Meni su one drvene kocke iz obdaništa, od kojih smo gradili neke dvorce, ostale u sjećanju kao nešto u čemu sam uživala.

Šivanje odjeće za lutkice.

Uglavnom neko kreiranje ili maštanje o nekoj kreaciji, uzimalo je više vremena nego zabavljanje nekom mehaničkom ili elektricnom igračkom.

Još malo...

Jeste.
Baka je ostavljala razglednice u jednu kutiju. To mi je isto bila jedna od omiljenih zabava. Bila je jedna vremesna drvena kutija kod nje u nekom ćošku. Puna dugmadi jednako starih. To je tek bio vremeplov...
Jedna stara „stokrla”, koja joj je služila da podigne nogu, kao gitaristi što trebaju, da priblizi koljeno na koje bi naslanjala vez, sjedeći u svojoj stolici kraj prozora. Meni je izvrnuti služila kao kolijevka za lutke :)))

Ja kad budem odlučila da se popnem i padnem sa pasulja to mora da bude neki stvarno visok tako da imam vremena da letim i pripremim se za slijetanje.

Ama, hoću da letim i tačka.

Odoh, pale se zvezde opet. Nisam odgledala prvi sat. Morala sam praviti ručak. Kreće repriza;:)))

Laku no��