Svi se sjećaju priča o njemu, ali više se, kažu, bave svojim problemima jer je život u Bosanskom Grahovu sve teži.
Milica Marić (79) rođena je u doba kada je još bila živa baka Marija, Gavrilova majka i sjeća se priča koje ona pričala.
„Ponosna sam na Gavrila. Tako je bilo lijepo živjeti u vremenima kada je bio otvoren muzej. Ljudi su dolazili. Danas toga nema, ali ostalo je sjećanje na hrabrog dječaka”, kaže Milica, koja u Obljaju živi od 40 maraka pomoći. Trudi se, kaže, da sebi obezbijedi osnovne uslove za život što teško uspijeva.
Mirko Đurić (70) kaže da će proći dosta vremena dok se opet rodi „heroj kao što je bio Gavrilo”. Danas se rado sjeća svih proteklih godina koje su bile u njegovom znaku, ali od kada dođe zadnji rat, priča Mirko, kao da se nešto preokrenu.
„Ponosan sam na njega, ma kako ga neki označavali kao teroristu. Ostaće uvijek u sjećanjima svih Grahovljaka jer je bio fenomen”, kaže ovaj mještanin.
Njegova supruga Milica (64) sjeća se da je kao djevojčica znala Gavrilovu mamu Mariju koja je u selu bila jako priznata i cijenjena žena.
Obljajac Dragoljub Đurić, inače odbornik u opštinskom parlamentu Bosanskog Grahova, smatra da je Gavrilo Princip ljudska veličina koja se neće skoro roditi u Evropi.
„Neko ko je sposoban i odlučan dati život za ostvarenje slobode ne rađa se često. Svakog dana me ljudi pitaju o Gavrilu, kada će biti obnovljena kuća i trudim se da ga predstavim u najboljem svjetlu. Danas se malo ulaže u njegovanje lika i djela ovog momka, a na nama je da se borimo da se o njemu sazna prava istina. On nije bio terosrista, kako ga mnogi hoće predstaviti, već junak”, kaže Đurić.
Uskoro obnova kuće: Danas su na mjestu gdje se rodio Gavrilo ruševine. O vremenu njegovog postojanja svjedoči samo temelj sazidan od kamena.
U unutrašnjosti kuće hrpa materijala koji je ostao od gornjeg sprata kuće tj. nekadašnjeg muzeja. Nema više ni slika, ni diploma, ni knjige utisaka u koju su se nekada upisivali svi građani Jugoslavije, ali i strani turisti.
„Ni komunisti nisu cijenili Gavrila zato što su htjeli, već zato što se omladina divila njegovom podvigu. Nakon 91 godinu na dan Gavrilove smrti 28. aprila ove godine vršili smo parastos za njega. Prije nam to nije bilo dozvoljeno”, kaže Gavrilo Mile Princip.
Objašnjava da će uskoro početi obnova kuće Gavrila Principa koja je 1964. godine bila otvorena kao muzej. U njemu su bili eksponati iz života porodice Princip.
„Tu su se čuvale slike atentata, maketa mosta na kojem je Gavrilo pucao, kao i ostaci Gavrilovih odijela. Sve ratove i rušenja kuće jedino je preživio fildžan kojeg je svojoj majci Gavrilo donio 1914. godine, kada je zadnji put boravio u Obljaju”, kaže Princip.
Napominje da se već javljaju donatori iz SAD koji će pomoći obnovu kuće.
Mile se, kaže, odlučio pokrenuti obnovu iz ličnih razloga i poštovanja Gavrila Principa, a narod će sigurno dolaziti da vidi rodnu kuću obljajskog revolucionara koji je promijenio istoriju.

http://www.vrbas.be/najnovije/ponosni-na-kom-iju-gavrila-principa.html
millionerka
(pensionerka)
20. oktobar 2009. u 18.38
Evo skoknuh jedan casak ovde da te pozdravim srbo..

