Diskusije : Književnost

 Komentar
On the road
MC_
(Bihilist)
09. mart 2013. u 11.57
On the road, II deo, prvi deo je prica „BABA”



Osećao se vrlo ugodno u svom automobilu. Nije to bilo neko telesno zadovljstvo već osećanje predvidljivosti kretanja. Osećaj pune kontrole nad motorom i sopstvenim životom. Mala promena položaja njegove noge dovodila je do ubrzanja, do neponovljivog osećaja kad te sila motora snažno gura unapred. Brzina, kao boginja s akojom se venčava, postajuči mladim i obesnim bogom, promicanje objekata pored puta, horizonta, planina, neba, sve ga je je to činilo veoma zadovoljnim samim sobom.



Miroslav M. Bio je jedan od onih mladih istočnoevropskih poslovnih ljudi koji su se zaposlili u zapadnim firmama, koji su znali jezike i pohadjali odgovarajuće kurseve menadžmenta, koji su se zbog svega toga smatrali uspešnim, dobro plaćenim i kojima su svi zavideli. Voleo je da radi sa strancima, voleo je njihove hladne, proračunate manire i isto tako prezirao je ovdašnji prost i pokvaren puk, tako neurban i glup. S vremena na vreme napuštao je glavni grad gde je bilo sedište Kompanije i odlazio na par dana u zaprložene provincijske gradove. Tamo, u nevoljenoj nedodjiji, bili su resursi za koje je njegova matična kompanija bila vrlo zainteresovana. Pijaća voda, minerali, poljoprivredno zemljište. Svi su te sirovine bile u grubom, nemerketizovanom stanju, nedostupne bogatim potrošačima Zapadne Evrope i sve je to njegova Kompanija, kupovala, izdavala na upravjanje podizvodjačima koji su je crpli, kopali, razbijali, preradjivali, ubijali i na kraju pretvarali u gotov proizvod. Ipak, ma kako važni za njegovu karijeru, ti dani u provinciji, daleko od splavova, kafića i klubova glavnog grada bili su za MIroslava posebno odvratni. U provinciji kao da se još živelo u nekom starom, zaboravljenom vremenu, u neradu, sirotinji, oskudici i gde je sve umiralo i padalo, a rastao jedino broj mladih i agresivnih narkomana. Mladih žena za koje je Miroslav posebno bio zainteresovan skoro da nije bilo, samo one iznad četrdesetpet, sve druge behu podvile rep i zbrisale u glavni grad da tamo rade kao frizerke, prodavačice, be...isiterke, manikirke i obavljaju druge važne uslužne delatnosti potrebne gradskoj gospodi. Nije Miroslav M, voleo te sirotinjeske hotele, propale sobe, uvek jednu te istu kuhinju, opsesiju roštiljom, narodnom muzikom, jagnjetinom i pričama kako se nekada živelo bolje. Tom ej poslu pristupao kako da mora da otpuši začepljeni kanalizacijski odvod ili nešto slično. Bio je to posao koji se svakako morao uraditi i za to ga je Kompanija i plaćala. Par dana naprijatnosti i onda pisanje izveštaja u sjajnom uredu, enterijer kojiga privlači i fascinira, još od prvog dana, miris sintetičkih podnih odloga, zujanje klimatizacije. Prijatnost, zaštićenost. Ergele mladih, atraktivnih pripravnica koje se upinju da budu primećene. A on viso, lep, lepo i s ukusom obučen. To je bio pravi svet Miroslava M. A ovo danas, ovaj loš put, ovo i nije stvarnost, ovo je samo izazov na putu njegove karijere. „I to će proći”, razmišlja Miroslav M. dok ulazi u krivinu, poslednju krivinu pred ulazom u učmali grad, krajnje odredište njegovog puta...



Brzo se spustio u varošicu. Bio je pijalni dan i seljaci su vukli na sebi nekakve stoličice, lopate, korpe, robu koju su prodavali „jeboga”, pomisli Miroslav, „kao pre sto godina”. Nije bilo baš mnogo dece, osim nekih cigana koji su duvali balone ispred kineske radnje u centru. Dalje je sve bilo isto. Snishodljivi recepcioner, matore sobarice i soba koja mirise na plesan i užeglu mast.

MC
 Komentar Zapamti ovu temu!

Looking for Chakra Necklaces and Bracelets?
.