Karlos

Zovem se Karlos. Senjora Rosa bi uvijek ponavljala,- Karlos mici tim svojim mrsavim crnim dupetom inače te saljem nartrag u Marinao. Nisam imao puno izbora. U Havani tog vremena si mogao raditi samo tri stvari: pjevati, plesati ili piti. Nisam znao pjevati. Stari je već pio za obojicu. Od sinjore Rose sam otplesao na Nacional de Arte. Danju sam plesao mambu, salsu, rumbu, balet a nocu sam sanjao nju.
Vidjao bih je nekad, sa rancem, zagrljena sa bijelim djecakom. Prolazila je ulicama i nestajala. I onda kad sam izgubio svaku nadu, pojavila se Irene. Naravno Havana je vidjela i ljepse zlatokose, ali za razliku od ostalih, jedino je ona htjela da me odvede na sanjanu geografsku sirinu.
Irene i Karlos, plesni studio. Zivot se ubrzao pod novim nebom. Nova kuca, nova kuhinja, crna macku u prozoru. Stari je tamo u baru mlateci flasom ruma govorio bratiji- znate moj Karlos je kupio macku. Hej, zamislite oni tamo kupuju macke.
Irene je voljela da me pokazuje, svoj ulov, svog crnog Apolona. Upoznala me je sa prijateljicama.
Onda su prijateljice htjele da upoznaju mene. Maskom od cokolade mazao bi njihova bijela lica. Naglasiti moju put i njihovu osrednjost. Dio igre. Moje ruke su nestajale u njihovoj bjelini.

Prolazili su prohladni dani, prohladne godine i malo manje tople. I ja sam poceo da se smanjujem. Izdajnicka koza se smezurala i visila preko mog plesnog tijela. Irene je tvrdila da precesto palim visoke vatre. Na casovima plesa debele oznojene ucenice srednjeg doba razmjenivale su zabrinute poglede dok bih pjevao, dozivao,- Mala Nina….
Onda smo izbaceni na ulicu, ja i crna macka.

Irene plesni studio.

Ali ja se ne dam. Neke male bijele djevojcice i djecaci ponavljaju sad moje plesne korake. Senjora Rosa bi se znam mrstila ali ja sam naucio i da pjevam. To vise niko ne može izbrisati.