babet,

hvala ti na odgovoru. krasno je to koliko ti s malo rijeci uspijes puno reci. ovo nije izvinjenje. vidis koliko markiz napisa. no moram se malo nadovezati;

„on mora da bude i umetnik i zanatlija, da neprekidno održava ravnotezu između ta dva, mislim da je to fundamentalno.”

kad sam procitao ovo, odmah sam se sjetio rampe. preskakanje rampe. znaš ono, lijevo-desno, desno-lijevo. pravci na filmu. preskociti rampu je izazov, jer se ne smije osjetiti, a ako se objašnjava filmski gubis na tempu.
naravno da si gledala gradjanina kejna. orson wels se nije drzao zanatlijskog, onog zanatlijskog koje je za to vrijeme vrijedilo, već je istrazivao. to je razlika između skolovanih rezisera i ovih drugih.
imaš potpuno pravo, umjetnik u jednom reziseru trazi slobodu, a zanat ga ogranicava. bunjuel je dobar primjer i ne samo on.

„Takođe mora da bude dobar komunikator”

s ovim se ne bih nikako slozio. ako on bude mislio s kime će komunicirati, onda će se morati prilagoditi tima s kojima će komunicirati, tako da od umjetnosti nema vise puno. njegovo je da napravi, a gledaoci će odluciti hoće li komunicirati ili ne. oni koji rade kinohitove moraju paziti na komunikaciju. njih nadziru producenti. u amerckim filmovima producenti su vazniji od rezisera, tako da mali broj rezisera ima mogućnost da radi bas ono sto i kako hoće. poznato je koliko je kusturica imao problema u americi, čak su tražili da se podvrgnu psihijatarskom vjestacenju.

novac je bitan. u srbiji radnici na filmu daju svoje ucesce, tj daju svoj honorar i takoreci rade besplatno da bi se neki film snimio. znaci, može se i s malo novca. ali novac je bitan. u evropi je to neprofitabilna umjetnost i zato se dugo godina dotirala iz državnog budzeta. to je i danas, ali situacija je daleko nategnutija nego prije.

što se tiče americkog filma. to je industrija. svaki sektor u americkom filmu odgovara za svoj rad. kada kažem odgovara, mislim da ne smije napraviti grešku, jer ako napravi i najmanju grešku, bit će prijavljen gildi i nikada vise neće raditi. jedan snimatelj i to poznati, ako odbije ponudjeni film i ode na odmor, dolazi takodjer na crnu listu. na setu se zna ko sto radi. njima je filmska traka potrosni materijal, mogu je trositi koliko hoće. zato njihova rezija ima jedan red. snimi se master shot, zatim se snima sve ostale voznje, pa pojedinacno glumci, pa krupnjaci. reziser ni ne vidi kako se montira. u montazi ima toliko materijala da nema problema. svi rade svoj posao. tako i glumci. vrlo mali utjecaj rezisera je na njih. kod montaze se sjetim pekimpoa, kome nisu dozvoljavali da sjedi u montazi, jer nije montirao kako su producenti tražili. on se dosjetio pa je snimao tako da moraju montirati kako on hoće. novac za ponovno snimanje nisu imali. sjajan reziser.

michale hanecke snimajuci kod, zavrsi snimanje i odlazi u sobu djevojke i izbaca sve knjige iz regala, skine sve slike sa zida i slaze ih onako kako on misli da mu pasu.

babet, jesi gledala ulricha seidla?

markize,

procitah od tebe ovo

„Tebi se čini nebitno i da vulgarizuje tvoj pristup
ovom kvazidokumentarcu,...”

ne bih da te ucim, kako vidim ti si već naucen, ali dozvolit ću si da ti nešto kažem na ovo.

ne znam sto bi ti trebalo znaciti kvazidokumentarcu, jel to dokumentarac koji glumi da je dok., ili je dok koji glumi da je igrani, ili je fejk oba.

kada ucis filmsku rezije, prvo sto će ti dobar profesor reci, zelja dokumentarista je da im film izgleda kao igrani, a zelja rezisera igranog filma je da im film izgleda kao dokumentarni film.

seidl je momentalno najbolji dokumentarista. njegovi dokumentarni filmovi zadovoljavaju ovo gore. vidis da su dokumentarni,a izgledaju kao igrani.

on je to prebacio na igrani film i oni djeluju kao dokumentarni. sto je sasvim normalno, jer on je prije svega dokumentarista i to što radi je na vrhunskom nivou. takodjer moras znati da covjek ne piše klasicne scenarije. on napise treatment i na snimanju rade dijalog. on to ostavlja glumcima, koje on vodi. on ih tjera da jednostavno odgovaraju datoj situaciji. pada mi na pamet robert micam, kada su ga pitali gdje je tajna njegove glume, on je odgovorio, nema tajjne, ja jednostavno odgovorim na ono sto pred mene stavlja partner i situacija. cisti bluz. pitanje i odgovor.

sinteru,

ajde ti ponovo procitaj sto si napisao, pa mi sve to objasni, i u prvom i drugom postu. vjeruj mi, ja tebe jako malo razumijem. kada to napravis, onda citiraj babet, pa mene, da vidim gdje ja nju nisam razumio.

„Ima ih i takvih koji iz svojih saradnika izvlace najbolje, sve prepustajuci njima i često unapredjujuci svoje ideje i zamisli.”

naravno, ima i takvih rezisera. u principu su to početnici i slabi reziseri. kada jedan reziser pusta da mu drugi odlucuju, on je slab reziser. neke savjete može prihvatiti, ali da mu neko kroji nešto, to nema sanse. tastina u umjetnosti je ogromna, posebno na filmu, u kazalistu. kada bi jednog rezisera vodili njegovi pomoćnici, tj davali mu svoje ideje, to bi bila njegova propast.

sinteru,

kao sto ti pišes, tako pricaju krezubi pijanci. fuflaju i pljuju pa ih ništa ne razumijes. daj se malo sredi.

babet,

ako sam dobro shvatio ti živis u njemackom govornom podrucju. ako je to istina, rado bih ti poslao jedan treatment po kome je snimljen film. naravno ako te interesira, ostavi neku adresu.

magenta ljepoto moja nevidjena,

ubode ti iz prve. rezija je moja proslost, a sadasnjost je na filmu, ali nešto drugo.

sa svabicom je bilo zeka-peka.
sutra moram na put i neću moći s tobom ljubovati ovdje, a mislio sam i da javno ogovaramo diskutante. ionako su oni zatvoreni krug, koji je idealan za ogovaranje.

ako virnes ovamo, javi se dok sam tu.