Diskusije : Romantični kutak

 Komentar
Pitanje
santa_baby
(mama)
12. jul 2010. u 11.15
Ne znam gde da pocnem, ali htela bi da vidim vasa mišljena na ovoj romanticnoj diskusiji.

Evo ovako... U vezi smo već godinu i po, dobro se slazemo, a i volimo se. Među nama nema nekih problema, osim normalnih problema koji ljudi u vezi imaju. Živimo na severu Amerike, nismo bas u nekoj nasoj zajednici tako da nemamo puno dodira sa ljudima sa naših prostora.
Ni jedno ni drugo nismo uopste religiozni osim sto imamo razlicita imena i tu se vidi jedina razlika među nama.
Meni se neke misli vrte po glavi koje mi ne daju mira. Da li je moguće da sada nakon godinu i po tek osecam da nije ok sto smo razlicite vere :((.
Sva sam se zbunila, ne znam ni sama šta i kako da vas pitam osim da vam ostavim da napisete svoje komentare.
SrboPeuljanac
(Sanjar)
12. jul 2010. u 11.46
Bila je ova tema već dosta puta.
Šta napisati?

Šta ti konkretno smeta, i koje je on vjere?
Kažeš da nisi pretjerano religiozna. Šta to uopšte znači?
Slaviš li Slavu, Božić, Vaskrs, vjeruješ li uopšte u Boga?
Kako te on tretira ? Veliš da nije ni on religiozan...pa, jel te tjera da radiš nešto po običajima njegove vjere?
Zašto ti je ovo počelo smetati nakon godinu i po?
Mislim, mnogo pitanja, a malo odgovora sam našao u uvodnom postu.

Što se mene lično tiče, imao sam dosta djevojaka koje nisu bile moje vjere, i uvijek sam znao da neću provesti cijeli život sa njima.
Da nisam našao našu Srpkinju, ne bih se nikad ni oženio, zezao bih se tu i tamo, koliko vremena imam na ovoj pozornici, ali ne bih osnivao porodicu, jer prije ili poslije bi se to pitanje poteglo, kada bih unio badnjak u kuću za Božić ili zapalio svijeću i slavio svoju Slavu.

Ne znam u kojoj si poziciji, jel ti se mota ovo pitanje po glavi zato što misliš o budućnosti, šta dalje i vrijedi li?

Pozdrav
santa_baby
(mama)
12. jul 2010. u 11.55
Hvala na odgovoru Srbo i potrosenom vremenu da analiziras situaciju kad je ja nisam najbolje opisala.

Upravo takva pitanja mi se motaju po glavi u zadnje vreme i to me na neki način udaljuje od njega :(. Najverovatnije zato što sam kao sto kažeš pocela razmišljati o buducnosti - naravno period 'upoznavanja' je prosao i sada dolaze ozbiljnija pitanja.

Aurelijano
(student)
12. jul 2010. u 12.53
I koje si vere?!
santa_baby
(mama)
12. jul 2010. u 13.25
Ja sam pravoslavne veroispovesti, da odgovorim na pitanje.
SrboPeuljanac
(Sanjar)
12. jul 2010. u 13.52
Nema na čemu.

Neg, ne odgovori meni na glavnicu postavljenih pitanja, možeš li malo bolje pojasniti ko je on, na šta te tjera ( ako te tjera, ili možda ti njega? ) i ostalo postavljeno u pitanjima, pa da vidimo možemo li ti pomoći oko tog nemirnog stanja...
lijana22
12. jul 2010. u 14.50
Ako ćeš već da turas nos u druge vere najbolji partneri su ti Bude.
six_feet_under
12. jul 2010. u 15.36
Evo da se prijavim samo da eto ne mora to sve da bude tako strasno, ako ima ljubavi i razumevanja. Naime moji roditelji su razlicite vere i nikada nisu imali problema u braku zbog toga, postovalo se i jedno i drugo a tako je i dan danas. Nisu bili neki ultra religiozni tipovi pa da se ide u crkvu svake nedelje ali Bozic, Slava i ta obelezja svakako. Ja sam odrasla u veoma tolerantoj sredini punoj ljubavi, nikad me niko od njih nije ucio da je ovo ili ono bolje nego samo drugacije i da je to o.k. Ne znam da li ti ovo uopste pomaze posto nisi konretno napisala šta te tačno muci u vezi svega. Lep pozdrav.
SrboPeuljanac
(Sanjar)
12. jul 2010. u 16.03
Alo, ti ispod zemlje, 2 metra...:-)

Lijep post, baš mi se svidio.
Baš lijepo.

