Diskusije - Forumi

+0 / -0 0

Ljubav naših starih.

No-1

19. januar 2013. u 21.48

Pismo jednog dede svojim unucima...

Živite punim plućima, pomažite ljudima kad god možete, radite posao koji volite i uvek recite drugima koliko vam znače.

Pisac i pesnik Džejms K. Flanagan iz Njujorka ostavio je svojim unučićima, od kojih najmlađe ima pet, a najstarije 11 godina, pismo sa brojnim savjetima koje je stekao tokom svog dugog životnog iskustva. Trećeg septembra 2012. on je iznenada preminuo od srčanog udara, a pismo je objavljeno uz dozvolu njegove kćerke Rejčel Kreigton.

Dragi Rajan, Konor, Brendon, Čarli i Meri Katarina,

Moja draga i mudra kćerka Rejčel tražila je od mene da zapišem neke savjete za vas, one koje sam naučio u životu. Počinjem ovo pismo 8. aprila 2012, tačno na moj 72. rođendan.

1. Svako od vas je najljepši dar od Boga vašoj porodici i cijelom svijetu. Sjetite se toga uvijek, naročito kad sumnjate u sebe i kad ste obeshrabreni.

2. Ne plašite se nikoga i ničega i živite punim plućima. Slijedite svoje želje i nade bez obzira na to koliko su teške i koliko se razlikuju od tuđih. Ljudi često ne rade ono što žele ili što bi trebalo jer konstantno razmišljaju šta će drugi misliti ili reći.

I zapamtite još jednu bitnu stvar - ljudi koji vam ne donesu pileću supu kad ste bolesni ili ako nisu pored vas kad ste u nevolji, nisu bitni!

3. Svi smo mi sasvim obični ljudi. Neki nose preskupu odjeću ili imaju velike titule ili moć i misle da su iznad svih ostalih, ali nije tako. Oni imaju iste sumnje, strahove i nade, jedu, piju, spavaju i prde, kao i sav normalan svet.

4. Kad porastete i dobijete djecu, uvijek imajte na umu staru irsku poslovicu: Hvalite djecu i ona će cvjetati!

5. Budite dobri i uvijek pomažite ljudima - naročito slabijima, onima koji su uplašeni i djeci. Svi oni nose neku svoju tugu i potrebno im je vaše saosjećanje.

6. Nemojte se pridružiti vojsci ili bilo kojoj drugoj organizaciji koja vas trenira da ubijate. Rat je zlo. Sve ratove su započeli stari ljudi koji su prevarili mlade muškarce da mrze i ubijaju jedni druge. Starci prežive i kao što su započeli rat olovkom i papirom, završavaju ga na isti način.

7. Čitajte knjige koliko god možete. One su predivan izvor uživanja, mudrosti i inspiracije.

8. Uvijek budite iskreni.

9. Putujte kad god ste u mogućnosti, posebno dok ste mladi. Ne čekajte da imate dovoljno novca ili dok se sve kockice ne slože. To se nikada, ali nikada ne dešava.

10. Izaberite posao ili profesiju koju ćete voljeti. Naravno, biće i teških momenata, ali posao mora da vam bude uživanje.

11. Ne vičite! To nikad ne uspjeva, a vrijeđa i vas i druge. Svaki put kad sam vikao, doživio sam neuspjeh.

12. Uvijek ispunjavajte obećanja koja ste dali djeci. Nemojte da govorite „vidjećemo” ako znate da je odgovor „ne”. Deca očekuju istinu, dajte im je s ljubavlju i dobrotom.

13. Nikad ne govorite nekome da ga volite ako nije tako.

14. Živite u harmoniji s prirodom: izađite napolje, obiđite šumu, planine, mora, pustinje. To je veoma važno za dušu.

15. Grlite ljude koje volite. Recite im sada koliko vam znače, ne čekajte da bude prekasno.

+0 / -0 0

No-1

20. januar 2013. u 12.28

...i ne čekajte da bude prekasno.

+0 / -0 0

prava-sprava
(metalostrugar)

20. januar 2013. u 19.55

----- 6. Nemojte se pridružiti vojsci ili bilo kojoj drugoj organizaciji koja vas trenira da ubijate. Rat je zlo. Sve ratove su započeli stari ljudi koji su prevarili mlade muškarce da mrze i ubijaju jedni druge. Starci prežive i kao što su započeli rat olovkom i papirom, završavaju ga na isti način. -----
...
Vidio sam već negdje ovo pismo... I mi stari kenjci bi mogli stosta nauciti iz, ama bas svake stavke, ovoga pisma...

Poseban osvrt stavljam na ovu copy/paste stavku... koju covjecanstvo nikako da nauci, nego čak pocesto i uziva u ratovima, koji se poslije opjevavaju i slave, itd...

Daleko od toga da se ne treba boriti za slobodu, nasa istorija je prepuna primjera nadirucih, Istanbula, Beca, Berlina, a i Vatikana, ali... to ne mijenja sustinu rata koju je ovaj deka opisao.

Rat i pocinju starkelje, a kada mladost izgine, starkelje ga i zavrse, rukujuci se sa starkeljama sa suprotne strane...

+0 / -0 0

No-1

20. januar 2013. u 23.56

Procitajmo još koji savet...

-Paradoks našeg vremena kroz istoriju je da imamo vece zgrade ali krace
zivce, sire puteve ali uza gledista.

-Trosimo vise ali imamo manje, kupujemo vise ali uzivamo manje.

