Diskusije : Književnost

 Komentar
Ocevi i oci
nebojsa2
01. mart 2013. u 16.49
Da li je ovaj roman odusevio još nekog kao mene? Jedan od najboljih srpskih romana koji mi slučajno dodje u ruke. Pricitao sam odmah i Prijatelje sa Kosancicevog venca, a pokusavam da nabavim sve ostalo od Selenica.
Preporucujem svim ljubiteljima srpske knjizevnosti.
tajka
(trener)
01. mart 2013. u 22.35
Pročitano pre 30g))
Super je.
escada
(.)
01. mart 2013. u 22.39
Selenić je bio vanserijski, odličan pisac i dramaturg.
Očevi i oci, sjajan roman. Posle čitanja, dugo me je držao.
Kosančićev venac je, Selenićevom dramaturgijom, napravljen kao odlična predstava Ateljea 212 gde se tražila karta više.
Selenić je otišao, kako bi rekli, pre vremena. Za nas na zemlji žalost.
Za one gore, legende naše književnosti i glumišta, negove drugove koji nas gledaju odozgo ... još jedan za prefarans i zezanje.
Srpskoj književnosti nedostaje Selenić. I uvek će.
Nadam se da je Bog bio milostiv i podario mu rajsko naselje koje je zaslužio.
Slava mu.
nebojsa2
02. mart 2013. u 14.28
Hvala Vam drugari, mislim da nema covjeka kome se ovo ne svidja.
Još jedno pitanje: da li ste procitali Timor mortis, čuo sam da je prilično teško stivo, a volio bih da čujem Vase mišljenje prije citanja.
nebojsa2
05. mart 2013. u 15.20
Tajka, posto si davno procitao, da ti prepisem par rijeci iz pomenutog romana vezanim za tvoj grad, a koji i ja mnogo volim.
Svaka slučajnost je namjerna:)

Beograd je postao grad u kome ni jedan covek, nijedan stari ni novi drustveni sloj nije na svom pravom mestu. Studenti služe kao kelneri, penzionisani cinovnici prodaju djindjuve i opravljaju kisobrane, ljudi koji ni svoje ime ne umeju valjano potpisati dizu mnogospratne palate, gomilaju se kapitali za koje niko ne zna odgovor na pitanje: odkud i kako? – a u isto vreme mnogi naucnik, profesor, zanatlija pita se posle petog u mesecu šta će sutra rucati. Sve je u zadihanoj jagmi i jurnjavi da bi se zahvatilo sto vise sa sto manje zasluge i truda. Neobrazovani i nesposobni otimaju mesto kadrima i ucenima, čitavo drustvo izdeljeno je u grupe u kojima se uzajamno pridržavaju rodbinskim, kumovskim, plemenskim, partijskim vezama, a sve drugo sto nije u tom orijentalnom klupcetu ti meni ja tebi bezobzirno se gura u stranu gde god pogled zaustavis.

