Ja sam na Krf iz Bosne otisao preko Srbije i to je trajalo kao put oko svijeta, 3 dana, premda sama voznja je trajala „samo” nekih 18 sati. Tj nismo zurili, prenocilo se u Srbiji pa u Skoplju i onda tek treci dan uvece stigli na odrediste. Grci su napravili odličan autoput kojim se od Soluna stize do zapadne obale (Igumenica, odakle ide trajekt za Krf) za oko 3 i po sata koji je provucen kroz najvece moguće gudure sa velikim brojem mostova i tunela. Nešto slično putu koji su Hrvati napravili u zaledju mora preko Korduna, samo sto ovaj grcki ide kroz mnogo vece vuko...ine.

Pri odlasku, glasno sam razmišljao da se vratim kroz Albaniju, ali nisam bio siguran da li ću to uraditi dok sa Krfa ne odem na izlet u Albaniju i vidim kako je, sto je bilo moguće jer brzi camci voze iz grada Krfa do Sarande za svega pola sata.

Na internetu sam nasao nekoliko prica onih koji već prošli kroz Albaniju, neke na srpskom neke na engleskom, i nije izgledalo da je to nešto strasno. Potom na Krfu sretnem ljude iz Srbije koji su prošli kroz Albaniju u dolasku i iz njihove price zakljucim da to neće uopste da lici na neke od poznatih Top Gear emisija već vise na voznju putevima kroz Srbiju npr. Takođe, na Krfu primjetih poveliki broj vozila sa albanskim tablicama, pripitam jednog od njih kako da najlakse prođem do Skadra, taj mi je odlicnom engleskom pola sata objašnjavao šta i kako. Konacno ispostavi se da se ljudi koje smo upoznali vracaju preko Albanije isti da kad i mi i da bi mogli putovati u koloni zajedno.

I tako ohrabren svim informacijama koje sam prikupio odlucim da krenem. Ja inače „vozim” na odmorima tako što najcesce utrapim ženi da vozi a ja obavljam funkciju navigatora, snimatelja i zvocala kako se treba voziti... No žena izjavi da neće da vozi kroz Albaniju i da ću ja morati biti taj ovaj put.

Postoji direktan trajekt Krf - Saranda (Albanija) ali problem sa njim je sto kasno ide, polazi tek iza podne a uz to i nije neki trajekt već običan brodic za putnike (turiste) koji ima platformu na koju mogu da stanu 4 manja vozila i voznja traje oko sat i po. Odlucimo da ne idemo tim već ujutro ranije regularnim velikim trajektom u Igumenicu pa onda kopenim putem u Albaniju sto otprilike od Krfa do Sarande traje jedno 2 sata duže nego prelaz direktno ali je sigurnije. Nastavak slijedi.

Iz BG se ne isplati ići preko Albanije, ali meni je i do BG jedno 05 sati, ili preko Cacka do Krusevca jedno 6 što se na isto svede. Iz Bosne sam vidio samo još jedan auto na Krfu, po okvirima na tablicama licilo je da je neko iz Bijeljine, ali njima je BG 3 sata blize nrgo meni. I da, sreo sam još jednog bosanca - presjednik Dodik se setao gradom Krfom i pratnji žene i bez ikakve druge vidljive pratnje. A inače srba ima na svakom koraku ali ne i onih sa ijekavskim dijalektom.

Cilj mi je bio da prođem kroz Albaniju a usteda u vremenu ili gorivu je bila od sekundarnog značaja. Pri ovoj pameti, prenocio bi u Tirani pa nastavio dalje umjesto jurnjave u jednom danu.

Ytreq, mapa je Garmin ona koju si mi ti dao :). Pogledacu detalje, nije mi GPS pri ruci, pa ću javiti verziju. Tj ti si mi prošle godine dao mapu Evrope, a neko drugi mi je dao mapu Balkana. Prva je na SD kartici, a druga na memoriji GPSa zajedno sa mapom S. Amerike. Pošto su obje aktivne i po svoj prilici pomalo razlicite, izgleda ponekad zbunjuju jedna drugu, ne znam tačno šta bude ako u isto vrijeme cita dvije razlicite mape... Par puta sam vadio karticu da bi bilo manje konfuzije ali ni to ne pomaze mnogo. Generalno i sa jednom i sa drugom mapom Garmin navigacija je na Balkanu nepouzdana i vrlo cudljiva. Nebrojeno puta dao je instrukcije da skrenem npr desno gdje nema nikakve raskrsnice i jedino mogu u stijenu da udarim ili u vodu skocim... Ili da se držim lijevo gdje opet nikakve raskrsnice nema. Imam utisak da je moj stari Blaupunkt pouzdaniji za ovaj dio svijeta ali mapa mu je zastarila jer je već jedno 5 godina stara a ni ona nikad dobra nije bila.

