Diskusije : Književnost

 Komentar
Ispovest potencijalnog samoubice
Mesecev_sin
13. mart 2013. u 04.54
Taman sam jednim polukorakom zakoracio u svet slobode. Slobodan od prigovaranja, gnjavaže, pritisaka. Od ogovaranja, zluradih osmeha, od laznih ljudi i laznih karaktera. Taman. Kad me jednim udarcem, jednim svojim pogledom, oborila na tlo odakle sam tek ustao. Zaljubio sam se. A od samog početka sam znao da je ta ljubav osuđena na propast. Ipak sam je zavoleo. Brzo. Prebrzo. Sad patim isto tako, prebrzo. Znam da i vi znate kako je neprijatan taj osecaj kad nekoga volite i ostavljate ili vas ostavlja. Kad odlazite zauvek i znate da se vise nikada necete sresti na isti način. Da vise nikada necete biti ono sto ste bili. Hteo sam da sacuvam sebe od te tuge ali nisam uspeo. Možda sam preglasno mislio i protivio se Zakonima Prirode. Možda je Priroda čula kako se pravim mocan i govorim da se vise nikada neću zaljubiti, da vise nikada neću voleti. I onda mi na okrutan način pokazala koliko smo mi ljudska bica ustvari malî i nemocni. Odoh dalje, sa suzama u ocima, sa nekom ubodnom ranom u srcu. Da li sam dovoljno jak da prezivim još jedan brodolom? Da li sebe vise volim nego sto sam voleo nju? Umirem, već 40 godina, vreme je da se probudim. Vreme je da osvane novi dan. Mnogo mojih drugova je umrlo, neki čini mi se davno. A ja još uvek smrdim ovom planetom, pravim greške i jurim za njima da ih ispravim. A ne mogu, nemam snage, nemam volje, nemam optimizma. Čitam pozitivne misli, nekih pozitivnih ljudi, trudim se da svet gledam ruzicastim pogledom, sve pokusavam, ne odustajem, ali gubim snagu. Kažu sto te ne ubije, to te ojacaca. A ja sve slabiji. Putujem, lutam, ne znam kuda, samo znam da sam usamljen, ostavljen, zaboravljen. Možda sam rođen u pogresno vreme i na pogresnom mestu. To je jedino objašnjenje ovog kosmara. Zaista kakvo egoisticno pisanije. Covek place nad sobom i svojom sudbinom. Kakav jadnik. A zna u podsvesti da postoje teze i tuznije sudbine. Da postoje ljudi koji broje poslednje sate i dane. Da postoje ljudi kojima bi korica hleba vise znacila nego nama sva ova tehnoloska dostignuca kojima danas komuniciramo. Ljudi kojima bi najvaznije bilo da su zdravi bez obzira da li imaju nešto ili su skroz siromasni. Zna sve to ovaj bednik ispod i u meni, ali je egoista da prizna, da s pogleda istini u oci, da se stavi pred lice realnosti i bori se sa njom. Zato sto je kukavica. I zato što je prezauzet sobom. Isteracu ga iz moje glave, ne treba mi, mogu bez njega. Ispraznicu ga na nekom smetilistu gde svoje dane otaljavaju sve te bedne kukavice i licemeri. I otici ću, neću se ni okrenuti da ga pogledam dok on bude cvilio onako kako to prilici kukavicama. Pljujem, psujem, jaucem, dodje mi da glavom udarim o zid, da se napijem, pobijem sa nekim, da povalim neku zgodnu ženu usred grada! Ludilo! To je osecaj koji me sada obuzima i sa kojim se borim. Znam da sam nacet, ali ne dam se. To je on, taj stari ego, koji je eto sa mnom odrastao i sa mnom stari svakoga dana. Njega ja moram da se oslobodim, da udahnem vazduh punim plucima, da progledam srcem cistim, decijim. Da, to moram da uradim.

Ja sam covek samoubica,
ubijam sebe i druga lica,
ubijam slike i rane zore
žene brze i ljude spore.
Ubijam, svoja osecanja
i pravim još kojekakva sranja.
Gazim po sebi i po ljudima
družim se sa bolesnima
i sa ludima.
Ne odustajem,
ne posustajem.
Lajem i rezim na sve zivo
svako mi je biće za sve krivo.
Lažem, kradem, otimam
i ostajem uvek sam.
Anakonda
(Ne se leti na usisivac)
13. mart 2013. u 14.53
da si stvarno sam do sad bi se ubio

ti si samo sebican i volis skupu hranu

doduse za one koji imaju para...ništa nije skupo..pa ni hrana

zaigralo se dete...i još ti se igra

romantizujes se u svrhu umetnikodokazivanjem a zapravo-nemas ni trunke empatije, simpatije i apatije...osim one sto trpis po sebi

trebao si bolje da nisanis
Mesecev_sin
13. mart 2013. u 21.50
Змијо, јел мислиш озбиљно? Наравно да сам сам. Потпуно. Не волим скупу храну, напротив једем поврће без хлеба. И не желим да се доказујем било чиме, само пишем своја тренутна осећања. Могао сам то написати на неки папир којим би после обрисао своју задњицу, али нисам имао при руци. Е па ти сад мисли шта хоћеш.
Anakonda
(Ne se leti na usisivac)
13. mart 2013. u 22.00
ne znam vise kako sa vama iskrenima i lazovima

