Diskusije : Književnost

Komentar
Vizionar
Vizionar
(Vizionar)
19. septembar 2012. u 16.46
Sat

Imao je stari Manojlo sat . Veliki zidni sat sa kućištom napravljenim od trešnjinog drveta . Bio je okačen na zidu , licem okrenut ka Istoku .
Svakih sedam dana je Mnaojlo bi uzimao mekanu krpu i brižljivo brisao lakirane dijelo kućišta , govoreći -
„ Od vrenena samo prašina ostaje , ništa više .”
Nisam ga shvatao iako sam ponekad mislio , da razumijem tu njegovu mudrost , ako je i uopšte bila mudrost .
Mnogo kasnije shvatio da jeste . Sirova i ogoljena mudrost o neumitnosti kraja i početka .
Ali tada sam bio samo dječak željan spoznaje okoline , a ne njezine suštine .
I zazirao sam od tog sata.
Njegov gong , oglašavao se svakih sat vremena , oktucavajući tačan broj udaraca . Manojlo se prema toj mehaničkoj tvorevini odnosio kao prema nečemu živom . Nečemu što ima dušu i svoje vrijeme trajanja .
Jednom sam ga upitao , odakle mu taj zidni sat , ispričao mi je zagledan negdje u daljinu :
„ Prije negoli se moglo naslutiti da ćeš ti i biti rođen , ovaj sat je bio među ljudima . Mjerio je vrijeme , ispraćajući prošlo
oglašavajući sadašnjo i očekujući buduće . Stajao je kao i sada doduše u drugoj kući , licem okrenut prema Istoku . U kući Fosionovića , Bogatoj i poštenoj kući . Jevrejskoj .
Kada sam primljen kod Josifa Fosionovića za kalfu u njegovoj zlatarskoj radnji prvo što sam primjetio ušavši u kuću bio je sjaj koji je odbijao ovaj sat .
Jednom je gazda napomenuo da ga je dobio od nekakvog Maora iz Španjolske , i to je sve što sam čuo o njegovom porijeklu .
Pronicanje u tajne zanata , odvratile su moju pažnju od sata .
Uskoro sam ga zaboravio . A što da ga pamtim . Sat ko sat .
Visi na zidu i kuca . Viđao sam i većih i glasnijih .
A onda jednog proljeća dođoše crne suknene uniforme pune zla i zakrvavljenih očiju . Gladno upijahu po radnji sjaj zlata i srebra .
Pokupiše i odnesoše sve što se moglo odnijeti .
Ali njihovoj izgladnjoj duši to bijade malo . Kada više ne preostade zlata i srebra , odvedoš i gazdu Josifa .
Njihov zapovjednik zatraži otkup za Josifovu glavu . Veliku sumu novca . Kada je Zita, Josifova supruga rekla da nemaju toliki gotov novac , zapovjednik crnih suknenih uniformi izbacio ju je jadnu i preplašenu psujući i prijeteći : ” Platićete krv Isusovu , oćete ovoga mi križa i Djevice Marije , hulje židovske „ .
Dali su mu sav novac što su imali i nekako su izmolili da pričekaju dok ostatak prikupe . Crna suknena uniforma smješkala se slavodobitno , brojeći novac .
Iako su obećali da će sačekati novac , uveče je gazdarica Zita ušla u moju sobicu , uplakanih očiju kršeći ruke .
”Pogubili su Josifa „ nije se smirivala .
Nisam shvatao otkud joj takve misli , pa zapovjednik crnih suknenih uniformi je lično obećao .
Ali ona me je pozvala da pogledam u sat . Kazaljke su bile zaustavljene na 22 i 12 minuta .
” Zaustavio se kada je Isak preminuo , kada je Avram nastradao i kada je pokojni otac Josifov izdisao u bolnici na Koševu , on se zaustavio .„
Nisam joj povjerovao , bila je žena uplašena i bez muža za kojeg je strahovala .
Ujutru sam otišao kod crnih suknenih uniformi , gdje su mi rekli da je gazda Josif izdahnuo od batina sinoć kasno .
Tutnuo sam crnoj uniformi u oznojeni dlan pola svoje ušteđevine , nakon čega mi prošaputa povjerljivo obzirući se : ” Crko od batina , tukli su ga Ercegovci , ako imaš kuda bolje ti je da se skloniš , jer su njima dani odbrojani ...