Elem, tako mi dodjemo od Igumenice do granice prateci nekog Albanca za kojeg smo pretpostavljali da je posao u Albaniju. Taj put je onako prosjecan i relativno loše obiljezen, postoje putokazi ali ne kaže da je Albaniji ili granica nego samo pominju neko selo na grckoj strani.

U Sarandi onaj novosadjanin ispred mene koji kao zna put (ali tuda je noćiprosao u dolasku pa se ne sjeca) promasi zaobilaznicu oko grada i tako udjosmo u grad. Lele, guzva velika, natrpano kao Budva, gradi se na sve strane, vozali smo se pola sata sto je ono sto sam upravo i prizeljkivao da malo vidim, snimim i uslikam. Saranda je postala možda najpoznatije ljetovaliste u Albaniji a more i plaze su manje vise iste kao i 2-3 km vazdusne linije odatle - na Krfu. Sam ulaz u grad bijase preko nekih rupcaga do koljena, umjesto bijele linije 2 trake bijagose odvojene poredanim kamenjem onako srednje velicine taman dovoljno da zapnes, licilo je da ga je redao mehanicar koji ima radnju samo malo nize niz brdo, tako da oni koji polupaju kartere imaju kod koga da se tuspase...

Vratimo mo se mi nazad na tu zabilaznicu po pocesmo obilaziti zalive brda i doline na putu ka Valoni (Vlora na albanskom). Slično nešto kao kad obilazis oko Boko-kotoskog zaliva, samo sto ima mnogo vise uz brdo ili niz brdo. Put je dovoljno sirok (vjerovatno oko 6m) i asvalt je nov, rupa ima samo kroz naselja, a inače izvan je sasvim OK. Na sve strane grcke i italijankse tablice, i prvi mah ne bijase mi jasno ko su ti, ali onda upalih da su to Albanci koji rade po susjednim zemljama. Bijase i prilično tablica RKS, ne bijase mi jasno ni ko su ti, ali onda shavatih, Kosovo... Lokalni vozni park impozantan, jedno 40% mercedersa (doduse uglavnom starijih) a na jednoj krivini sretosmo i jedan Rolls Royce sa lokalnim tablicama. Bilo je i nešto autobusa sa ceskim i slovackim tablicama.

Posle jedno 2 sata voznje vidim da sam presao samo jedno 60km, Krf je i dalje isto blizu kao sto je bio kad sam tek posao :). Onaj Srbin ispred mene prilično spor, redovno vozi ispod ogranicenja koja su ionako niska. Ali mi svakako ne zurimo. U jednom momentu iza mjesta Himara vidim put se penje uz skoro vertikalno brdo slično nešto kao kao starim putem uz Risanske strane, samo je put siri i semertine malo rijedje jer je brdo podugacko i penje se sve do oko jedno 1100m (ako je vjerovati GPS koordinatama).

Pocnem se peti kad posle 3-4km odjedom auto izgubi pola snage. Tipicno boljka na mnogim starijim VW TDI motorima - pri vecem punjenju dodje do prepunjavanja cilindara zbog zaglavljivanja zasuna na statorskom dijelu turbine (valjda zbog prljavstine) sto rezultira time da elektronika potpuno iskljuci turbinu i velikim gubitkom snage. Ovo mi se povremeno dogodi, ali samo pri velikim opterecenjima i visokim vanjskim temperaturama, tako da nisam nasao za shodno to popravljati, a lijek je samo ugasiti motor i upaliti ga ponovo i sve bude normalno. Ali stajanje ne bijase lako za izvesti, nema nikakvih proširenja. I tako odgulim ja do pola brda u 2oj brzini bez turba na jedno 3500 RPM, tu stanem, resetujem i nastavim dalje normalno. Bijah se malo zabrinuo šta ako ostanem tu, kud ću onda je zbog mene već familije - premda moje korisnicko ime sugerise nadublju moguću starost :), djeca na zadnjem sjedistu su samo 14 i 8 godina stara. Ali posle tog produvavanja turbina je zvizdala kao nikad do tada, a zvizdanje, makar u mom slučaju, je znak da sve radi kako treba.

Ima servisa, u gradovima ima svega ko i u Srbiji, a voziti se može i bez turbine, samo malo sporije...