Svako dobro.
kempes
(samo medo)
12. jul 2010. u 16.30
Još jedan polutan ovdje, samo da se prijavim.

Moji su se voljeli, do smrti, unatoc razlicitim vjeroispovjestima. Negdje u nekom momentu su shvatili da se istom Bogu mole, iako otac dugo Boga nije priznavao iz ideoloskih razloga.

Lijepo je to, voljeti svoje korijene, ali ako ćemo realno, svima su nam isti. Jal kod Eve i Adama, jal kod majmuna, kako kome pashe.
baxuz
(فاک شما)
12. jul 2010. u 17.46
nije problem u 2 uskrsa, 2 bozica...čak ni u muslimanskoj veri (ne znam njihove praznike pa ih ni ne navodim)...sve to može da se uklopi ako postoji razumevanje...

šta je srz i sustina onoga sto tebe muci baby?
sto si se „probudila” posle godinu ipo dana?

:)

Vizantijska_krv
12. jul 2010. u 19.23
Zayebi ti to, ratovi su bili ovdje, bolje ti je sa pravim Turcinom nego sa našim poturcenjakom (ovim nazivom ne mislim da uvrijedim Musliamne sa naših prostora)... isto vazi i za Hrvata.

Dokazano 100 puta. Goni ih u p.m.

E sad, ako je stvarno covjek dobar... ko će ga znati.

ja bih ipak voljela da nađemnašeg, ali nikad se ne zna na koga covjek može da naleti.
zlatibor5
12. jul 2010. u 22.47
Evo da i ja dodam nešto u vezi ove teme.

Bio sam u vezi sa osobom koja nije iste nacionalnosti. Na početku bilo je neke frke u vezi toga, naročito kako to sve reci porodici u Srbiji. I saznali su i bilo je sve u redu, ali sam uvijek vidio da imaju još nešto da kažu, ali neće.
I tako godine su prošle i ja sam svo to vrijeme imao zaista korektan odnos sa roditeljima bivše drage. I ni sam ne znam kada, ali pocelo je dosta da puca bas tim savovima, vise između mene i njenih roditelja, nego nje same. Recimo, poceli su da uzimaju za slobodu da kaže o Srbima dosta toga, a ja sam kao trebao biti pristojan i to tolerisati. A nisam nacionalista ni po kojim osnovama, ali mi nije zaista pravo kada neko druge nacije prica veoma loše o mojoj. Moje neko mišljenje je da svi treba da gledamo u svoje dvoriste jer tu ima dosta smeca, pa da tek onda zabadamo nos u komsijino dvoriste. I zaista, bio sam dosta puta isfrustriran i ljut nakon tih razgovora. Veza se nije okoncala zbog toga, ali vjerujem da je sav taj nas odnos između mene i njenih roditelja na neposredan način uticao na bivšu da donese neke zakljucke. Ma šta reci, ludo je ovo vrijeme i zaista ne treba ni taj faktor nacije podcjenjivati. Ako je dvoje razumno i u ljubavi to ne može biti uopste tema za raspravu, ali vjerujte mi, kada iskoce neki drugi problemi, onda se dvoje i te kako mogu posvadjati i oko ovoga. Bar je to neko moje iskustvo.
santa_baby
(mama)
12. jul 2010. u 23.17
Hvala vam na vasim postovima.

Naime, kod nas sve funkcionise ok. Niko nikoga ne tera na ništa. Nisam mogla da postavim konkretno pitanje zato što nisam ni sama bila sigurna šta da pitam, samo da vidim tudja iskustva i mišljenja. On je jako dobar covek, pazljiv, pristojan, normalan jednom recju.