U svakom slučaju osmislicu već nešto
Anakonda
(Ne se leti na usisivac)
13. mart 2013. u 22.42
zaboravih da kažem..nemoj da se ubijes
Mesecev_sin
14. mart 2013. u 02.43
:-) Извини не знам какве си проблеме имала или имаш у животу али видим да сам те мало збунио овим мојим писањем. Покушаћу опет, можда погодим циљ. И не брини нећу се убити. Превише волим овај живот а можда сам и кукавица ако се самоубиство уопште сматра храброшћу. :-)
Mesecev_sin
14. mart 2013. u 02.45
И да, себе сматрам искреним. Све лажи су због љубави биле.
Mesecev_sin
14. mart 2013. u 03.13
Ево већ по ко зна која зора осване у сузама. И заспим са њима. Не, нећу жалити себе, то није фино ни отмено. Није културно. Покушавам да сакријем ту своју тугу, да је никоме не испричам, да је носим са собом као и све друге боли које вучем са собом већ годинама. Али да бидем искрен, не могу. Не могу више да их трпам ту по души јњр је душа препуна, нема више места нити за једну малу бол а камоли за оволику љубавну јад коју сад осећам. Био сам код психијатра. Дуго ми је требало да направим тај корак. Стидео сам се. А онда је све одједном истекло из мене. Плакао сам. Не ја сам урлао од бола који се гомилао свих ових година а ја га онако храбро, балкански, српски трпео. Било ме стид да закажем код психијатра а сад сам већ озбиљан пацијент. Кад мене види одмах стоји спреман са кутијом марамица. Не, није само пропала љубав то што ме мучи. Има ту много тежих ствари којих нисам желео бити свестан. И ко зна колико ће још урлика изаћи из ове душе, из овог грла док ми не буде лакше. Не знам да ли је срамота своја осећања јавно пред светом износити, али овде ионако долазе само људи начети као ја. Или се можда варам. Има можда међу вама неког психијатра који ће потврдити дијагнозу коју сам добио. Како год, ово није лаж. Искрен сам. Овде је лако бити искрен кад знаш да те људи који ће ово можда прочитати не познају.
Anakonda
(Ne se leti na usisivac)
14. mart 2013. u 03.45
eto vidis

ima leka
tajka
(trener)
14. mart 2013. u 13.06
34. Kap

Nešto se pokrenulo.
Ona se rodila i oživela.
Zastadoh jer znam da je važno.
Nepomičan i ukočen
sedim i čekam da naiđe.
Osetio sam je jer je dobro poznajem.
Ih, pa poznaje i ona mene
i to bolje nego ja nju.
Ja joj se ustvari divim odavno
iako ona malo gorči,
a kad se lizne čak i slaini.
znam moja je ‘prava.’
Ponekad navrati iz dva pravca istovremeno
podeli se u međvremenu usput
ojačana sećanjem šalje mi poruku.
Hoće da iskoči i preskoči moje misli
ali ja joj se odupirem i ne dam.
Čuvam je u sebi mada ona buja
i sve je moćnija,krupnija, snažnija.
Nadam se ostaće tu gde je
duže, najduže, mada znam
da se ne može vratiti iz dubine koje je pošla.
Tera me da otvorim usta i usporim disanje.
Zaustavio bih i kucanje srca da mogu,
samo da je zadržim još koji trenutak sa sobom.
Toliko je puno volim.
Ali…
Rastali smo se ipak.
Kanula je neumetno
bez treptaja i drhtaja
otkotrljavši se na mah
do pola obraza mala a tako teška.
Praveći vlažan, krivudav trag
na svom izboranom putu
ispičala je bez reči
svoju kratku priču,
moja topla suza.
Anakonda
(Ne se leti na usisivac)
14. mart 2013. u 14.14
oćeš marimicu?

prelepa pesma
tajka
(trener)
14. mart 2013. u 14.33
Hvala,
Pusticemo tu jednu suzu nek se osusi sama i nestane(vrati se odakle je dosla).
Tako je bolje, zar ne?
Maramica je strano telo.