Oni inače voze juznjackim ili skoro arapskim stilom, duznost je onog sto je iza da prati (nepredvidive) reakcije onoga ispred i tome se prilagodjava, sto je suprotno zapadnom stilu voznje, gdje se od onog ispred ocekuje da jasno izrazi namjeru i saceka uslove da realizuje manevar koji je zamislio, u pritivnom onaj iza će ga ga opali :). Npr, vecina raskrsnica je sa kruznim tokom i stice se utisak da oni ulaze u krug i ne gledajuci, ali ovi sto već kruže se tome prilagode i malo prikoce. Meni odgovara i jedno i drugo, tako da nisam imao problema.

Što se tiče utisaka o „domorodcima” nemam ih bas mnogo jer je zadržavanje usput bilo minimalno, ali svi koje smo nesta pitali su bili ljubazni i usluzni. Stajali smo nekoliko puta usput na kupimo meda, suvih smokava i tome sl. Takve stvari se prodaju pored puta ponajvise u juznom dijelu u onim najvecim gudurama gdje po svemu sudeci stanovnistvo je mahom hrišćansko. Nisam stekao utisak da varaju i podvaljuju, izlgedalo je da su to mahom lokalni seljaci a ne verzirani preprodavci i niko nije znao ni rijeci engleskog.

Kultura u saobracaju je kao sto rekoh klimava, reakcije onoga ispred tebe su nepredvidive i nikad ne znaš kad će stati, krenuti ili skrenuti, dok neki divljaju slično kao npr npr lokalne lole i kabadahije po Crnoj gori, ali ja sam na takve stvari navikao pa mi ne smeta. Uostalom, dobro i voze imajuci u vidu da do samo prije jedno 20 godina u Albaniji skoro da i nije bilo vozaca. Znakovi kraj puta opominju, na mnogim krivinama je neko stradao, ali i to je već vidjeno samo malo sjevernije od Albanije...

Nivo socijalnih razlika je čini se ogroman, tako da dok se mucenici voze u nekih starim kineskim gradskim autobusima prezivjelim još iz komunistickog doba, dotle lokalne hadzije voze S klasu i zidaju pored puta nešto sto je replika srednjevjekovnih zamkova ili neke moderne gradjevine cudnog oblika i nejasne svrhe.

Od domorodaca, zapazio sam i par ciganskih cergi pored puta koji jurcaju po putu na njima uobicajenim improvizovanim vozilima.

Ja sam policiju kroz Albaniju vidio na 3 mjesta, od kojih su na 2 bili korisni i pokusavali da regulisu guzvu u gradovima, dok su na trecem mjestu samo stajali pored puta. Nije se cinilo da im je osnovna preokupacija da love one koji voze preko ogranicenja.

Kako god okrenes, prolazak kroz Albaniju je prilično bezbolan ali bih ja svakome ko odluci da to uradi preporucio 3 stvari: manite se GPSa i kupite kartu sa sto novijim datumom izdavanja, poranite tako da prođete tokom dana - znaci treba biti na prelazu već oko 9 ujutro ak o ćete kroz cijelu Albaniju i držite se puteva koji prolaze kroz vece gradove.

Nocnu voznju ne preporucujem jer ponajgore dionice puta su bas na oba kraja gdje vas lako noc može zateci. Uz to, ima i drugih iznenadjenja npr granica preka Igumenici se zatvara u 10 uvece, tako da je ovaj mucenik sto je vozio ispred mene prilično nayebao u dolasku - prvo promasio put oko Sarande pa otisao na alternativni koji vodi preko neke skele koja već nije radila jer se zatvara rano, pa potom potrefio na pravi put da bi banuo na zatvorenu granicu i onda su prespavali u autu.

U nastavku putovanja do Valone, posle onog veliko brda bilo je još oko sat voznje vijugavim putem koji djelimicno ide uz more. Ulazak u Valonu je bio sličan onome u Sarandu, guzva, rupav put, kamenje poredano po sredini puta i mehanicar malo nize za one koji ne promase kamenje :). Put od Sarande do Valone je nekih 120km a uzelo je skoro 4 sata sa ukupno manje od sat odmora, jedno duže stajanje i 2-3 kraca.

Valona je poveliki grad smjesten gdje teren prestaje da bude brdovit i pocinje relativno ravan teren. Novih zgrada na stotine, prilično moderno izgleda, nivo prljavstine podnosljiv. Prolaz kroz grad je potrajao skoro jedno pola sata, sto zbog guze sto zbog velicine, i onda po izlazu iz Valone pocinje auto put kojeg nestaje za jedno 20km in onda dalje kroz grad Fier i dalje je opet standardan put ali nije los.