Nekako sam se rastuzila citajuci ovaj tekst ...da Gavrilo je zasluzio drugacije .tačno je i da ga u svetu često opisuju kao teroristu pa se pitam da li će i kada će Gavrilo imati svoje pravo mesto u istoriji .. sa nadom u bolje ostavljam dve pesme od mog najdrazeg pesnike ALEKSE SANTICA
živeo srbo...
GAVRILO PRINCIP

S bedema naših se vija tirana pogani steg,
I smrti trube se hore;
Svrh nas je nebo mračno i hladno kao sneg -
Mi bele nemamo zore.
Naši su
Dani
Konop i stub,
Magle
I vrani,
I zveri zub.

Pa dokle ćemo sramno snositi jaram crni
Nemi i pusti kô panj,
Gledati gde nam rodno ognjište hulja skvrni
I ruglo baca na nj?
Jesmo li
Stoka?
Jesmo li crv?
Gde je sev
Oko?
Gde plam i krv?

S burama osvete svete nek sveti bukne boj
I žuti lipsaju hrti!
Sa pesmom carski i gordo uprimo pogled svoj
U oči studene smrti!
Nek pun
Lepote
Sine kô maj
S naše
Golgote
Vaskrsni sjaj!

1920.

NA DAN PRENOSA KOSTIJU GAVRILA
PRINCIPA I NJEGOVIH DRUGOVA

Bosno, nemoj danas oblačiti na se
Žalosno odelo, no, krepka i vedra,
Primi kosti svoje lepe dece carske
I sahrani toplo u majčina nedra.

Njima humka to je tvoja dijadema
Veličanstva, slave, ponosa i časti!
Iz te drage humke svakoga će dana
Jedno novo stablo naše snage rasti.

Ako bi nam kada veru očaj skrhô
Na ovome grobu veri biće leka,
I svetla i čista, s nebom u dubini,
Poteći će snőva kô planinska reka.

I dođe li koji stranac da te pita
šta najlepše imaš, ti, gorda i vedra,
Pokaži mu svetu humku mučenika,
Kô besceno blago materinskog nedra.

Bosno, nemoj danas oblačiti na se
Žalosno odelo. Tvoja deca nisu
Umrla, no nebu odletela letom,
I na zorinom se naselila visu...

1920.

Sve najbolje srbo ...
vojvoda5555
(sport menadzer)
20. oktobar 2009. u 21.14

Pozdravljam te Brate Srbane''' moje Postovanje.

Da istina je sve ovo u vezi Gavrila''' naravno da zasluzuje mnogo
vise od zaborava , uostalom često puta se pitam postujemo li mi
vise ikog kako bi trebalo od naših Slavnih predaka.

Mnogo je tih razloga zašto je sve tako, međutim treba imati u vidu
da smo kao narod u dvadesetom pa evo i novom dvaest prvom veku
doziveli veliku nesrecu i katarzu kao narod.

Razapeti nedje između zivota i smrti, razasuti na sve strane sveta
bez jasne vizije kuda i kamo i kako dalje, postali smo imuni na sve
skoro da smo ravnodusni i prema sebi samima.
Međutim kao sto sam naveo neke od razloga, ipak 'a sobzirom da smo
navikli na surovost zivota i sve njegove nedace nadam se da ćemo
docekati bolje vreme.

Vreme kada ćemo moći da popravimo i ispravimo sve sto bude bilo
moguće , naravno da je za nas vrlo važno kako se odnosimo prema
svojoj istoriji i precima, da bi se mogli i lakse samim tim odno
siti i prema Buducnosti.

Zato se nadati da ide ipak možda sporo ali ipak bolje vreme
vreme kada ćemo moći lakse i ispravnije da se odnosimo prema
Zasluznim i velikim Srbima na cijem temelju pociva sve naše
bivštvovanje i slava i tredicija bez koje bismo kao narod
mnogo manje vredeli.

Pa se nadam da će zato i nas Gavrilo da dobije zasluženo mesto
u nasoj burnoj istoriji.

pozdrav tebi brate
kao i milionerki. vojvodic.
Nebeska_ptica
23. oktobar 2009. u 14.22

GAVRILO PRINCIP (1894-1918)

Gavrilo Princip, sin postara, rođen je u junu 1894.
godine u mjestu Obljaj kod Bosanskog Grahova. Bio je
jedan od devetero djece, od kojih je jedno umrlo u
djetinjstvu. Njegovo zdravlje je od najranije dobi
bilo problematično i patio je od tuberkuloze.
U Sarajevu je pohadjao Trgovacku skolu, a potom
gimnaziju. Iz sestog razreda gimnazije iskljucen je
iz skole zbog veze s jednom ucenickom protuaustrijskom
organizacijom.