Nego, dosle neke anakonde ovamo na Floridu i pojele nam sve aligatore? Jel' znaš nešto o tome?
Ma šta tebe pitam kad ti navijas za zmije((
Meni zao aligatora i krecu mi 'krokodilske suze'((
Pozvacemo rodbinu od aligatora, krokodile ako oni mogu da preduzmu neke korake...
Stanje je neodrzivo!))
Anakonda
(Ne se leti na usisivac)
14. mart 2013. u 15.02
koraci ko laki oblaci, skoci nek te zemlja odbaci

:)

ja vazda navijam za mzije..one pitome

znaš onaj vic za crnogorca

-zeno jel imamo mi onaj otrov protiv zmija?
-sto jel te ujela?
-a nije no se priblizava

ja sam bre mirnodopska klima...dok me ne svata cunami
tajka
(trener)
14. mart 2013. u 16.01
Nego sada je čas plakanja pa da nastavimo.Buuu,šmrc,plač,jec,cmizdr((

Ne plačem

To mi je nešto u oko upalo
pa sam kapi u njih sipao.
Ne plačem samo sam pospan
suze same po sebi teku.
Vrlo sam, vrlo srećan,
ne plačem,
pa zar ne čujete da pevam.

Ne plačem, džaba vam trud
pa zar ne vidite da se veselim
i da se smejem kao lud.
Ne plačem samo su oči vlažne,
od dve kapi reku pravite.

Ne plačem suze same teku,
dve kapi a vi vidite reku!
Anakonda
(Ne se leti na usisivac)
14. mart 2013. u 16.34
pa šta je najbolji aparat za susenje?

vetar...tačno

leznes prst i automatski znaš s koje strane piri
namestis njusku i susis se brate

ej ne bih d ate zezam...al šta ću..poludela sam
nemoj da places
Mesecev_sin
14. mart 2013. u 16.41
Баш ми је драго да сте овде. Тајка знам те од раније, у твојим речима се огледа твој животни пут. Ти разумеш жене иако је то тешко. Змијо драго ми је да си овде, пошто нико други не чита ове моје јаде. Поздрављам вас обоје.
tajka
(trener)
14. mart 2013. u 17.27
leznes prst i automatski znaš s koje strane piri
namestis njusku i susis se brate
---------------------------------
ovo je simpa))

Mesečev sin? to je kao neki indijanac)))

7. Nešto jako

Oću da napišem nešto
stvarno jako
nešto što će da se pamti
samo tako!
Izvini, ne mogu bez vina,
večeras mi ne treba bina.

Zato ću noćas da sanjam i pijem
u četiri zida smišljam i pišem
varljiva sećanja da izbrišem.
Oću da izbacim sve iz sebe
tako mi tebe, tako mi mene.

Oću da napišem nešto
vrlo jako, ali veruj
uopšte nije lako.
Izgužvao mi se jedini sako
i prolilo belo vino
a ja pevam i dalje
sa moje slučajne bine,

eeeee mesečiji sine.
Pišem još duže i duže
eee moj'po peru'druže!
Anakonda
(Ne se leti na usisivac)
14. mart 2013. u 17.42
Obozavam dobru poeziju

Bolje nego da sedim i igram sudoku

nije ti ovo neka bina
Samo ja sam tto je istina
Nije nikom od nas lako
To bas znade svako
Trusim se da namazem rime
Da si malo razveselim ime

tajka
(trener)
14. mart 2013. u 18.40
kad bi znao koja mi je pesma dobra bio bi pesnik))
ovako moram da pitam.

4. Milion ljubavnih pesama

Milion ljubavnih pesama
a nijedna naša, prazna je flaša.
Moje srce i danas
za tebe jedina kuca
i u njemu ćeš zauvek ostati
jer to je jednostavno tako
a ni sam Bog ne zna kako.

Milion pesama a samo
jedna je naša prazna je flaša
prazna je flaša ko ljubav naša.

Milion ljubavnih pesama
a jedna je ipak naša.
Znamo je samo ti i ja
kad se u mislima one sretu
poljube, čvrsto zagrle
dve strofe pesme naprave.
Anakonda
(Ne se leti na usisivac)
14. mart 2013. u 21.07
svidja mi se

mislim...umes ti to i bolje
Anakonda
(Ne se leti na usisivac)
15. mart 2013. u 01.34
neko je tako zvizstucao
sve njezne rjeci cvjeta
sacuvao sam za tee
oci sjajne
oci beskrajne