„Kome njima ? ” zaprepašteno upitah .
„ Krvi ti Isusove , ko da ne znaš , pa njima obrezanima , sve što je Židovsko mora se istr...iti reko Poglavnik ...”
Zazirući od svake sjene i šuma , u kasnim večernjim satima iskrali smo se iz grada ja i Zita i nekoliko mlađih koje sam uspio nagovoriti . Izbjegli smo u visoka planinska sela , gdje crne uniforme nisu smjele dolaziti.
Tanjuska-c
(na)
24. septembar 2012. u 18.09
Tu pricu da sat stane kad neko umre čula sam vise puta od starijih ljudi :)
Vizionar
(Vizionar)
25. septembar 2012. u 04.04
...ima tu neka čudna povezanost koja nam izmiče opažaju !
Ali...ova pričica je već (mislim ovdje objavljena),i u stvari je samo uvod u sagu koja slijedi i koju ću naravno postaviti ovdje,do krajnjih svojih energetskih ograničenja.
Tanjuska-c
(na)
25. septembar 2012. u 13.00
Ti Pjer imaš toliko započetih projekata , da li si ijedan zavrsio :)
Tanjuska-c
(na)
25. septembar 2012. u 13.01
Svaki put kada te čitam dobijem i sama zelju da pišem
Vizionar
(Vizionar)
25. septembar 2012. u 14.22
Ha,ha...
...možda da osnujemo književnu radionicu :-).
Tanjuska-c
(na)
25. septembar 2012. u 15.56
a sto da ne !
Tanjuska-c
(na)
25. septembar 2012. u 17.43
Dostojevski je jednom svom prijatelju doktoru objašnjavao zašto njegova žena Marija navija sat, bila je tuberkulozna i mislila je da će živeti dokle i sat kuca, na kraju su mu sve opruge popucale i sat vise nije radio

A djed Rade u Copicevoj „ Basti”, kome prijatelj daje sat na cuvanje a on misli dokle sat kuca i njegov prijatelj je ziv

itd...itd...
Vizionar
(Vizionar)
17. oktobar 2012. u 14.56
Lov

Mulac,dajder mi vamo Stipicu.
Stipane,o Stipanee vrag ti sriću odnia,ajde traži te Brne…-začu se poziv kroz hodnik.
Dolazeći koraci,otvaranje vrata I u prostoriju upade oznojeni mršavi mladić.
A e Brne,šta si triba ?
Zovi to štene što te zvalo ! – procjedi kroz zube Brne.
Mulac ,di si pa I tebe je zva Brne…..
A eto me,eto me –odazva se glas iz hodnika.
Ko sam ja za vas magaradi šugava,aaaaa….izdera se ljutito na njih čovjek osrednjih godina ustajući iza stola.
…pa ti si naš Brne,promuca zbunjeno Mulac.
Brne,pa Brne,pa ...a ti Brne mater –okomi se na Mulca koji samo sleže nemoćno ramenima pokušavajući shvatiti zašto je sada stariji čovjek toliko ljut na spomen njegovog nadimka.
Stia sam se ti Jure Mijin – izvali Mulac nadajući se pohvali.
A mater ti ...a I Jure I Mijo I svi koji nisu dosad….
A ja onda ne znam dalje,kako ću te zvat,a e Isusa ti.Ako već nisi Brne a nisi ni Jure,a ko si varag nisi….
Marš marvo jedna,-zgrabi mastionicu sa stola I pogodi Mulca u grudi,.Mastionica prosu malo svoje sadržine ali Mulac ishitreno je zgrabi u ruke prosuvši puno više po sebi.
Vizionar
(Vizionar)
27. oktobar 2012. u 05.38
…šta je ovo,a šta je ovo krv ti Isusovu psujem? Uhvati se za rever crne suknene uniforme.
Mladići prećutaše,pokunjenih glava.
Ne znate,a …jel ne znate,marvo šugava!-krenu rukom ka boku,petljajući oko kožne pištoljske futrole….
Pokorno javljam…upade u prostoriju čovjek obučen u crnu suknenu uniformu.
Sagledavši prizor pokunjenih mladića,zastade.Raspomaljeni Brne se zagleda u njega.
Šta je?
Pokorno javljam da su obrezani nestali….promuca pridošlica.
Štaaaaaa,kako nestali,majku vam psujem?