U maju 1912. preselio se u Beograd gdje je nastavio
skolovanje i stupio u vezu s tajnom organizacijom
Crna ruka. Naredne dvije godine većinu svog vremena
provodio je s drugim nacionalistima u planiranju
ujedinjenja BiH i Srbije. Za vrijeme Prvog balkanskog
rata prijavio se u Srpsku vojsku kao dobrovoljc, ali
je odbijen.

Kada je objavljeno da će nadvojvoda Franz Ferdinand
nasljedniti prijestolje Austro-Ugarske te da će
posjetiti Sarajevo u junu 1914. Dragutin Dimitrijevic,
sef obavijestajne sluzbe u srpskoj vojsci i celnik
Crne ruke, poslao je tri covjeka - Gavrila Principa,
Trifka Grabeza i Nedeljka Cabrinovica u Sarajevo da
izvrse atentat. Svakom je dao pistolj, dvije bombe
i malu kolicinu cijanida. Naime, bilo im je naređeno
da izvrse samoubistvo nakon što nadvojvoda bude
ubijen jer je Dragutinu Dimitrijevicu bilo od
izuzetne vaznosti da niko ne prezivi kako bi time
eleminisao svaku mogućnost da priznaju da je ubistvo
organizovano. Gavrilo Princip i Trifko Grabez su
patili od tuberkuloze i bili su svjesni kako neće
još dugo pozivjeti te su zato bili voljni dati svoj
zivot za svoj politicki cilj .Po dolasku u Sarajevo
zavjerenici su se pridruzili ostalim sudionicima
zajvere: Muhamedu Mehmedbasicu, Danilu Ilicu, Vasi
Cubrilovicu, Cvijetku Popovicu, Misku Jovanovicu
i Veljku Cubrilovicu.

U subotu 28. juna 1914. Franjo Ferdinand i Sofija
von Chotkovato vozom su stigli u Sarajevo. General
Oskar Potjorek, guverner provincije B i H cekao ih
je na stanici kako bi ih odveo na primanje u Gradsku
vijecnicu. U prvom autobomilu vozili su se Fehrim
Curcic, sarajevski gradonacelnik i dr Gerde, nacelnik
policije. Franjo Ferdinand i Sofija von Chotkovato
bili su u drugom automobilu s Oskarom Potjorekom i
grofom von Harrachom. Krov automobila bio je spusten
kako bi okupljena gomila imala sto bolji pogled na
ugledne goste. Nekoliko pripadnika Crne ruke cekalo
je duz rute kojom će proćiFranjo Ferdinand. Svakome
od njih bilo je zapovijedeno da ubije Franju Ferdinanda
kada dodje do mjesta gdje se nalaze.

Prvi zavjerenik Muhamed Mehmedbasic, koji je stajao
ispred zgrade Austro-madjarske banke, nije pucao kada
je naislo vozilo. Kasnije je na sudjenju izjavio kako
je ispred njega stajao policajac te se bojao da će ga
uhapsiti prije nego sto otvori vatru.

Naredni atentator je bio Nedeljko Cabrinovic. Oko 10:15
bacio je bombu na nadvojvodino vozilo. Međutim, vozac
koji je vidio kako nešto leti prema vozilu, ubrzao je,
te je bomba eksplodirala ispod tockova narednog auta.
Tada su ozbiljno ranjene dvije osobe koje su se nalazile
u automobilu iza vojvodinog - Eric von Merizzi i grof
Boos-Waldeck. Srapneli bombe pogodili su i desetak
promatraca.

