Diskusije : Književnost

 Komentar
Marš na Drinu.
No-1
21. januar 2013. u 13.00
Krv se lila Drinom zbog slobode.

ISPOVEST: Ja sam napisao Marš na Drinu!

Pravnik Miloje Popović (76) za Kurir otkriva da je 1964, inspirisan ljudima koji su 1914. poginuli na Ceru, čuvenu kompoziciju obogatio rečima.

„Tekst za ´Marš na Drinu´ jesam ja pisao, ali glavno je ispisala krv mladih ljudi koji su poginuli na Ceru. Oni su najzaslužniji i osnovna inspiracija. Davne 1964, dok sam bio predsednik KUD ´Lola Ribar´, naš hor je želeo da izvede Marš na Drinu povodom pedesetogodišnjice Cerske bitke.

Imali smo kompoziciju Stanislava Biničkog bez teksta, pa sam odlučio da ja napišem reči”, počinje priču za Kurir autor teksta čuvenog „Marša na Drinu” Miloje Popović Kavaja (76), pravnik iz Beograda. Njega ne pogađaju nedavne pobune Bošnjaka i optuživanja da je srpska pesma fašistička, već ih tumači kao političku igračku.

„Takve pojave su više zloupotrebe jer pojedini to koriste kao alibi za politička optuživanja”, kaže Popović.

Nakon gotovo sto godina otkako je „Marš na Drinu” komponovao Stanislav Binički popularnost pesme samo raste, čak je za srpsku Novu godinu izvedena pred generalnim sekretarom Ujedinjenih nacija Ban Ki Munom, a zahvaljujući predsedavajućem u Generalnoj skupštini UN Vuku Jeremiću, koji je organizovao proslavu.

„Kada sam odlučio da napišem tekst, znao sam da je to ozbiljan poduhvat, trebalo mi je da radim na tome, da uklopim reči i pokušam da dočaram šta je Binički želeo da kaže. Zapravo, ja sam pokušavao da dešifrujem šta je muzika poručivala”, priča Popović. Da je uspeo u tome i da se marš uvukao u svačije srce, govori podatak da ni Josip Broz Tito nije ostao imun na čuvene stihove.

„Tačno je, Tito je svojevremeno rekao: ´Ja volim ovu pesmu i rado je slušam´”, kaže Popović i dodaje da pre 50 godina, kada je pisao tekst, nije mogao ni da sanja da će se njegove reči oriti na punim stadionima, pa čak i u Generalnoj skupštini UN.

Ljudi uglavnom sumnjaju da je poznate stihove napisao pojedinac, mnogi su čak zbog toga izgubili opklade.

„Kada u društvu pokažu na mene i kažu: Ovaj je napisao reči za ‘Marš na Drinu’, niko ne veruje! Ljudi kažu da nema šanse, neki su se čak i kladili, ali su izgubili opklade”, navodi Popović.

Jeremić zaplakao!
Predsednik Generalne skupštine UN emotivno je ispratio izvođenje „Marša na Drinu” 14. januara, ali je ostao dostojanstven i priseban. Juče, dok je gledao reprizu koncerta, međutim, nije izdržao:

„Ja tamo nisam smeo da plačem zbog gostiju, ali ovaj put nisam izdržao... Hvala vam, momci i devojke iz Viva voksa, jako smo na vas ponosni!!!”, napisao je Vuk Jeremić na Tviteru. Kompletan tekst

Marš na Drinu

Tiho, spuštala se letnja noć
Na Cer, na tu gordu planinu.
Čak i divlja zver gubila je smer
Zbog čudnog straha -
Da će smetat četama
što kreću se bez daha.

Drini, Savi, svuda gde je plač,
Tamo hita britak, srpski mač,
Samo laki bat
Niko nikog zvat te noći neće
Dok se vojska proplancima i brdima kreće.

Sred tog mraka
Preko obronaka
Svakog srce mori
Svakom vatra u grudima gori
Da se odmah bori.

U toj zemlji gunja, opanka
Gde su zore večno crvene
Nikad boj ne spi
A kad žito zri
Tad bez prestanka
Svuda se čuje pesma tanka,
pesma od uranka.

Jedan rat tek što je prošao
Drugi je sa letom došao
Tuđin je za tren
Kao neka sen iz mrklog mraka
Prekinuo letinu i pesmu devojaka.

Nije teško
Za seljaka, đaka
Za pravog junaka
Iz veselja, kola devojaka
Latit se pušaka.

Borac svaki nema pušku, ne
Ali nosi srce planine.
Borče, drži steg
Tuđin će u beg se brzo dati
Ponovo će sunce Šumadiju obasjati.

Zov junaka s bojne Drine te
Sve se ori, sve do daljine.
Svuda, svaki puk
Puške, trube zvuk i juriš pravi
Pevala se pesma rata, slobodi i slavi.

Pucaj, momče
Majka ti ne plaka
Jer je kuća svaka
Dala Ceru po jednog junaka
Oca, sina, brata.

Na Cer pođite sa snagom svom
Znajte, vi branite rod i dom
Svud’ je poklič, zov
Taj viteški kov starca, momaka
To je oganj što ga nose od svojih predaka.

U boj krenite junaci svi
Kren’te i ne žal’te život svoj
Cer da čuje tvoj, Cer nek vidi boj
Reka Drina - slavu, hrabrost
I junačku ruku srpskog sina.

