Sećanje na jednu ljubav
MC_
(Bihilist)
09. januar 2013. u 04.33
Sećanje na jednu ljubav
Ljude na takozvanu ljubav asociraju različite stvari: filmovi, odredjene knjige, poezija, delovi odeće, bičevi, krv, cveće, hrana za pse, leptiri, oružje ili dobra porcija ćevapa. Međutim, mene na ljubav asocira jedan nebitni dogadjaj od pre mnogo godina.
Bilo je to u isfoliranom gradu, Beogradu. Leto, 34. stepena, jedan stari hotel, hotelski restoran. Ispijanje mineralne vode jer za drugo nemaš novca i onda pritisak u bešici. Naravno, neizbežan odlazak u hotelski WC u podrumu.
Prvo što opazite su gljivice i budj, niska tavanica i minimalno prisustvo smrada koje očekujete da bude daleko intenzivniji. I jedna starica, sasvim mala starica,kao miš mala. Jedan deda, kraj nje, miris dezinfekcionog sredstva, i kad još jednom udahnete shvatite da mokraca i dalje miriše i da se priroda iz naših života ne da ukloniti.
Baba i deda su eto večerali u WC-u. Za malim stolom na kome se ostavlja novac za naplatu obavljene male ili velike nužde stajala je šerpica se nečim što bi mogao biti pasulj ili djuveč, ili gulaš. Nisam se dugo pitao, svakako neko zinsko jelo.
Kada sam zavšrio i doneo novac, starci me pogledaše pravo u oči.
„Uf, uf, vrućina je” reče baba.
„Jeste”, rekoh, „baš je nezgodno”.
„Znate, mi živimo u Zemunu, u jednom potkrovlju, tamo je tek strašno. Ovde je ipa malo bolje. Malo je vlažno, nekad smrdi, ja polijem vode, tiho je.
”Teško je, teško je„, promrmlja deda svojom nepotpunom vilicom.
”A kad ogladnim„, nastavi baba sanjalački, ”on mi donese ručak, evo i ovaj put, brine se o meni.„
Starici se pogledaše pogledom punim nežnosti. Neka duboka toplina, trag nagomilanih godina, zajednički doživlaji, možda deca koja su se rodila i otišla, možda deca koju su čekali, a nisu se rodila, možda strah od smrti koja nepozvana nadire. Ko zna. Možda je deda zaista bio majstor u pripremanju gulaša. Možda. Ali kad mislim o ljubavi meni padne na pamet ta smrdljiva prostorija oivičena plavim budjavim, keramičkim pločicama i dvoje staraca koji se smanjuju u perspektivi dok se penjem uza stepenice prema izlazu.
MC”