sa posvetom u hieroglivskom stivu
u cast nadobudnih letospisa
o svetovima gde samo labava dusa obitava
Mesecev_sin
15. mart 2013. u 02.59
Била је као сан
из ког нисам хтео да се ,
чак и да ме чекао најлепши дан.
Желео сам да останем заробљен
у том тренутку савршенства,
али знао сам то није могуће.
Зашто увек заволим погрешну,
и ја сам (по)грешан.
Anakonda
(Ne se leti na usisivac)
15. mart 2013. u 03.20
vratices se na popravni
vidi kakva ti je gramatika
Mesecev_sin
15. mart 2013. u 04.46
Hа поправном сам читав живот и бићу до судњег дана, јер човек учи док је жив. Sorry.
tajka
(trener)
15. mart 2013. u 06.57
Radim na jednoj mojoj staroj i ispod prosečnoj pesmi intezivno skoro nedelju dana.Biće dobra siguran sam i raduje me to.Pustiću je najverovatnije večeras na ovaj konkurs što spominje 'Zvončica' ,
A noćas ...noćas sam sanjao da se ljubim...zaboravi sad sa kojom...
ali bilo je mnogo dobro...i dugo ...dugo))
I samomo smo se ljubili?
Baš čudan san))
Sad ću da napišem nešto da taj san nikad ne zaboravim! Već mi bledi((
Mesecev_sin
15. mart 2013. u 07.04
Tajka može biti da ti manjka seksa, takve snove bar ja sanjam kad mi fali seks sa voljenom osobom. Mislim nemoj da se ljutis ali to je neka moja procena. Ti si stariji i iskusniji. Znaces si pomoći. :-))
tajka
(trener)
15. mart 2013. u 07.13
Ma toga nika dosta...
osećam glad još od malena (pubertetskih dana)))
tajka
(trener)
15. mart 2013. u 07.31
Žena me poljubi uvek kad podje na posao dok ja spavam.
e sad
ako podsvest taj sekund razvuče toliko dugo koliko sam ja sanjao onda...
ne razumem?

Sad će .mija da objasni))
Mesecev_sin
15. mart 2013. u 11.22
Legendo, ludace. :-)
tajka
(trener)
16. mart 2013. u 09.09
O 'mesecino' izdvojili te...bravo bravo!
Samo za to da zahvalis Miji jer da te nije ujela sumnjam da bi do toga doslo? Ona kad ujede ne ispusta otrov nego pravi 'otvor')).
Samo da imaš u vidu da sam ti ja popravio onaj minus...mislim da se zna da sam dalekovid)) a i Miji takođe na nevidjeno da će ovaj put biti pitoma + hehehehehe!
Mesecev_sin
16. mart 2013. u 12.13
Zahvaljujem na izdvajanju ko god da je za to zasluzan, ali. Ne razumem po cemu se ova tema izdvaja. Samo jedna iskrena ispovest coveka koji nije imao papira pri ruci. Zbog broja komentara? Komentara od tri osobe. ipak neću da budem kukavac pa da se foliram da mi nije drago. Hvala „zmijo”, hvala tajka. Idemo dalje , pišemo se.
Anakonda
(Ne se leti na usisivac)
16. mart 2013. u 15.17
Molim?
tajka
(trener)
16. mart 2013. u 15.45
Najpre kvalitet tvog postavljenog posta,
zatim svakodnevne molbe Mije sv.Vasiliju i ostalima...eto i sad se moli!
onda, ugledno društvo i ostalo))
Mesecev_sin
16. mart 2013. u 17.43
Grupa mala ali odabrana. :-)
Anakonda
(Ne se leti na usisivac)
16. mart 2013. u 18.18
dal se ti to meni poDsmevas?
Mesecev_sin
16. mart 2013. u 18.33
Izvinjavam se, mislis na mene ili na Tajku?
tajka
(trener)
16. mart 2013. u 19.03
I ja bih voleo kad bi Anakonda konkretno odgovorila na jednostavno postavljeno pitanje?
Anakonda
(Ne se leti na usisivac)
16. mart 2013. u 20.24
na tajku za neupucene
tajka
(trener)
16. mart 2013. u 20.39
Ne, nepod)smevam se tebi niti bilo kome.
Od početka (teme)se trudim da budem pristojan a u isto vreme
malo zabavan (saljiv)u granicama i korektan.Čak sam se poradovao sto smo poceli normalnije da pricamo posle nekoliko 'kursulsa'.
Ako sam nemust kaži, evo presacu i iskljuciti se...oma))

Anakonda
(Ne se leti na usisivac)
16. mart 2013. u 22.06
oo a jel od mene zavisi dal će se imamo ljutski razgovor?
:)

pa nesam znala da sam toliki namcor
Mesecev_sin
17. mart 2013. u 04.33
Hvala ti,
sto si dosla u moj zivot,
kroz tvoje postojanje
sam tek video
koliko u sebi
nosim ljubavi.
Hvala ti,
sto si mi pruzila
trenutke sreće
u kojima sam shvatio
da sam još uvek ziv.
Da još uvek u meni,
kuca srce ljudskog bica.
Hvala ti,
za smeh i suze,
za krila kojima
nastavljam svoj let.
Nasa je ljubav
od početka bila
osuđena na kraj,
i mi smo znali to,
ali nismo mogli stati,
ni prestati.
Hvala ti,
ta reč nije dovoljna,
ali ja nemam drugih reci,
kojima bih izrazio zahvalnost,
za sve ono sto si mi dala
za ovako kratko vreme.
Zato, samo kažem hvala
za sve ljubavi hvala.
Anakonda
(Ne se leti na usisivac)
17. mart 2013. u 11.54
kome ta pesma „hvala” posvecena?