Samo se kisobrani više ne popravljaju.
tajka
(trener)
05. mart 2013. u 18.56
Hvala Nebojša.
Baš tako kako je navedeno ...
kad reče kišobrani..he heh evo za tebe malo ...
...
... Međutim ovaj drugi događaj više je ličio na pohvalu meni. Bio sam slučajno sam na kratko kod kuće kad sam čuo sa ulice ono dobro poznato:
„Popravljamo stari lonci, kišobrani, akumulatoriiii stariii Kupujemooo!
Cigani ‘laganica’ prolaze ulicom nudeći na sav glas raznorazne zanatske usluge.
-Majstore, stani malo.
Mahnem i zaustavim ‘cigu’ žaleći što mama nije tu a baš nam treba pomoć.
- Čekaj da nađem, ima neko posuđe na koji se mama žali pa da popraviš.
Siguran da sam čuo neki dan kako je zagoreo kupus jer se ćale uspavao dok ga je kuvao, pa oću dobro delo da napravim i da budem od koristi mojima.
”A gde ti majka, je si sam„?
Oće ciganin da vidi sa kim posao sklapa. Nikako da nađem bušan lonac a znam da je keva pričala žaleći se da tečnost curi iz jedne od šerpa. Jedva nekako izaberemo malo oštećenu vanglu a ciga se sad uvukao u kuhinju pa slobodno pretura po kredenacu kao u svojoj kući predloživši još nekoliko posuda za popravku. Cenu smo lako pogodili jer sam znao koliko ima para ispod posteljine. Sa svojih 7 godina nisam znao da li je zelena novčanica od 500 dinara neka posebna vrednost a znao sam kao što rekoh gde stoje. Na sreću dođe komšinica tetka Rada, ‘Belićkova’ baka, jer je čula neku tarapanu sa ciganima na dugom ulazu našeg zajedničkog paviljona pa se brže bolje umešala. Kad je videla da sam sam sa odraslim čovekom u pola posla njenom iznaneđenju nije bilo kraja. Ona je inače iskusna kuvarica što se tiče šerpi a lonaca posebno. Kad joj se jednom prilikom požalila moja mama da nema šta da skuva jer joj tata ništa pod milim Bogom nije ostavio u kući ona je nju lepo naučila:
-Ti Ljubo’ pristavi lonac pa ga napuni vodom. Stavi na šporet i uživaj.
Kad je došao Mića umoran sa posla i pitao ženu šta ima za ručak ona ga je rukom uputila ka šporetu gde je stajao lonac. Kaže mama da je tata gladan i pun nade podigao poklopac već oblizujući svoje tanke brkove a onda se začuđeno zablenuo u vodu progutavši ‘vazduh knedlu’ dok mu je ona svojim ‘oštrim jezikom’ pojašnjavala:
”Šta si ostavio to si našao.„
Tek da mu ‘zaprži praznu čorbu’ svojim darom za dosetke, blago klimnuvši glavom. Bez reči ali uz uzdah ćale je izašao iz kuće, uzajmio se kako je znao i umeo u komšiluku pa doneo sve potrebno da se skuva valjan ručak.
Uspela je nekako tetka Rada svađajući se da ublaži i urazumi cenu a ciga je na moje oči prvo izbušio pa onda zatvorio rupu na dnu šerpe što mi je bilo malo čudno? Kaže:
-Vidiš ovde ne valja, trulo, rdja, mora da se menja i ovo i ovo.”
Ja klimam znalački glavom a stvarno ima nešto crno na dnu lonca mada ne znam šta je. Valjda tako treba? Pa što bi čovek lagao dete? Ode lutajući majstor dalje na teren a kad su se vratili matorci kući i saznali za priču od tetka Rade, onda se kućom orio ćaletov glas kad god dođu gosti:
„A moj ti Neša kao pravi domaćin..ha ha ha ha ha, iskusno svratio cigane sa ulice u kući da popravi posuđe..ha, ha, ha!
-I još se cenjka!
Stvarno mi nije jasno zašto nisam dobio dobre batine? Trebalo je. ”
nebojsa2
07. mart 2013. u 13.34
Nisam znao da su se i serpe popravljale:)
Evo ti još jedan citat, a ti se opet nadovezi sa pricom:)

Malo je naših intelektualnih ljudi prozrelo tajnu radna uspeha: poslovnost i prava vremenska rasporedjenost jedini dovode do većih rezultata. Ali takve, radine i pedantne stvaraoce, nasa sredina smatra duhovnim strancima: Nije to nas covek. - Biće da je germanska porekla, ili neki melez. A, možda je i Jevrejin. Pazi ti samo kako taj radi! Ima on neki cilj, ne boj se. A kada se nadju pojedinci koji se sirinom svojih radnih planova uzdignu nad uskim okvirima nacionalnim, svaki ko ikako može i ne može, potrcace da se baci kamenom za njima. Tesla, Jagic, Bukovac i mnogi drugi morali su bezati iz zemlje, koliko ih je davila njihova najbliza, većinom kolegijalna okolina. Teško će se naći zemlja u kojoj bi se rad susretao sa tolikom podozrivoscu. O pomaganju ili nekom podupiranju rada, kao korisna za celinu, nećemo ni govoriti. Njegova stvar, ili Njegova licna ambicija, - tako se taksira rad i onda kada je na dlanu da je taj rad u interseu svih.

Evo još ovo Rachel: U obrnutoj proporciji prema radinosti stoji kriticnost: Srbin je rođeni kriticar. Lena neproduktivnost i zavidna pakost najbrzi su i najstrozi kriticari, a olakom kritikom spasava se iluzija o sopstvenoj genijalnosti. Vecina plitkih i razlivenih naših sveznadara kreće se u samim malim zbrkanim i nepovezanim krugovima bavljenja, samo ne u dubokoj, trajnoj i poslednjoj liniji rada i stvaranja, i zato nas stvaralac po pravilu izgara i stari neverovatno brzo.

U Beogradu, 1985 godine.
 Komentar Zapamti ovu temu!

Looking for Unicorn Gifts?
.