Veliki pozdrav svima ma dje da ste sada .

Moram vam se pohvaliti , u svoje ime i u ime Pustinjskog Sokola .
Palac gore hoću od Vas svih , dok čitate ove redove . Moram napomenutu da ovaj tekst pišem iz Grahova , gdje još uvijek vladaju neki drugi parametri zivota , odn, pravila vrijednosti su ovdje drugacija .
Ponekad se nađemou takvoj nedoumici da li živimo neki izmišljeni scenarijo ili je to samo nastavak grozomornog sna koji je poceo još davne 1994 .
Ali eto zahvaljujuci nekim dobrim ljudima i nekim malo manje dobrim ali isto tako uspjesnim , uspjeli smo na teritoriji Grahova na trenutak zaustaviti ovaj kosmarni san , i obojiti nasu sivu svakodnevnicu Duginim bojama .
Kada mi je Soko obznanio da želi doći sa planinarima iz beogradske Pobede ovamo , i da bi se trebali penjati na Troglav , ja sam ostao zaprepascen jacinom ideje i naravno kada sam se pribrao svim potencijalima sam prionuo da pokusam biti bar malo od koristi .
I eto pobede, naravno eto i Pobede planinarskog kluba iz Beograda . Pa onda iznenadjenja , Mosor iz Splita , pa Crni Vrh iz BiH , pa Capadocya na zacelju kao zalutalo dijete .
Ma odmah se vidjelo da će cudo da se desi u toku dana . Toliko energije i pozitivizma jedino se može još naći na trance partyima ili na rock okupljanjima .
Planina Nas je docekla raširenih njedara , otvorivsi nam se ljubopitljivim pogledima . Sacuvani dah jutra nas je prosto nosio prema vrhu . A unaokolo tamni oblaci upinjahu se od nestrpljenja da nas pristignu .
Ali , ... ovdje pocinje ono neraspoznatljivo i neshvatljivo.
Vrh , stigli smo , magla nam uskracuje da virnemo iza horizonta . Nema veze . I onako nam je predivno . Stize i gdja. Milka , Dube , Soko koji cijelo vrijeme vodi racuna da se sve odvija onako kako treba .
Vjetar nas lagano upozorava da carolija neće još dugo trajati . Stizu i prve potvrde onog cuda sto sam spomenuo.
Svuda oko Nas bjesni nevrijeme praceno olujnim naletima vjetra i pljuskova ali mi i dalje prolazimo bez kabanica .
I htjeli ne htjeli moramo dolje , prema baznom logoru ...
Pristigavsi do vozila , nudim Ekija pivom da proslavimo sretan i uspjesan uspon , a oblaci se otvaraju i sljedeca 3 sata Nebo nam isporucuju sve ono od čega nas je stedilo cijelo vrijeme uspona .
Čak i dok smo proslavljali kod Zivane u caffeu , pljuskovi su dobovali , pokusavajuci uskladiti ritam sa nekakvim turbo folkom . Ali već tada sam bio pijan , pa mi i nije bilo bitno šta svira .
Sve u svemu hvala Pobedi , hvala mosoru , hvala Crnom Vrhu i Sokolu neću zahvaliti nego mu poželiti još vece visine da svojim krilima premjeri .
Sada Grahovljaci imaju još jedad vise razlog da cekaju iduci Jun odn. treću nedjelju Juna jer Pobeda je ovom subotom odlucila da postane nasa tradicija .
Zato sve koje ne znam i znam , pozivam da Nam se pridružite . Neka Troglav , Pobeda , tradicija bude zvjezda povratnica ovim našim prelijepim i sacuvanim ali nazalost pomalo zaboravljenim ljepotama , u kojima da je mogao Tolkin bi napisao bar još jedan roman .
I moram da Vam se pozalim , od toliko kvalitennih ljudi i predivnih licnosti niskim se ne upoznah . Ne zato što sam nedrustven , sacuvaj Boze...
Nehtjedoh gubit vrijeme na rijeci , jer u tim trenutcima bijadosmo jedno , i zato što sam osjetio da će se ti ljudi sa kojima bijadoh opet vratiti ovamo u nadolazecem vremenu .
A isto tako ocekujem i Vas , koji iscitavate ove redove .