Mesecev_sin
17. mart 2013. u 11.58
Njenom velicanstvu - ženi. Jel treba puno ime i prezime, nacionalna i verska pripadnost, datum rođenja...? Ili je dovoljno ovo жена.
:-)
Anakonda
(Ne se leti na usisivac)
17. mart 2013. u 12.23
dobro bre

ja sam malo isuvise radoznala

danas je procka nije thankgiving day

kaže se „oprosti mi da ti oprostim”
Mesecev_sin
17. mart 2013. u 14.59
Немам шта да ти опростим, све је у реду. Ал боли змијо. Ми знамо шта то значи.
Anakonda
(Ne se leti na usisivac)
17. mart 2013. u 16.10
Kolko si para dobio da mi ovo govoris?
Mesecev_sin
17. mart 2013. u 19.56
Кажу да сваки човек има цену. Ја сам одавно схватио да новцем не могу променити себе у духовном смислу па зато не прихватам никакве милионе да бих некога издао или му се додворавао. Према томе, мирно спавај и не брини ништа, овде су само искрени и неискварени играчи.
Anakonda
(Ne se leti na usisivac)
17. mart 2013. u 20.06
Jasta
Mesecev_sin
17. mart 2013. u 23.20
Него Тајка, у једном посту доле поменуо си Џоа Молера. Јел ти познајеш ту нашу легенду и знаш ли шта је с њим ? Некад се лепо дружисмо на неким нашим страницама.
tajka
(trener)
18. mart 2013. u 11.10
Ne, nego se secam da je lepo pisao i da sam ga rado citao!
Mesecev_sin
18. mart 2013. u 18.06
Да, Џо убија како пише. Морам да сазнам где се сада смуца стари морнар. Можда змија зна, шта мислиш да је приупитамо. Анакондо кажи нам знаш ли где је Молер? Хвала на одговору.
Anakonda
(Ne se leti na usisivac)
18. mart 2013. u 23.06
nemam ja pojma
Mesecev_sin
19. mart 2013. u 03.59
Добро де, извини само сам питао. Сазнаћу то преко наших другара расутих по свету. :-)
tajka
(trener)
19. mart 2013. u 09.17
E slatkovodna zmijo, a jel' imaš pojma gde je nasa bivša drugarica 'Versa?'
Kad bi se vratila pod tim nikom a ne Eskimko i Versaliti sve bi joj oprostili(i ono minusiranje)...i što se ljutila...i yootube...
čak i to što su je banovali))
Anakonda
(Ne se leti na usisivac)
19. mart 2013. u 12.56
pa nekima kad se zatvori prozor od kompjutera otvori im se vrata od stana