Pridošlica nemoćno sleže ramenima.
Ko je bio zadužen za njihovo prismotru?-malo smirenijim tonom upita Brne.
Pokorno javljam …Zuka I njegovi.
Zovi mi Zuku,psujem li mu džamiju njegovu poganu,odma!
Na zapovjed.-salutira pridošlica I izjuri u hodnik.
Vas dvojica,marš van…poslije ćemo ovo raspraviti….
Vizionar
(Vizionar)
27. oktobar 2012. u 18.06

Ilijaaaaaa,ooooo Ilijaaaaa….zaustavi srednjovječnog čovjeka glas iza njega.
Eee,oklen ti Boćuline?-obrati se zajapurenom dječaku koji mu se približavao.
Ilija,poslo me đed Vukomir I poručio ti da odmah ideš k njemu.
A što to?-izvi obrvama Ilija.
Reko je da ti mora predati Amanet…
U Sunce ti poljubim kalajisano,jesi siguran da je tako reko?
Jesam,reko je ama baš Amanet,I da ako ne mogu to zapamtiti,da ponavljam u sebi,nije kijamet,negoli Amanet.-zabrza Boćulin.
Čekaj,uspori malo,jel djed još šta reko?
Nije,nego je poslo malog Radojicu da iskupi Starce po selu u njegovom dvorištu,a mene je poslo da tebi vako reknem kako sam reko.
Boćuline sokole moj,ajde otidi gore na katun I reci Strahinji da večeras siđe u selo.Ajde sad poleti.
A ako bude bude stric Strahinja pito zašto treba silaziti u selo šta ću mu reći?- zagleda se dječak u Iliju.
Samo ti njemu reci stric Ilija se uputio do njega,ali ga đed vratio nazad,eto tako.Oćeš zapamtiti,sokole moj?
Oću striče Ilija.-okrenu se I požuri uzbrdo dječak,a Ilija se zaputi ka selu.
Razmišljajući o đedovom rječima ,I ne shvatajući njihovu poruku,stiže do prvih seoskih kuća.Psi zalajaše,pa prepoznavši ga okrenuše na drugu stranu razdragano mašući čupavim repovima.
Pomozi Bog snajka!-pozdravi mladu ženu na ulazu u dvorište.
Bog ti pomogo đevere!
Đe je đed Vukomir?
Eno ga u sobi,već dva sata nije izlazio,a reko nam je da niko od nas ne ulazi kod njega!
Uf,nemoćno škripnu zubima Ilija u uđe u kuću.
O đede Vukomire,zvao si me I evo stigao sam!- zastade pred vratima starčeve sobe.
Uđi Ilija.
Za Ilijom krenu I mlada žena ali je strac vrati nazad riječima: Snajka pometi avliju,I donesi ledene vode sa čatrnje,jer će uskoro u avliju početi stizati ljudi.Žena se okrenu,zatvorivši za sobom vrata.
Đede šta se ovo dešava….
Ćuti Ilija I dobro me slušaj ,ko što si evo sve ove godine .Sjedi,eto ti tronošca tu,iza tebe pokraj dovratka.
Zla vremena Ilija uzdanico moja ,kucaju na našijem vratima.I ne znam da li mi je žalije što vas ostavljam…
Ma đede…-ali ga starac prekide. Slušaj,samo me slušaj.Što Vas baš sada ostavljam ili mi je draže što odlazim,ako.Naživio sam se I u dobru vazda bio,iako sam se ono,nadao da će me Stvoritelj ostaviti još koju godinu,ali eto,Njegova Volja,moja sudbina.A sada dobro naperi uši….
U dvorištu mlada žena je pogledom ispraćala jednog po jednog starijeg čovjeka kako dolaze,I bez ijedne rječi ulaze u kuću.
Požurila je da uđe sa njima ali je zaustavi Jovan Sljepčevič: Neka snajka,biće vremena za to,ne ulazi sad duše ti vamo,I ako bi ko pošo unutra zaustavi ga I reći da Vukomir saziva Starce.
Nedugo,na kućnim vratima se pojavi ublijedjeli Ilija .Učini joj se na jednom stariji negoli što je bio po dolasku.A I glas mu zazvuča opor I tvrd,kad joj se obrati riječima:Mileva sestro,spremaj smrtno ruvo za đeda…
Vizionar
(Vizionar)
29. oktobar 2012. u 05.55

Jeli Zuka šta sam ja reko za obrezane ? –tihim prjetećim tonom postavi pitanje zapovjednik crnih suknenih uniformi ,mršavom čovjeku ,koji je sjedio preko puta njga.