Ja volim da proslavim Bozic, Uskrs ali ne idem u crkvu zato što živim u takvoj sredini. Kad odem u Srbiju odem i u crkvu. Slavu slavi moj otac, ali samo da obelezi, lepim ruckom i par prijatelja koji posete.

Ne znam šta je to u meni, ali eto kao sto je baxuz napisala, kao da se nešto 'probudilo' u meni. Razmišljam o stotinu stvari. Razmišljam i o tome kako volim svoje korenove, volim sa ocem da razgovaram o nekim 'našim' stvarima.

Razmišljam i o tome kad odem u Srbiju u posetu jednog dana i predstavim ga svim svojim prijateljima i rodbini kakva je biti reakcija. Mislim reakcija manje vise, nemojte me pogresno shvatiti, nego nešto dublje... da li će se pokvariti odnosi? Sto nekih pitanja.

Imam osecaj da ima drugacije ime ne bi bilo ovih misli u mojoj glavi, a mislim da je to bas nepravedno bez obzira ko je koje vere. Stvarno mi je krivo što se tako osecam i što ne mogu njemu to da kažem :(

Hvala vam još jednom.

six_feet_under
13. jul 2010. u 10.41
Mislim da se malo suvise nerviras u napred, bez stvarne osnove, nego eto „šta ako”. To ti neće pomoći ni malo, ako te sve to toliko muci,a ozbiljna si u vezi njega, uzmi ga za ruku pa pred porodicu pa ćeš onda znati kakve će biti njihove reakcije stvarno a ne da se pitas, pretpostavljas i strepis. Ovde ti samo iskrenost i otvorenost prema njemu i prema porodici može pomoći, porazgovaraj sa svima, vidi da li sve to što ti sumnjas i sto te tisti ima razloga ili si se samo malo uplasila a osnove nema. Biće ti lakse, znaces kako i šta dalje a ja opet tvrdim kad ima ljubavi i razumevanja to nije nešto ne premostivo. Želim ti sve najbolje!

Pozdrav Srbo!:))
six_feet_under
13. jul 2010. u 10.43
P.S. Zaboravih...možeš i da odes u crkvu pa da popricas tamo sa popom da vidis šta on ima da kaže na sve...'ajde sad, pa polako.
cosm0politan
13. jul 2010. u 10.58
Na zalost, poznajem dva para koji su se razisli upravo zbog verske razlicitosti. Kada je (kod jednih) doslo do razgovora o porodici i da bi trebali da krenu sa osnivanjem svoje, doslo je do raskoraka, on hoće da deca budu njegove vere i da se ona pod obavezno pokrsti. Ona nije htela ni da cuje a tek njeni roditelji o tome i da ne govorim. Spucali su deset godina ni za šta. Do duse, voleli su se, ali...

Lično, smem slobodno da kažem i cvrsto da stojim iza toga, NIKADA se ne bih udala za nekoga ko nije moje vere/nacionalnosti.
six_feet_under
13. jul 2010. u 11.44
Cosmo...tu je možda bilo ljubavi ali razumevanja i dogovora nikako! Koliko vidim tu su samo postojali ultimatumi, a to tako ne može da radi. Samo ne razumem kako je to trajalo po 10 godina...zar to nisu stvari o kojima se prica i dogovara pre braka, pa da onda znaju na cemu su. Mislim odjednom mora i žena da se prekrsti u njegovu veru, a deca isto tako...to su sve trebali utvrditi pre nego sto su stupili u zajednicu, a i ne bi bilo na odmet da su se recimo dogovarali oni sami u vezi njih i njihove dece a ne njihovi roditelji. No, u redu, postujem da ima i takvih slučajeva. Ako se ne može preproditi razlika u veri ne treba stupati u taj brak.
six_feet_under
13. jul 2010. u 11.46
*Prebroditi
baxuz
(فاک شما)
13. jul 2010. u 12.12
baby, pa sve sto tebe muci može lukavim zenskim razgovorom da se demistifikuje...
okolo, naokolo, postavis pitanje, nikad direktno ali gadjas cilj...