pa promaja

e sad ko da zna zašto je to dobro
Mesecev_sin
20. mart 2013. u 05.38
Samo da vas obavestim da sam nasao našeg Molera. On je , hvala Bogu, ziv i zdrav, i sto je najvaznije pun reci kojih smo svi mi zeljni. Samo sto ih više ne stavlja samo na papir, već ih izbacuje i u vidu video zapisa. E pa tako, samo da znate. Ziv, zdrav i bas poetski i boemski raspoložen.
Mesecev_sin
20. mart 2013. u 05.57
Odustao sam od psihijatra. Bacio sam sve one lekove i otkazao sve zakazane tretmane kod njega. Kupio sam gajbu piva. I shvatio sam da ovo moje ludilo nije trenutno stanje. Da sam to ustvari ja. Bas takav. Lud, neshvatljiv okolini, ponekad paranoican, boem, pesnik, lutalica, tragac. Da sve sam to ja. I kako onda da se lecim od sebe samog. To ne može, ne ide. Zato ću biti to što jesam, neću vise da ubeđujem sebe da mogu i trebam biti nešto drugo. Teska je ta borba dva lica u meni. Teska i nepravedna. Ali je to deo mene, moja sudbina, moj put. Uvek se kose jedan sa drugim, i retko pronalaze zajednicko rešenje. Dilema, Vecita. Da li voleti i patiti, ili se predati nekoj drugoj. Ljubav. To je ono za čim tragam čitavog svog zivota. I nalazim, na trenutke. Budem srećan tada, pomislim, konacno sam nasao to za cime lutam. Ali to je samo fatamorgana, prividjenje kojim me Bog dragi kusa, stavlja na ispit. Ili mi tim prividjenjem daje do znanja da sam još ziv, i da još može da boli. Neka. Tako mora i tako treba. Psihijatar je bio ljut, sto sam mu uskratio moje usluge, od kojih bi on imao novcanih koristi. Ali kad ga pogledam, pitam se šta će njemu sav taj novac kad je on sam lud, poremecen, rastrgan tudjim ludostima i problemima. Srećniji sam od njega, iako on uporno pokusava da me ubedi kako je svet ruzicast i da je sve u redu. Osmehujem se i klimam glavom. Odobravam njegovo izlaganje, iako mi je od prvog trenutka bilo jasno da sam ja potrebniji njemu nego on meni. Za sve vreme našeg razgovora ja sam izgovorio 120 reci a on 1050. On se meni izjadao, i još će mi i novac uzeti za to. Po tom pitanju, ja sam zaista lud. Elem, neka mu je prosto, novac mi nije najbitnija stvar u zivotu. Ne bih drugacije živeo čak ni da imam milione. I zašto bih. Ovako je savrseno dobro. Idemo dalje.
tajka
(trener)
20. mart 2013. u 08.12
Na početku čitanja tvog posta sam rešio da ti odgovorim nešto u stilu da su psihijatri ludaci koji se leče sa pacijentima kad ono...gle čuda?
Ti si to već ukapirao i to baš na pravi način.Bravo!
Oni su i izabrali taj poziv jer nešto DEBELO nije u redu sa njima!
Oni koriste trenutnu krizu pacijenta da ublaže svoju ukorenjenu bolest za koju nema leka.(pa koja bi budala slušala 30g. kojekakve ludorije svaki božiji dan?)
Pacijent ako je zatražio pomoć psihoterapeuta već je 90% izlečen samo treba da plati za to i da mu neko to kaže.
Mani se gajbe(može pivo dva) drž se pisanja i fizićkih aktivnosti, biraj društvo a nova ljubav će naleteti sama i iznenada)). pozz
Mesecev_sin
20. mart 2013. u 09.00
Neću da se pravdam ali ne bih da me shvatite pogresno. Ja nisam alkos niti zavisnik nekih drugih stvari (priznajem bio sam), ali sam dozu tableta zamenio umerenom (2-3) upotrebom piva. A to otpada čim stigne lepse vreme i ja pocnem aktivno da treniram. Onda nema alkohola jer to ne ide zajedno sa sportom.
tajka
(trener)
20. mart 2013. u 09.11
Tako je _sine))
Anakonda
(Ne se leti na usisivac)
20. mart 2013. u 12.19
valjda ima izlaz iz te tvoje krize

psihijatri lece po kalupu...a svi mi imamo razlicite otiske prstiju..a kamo li vijuge u mozgu