Pa šta nevalja sad ?-odvrati Zuka.
Šta nevalja,a šta nevalja! Pitaš šta nevalja ? – povisi ton zapovjednik.
A di su ti obrezani,aaaa?
Otputovali u Srbiju.-odgovori ležerno Zuka.
U Srbiju,veliš u Srbiju?
Da,prekosinoć……….
Ma kakvu Srbiju ,poganče nijedan.Zlatarevi di su? Fosinovići,marvo jedna,za njih te pitam.
Zuka se trgnu na oštrinu zapovjednikovog tona,shvativši da nešto nije kako treba.
Pa Zlatarevi su kako si zapovjedio ostavljeni ,I trebalo bi da su tu…-promuca.
Di tu,di tu,...a te onaj ko te napravia….
U Zlatari,nismo nikoga darnuli,osim staroga,ali I on je završio odi u pritvoru,moji Gavranovi ga doveli a tukli ga ercegovci….
I, I šta je dalje,jesam li reka,da pazite na kuću I da niko ne ulazi ?
Jesi Brne.-zaklima glavom.Gavranovi su pazili na njih I na kuću,I niko vala nije ni provirio njima.
Veliš niko,I pazili Gavranovi?
Vala tako.Niko nije ulazio a pazili smo na njih.
Pa disu onda ako ste pazili.
U kući……
Ma kakvoj kući? Kakvoj kući tovare.Kuća prazna.Nema obrezani,nema nikoga.-zaurla zapovjednik.Razumiš ti mene,aaaa? Kuća je prazna.Prazna.Nema ih.
A ne znam onda kako…..
Pa ne znaš,kako ‘’š I znat kada …ma ko zna di ste vi I bili.Napijali se biće.Biće da ste išli otimati …
Nismo Brne,nismo Dina mi.Prekjuče sam moro povesti sve Gavranove,da otpremimo Bojakoviće I Simoviće u Srbiju.A Mujica I Safet su bili prekoputa dok nisam otišo po njih.Eto pitaj njiha.
Ama ja pitam tebe Zuka.Tribo si paziti na obrezane.Nisi pazia,I oni otperjali.Tebe,tebe Zuka pitam.I što si mora dizati prismotru ispred Zlatare?
A ko će klati?-povišenim tonom usprotivi se Zuka.Ovi tvoji musavci? Oni, jel oni da kolju.Da nije moji Gavranova !@#$ bi iko otišo za Srbiju.I sinoć smo 4 puna kamiona odveli gori do Crne Jame ,I do zore su moji Gavranovi klali dok se nisu umorili,onda smo ih ubijali čime stigne ko.Otpremali smo ih u Srbiju.Jesmo vala.I nijedan se iz Srbije vratit neće,tvrdim ti to.A ti pitaš,di su obrezani? Ta oću li im još zavirivati u gaće,a Brne? ...e se tebi,uvalio guzicu u stolicu I zapovidaš…
Napetost ispuni prostoriju.
Uffff,...a te!-izdahnu zapovjednik.
Oš rakiju?
Naspi.-odsječe Zuka.
Zapovjednik ustade ,otvori fioku,dohvati bocu.Gurnu čašicu preko stola .Ajd nek im je sritan I dug put.I daboga se ne vratili….
Nebrigaj,neće!-osmjehnu se Zuka prihvatajući čašicu.
Vizionar
(Vizionar)
31. oktobar 2012. u 17.42

…predajemo te Majci – progovori Ilija nakon spuštanja kovčega u iskopanu raku. Okupljeni narod ,tiho uzvrati :
Majko sin ti se vraća,nakon dugog puta.
Odnekud iza okupljenog kruga Staraca doprije tihi plač.Ilija zastade pogledavši prema zvuku šmrcanja,ali ne primjeti ožalošćenu osobu.
Iz tvojih dlanova đede Vukomire je sijalo Sunce.
Narod uzvrati: Iz naših dlanova sija Sunce!
Jer đede Vukomire bio si Dobar čovjek iz reda Dobrih Ljudi.
