Shta je pisac hteo da kaže? Borba između pristalica kreacionizma I pristalica darvinizma?
Na pochetku beshe rech. Ta rech beshe LJUBAV.(let there be LIGHT/LOVE) Na kraju isto? (da li? Ili na kraju dolazi nishtavilo?/NOTHINGNESS)
Ili je možda sve shto znamo I sve shto jesmo u stvari rezultat evolucije?
Ali, koji je vrhunski plod evolucije? Ljubav? A ljubav je shta?
Nije zavrshna scena ona koja je data u filmu (nishtavilo-tama. Mada u svakoj I najrcnjoj tami ima trachak svetla, bash kao I obrnuto – u najbljestavijem svetlu ima tachkica crnila). Zavrshna je scena ona sa suncokretima koji se (cvetje ljubavi, nije li tako?) pokretju onako kako se sunce – simbol zivota – svetla – ljubavi - okretje. Ljubav je Bog. I Bog je Ljubav.
Ima samo jedna meni vrlo zbunjujutja stvar. Kako majka može da preda svog mrtvog sina onako spokojno? Bez obzira shto je Ljubav, bozanska ljubav, nesebichna - I uchi nas da volimo isto mrava kao I samog sebe, ipak smo mi nesavrshene zivotinje I nasha ljubav jednih prema drugima je sebichna. Jer, bog nam je dao izbor – da volimo onako kako mislimo da treba.
Pogotovu je ljubav roditelja prema deci sebichna (iako znamo da nije?). A nije li najvetja tragedija upravo ta kad roditelj nadzivi svoje dete?
Kako onda reziser može da da onakav prikaz majke koja pri kraju filma sa spokojnoshtju daje svoj porod u ruke Svevishnjem? Nema krika. Nema bola. Samo spokojstvo. I Ljubav. Da li?