e sad ako se zove alija, predstavi ga ko alejandro :))))
six_feet_under
13. jul 2010. u 12.23
LOL Bax! Alejandro:) Super ideja...ozbiljno:)
lijana22
13. jul 2010. u 12.51
Ako je u pitanju prava ljubav onda nema brige!!
Moj muž koji je inače druge vere je izjavio po rođenju dece da je na meni da odlucim koje vere će andjelcici biti jer logicno je -ja sam ih rodila a ne on!!!
lijana22
13. jul 2010. u 12.55
Ako je u pitanju prava ljubav onda nema brige!!
Moj muž koji je inače druge vere je izjavio po rođenju dece da je na meni da odlucim koje vere će andjelcici biti jer logicno je -ja sam ih rodila a ne on!!!
kempes
(samo medo)
13. jul 2010. u 15.24
A ja nekako mislim da je normalnije pustiti djecu da sami izaberu u kojoj će se crkvi moliti, i kojoj vjeri pripadati...

Kad hoćeš da komandujes nekome po sistemu programiranja, kupis si japanskog robota :)
mrBin-boy
(Evgenije)
13. jul 2010. u 16.45
I porodica će reagovati,kao svi diskutanti „zavijace reci u cokoladni papir”, a niko neće biti surovo-direktan. Verovatnoca da će sve u zivotu biti O.K. jednaka je 1 od 1000.
-Još gora stvar je porodicu `lagati` !!!
-Na `zapadu`takve stvari prolaze, al na Balkanu ćeš ostati trajno `obelezena`, a to se prenosi i na decu !!! Niko ti neće otvoreno ništa reci,al sama ćeš primetiti uzdrzanost i rezervisanost od svih nacija na Balkanu. Ako ti je uopste bitno mišljenje i podrska `Balkanoida`:)

-Njegos u Gorskom vjencu je to lepo opisao...i na Balkanu se ništa nije promenilo vekovima, a niti će skoro.
-„A ti čini Ago,sto ti srcu drago ”

-Surovo s moje strane,al JBG takva je stvarnost...izvini ako sam malo grub !
NYC40
13. jul 2010. u 21.37
Čim ti to sada smeta smetace ti još vise kasnije. Razidjite se tako je najbolje. Takav brak funkcionise kod ljudi kojima religija nije bitna ali tebi ocigledno jeste i zato moras sebi da trazis isto takvog, ista religija ista nacija. Tako da kada imate druge probleme u braku necete se bar svadjati oko toga šta su vam deca.
bojana_suisse
25. jul 2010. u 13.37
Pitanje za pojedine diskutante:
kako sebi dajete za pravo da nekog savetujete da ostavi svoju ljubav a pritom ni ne poznajete osobu?Da li ste toliko nesrecni pa želite da i drugi budu?Devojka je tražila da podelimo sa njom neka iskustva a ne da joj dajemo savete...naravno,nije ona tako naivna pa da poveruje i poslusa neki nik na jednom srpskom forumu,ali ipak me je to sokiralo.

Poznajem puno mesovitih brakova,neki funkcionisu neki ne,zavisi kakvi su ljudi.Uglavnom,imam lepo mišljenje o tim brakovima,prvenstveno jer su deca bogatija,znaju iz starta najmanje dva jezika,a što se tiče religije,mislim da bi to deca sama trebala da izaberu(kad odrastu).
:)
mrBin-boy
(Evgenije)
26. jul 2010. u 06.46
-Bojana...poznajem dosta ljudi u mesovitim brakovima, neki imaju manje probleme,a neki vece...al,definitivno svi imaju problem sa kojim moraju da se nose ceo zivot,pa i njihova deca !!!
-Versko opredeljenje se dobija od roditelja,po rođenju i krstenju, a sa punoletstvom je moguća promena i ona znatno zavisi od uspesnosti roditeljskog vaspitanja i okruzenja.