Dobri ljudi ,pozdravljaju svojega dobrog do ponovnog susreta!-odgovori mnoštvo.
Idi đede Vukomire I ne žuri se ,lutaj od Sunca do Mjeseca,Dobri ljudi će uvijek prepoznati I ugostiti Majčinog sina.
Iz naših dlanova sija Sunce,jer mi smo Dobri ljudi!-nadoveza se svjetina,ispruživši ruke ,dlanova okrenutih ka nebesima.
Prekrij ga Majko.-sagnu se Ilija I ubaci u raku na grubo otesani kovčeg ,šaku zemlje,I okrenu se prema okupljenima: Ispratite Dobrog čovjeka,naše đeda Vukomira.
Narod poče prilaziti ,saginjući se,dohvatajući zemlju I ubacujući je u grob.prigušeno padanje zemlje na kovčeg ,bijaše jedini zvuk u ceremoniji ukopa pokojnika.
Nakon poslednjeg oproštaja,četvorica mlađih ljudi priđoše sa lopatama I počeše ubacivati zemlju,žustrim odmjerenim pokretima.
Ubrzo se formira humka,I kada I zadnju lopatu zemlje vratiše na mjesto odakle je iskopana,dvojica Staraca priđoše humci na mjestu gdje se nalazila glava ukopaanog, postaviše kvadratnu kamenu ploču.Na suprotnom kraju postaviše skoro istovjetnu kamenu ploču ali manjih dimenzija.
Sestre I braćo idite kućama svojim!-obrati se Ilija okupljenima,koji lagano krenuše prema selu a on osta zagledan u humku ,crvenkaste svježe zemlje.
Vizionar
(Vizionar)
05. novembar 2012. u 18.01
Mujice,Safete…za mnom.
…š.a triba Zuka? –priđe Zuki visoki crnomanjasti mladić,utegnut u suknenu crnu uniformu.
Moramo otič do Zlatareve kuće. Jel neko ulazio tamo….
Samo mi…ne znam posli.
Jes siguran????-unese se Zuka mladiću u lice.
Jesam vala,do prekjuče smo mi bili tamo ispred,a onda si nas odveo na otpremanje Srba.I,I posli ne znam.
Idemo.Okrenu se I krenu niz ulicu.Mladići požuriše za njim.
Šta li oće Brne jopet iz ove kuće? Zastade na dvorišnim vratima.Kuća ih dočeka opustjela I hladna.
Ne mrdajte otlen.-izdade naređenje mladićima I uđe unutra.
Pažljivo je razgledao po prostorijama.Hodnik,kuhinja,spavaće sobe.
Mater mu psujem poganu,pa šta mu je zapelo za oko,evo odi je sve nedirnuto.-promrlja sebi u bradu ispod glasa,zavirujući po sobama.
Šta li oće,nezasita govna?-I najednom mu se pogled prikova za mjesto na zidu.Svjetlija površina je svjedočila o nečemu što je ranije bilo tu ali je odnijeto.
Mujice….
Aaaaa.-doprije odgovor iz dvorišta.
Dođder vamo.
Eto me.
Slušaj Mujice,jel veliš da niko od našijeh nije odavle odnijo ništa.
Nije,Zuka,kunem ti se.
Ma čime mi se kuneš,štene pogano?-povisi ton na mladića Zuka.
Kunem ti se babom,nanom,dedom,nanom.-zabrza mladić.
Ne seri.Bolje mi reci ako šte što smotali pa vratite.Onaj nesoj Brne će nam glave poskidati,zbog ove kućerine.
A šta mu triba?
!@#$ ga zna,nije mi reko,samo me poslo da pregledam kuću I utvrdim stanje.Uf psujem ti,lakše mi je poklati stotinu Srba,nego sačuvati jednu kućetinu od vas lopova.
Nisam Zuka ,Dina mi ni ovolko uzo otlen!-zakači noktom od zub.Ni ovoliko,evo.
Hm,nisi ti,ali nisi ti sam odi ni bio.Odo nazad,a vi ostanite tu držat stražu dok Brne ne dođe obići kuću lično.
Okrenu se ,ostavljajući mladiće zbunjene I pokunjene.
Vizionar
(Vizionar)
12. novembar 2012. u 04.49
…Časni djedovi ,okupio sam Vas ispred Dobrih ljudi,jer desilo se ono što jeste,ali večeras imam vam još ponešto kazati,štono sam preuzeo od našeg djeda Vukomira.