-Imamo vece kuce i manje porodice, vise pogodnosti ali manje vremena.

-Imamo vise diploma ali manje razuma, vise znanja ali manje rasudjivanja,
vise strucnjaka ali ipak vise problema, vise medicine ali manje zdravlja.

-Umnogostrucili smo nas imetak, ali smanjili svoje vrijednosti
.
-Govorimo previse, volimo prerijetko, i mrzimo precesto.

-Dodali smo godine zivotu ali ne i zivot godinama.

-Stigli smo sve do mjeseca i natrag, ali imamo poteskocu da predjemo preko ulice upoznati novog komsiju.

-Savladali smo atom ali ne i svoje predrasude. Pišemo vise ali ucimo manje. Planiramo vise ali postizemo manje.

-Naucili smo zuriti ali ne i cekati. Gradimo vise kompjutera da sadrže vise
informacija, da proizvode vise kopija nego ikad, ali mi komuniciramo sve
manje i manje.

-Ovo su vremena brze prehrane i spore probave, velikih ljudi i sitnih
karaktera, brzih zarada i plitkih odnosa, luksuznijih kuca ali unistenih
domova.

-Ovo je vrijeme kada ima mnogo toga u izlogu a ništa u skladistu. Vrijeme
kada vam tehnologija može donijeti tekst, i vrijeme kada mozete
odabrati da li ćete ga podijeliti s nekim ili samo obrisati.

-Zapamtite, provedite nešto vremena sa vasim voljenima, jer oni neće biti tu
zauvijek.

-Zapamtite, recite poneku ljubaznu riječ onome koji vas gleda sa
strahopostovanjem, jer će ta mala osoba uskoro odrasti i otici. Sjetite se
da date topao zagrljaj onome kraj vas, jer je to jedino blago koje mozete
dati svojim srcem.

-Sjetite se da kazete, „Volim te” vasem partneru i vasim voljenima, ali
najviše od svega i mislite tako. Poljubac i zagrljaj će zakrpiti povredu
kada dolaze duboko iz vas.

-Dajte vremena ljubavi, dajte vremena razgovoru, i dajte vremena podjeli
vasih dragocijenih misli s drugima.

OSTANIMO MLADI!
- Odbacimo nebitne brojeve. To ukljucuje starosnu dob, tezinu i visinu.
Prepustimo doktorima brigu o tome. Zato ih i placamo.

- Cuvajmo vesele prijatelje. Losa raspoloženja nas jedino vuku ka
dnu.

- Nastavimo uciti. Naucimo vise o kompjuterima, vjestinama, vrtlarstvu, o
bilo cemu. Nikada ne dajmo mozgu da bude besposlen. „ Besposlen um je
radionica losega .” A ime losega je Alzheimerova bolest.

- Uzivajmo u jednostavnim stvarima.

- Smijmo se često, dugo i glasno. Smijmo se dok ne izgubimo dah.

- Suze se desavaju. Izdržimo, odbolujmo, i produžimo dalje. Jedina osoba
koja je uz nas čitav zivot smo mi sami. Budimo ZIVI dok živimo.

- Okružimo se onim što volimo, bila to porodica, ljubimci, uspomene,
muzika, biljke, hobiji, bilo šta. Nasi domovi su naše skloniste.

- Cijenimo svoje zdravlje: Ako je dobro, cuvajmo ga. Ako je nestabilno,
popravimo ga. Ako se ne može popraviti, nadjimo pomoć.

- Ne preuzimajmo krivicu. Krenimo na put do setalista, do obliznje
pokrajine, do strane zemlje, ali NE tamo gdje je krivica.

- Recimo ljudima koje volite da ih volite, u svakoj prilici.

I ZAUVIJEK UPAMTITE :
Zivot se ne mjeri brojem udisaja koje napravimo, nego momentima koji nam
oduzmu dah.

+0 / -0 0

Vilojka

21. januar 2013. u 18.05

Ah, još jedno pismo nekog dobrocudnog dedice koji svojim unucima otkriva toplu vodu i koje još (vidi cuda!) uz cerkinu dozvolu čak biva i objavljeno!Steta sto naše majke, babe , prababe, strine i tetke nisu imale tu mogućnost da njihovi savjeti budu objavljeni u pisanoj formi. Pa da ih nakon stotinjak godina nas dobri No1 uz pomoć copy/paste izbaci na svjetlost dana i veselo cilikne : „E, ovo morate procitati!”

Od tacke 1-15 ništa drugo do bla-bla-truc :„budite dobri, čitajte knjige, budite iskreni, ne ubijte, NE VICITE!!!,volite prirodu i ljude..”

I sad mi, kao, treba da se odusevimo nad ovim mudrostima , pogotovo nad onom kad deda Dzej govori o pilecoj supi kao mjerilu koliko nam je neko bitan.
Pa kaže „svi smo mi samo obični ljudi!”. Ma nije moguće. Pa nas još tjesi kako i oni u skupim odijelima spavaju , piju i (sram te bilo deda! ) prde kao sav normalan svijet !?

Putujte ako i nemate novca (aha, malo sutra), čitajte knjige (ma nema sanse), živite u harmoniji sa prirodom , radite posao koji volite, grlite one koje volite...yes, grandpa, yes !

Još jedna skrabotina u moru internetskih cirkularnih pisama :)

Diskusije : Književnost

Teslio

Društvo

Informacije

Zabava

Ostalo