Auto put ponovo pocinje negdje prije mjesta Lusnja i sa manjim prekidima ima ga skroz do Draca. Ovo dionica je prilično duza možda je bilo i sat voznje pri prosjecnoj brzini ne vecoj od jedno 70km. Ogranicenja su prosjecno bila oko 100km/h, ali ekipa ispred mene koju smo pratili je obično vozila 10% sporije od ogranicenja, uz to put je ponegdje suzen zbog radova, neke dionice puta iako su licile na auto put imale su brojne silaze ili objekte poredane uz put gdje su lokalci zastajkivali, itd.

Prolazak kroz Drac licio je na prolazak kroz Beograd. Licilo je na auto put ali sporo kao sto nekad zaglavi oko Gažele i kroz cijeli BG. Guzva u nedelju uvece je vjerovatno bila vezana i za Bajram koji bijase taj dan. Mrak se priblizavao, već je bilo oko 6 uvece.

Poslije Draca bilo je još jedna dionica autoputa koja je presla u dvosmjeran put negdje iza raskrsnice prema Tiranu. No ostatak puta do Skadra iako nije bio pravi autoput bio je sirok, ravan i dobar tako da njime brzina i nije mnogo opala u odnosu na autoput prije toga.

U Skadar smo stigli oko 8 uvece. Mrak. Na ulazu u grad smo se rastali od ekipe koju smo pratili jer će oni lijevo prema Ulcinju a mi obilazimo Skadarsko jezero sa desne strane prema Podgorici. Bijase par znakova prema Honi Hotit, ali onda se izgubismo jer put kojim smo posli nije izgledao obecavajuci, rupe i makadam. GPS iz nekih razloga samo ponavlja preracunavam, preracunavam... Stanemo da pitamo pored neke kafane a oni nas uputise bas na taj put koji nije izgledao da ikud ide, to je taj...

Ova dionica puta bila je možda i ponajgora ali vise zbog toga sto je bila noc i vidljivost vrlo ogranicena. Jedno 30% je makadam jer je put u rekonstrukciji, naisli smo na nekoliko neosvjetljenih i neobiljezeni rasksnica sa kruznim tokom pa nije bilo bas ocigledno kud treba da idemo, pojedine dionice su bile sa rupama do koljena i posjedovanje nekog SUVa ne bi bas skodilo. Poslije jedno sat vremena bauljanja u tom mraku i prasini stignemo kao do nekog kraja gdje ocekujemo prelaz, ali tu opet bijase raskrsica i nejasno kud - desno uzi ali asvaltiran put, a lijevo siri ali makadam. Nigdje nikoga avetinjski pusto i mracno. Žena vozi a ja sam kao navigator. Naidje jedan auto sa italijanskim tablicama, ali u njemu neke lokalne lole i trojica drže noge kroz prozor i podvrskuju. Oni odose asvaltom. Vozi na drugu stranu makadamom zeno, bolje da ne idemo za ovim... I tako krenemo dalje makadamom tumarajuci preko rupa i kamenja ne znajuci kud uopste idemo dok se poslije jedno 3km ispred nas ne ukazase neka svjetla. Bijase to granicni prelaz i kraj naše druge Top Gear epizode...

Kao sto sam rekao, ja ne preporucujem putovanje kroz Albaniju tokom noći pogotovo u pogranicnim oblastima gdje je losiji put, dok u sredini gdje ima jedno 120km autoputa (sa prekidima) to bi bio manji problem.

A tokom dana i turisticke sezone, ne izgleda da je možeš bas lako nestati a da to ne vidi nekoliko svjedoka - putevi uz more su zakrceni prolazinicima. To ti je slično kao da pitas možeš li nestati prolazeci kroz Budvu ili Herceg-Novi, npr. Možeš, samo nije bas nešto mnogo vjerovatno da će neko da te otme u takvoj guzvi.

Jedino mjesto gdje smi mi mogli imati problema te vrste je dionica od Skadra do CG gracnice jer je sabracaj bio mnogo manjeg ingenziteta a vidjivost vrlo losa jer nas se uhvatio mrak, a i ta se situacija mogla izbjeci da smo u Albaniju usli jedan sat ranije nego sto smo, u kom slučaju i izasli bismo iz Albanije još uvijek za dana.

Ja nisam isao u provod u Albaniju već samo prosao kroz nju da vidim kako izgleda. A po pitanju ljetovanja tamo, vjerovatnoca da će ti se desiti neka neprijatnost u udarnim albanskim ljetovalistima kao Saranda ili Valona i nije veca nego npr u Makarskoj ili Splitu, pogotovu ako si Srbin :). Kad bi bas morao da biram, ja bih radije u Sarandu nego Makarsku, rizik je sličan, a cijene su dooobro nize, plaze bolje a i voda toplija :).