Ilija zastade pogledom obuhvatajući prisutne.Trinaest staraca okruživalo je njega koji je stajao na sredini prostorije.Lojanice su tiho gorile ,ispustajući pucketave zvukove.
Reci dobri čoeče…-uzvrati jedan od Staraca.
Neću o Amanetu,nego sam htio da rasparavimo šta ćemo sa Pridošlicama koje su stigle u Donje selo?
Mhhhm,dođe kao odgovor pročišćavanja grla unaokolo.
Kolko ih je?-oglasi se Stanoje.
Njih sedmero.Tri ženskinje I četvorica mladića,tek zabradatili.
Iz kojeg dijela dolaze?-nadoveza se Stanoje.
Kolko sam razumjeo Židovi.-odgovori Ilija.
Jesu li došli sa preko poruke ,ili….
Ne znam…zato sam htio čuti od vas,šta ćemo sa Njima.
Tišina nastupi.Zvuci disanja se pomješaše sa pucketavim zvukovima drhturavih plamenova lojanica.
Imamo li mjesta,da ih prihvatimo?-ustade Miloš.
Smjestili su se u Kovačevoj staroj kući.
I nijesu li spomenuli Dobre ljude ?-nadoveza se Miloš.
Do sada,nijesu.
Možda ne znaju.-dobaci neko od prisutnih.Mihajlo.Okrenu se Ilija prema njemu.
Ne mora značiti Mihajlo,možda su uplašeni da traže prihvatanje.Pobjegli su ispod noža odozdo iz varoši.I vjerujem da sumnjaju u svakoga.
A da ne dođu njiovi krvnici za njima?-izusti tiho,zlokobu misao Mihajlo.
Ne znam,prije da oće,negoli da neće.
A iz čijeg plemena su? -,Zna li se barem to?-uključi se opet u raspravu Stanoje.
Fosinoviči.-odgovori Ilija.
Zlatarevi!!!-prostruja prostorijom.
Da. Zlatarevi.
Zlatar je znao za Nas,kako oni da ne znaju?-kolebljivo će Miloš.
Zlatar je ubijen u zatvoru I izgleda nije stigo prenijeti Riječi,ovim kukavcima.
Uffff-uzvratiše tiho okupljeni starci.Neka mu duša luta od sunca do Mjeseca.
…I neka se vrati opet među Dobre ljude.-nadoveza se Ilija.
Moj naum je ovakav.Neka ih đe jesu.Sutra ću sići do sela I viditi kolko I kako se mogu pomješati među nas…
Neka ostanu,neka ostanu ! - dopriješe riječi potvrde unaokolo Ilije.
Vizionar
(Vizionar)
23. novembar 2012. u 13.48

Zuka,povedi sa sobom svoje Gavranove,I prevrnite ako triba svaki kamen,zavirite u svaku vrtaču,moraš naći onu kuvetinu Zlatarevu.-kuckao je prstom po stolu zapovjednik crnih suknenih uniforma ,želeći naglasiti svoju naredbu.
A što?-uzvrati Zuka,gledajući ga.
Vrag ih zna,takva zapovjed je stigla iz stožera.Evo čitaj!-gurnu list papira zapovjednik prema Zuki.
Neka…pročitaj ti.
Hmmm,evo ovako: Živalj doma Fosionovič,staviti pod nadzor I nadzirati do dolaska,a što mu je ovo-zastade,gledajući u papir,da do dolaska istražitelja odposlatih iz oblasnog stožera.Hitro djelovati po primitku,naputka,I trt,trt…
Eto sad si čuo Zuka .
Zuka klimnu glavom.A di su se pritajili pas im mater obrezanu.
I Zuka moram li kazati da se kurvetina dopremi živa u stožer?
Živa?-izvi obrvama upitani.
Živa,tako išću ovi odozgora.
Zuka prigušeno opsova I ustade.
Biće živa.-klimnu glavom ,okrećući se ka izlazu.
Ostavši sam,zapovjednik se zavali u fotelju,teško uzdahnuvši.