Napred, borče
Brani svoju zemlju
Ne daj, nikad ne daj
Za nju život uvek rado predaj
Ali je nikom ne daj!

Poj, poj, Drino, vodo, hladna ti
Pamti priče kad su padali
Pamti hrabri stroj
Koji je pun ognja, silne snage
Proterao tuđina sa reke naše drage.

Poj, poj, Drino, pričaj rodu mi
Kako smo se hrabro borili
Pevao je stroj,
vojev’o se boj kraj hladne vode
Krv je tekla
Krv se lila Drinom zbog slobode.
Anakonda
(Ne leti se na usisivac)
21. januar 2013. u 22.24
More mars sa drine
Vilojka
22. januar 2013. u 16.38
No1, Momcilo Nastasijevic je dobro rekao „..Na koju melodiju covjek neposredno uzdrhti - te je majke sin. ” Zato me uopste ne cudi da Bosnjaci i Hrvati nemaju ama bas nikakokvog postovanja ni razumijevanja prema pjesmi koja će pronaći put do srca svakog Srbina. Pogotovo kada se ona ovako javno izvede pred UN :)
Drugacije ne bi ni mi Srbi reagovali da se kojim slučajem izvela „Lijepa nasa”, zar ne?

Što se tiče same pjesme ona ima vece znacenje sa duhovne nego sa tehnicke strane. Ako i postoji neki propust sa tehnicke strane on se potpuno gubi u svjetlu istorijskog dogadjaja koji bez obzira na vremensku distancu još uvijek budi emocije među Srpskim narodom naviklim na stradanja kroz vijekove.
Zahvaljujuci spoju muzike i rijeci mi ne samo da slusamo i prepoznajemo tragicne razmjere tog dogadjaja već i emotivno reagujemo na njega. Razumijem zašto je Vuk plakao. I ja bih plakala i ponosno uzdignula glavu da je negdje na javnom mjestu ova melodija doprla do sluha onih koji u svemu vide „četnicku tvorevinu”. I dok oni prijeteci dizu kaziprst vjerovatno bih i ja (diskretno) pokazala srednji prst :)

Rijeci pjesme samo su upotpunile i obogatile ovu muzicku tvorevinu koja bi i bez njih nadzivjela vrijeme u kojem je nastala. U ovom slučaju rijeci imaju tu moc da u nama izazovu slikovitu predstavu koja će u skladu sa muzikom da dopre do onog najdubljeg kutka našeg bica iz kojeg izviru i patriotizam i rodoljublje i nacionalni ponos. Taj osjecaj se ne može opisati niti se bilo kojim nacinom može prodrijeti do srca onih koji nisu dio tog naroda, kulture i tradicije.Zato oni reaguju ovako kao sto su reagovali. Ništa novo.

Pjesnik je na sebe preuzeo veliku odgovornost da u već unaprijed komponovanu muziku umetne rijeci. Taj način je mnogo zahtijevniji i naporniji da bi se rijeci uklopile u već postojece okvire. Trebalo je uloziti mnogo rada da bi se ispunili zahtjevi i metrike i muzikalnosti. A da bi sve opet odisalo harmonijom.
Tu i tamo (slusajuci izvodjaca pjesme) tačno se osjeti koje su rijeci (ili otpjevani slogovi) tijesno uklopljeni u muzicki okvir.Ali to uopste ne umanjuje snagu izraza jer cjelokupna pjesma i te kako odise istinskim tonom i priblizava nam vrijeme i dramu ljudske borbe koja se ne razlikuje puno od one prije dvadesetak godina.
Čini se da je ova pjesma ubojitije oruzje od svih onih pregovora i (is)praznih rijeci na kojekakvim sastancima UN:)

No-1
22. januar 2013. u 23.44
Vilojka...hvla for coment.

Na Gazi-Mestanu

Silni okopnici, bez mane i straha,
Hladni k'o vas oklop i pogleda mrka,
Vi jurnuste tada u oblaku praha,
I nastade tresak i krvava trka.

Zaljuljano carstvo survalo se s vama.
Kad oluja prođe vrh Kosova ravna,
Kosovo postade nepregledna jama,
Kosturnica strasna i porazom slavna.

Kosovski junaci, zasluga je vasa
Sto posljednji beste. U krvavoj stravi,
Kada trulo carstvo oruzja se masa,
Svaki les je svesna žrtva, junak pravi|

Danas nam kažu, deci ovog veka,
Da smo nedostojni istorije naše,
Da nas zahvatila zapadnjacka reka,
I da nam se duse opasnosti plase.

Dobra zemljo moja, lažu| Ko te voli
Danas, taj te voli. Jer zna da si mati;
Jer pre nas ni polja ni krsevi goli
Ne mogase drugom svesnu ljubav dati.

I danas, kad dodje do poslednjeg boja,
Neozaren starog oreola sjajem,
Ja ću dati zivot, otadzbino moja,
Znajuci šta dajem i zašto ga dajem...

M.R
No-1
23. januar 2013. u 00.00
Republika srpska,ima talenat..a ja sam plakao u tudjini.

http://www.youtube.com/watch?v=kQscFiHNcT8&NR=1
 Komentar Zapamti ovu temu!

Looking for Oil Diffuser Bracelets?
.