Mesecev_sin
20. mart 2013. u 15.06
Ma ne brinite prijatelji. Izlaz je u nama samima. Mi smo tako stvoreni da sami sebi pravimo probleme, ali i da ih sami resavamo. A psihijatri rade svoj posao. Kao automehanicari, po kalupu sto rece Anakonda.Pozdravljam vas.
Mesecev_sin
25. mart 2013. u 04.12
Wenn alles vorbei ist,,
und du dein Leben
vergoldet hast,
wie ich meins,
ein alter man wird warten,
am ende deines weges.
Er wird warten,
aufgeladen
mit allen seinen Träumen,
wo alles möglich ist.
Mit allen seinen
Erinnerungen,
mit all seinen Leid.
Er wird warten,
lächelnd und mit Trännen,
weil er was anderes
nicht kann,
weil er was anderes
nie gelernt hat
Mesecev_sin
25. mart 2013. u 07.10
I još ne mogu,
da te prebolim,
poraze svoje nosim
k'o kamenje.
Ne mogu da te izbrisem,
iz glave,
sa svoga tela
i svoje koze.
Svako me jutro
podseti na tebe,
iz snova u kojima
si samo ti.
Naše nerođeno dete,
nasi planovi...
Sve je to bila
samo kratka epizoda,
sa kojom bi trebalo
da skoncam i svrsim,
ali ne mogu.
Ti si moja neizzivljena ljubav,
moj prerano
prekinuti let.
Ti si moja
u svakom pogledu,
moja rana, i moj cvet.
Evo već je godina duga,
a mene je sve manje,
sve veca je samo moja tuga,
a bedno i očajno moje stanje.
Znam da se sve
desava s razlogom nekim,
ali ne znam sto si se
desila ti.
Cemu?
I opet suze krenu.
I opet jecaj,
i bol sto pritisne teško,
na dusu.
Svih mojih ljudi,
kojih vise nema,
setim se tad.
I zalim,placem,
vristao bih od bola.
Al' čemu?
Opet te suze krenu?
Nikad te neću moći,
zaboraviti.
Nikad neću tu proslost,
za sobom ostaviti.
Idi, i budi srećna,
nekome drugom budi
dobra žena.
Ne mogu da te mrzim,
možda bi lakse bilo,
ali ne mogu.
Ja nisam rođen za mrznju.
Ne mrzim čak ni one,
koji su me lagali,
iskoristili, povredili,
po meni pljuvali,
ruzno mi govorili,
vredjali.
U mene pucali.
Ja ni njih ne mrzim,
ne umem to.
Pa kako tebe da mrzim,
kad sam te tako jako
zavoleo?
Idi, budi srećna,
nekome drugom
radjaj sinove i kceri,
ja ti to od srca želim.
Samo idi.
Mesecev_sin
25. mart 2013. u 16.23
Ja živim sam. Nemam prijatelje, nemam drugove. Umrli su. Neki su poginuli, neki umrli od raznih bolesti, a neke sam ja ubio. Meni su ostala samo secanja. I gitara. Ona me jedina nikad nije ostavila. Vucem je sa sobom kao i ovaj teski tovar pun emocija koje me vuku na dno. Gitara i ove reci kojima sebi olaksam poneki trenutak ove beskonacne agonije. Ja u stvari živim trenutke. Ja nisam ziv u svakom trenu. Vise sam mrtav, a samo ponekad dajem znake zivota. To je stanje sizofrenije i privremene smrti. Niko me ne poznaje. Niko me ne vidi. Ne zalim sebe. Samo pricam.
Mesecev_sin
06. maj 2013. u 17.09
Samoća je moj sopstveni izbor. Prošao sam kroz razne nevolje, droga, alkohol, kurve... Bacao pare na sve strane, tražeći Ljubav. Ženio se, decu pravio, gradio i rušio ali mira nisam našao. Nijedna žena nije umela da mi pruži to što sam hteo. A verujte, nisam ja puno tražio od života. Samo malo. Malo Ljubavi, POštovanja, Razumevanja. Nisam to našao. Žao mi je, možda grešim. Evo ovim putem se izvinjavam ako grešim, ali ne verujem. Previše sam dobro upoznao život i ljude da bih grešio u tim procenama. Nisam odustao. Još uvek tražim. Promenio sam kontinent, možda ću uskoro i planetu. Jer Srce ne zna za granice. Ne postoje. Naći ću te makar među zvezdama, makar na kraju puta, ali naći ću te. Budi sigurna da se od mene ne možeš sakriti, jer ja uvek idem do kraja. Sa jednom nogom, sa pola noge, bez ruku, bez glave ali domilim do svog cilja. Zmija će sad da me kritikuje i da mi govori kako sam razmažen i volim skupu hranu. A ja se još uvek hranim mrvicama koje su ostale od onih za koje sam mislio da su prave i da se možemo večno voleti. Samo sam malo tražio. Spavao po autima, podrumima, pod šatorima, u kafanama, na klupama... Sve sam preživeo. Nije hteo Bog da me sebi uzme. Hoće da me nauči pameti pre nego što me u svoje Carstvo primi. A ja, mepopravljiva budala, boem, pesnik, muzičar, pisac... Idemo dalje, tražimo dalje.
Biljana
16. jun 2013. u 09.54
Ne postoje dovoljno jake reci za sve napisano, ja ću se posluziti mudrim mislima Mese Selimovica:

-Ствари не постоје док се не кажу.
-Ствари не могу да се кажу док не постоје.

Svako dobro, i sto rece jedan drugi poznati (ja bih ga svrstala u aforisticare)- parafraziram- teško je biti sam, od toga je samo gore kad su dvoje sami...
Mesecev_sin
24. jun 2013. u 11.27
Pa hvala za želje. Samoća je teško stanje. Al evo obećavam sad ću postaviti novu, veseliju temu. Pa da vidimo kako ide. Pozdrav i tebi Biljana.
Biljana
24. jun 2013. u 20.49
Nema na cemu, bilo mi je izuzetno zadovoljstvo i ne treba pogresno da shvatis, veoma mi se dopalo ovo sto si napisao,način, realnost puna senzibiliteta nade (ipak), i ne znaš kako sam u pojedinim trenucima bila blizu...
No, cekam i nešto veselije, ja sam često ovde, čitam, volim kako pišu neki ljudi, ali se retko javljam...Nije do mene, ali, i za tugu i za sreću potrebna je dusa, a Ti i Tebi slični, imaju je, pozdravljam ih, kao i Tebe.
„Vidimo” se:)
Dona-Kaja
(Golden one day, Golden everyda)
17. jul 2013. u 00.35
Moram da ponovim ovo:

Zašto su retke i prave duse uvek tako nesretne???

