Akva rij um!
MobiWalker
(Alepholog)
20. septembar 2010. u 16.09
Prizma ukradenog života. Stvarnost odsečena od sveta, nevidljivim zidom. Kosmos za sebe. Mužjak gupike izvodi ljubavni ples. Drhte mu repna peraja...ovde je mužjak vrtirep izgleda. Tamo...na drugom kraju pravougaonog kosmosa, devojke mu osećaju ljubavni zov. Drhtaje im je voda isporučila. Nepogrešivo. Osećaju, ali...ne vrtirepkaju. Nezainteresovano pasu alge sa potonulog Arga...kog su argonauti davno napustili. Oni su plovili nekim ozbiljnijim vodama...valjda. Pa im je verujem ispod časti junačke da glume ukras u veštačkom kosmosu i budu razbibriga raznim nemanima akvarijumskim. I...gle čuda. Nečujni zov vrtirepa dozva mu harem. I dalje kao nezainteresovane, ali živahnije se kroz vodu kreću.
Na drugoj strani, vitez s mačem Ksifo, ne uzda se u vibriranje vode. On kao strela juri ka rumenim devojkama svojim. Ne čeka da priđu, već prilazi. Ipak je on mačonosac (ne mačo frajer s nosom, već nosilac sablje navalije.;) Ali i on kroz nevidljivu mu vodu stremi ka „ženi”. I nindžaste Black-moly – crnosomotno se zavode, u senkama vodenog bilja...
Svi uronjeni u istu vodu, a svako svoj glas ljubavi iz nje čuje. Ples gupijevog repića...samo gupike prepoznaju u drhtajima vode. Ksifo za njih ostaje gluva...i nema ko riba. A gupijeve dame i nisu svesne oštrine kojom ksifo sekući vodu, do ekstaze dovodi svoje Piroške i Rumenke. A ni jedni ni drugi ne čuju kako Blek Moli dragu moli da ga voli...
Čudo vodene ljubavi...sve ih obavija, svima daje život, svačiji ljubavni zov prenosi...a one- blaženo nesvesne da su u istu dušu uronjene i dalje plešu svoje plesove života...A zlatnu su ribicu verovatno proterale – više vole da same ispunjavaju svoje želje – iskrenije se tuguje ako ostanu neostvarene. A i ta tuga je deo lepote..
Jesmo li i mi svi u neku, nevidljivu nam, vodu uronjeni...pa drhtaje osetimo i u suprotnim uglovima sveta?
eskimko
(radoznalka)
30. septembar 2010. u 12.05
Jesmo, uronjeni smo. Nažalost, Mobilni. Ali, valjda je to život. I valjda to tako mora da izgleda. Drugačije se ne bi umelo ceniti dobro, kad nam osvane. Ali, vidim da to znaš i bez mene. A znaju i ovi što čitaju a ne usuđuju se da kažu ni slovo. Zato je nekim ljudima, valjda, dato da jednako ponavljaju: Ipak se okreće.
Pozdrav sa ravne ploče zemljanog uma na kojoj radim. Pišemo se;) Tvoje pesme su veoma lepe, uvek se obradujem kad vidim novu.
eskimko
(radoznalka)
30. septembar 2010. u 12.11
Aj, pa, zdravo, odoh ja u prvi red, da snimam scenu, da budem spremna kad me pojure ovi sa SC:)
lol