-„Golubove prevrtace”- ne voli ni jedna nacija, jer takvi nisu ucestvovali u njenom stvaranju,pa ni danas u njenom ocuvanju.
six_feet_under
26. jul 2010. u 14.22
Problem? I to još DEFINITVNO imaju problem?? Mr. Bin izvini, ali nije to bolest pa da moraju ceo zivot da se pate sa time, svasta! Lepo je rekla Bojana, to sve i iskljucivo zavisi od ljudi, kakvi su i da li mogu da se nose sa takvim stvarima. Ja sam recimo uvek smatrala bas to što su moji razlicitih religija i obicaja za veliko bogatsvo, to me je kasnije podstaklo na mnoge druge stvari, istrazivanja itd. sa otvorenim srcem i umom...meni je u zivotu pomoglo, ali zato što moji roditelji su bili takvi i tako su mi to i predstavili. Pozdrav.
mrBin-boy
(Evgenije)
26. jul 2010. u 14.53
-Bas lepo, milo mi je and drago,sto je tako :)), samo...da to nije malo „usamljeni slučaj”,da je vise takvih,na Balkanu nikad ne bi bilo rata, ovako `vreme kaže drugacije`.
-Živeti na Balkanu,nikad nije bilo lako,a najteze je onima iz mesanih brakova, „svaka kisa - najviše pokisnu” !
-Ja lično,nikad ne bih preuzeo takav rizik za svoju decu,a ne bih ga preporucio ni drigima,ma koje vere bili.
-One koji se `upuste u takav rizik`,lično smatram veoma hrabrima.

-Pozzz...:))
six_feet_under
26. jul 2010. u 23.21
Ok, Mr. Bin...recimo da je usamljen slučaj i hajde, slazem se, nije to bas lako, i jeste moji roditelji su vrlo specificni i fenomenalni ljudi:)) Ali...osoba koja je postavila temu, koliko sam mogla zakljuciti ne živi na Balkanu...nego negde u belom svetu, sto smo olaksava situaciju. Ona se brine kako će to prihvatiti rodbina kad ga odvede kuci i predstavi...ne??:) Inače, hvala sto mislis da sam hrabra i ja! Jer moje dete i moj brak je upravo u toj poziciji...ja sam ovo sto jesam a muž mi je izricito pravoslavan. I?? Mislis da ima problema? Nema:) Volimo se i postujemo mogu slobodno reci vise nego neki sto su bas iste religije i tradicije vekovima. Upravo se radi o ljudima, mene su naucili da se prvo gleda covek, i SAMO covek, pa tek onda sve drugo. Lep pozdav i tebi!
mrBin-boy
(Evgenije)
27. jul 2010. u 02.09
-Tako je,sve uvek zavisi od toga,kakav je ko kao covek,slazem se.
-I ja sam odrastao u vremenu „Bratstva i Jedinstva”,i mene su tako vaspitavali moji roditelji...a,onda se desilo što se desilo i kako se desilo. „Gorak ukus” će pratiti generacije dugo,a i gorka iskustva.
-Koliko sam ja shvatio postavljaca teme, ona je preko bare a porodica je na Balkanu, i stalo joj je do porodicne tradicije !?
-Upravo to pomalo komplikuje stvar.
-Pa sam iz tog razloga `preterano` iskren u pisanju.
-Da su svi preko, `to pije vodu`,kroz dve generacije bi se `utopili u sarenilu` nacija i vera, i to je sasvim OK.
-Na Balkanu se to ne posmatra vise u istom svetlu,kao nekad...i to je razumljivo.
-Narod kaže:
-„Na muskom se vidi kakva mu je žena,a na njoj kakav je on suprug” !

-Jedno pitanjce za tebe SIX : Kako se resavaju pitanja,u mesanim brakovima,oko krstenja i veroispovesti dece po rođenju? Da li su deca ateisti do punoletstva i samoopredeljenja ? Da li na njihovu odluku treba da iskljucivo utice okruzenje ?