Zašto svi sve manje i manje imaju tu moc da prepoznaju pravu dusu?

Zašto su za mnoge na ovoj planeti vremena tako prazno-suplja i svedena na par mamaca kao sto su zadovoljavanje ega preko para i zeksa?

Zašto je ogorcenost otela mesto velkodusnosti?

Zašto kad duga i dalje izlazi posle kise a rosa se radja u jutra rana?

Covek je najnesavrseniji proizvod Boga!

Meni nikada covek, neće moći da bude ucitelj! To može samo zivotinja jer ima vise smisla u svojoj dlaci nego covek u celom svom biću!

Pa opet, to sve nije trebalo da bude tako, mislim nije planirano ali et tako je ! Desilo se !

:)
Mesecev_sin
17. jul 2013. u 15.34
Iju! Bravo.
Dona-Kaja
(Golden one day, Golden everyda)
17. jul 2013. u 22.51
Pisi mesecev-sine, pisi...Tvoja misija je da ulijes svim izgubljenim dusama svetlost. Da je se sete i da zapostave mrak sem onaj koji se desava kada sunce prirodnim putem zadje. Tvoja zivotna misija je to, da probudis iz ucmalosti i dubokog sna ove uspavane duse koje haraju beznadezno svetom gajeci svoja ega i gubeci zauvek sebe, a da ni ne slute ništa!
Njihove duse će se probuditi kada možda već bude kasno i kada sunce kaže : e pa za inat se vise neću radjati!

Samo ako im to kažemo sada, oni će se srditi gubiti dragoceno vreme pretacuci iz supljeg u prazno dok ni pola ,čak ni od toga neće razumeti!
Zar to nije strasno???

Zato pisi, ti bar to možeš učiniti, pisi i budi ih, jer...nikad se ne zna...možda se neko i probudi...to je tvoja misija

Setih se Branka Milkovica i ove predivno istinit pesme:

Budim je zbog sunca
koje objašnjava sebe biljkama
zbog neba razapetog između prstiju
budim je zbog reci
koje peku grlo, volim je usima
treba ići do kraja sveta
i naći rosu na travi
budim je zbog dalekih stvari
koje lice na ove ovde
zbog ljudi koji bez cela
i imena prolaze ulicom
zbog anonimnih reci, trgova
budim je zbog manufakturnih pejzaza,
javnih parkova
budim je zbog ove naše planete
koja će možda biti mina
u raskrvavljenom nebu
zbog osmeha u kamenu
drugova zaspalih između dve bitke
kada nebo nije bilo vise
veliki kavez za ptice nego aerodrom
moja ljubav puna drugih
je deo zore koju budim
budim je zbog zore, zbog ljubavi,
zbog sebe, zbog drugih
budim je, mada je to uzaludnije
negoli dozivati pticu zauvek sletelu

Sigurno je rekla: neka me trazi
i vidi da me nema
ta žena sa rukama deteta,
koju volim
to dete koje je zaspalo
ne obrisavsi suze koje budim
uzalud, uzalud, uzalud
uzalud je budim
jer će se probuditi
drukcija i nova,
uzalud je budim
jer njena usta
neće moći da joj kažu
uzalud je budim
ti znaš, voda protice,
ali ne kaže ništa
uzalud je budim
treba obecati izgubljenom imenu
nečije lice u pesku

ako nije tako odsecite mi ruke
i pretvorite me u kamen.

:)
Mesecev_sin
18. jul 2013. u 11.24
Moja dobra Dona Kaja. Hvala, hvala i još jednom hvala. Nama paćenicima je svaka podrška neophodna. Mi ne tražimo novac ni bilo kakvu materijalnu nadoknadu. Nagrada nam je kad se ljudi probude, progledaju, shvate. Mada teško je to, i ja bih voleo da sam masa i da ne osećam to što osećam. Da i ja otaljavam svoje dane u mraku svakodnevnice i da ne shvatam ono śto shvatam. Ali to je moj krst, koji moram da nosim, jer mi ga je Gospod dao. Da plačem i patim zbog tuđe muke. Da sam pijan a trezan od svih boli i nepravde koje vladaju ovim svetom. Da se smejem i radujem tuđoj sreći jer je osećam kao svoju. Hvala ti što razumeš. Hvala ti što si čovek.
Dona-Kaja
(Golden one day, Golden everyda)
21. jul 2013. u 01.29
Razumem jer sam jedna od ... vas. hehehe verovali ili ne :)

Pisimo!!!

Love!
 Komentar Zapamti ovu temu!

Looking for PomPom Keychains?
.