A što li im tribaju sad obrezani,pa uzeli smo skoro sve od njiha,ostale su samo šerpe,lonci I namještaj.I to živi,pa Isusa ti zar nisu mogli ranije reć to.Nebi ih pobili tolike,pa lipo onako ustravljene,smo ih mogli sve na kamaru im predati.A javljaju sada kad ih nema ni za jednu veću kuću I to još žive da ih nađemo.A Isuse blagi,kakva su ovo vrimena stigla.-razmišljao je zapovjednik crnih suknenih uniformi,vrteći u ruci broš,ko zna odkuda otet.
A vala su majstori,mate im psujem.E oće se Kate ozarit kad joj odnesem ovu prigodu.
Vizionar
(Vizionar)
30. novembar 2012. u 06.32
Lezi Šarove…doviknu Ilija psu koji ga pogleda,ulazeći u Donje selo.Odnekud dopriješe zvukovi udaraca čekica po nečem metalnom.Uputi se prema njima.
Mali,u kovačiji je najbitniji oganj.Zato moraš uvijek održavati dobru vatru.A dobra vatra se dobija;čime???-obrati se visoki plećat muškarac,obučen u dugu kožnu kecelju .
Dobra vatra se dobija od dobrog suvog drveta da bi se kasnije održavala sa ugljem.-spremno odgovori dječak.-koji je stiskao mjeh,raspirujući vatru,pomažući starijem čovjeku.
…I šta još? – obrati se dječaku.
I mora se uvijek raspirivati mjehom.-spremno dočeka dječak.
To sinovče,biće od tebe pravi kovač.Ma kakav kovač,kovačina….
Ilija se osmjehnu,čuvši razgovor Mitra kovača I dječaka,Mitrovog šegrta.
Da ste dobro dobri ljudi!-pozdravi ih prilazeći im.
O Ilija,ljudino moja,dobro nam došo.-obradovano otpozdravi kovač videći Iliju.
Kako si pobratime moj.-pruži mu ruku.
Dobro Mitre ,ako se može reći tako.-odgovori Ilija.
Mora da ima posla kada si uzo šegrta?-pogleda Ilija u dječaka.
Ko ti je ova momčina pobratime,nešto ga nevidim najbolje od tolikog dima I gara.
Manojlo izađider vamo.E vako pobratime moj ovo ti je Manojlo,moj novi šegrt,stigo prije neđilju dana sa još nekoliko njih iz varoši.Vrjedan I okretan momčić,pa reko ajde da mi pomogne a da ga uputim u ove poslove.
Ilija pruži ruku dječaku,koji pomalo stidljivo prilaziše novopridošlom visokom vitkom mladom čovjeku.
Ma pruži mu ruku sinovče,ovo je moj pobratim Ilija iz Gornjih sela.
Rukovaše se a Ilija se našali:Oho,ho pobratime moj još malo pa će Manojlo imati čvrši stisak od tebe.
Ha,ha,ha,oće ako Bog da.-nasmija se grlato kovač.
Nego koliko je pridošlica,I gdje su smjšteni?-obrati se Ilija ,kovaču.
Njih petoro muladija I Zita žena pokojnog Zlatara.Jedva su umakli krvolocima.Smjestio sam ih u straru kuću moje tetka Ruže.Eno ih uređuju po kući,ko kad je stajalo sve zatvoreno odkako mi tetka umrije.
Vizionar
(Vizionar)
07. decembar 2012. u 16.34
Gledao je uplašene ptice,koje strijepe od najmanjeg šuma.Krhka žena,plave kose podvezane maramom pod varoški,u haljini većoj par brojeva.Dvije djevojčice nalik na ženu.
Kćerke su joj.-zaključi Ilija posmatrajući ih.Crnomanjasti manji dječak,je radoznalo gledao pridošlicu.Viši dječak je sjedio pored ozidane peći.
Bolestan je.-prostruju Iliji kroz misli.
Da ste mi dobro.-obrati se ukućanima.
Žena se nađe u nedoumici,čuvši prvi put takav pozdrav.Navikla bješe na Dobro jutro ili dobar dan.
I vi takođe…-promuca nekako.
Ti si Zlatareva žena?
Aha.-klimnu glavom.
Otkud ovdje u Selima Dobrih ljudi?
Pobjegli smo ispred Ustaša.Moga supruga su ubili u zatvoru,I ovaj dječak Manojlo je od nekoga saznao da smo I mi na redu ,I onda smo na njegov nagovor napustili varoš I krenuli u Planine.-preživljavala je nedavnu tragediju krhka žena.
Znate li Riječi prihvaćanja?-zagleda se Ilija u ženu.