Nakon što je bacio bombu Cabrinovic je progutao cijanid
i skocio u rijeku Miljacku. Međutim četiri covjeka su
ga slijedila (među kojima i dva detektiva) i uspjeli su
ga uhvatiti. Otrov nije djelovao pa je odveden u policijsku
stanicu. Vozac Franje Ferdinanda Franz Urban, nakon
pokusaja atentata, provezao je veoma brzo pored ostalih
zavjerenika tako da oni i nisu pokusavali napasti nadvojvodu.
Nakon zvanicnog primanja u Gradskoj vijecnici nadvojvoda se interesovao za osobe ranjene u atentatu. Kada su mu rekli
da se još nalaze u bolnici inzistirao je da ih posjeti.
Pripadnik nadvojvodine svite barun Morsey rekao je nadvojvodi
kako bi to moglo biti opasno, ali je Oskar Potjorek (koji
je bio odgovoran za sigurnost kraljevskog para) odgovorio:
Zar vi mislite da je Sarajevo puno atentatora? Ipak Potjorek
je predlozio da nadvojvotkinja Sofija ostane u Gradskoj
vijecnici. Međutim kada joj je barun Morsey to rekao ona
se usprotivila: Sve dok se danas nadvojvoda pojavljuje u
javnosti i ja ću biti s njim.

Kako bi bio sto sigurniji da će nadvojvoda stici do bolnice
Potjorek je odlucio zaobici gradsko srediste, ali je to
zaboravio reci vozacu koji je u ulici Franje Josipa skrenuo
desno. U to vrijeme na uglu je stajao Gavrilo Princip.
Potjorek je tada shvatio da vozac ide krivim putem: Sto je
ovo? Ovo je krivi put!. Vozac je zakocio i krenuo unazad.
Kako je to radio sporo Princip je imao vremena izvuci pistolj
i ispaliti nekoliko metaka. Nadvojvoda je pogodjen u vrat,
a nadvojvotkinja u grudi. Principov metak je presjekao
vratnu zilu nadvojvode ali je on prije nego sto će izgubiti
svijest uspio povikati: Sofija, draga moja! Sofija, draga
moja! Nemoj umrijeti! Prezivi zbog naše djece! Vozac ih
je odvezao u Konak, guvernerovu rezidenciju, ali iako su
oboje bili živi kada su stigli do Konaka ubrzo podlegli
ranama. Nakon što je izvrsio svoj cilj Princip je uperio
pistolj u sebe, ali je covjek koji je primijetio sto je
Princip učinio uhvatio ga je za desnu ruku i sprijecio ga
da se ubije. Ubrzo su stigla i dva policajca koja su
uhapsila Principa. Nakon saslusanja Principa i Cabrinovica
oni su odali svoje drugove u zavjeri koji su, osim Muhameda Mehmedbasica koji je uspio pobjeci u Srbiju, uhvaceni i
osuđeni za ubistvo i izdaju. Prema tada vazecem zakonu
maloljetne osobe (ispod 21 godine) nisu mogle biti osudjene
na smrt tako da su osuđeni na 20 godina zatvora.

Preminuo je u 28. aprila 1918. (u 24. godini zivota) od
tuberkuloze u zatvoru tvrdjave Terezin u Ceskoj. Tri
godine kasnije, tacnije 1921. njegovo tijelo je preneseno
u Sarajevo i sahranjeno u zajednicku grobnicu atentatora
Mlade Bosne. Za vrijeme rojalisticke Jugoslavije na mjestu
atentata postavljena je spomen ploca koja je uspostavom
NDH i dolaskom njemacke okupacijske sile maknuta.
Utemeljenjem socijalisticke Jugoslavije ploca je vracena
da bi osnivanjem samostalne Bosne i Hercegovine ponovo
bila uklonjena.
vojvoda5555
(sport menadzer)
25. oktobar 2009. u 19.20

Gde si Ptico Nebeska''' druže stari ,lepo te videti nije te

bilo odavno , bas ko i mene.

Hvala na javljanju i čitamo se Brate}}}... vojvodic'''.
Nebeska_ptica
26. oktobar 2009. u 14.30
* *
Hvala Vojvodo.. i srdacan pozdrav tebi...
vojvoda5555
(sport menadzer)
26. oktobar 2009. u 16.25

Svako dobro Brate''' i prijatno'''.

vojo.
vijetnamac
(trgovac)
27. oktobar 2009. u 10.54
i onda vele,da mi srbi nikad nismo bili teroristi...
makar i u „najrodoljubnijim” namjerama :))))
vojvoda5555
(sport menadzer)
27. oktobar 2009. u 17.21


Pa Kume''' da nas nisu tolko ganjali nebi niko ni čuo za Gavrila

nego vako moralo je tako Kumasine, pao mu mrak naoci, i izbusio

ga ...mada ja mislim Kume da je to bilo nako vise u Afektu, malo

se popilo nekako iz nehata.

