Sinu Maku - Enes Kišević

Mjesta. Zraka. Svjetla. Nek se tornja vlaga!
Zatrite zadah ustajala mlijeka.
Miris vode hoću piti s kućna praga.
Otišla je žena da rađa čovjeka.

Što je? Što ste stali? Što buljite u me?
Na svijet pasti ne smije zlomisli ni sjenka.
I nebo, i zemlju okrecit ću, kume.
Otišla je žena da rađa čovjeka.

Počešljajte trave. Izglancajte sunce.
Okupajte more u slatkoj šumskoj vodi.
I otvorite to licitarsko srce.
Otišla je žena čovjeka da rodi.

Probudite vatrom ljuta legla zmija.
Prevrnite kamenje da ne krije se koja.
Kad sunce zađe, hoću sve da sija.
I javite smrti, krv se rađa moja.

Recite slobodi neka krv ne pije,
ako je žedna nek pređe na vodu,
eno joj studenca gdje iz stijene bije.
Nov čovjek se rađa za ličnu slobodu.

Sve nože u kući, u ognju da vidim.
Od danas se kod nas kruh rukom komada.
Neću više, sunce, da se za svijet stidim.
Ima sve da pjeva čovjeku od sada.

Kao što jasno kažem, još jasniji hoću
u vašim očima mojih riječi sjaj.
Istinu velim, ko istina jasnoću.
A smrt je od istine samo deblji kraj.

Ima sve da pjeva čovjeku od sada.
Ni drvo s kamenom ne smije da se svađa.
Sve svemirski red hoću na zemlji da vlada.
Ima sve da pjeva kad se čovjek rađa.

Ja se danas rađam u tijelu moga tijela,
ja iznova plačem, prvi korak sričem,
rodila me moja ljubav zrela,
radujte se žita, ja ustrajno ničem.

Tiho na prstima hodite bez daha,
jer dijete se može utihnut ko svijeća.
Moja ljubav spava umrla od straha,
s usana joj sije ispaćena sreća.

Prijatelji dragi, mjesto divna vina
ja podižem k nebu pregršt čiste vode:
za zdravlje zemlje, za krila majčina,
za bratske duše, žive da se srode.

Živjelo sunce.
Živio zrak.
Živjela majka.
Živio Mak.

***

http://www.youtube.com/watch?v=Ki9xcDs9jRk

***