Kakve riječi?-nađe se ona u nedomici.
A na zidu okrenutom ka Istoku,sat je u tome trenutku počeo odbijati 12 sati.Podne.Zvuk gonga Iliji odvuče pogled na izvor zvuka.Sat.
Jeli vaš sat?
Jeste,naš je.-klimnu žena.
I vukli ste ga sve odozdo do ovamo?-začudi se Ilija.
Nebih ja nego onaj dječak Manojlo,što nas je upozorio na namjere krvnika,I nisam ga mogla odvratiti od namjere da ponese sat sa sobom.Pitala sam ga ,pa zar nije bolje da ponesemo nešto vrijednije,ali rekao mi je da mu je moj pokojni Josif rekao da je sat jako bitan za sve…-nemogavši više izdržati,žena zaplaka,a djevojčice pritčaše I obgrliše je,plačući.
Ne plači,Zita ženo Josifova,najgore je prošlo.Okrenu se I izađe,vođen iznenadnom pomišlju.
Manojlo….
Kovaču,ajde prekini malo I dođider vamo sa tim svojim šegrtom.
Eto nas pobratime moj.-odazva se kovač.
Ajde sinovac da vidimo šta moj pobratim hoće.
Manojlo ti si bio Zlatarev kalfa?-obrati se dječaku zagaravljenih ruku I lica.
Jesam gospodine.-klimnu dječak.
I kada si ga zadnji put vidio?-nastavljao je ispitivanje Ilija.
Onu noć,kada je I ubijen.-pognu Manojlo glavu.
Bio je sav izubijan I prekriven krvavim podlivima.Jedan momak me je uputio na stražara kojem sam dao skoro sve pare koje sam dobijao od gazde Josifa,I gazdaričin đerdan od bisera.Gazdarica je htjela da odnesem njenom čoeku hrane,ali onaj stražar mi je oteo I hranu I presvlaku koju sam ponio gazdi Josifu.
I jel Zlatar,ovaj Josif nešto ti rekao?-u Ilijinom glasu osjeti se nestrpljenje pomješano sa zabrinutošću,toliko izraženo da ga kovač pogleda.
Ilija klimnu glavom kovaču I obrati se opet dječaku.
A Manojlo,sjećaš li se…
Sjećam se,kako I nebi,malo koju noć da ga ne sanjam,pokoj mu duši.Onako krvav I natečen,mučio se govoreći mi da upamtim:
-upamti kada se onaj Sat zaustavi biću mrtav.Ne gubite vrijeme plačući za mnom.Natjeraj ih Manojlo da krenu sa tobom.Ne ostajte na ognjištu.I Manojlo dijete moje,ponesi taj isti sat sa sobom.
Zašto gazda?-pito sam ga.
Ne pitaj,nego me poslušaj I ovaj put,kao dosada,puno puta.Sat moraš ponijeti ma koliko se bunili Zita ili neko drugi.I Manojlo krenite prema Planinama.Gore su dobri ljudi.Kada dođete među njih…
Ali gazda Planine su….
Ne prekidaj me Manojlo,nego uradi ovako,da žive glave sačuvate.Kad dođete u sela kod dobrih ljudi,traži da vidiš djeda …-I dječak ućuta.
Ilija uzdahnu,duboko,zbacujući nevidljivo breme sa sebe.Ispruži ruke dlanovima nagore okrenutim I reče:
Dobri ljudi su dobri ljudi uprkos zlu koje ih okružuje I pritiska.
Ali ti nisi djed?-zinu dječak,čuvši rečenicu koju je u sebi danima ponavljao a koju mu je krkljajući rekao gazda Josif.
Reci Manojlo,šta je Josif ti rekao.-iščekujući gledao je Ilija dječaka.
Dobri ljudi su Majčina djeca.
Kovaču,-okrenu se plećatom muškarcu,koji je ćutke pratio razgovor- upućeni su Nama,I što prije iako žena I ostala djeca ne znaju,moramo ih uklopiti među Nas.Nađi im robu,ovo što su donijeli na sebi I sa sobom spalite,jer nesmiju se razlikovati od nas.
Zašto pobratime?
Jer doći će za njima.-kratko odgovori Ilija.
Ko?
Crne suknene uniforme.
Komentar Zapamti ovu temu!
Looking for Tassel Necklaces?
.