Kad coveku nedaju ponekad ni da popije na miru.Pa šta je tu cudno

moglo biti moj Kume.

Jedino sto smo morali u rat.. ...

Da nije bilo Gavrila bio bi možda neko drugi.

Ako je i neka je Nazdravimo junaci u Gavrilovo ime.

Nasom Nasom starom ...Srpskom'''.ustanickom .

http://www.youtube.com/watch?v=GPuO7h8oke4&feature=related .

I Opet ćemo morati u ciscenje...nema druge.

Zapevajmo i Živeli vi meni Srbane'''Kume'''Ptico'''Same'''ko i

Naše Cure ... vojvodic'''.





vojvoda5555
(sport menadzer)
05. novembar 2009. u 00.53


Bog Pomogo''' brate Jovice''' nema te nešto odavno, no dobro

kad dodjes uvek dobrododjes' fala na ovom lepom prilogu, gde smo

mogli još ponesto saznati o imenu našeg Gavrila, o Grahovu o našim

Četnicima'''.

Nego eto brate Jovane''' nema domaćina našeg Srbana''' pa name

Spade da ti se zahvalim i prenesem pozdrave Srba Četnika iz ove

naše Kafane'''. A Srban''' a brate Joco otkud znam dje sade nas

Srban''' ma tako on već odavno samo proviri ode, kaže naredila

Rada''' Srbane moj dragi nema vise muvanja, stas mora tako

nema , mi ga cekamo pa kad dodje, tebi bate puno puno fala


Ti nam sa pesmom dodje , e sad je red da i mi zapjevamo odje..

***

Još jedan Esalon Četnickih pesama.

***
http://www.youtube.com/watch?v=B-jhHP2vYdY&feature=related 1.

***

http://www.youtube.com/watch?v=ODmaK5mJvZI&feature=related 2.

Slava nasem Gavrilu''' i Nasoj braci Četnicima ...neka im se ime

pominje zauvek i navek po Svim Srpskim zemljama.

****************

A i primice se dan osvete , i sudnji i poslednji dani našim

neprijateljima.

Nicija do zore , pa njihova'''...

PARASTOS SVOJ NASOJ SrpskOJ BRACI OD MOG KORDUNA DO SOLUNA

OD JADRANSKOG MORA DO KARPATSKIH GORA, SLAVA JUNACI'''.

http://www.youtube.com/watch?v=GU1Yrzfrifs&feature=related 5555.

I još jedna pesma

Svoj braci Četnicima ...Vecna slava i hvala Srpskim Sokolima

I još jednom lep ti pozdrav brate Jovice'''.


vvv. vojo.
vojvoda5555
(sport menadzer)
05. novembar 2009. u 00.58

Evo pesme'''...}}}}...

http://www.youtube.com/watch?v=WYbJbRhynGE&feature=related „ ”,,.

vvv vojo.
SrboPeuljanac
(Sanjar)
05. novembar 2009. u 22.59
Хвала Јовице и Војводо на прилозима, ту сам ја, него чекам на једно писмо од великог значаја па да мало попричамо баш о четницима из мога краја...да видимо како је то стварно било...

Живи били...
vojvoda5555
(sport menadzer)
06. novembar 2009. u 01.24


Pomaze Bog''' Brate Srbane''' ma znaš kad te nema dugo da se ja nama

propitujem, znaš mene' a i Kum''' moj Zuco kaže neki dan, daj

vojasine'''propitajderse dje nas Srban'''.

Ajd reko vreme posto si stvarno malo duže odsutan ,reko pitacu

Mislim da bi to bilo dobro u vezi pisma pa da to još malo

obradimo, znaš da bi volio'.

Lep pozdrav i nemoj jope da te nema dugo.

Puno lepih pozdrava tvojoj familiji i da ih Gospod cuva'''.

vojvodic.
 Komentar Zapamti ovu temu!

Looking for Mantra Bracelets?
.