-Pozdrav tebi i porodici ! Sa lepim ljudima je uvek lepo razgovarati!

six_feet_under
27. jul 2010. u 08.38
Upravo je rešeno tako kako si pretpostavio. Bar u mojoj porodici, pustili su da same odlucimo kad smo postale odrasle i zrele osobe. Nismo se odlucile na iste stvari:)Naravno, šta god da smo odlucile svi su bili o.k sa time, to je samo opredeljenje, ne definise nas kao osobe, vera je toliko licna stvar, bar u mojim ocima i tako i treba da bude. Ovaj svet bi bio mnogo lepsi i bolji kad bi ljudi naucili da postuju tudje verovanje, i kad bi se ogranicili na to da je to licna stvar i da nema veze nisakim drugim, kad ne bi tezili da svi budu ovo ili ono, i kad se ne bi cenili po ne vaznim stvarima. Po meni je pravi vernik covek koji je dobar,koji čini dobro, prijatan i miroljubiv, tolerantan, razuman, pa makar bio i ateista. Zar nisu ovo upravo vrednosti koje svaka religija propoveda i uci? A nije redak slučaj da se bas oni najveci vernici tih svih religija uopste ne ponasaju tako, već imaju vrlo vrlo velike predrasude i još dozvoljavaju da nekoga osuđuju i sude.Vernici su samo na papiru, a usta i misli su im pune ogorcenosti, ne trpeljivosti pa ponekad i zlobe. Zalosno:( Inače prijatna je ova prepiska sa tobom, oterali smo sve ostale diskutante:))) Suncan pozdrav!
mrBin-boy
(Evgenije)
28. jul 2010. u 01.25
-Lepo si to kazala,kamo sreće da svi tako rezonujemo,ovaj svet bi bio mnogo lepse mesto za zivot.

-U jednom licnom razgovoru sa staresinom zenskog manastira,ostale su mi `duboko urezane` njene reci,kad nam se obratila,povodom pitanja na sličnu temu:
-„Nemoj te druge ubedjivati rečima,da je vasa vera ona prava i istinita, već svojim dobrim zivotom,dobrim delima i lepim ponasanjem,izazovite u njima zelju da se sami verski poistovete sa vama.”
-Na ulazu u manastir,stojala je jasno istaknuta tabla sa pravilima oblacenja i ponasanja,pri ulasku u manastir.Na naše pitanje,usmereno na sadrzaj tog obavestenja,ona nam je ovako odgovorila:

„Shvatite to kao narodni obicaj u postovanju svetinje, i nije to toliko bitno,čak ni kom se Bogu molite, ni na koji način,pri ulasku u ovu svetinju najvaznije je šta u srcu nosite ! ”

-Pozdravcic...hvala na suncu !

:))
six_feet_under
28. jul 2010. u 07.06
Ove reci sto si mi napisao su predivne:) Upravo si shvatio moju poentu ali naravno da je straresina manastira to mnogo lepse i bolje rekla od mene. Inače „slaba” sam na manastire, ne crkve bas toliko, ali manastire obozavam, i kad god imam prilike, sto nije bas tako često na zalost, ja svratim, obidjem i tako. Bas mi prija sve to, mir i lepota...Pozdrav.
mrBin-boy
(Evgenije)
01. avgust 2010. u 02.21
-Trudim se da od svakodnevnice „ukradem” dovoljno vremena i posvetim ga rekreativnom planinarenju, tako sam u prilici da obidjem manastire koji se nalaze na dosta nepristupacnim mestima, udaljeni od `komercijalizacije`. Teško je opisati rečima dusevnu lepotu i mir takvih mesta,odmerenost mudrost i poucnost koja se sreće u razgovoru sa monasima i monahinjama. O lepoti prirodnog okruzenja, Bozjih dela,slike najbolje govore:
http://img25.imageshack.us/i/r6n33231698.jpg/

-Pogled sa vrha Kablara.

-Pozzzic :)
Pogodiiii
(nevermind)
03. avgust 2010. u 05.24
-Ne, mislim da to ne bih trebalo da bude problem jer samo je važno da i ti i on verujete u Boga.
 Komentar Zapamti ovu temu!

Looking for Tassel Earrings?
.