Predji na Frankovu kafu, lijeci sve ljubavne probleme i zavrzlame zagarantovano:)

Biće osvrt na pjesmu samo da odradim i ovaj dan. I da skuvam kafu „made in Bosnia” . Tim Hortons i Starbucks nemaju isti učinak na mozdane celije:)

Svidja mi se sto na vedar način prilazis jednoj temi koja već vjekovima zaokuplja pjesnicka srca pa se naslusasmo jadikovki zbog nevjerne drage (dragog), nagledasmo se slomljenih srca, presjecenih vena, skakanja sa litica, vjesanja i (samo)ubistava svih mogućih vrsta. A tek koliko se moralnih po(r)uka provuklo kroz te stihove:)
Zato je pravo osvjezenje kada se ta razocaranost zbog„ nevjerne drage” brani duhovitim dosjetkama. Sto opet pokazuje duhovnu snagu onog ko je suocen sa takvim razocarenjem. Možda pubertetlijama leze ti zalostivi i pateticni krici u kojima se naslucuje „sjecenje vena”, ali jedan zreo duh trebao bi biti iznad tog placa. Jer plakati treba samo za (ili nad) onim što je vece i jače od nas samih, a to svakako ne bi trebala biti nevjernica ili nevjernik.
U svjetlosti humora i najtezi periodi našeg zivota mogu dobiti potpuno drugaciju dimenziju pa ono sto jednima izgleda „gresno, neoprostivo, zgrazavajuce, nemoralno ” drugima će biti „jedna lekcija u zivotu vise” ali koja neće bitno uticati na njihovo duhovno stanje.
Ritam koji izbija ne iz svakog stiha već ravnomjerno povezuje i sve strofe poklapa se sa osjecanjima koja si želio da izrazis. Pozitivna atmosfera i razigran duh je pravo osvjezenje nakon silnog patetisanja i osudjivanja „nevjernika” od strane onih koji sve posmatraju kroz lupu moralnosti . I koji bi ih umjesto u poeziju najradije smjestili na lomacu :)
A ti bi još i oprostio? To saznanje - vrlo, vrlo meni prija :)

Odgovor nevjernice:)

MJESEC SIJA KO TEPSIJA

Mjesec sija
ko tepsija
ne volim te vrlo, vrlo
gledam mjesec
cekam njega
bracno stanje me satrlo!
Vrlo, vrlo mjesec sija!

Frisku kafu
iz Tim Hortons
on mi nosi svako vece
kafu pijem
njega gledam
brak me s tobom i sad pece
Vrlo, vrlo mjesec sija.

Ne sa tobom
već bez tebe
srećniji su moji dani
nit' se nadaj
niti sanjaj
moj povratak iznenadni!
Vrlo, vrlo ne nadaj se!

Ja se budim
vrlo srećna
gledam njega sred kreveta
dodjoh ovde
da ga nađem
preko cijelog, bijelog svijeta!
Vrlo, vrlo jutro sija

Kad izadjem
među narod
ja ne krijem svoje lice
Niti placem
nit'me briga
sto me zoves nevjernice!
Vrlo, vrlo osmijeh sija!

Otkad odoh
pa me nema
osta tvoje srce prazno
sigurna sam
da u mome
tebe nema ni pod „razno”
Vrlo, vrlo srce sija!

S njim u gajbi
trosim vrijeme
vrelom kafom se opijam,
S njim pronadjoh
pravu sebe
a ti placi, ko te ...
šiša.
Vrlo, vrlo kafa prija!

„Ali ipak, ne bih da se otkrivam!”

Ok, ok, ostani pokriven ako si već tako sramezljiv :)

A što se tiče rime ona može da bude ili vjesto orudje u rukama pjesnika ili da potpuno izvitoperi ideju pjesme ukoliko se on pokori njenim potrebama. Pjesnik bira dvije rijeci koje se rimuju i ujedno prisiljava sebe da čitav stih ili čitavu strofu prilagodi upravo tim rijecima a ne svojoj prvobitnoj zamisli kako pjesma treba da izgleda. Tako da često upotrebljava rijeci koje nemaju nikakvo sustinsko znacenje za pjesmu ali mora da ih nekako uglavi u stih samo radi rimovanja. I uz to paziti da se podudaraju sa osnovnom temom pjesmom. Pa onda prijeti opasnost da nakon duzeg citanja do citaocevog sluha dolazi samo odjek te rime bas zbog te njene naglasenosti i zvucnosti. Kako god okrenes ta rima doslovno prisiljava pjesnika da zanemari rijeci koje bi snaznije izrazile njegovu misao i da nam umjesto njih ponudi banalne rijeci koje neće proizvesti ni priblizno isti odjek.
Toliko smo navikli na tu rimu kod naših pjesnika da tokom citanja pjesme prije i nego dodjemo do kraja strofe već znamo kojom rimom se pjesnik posluzio.Npr. „ Majka- bajka” (u novije vrijeme i Tajka:)

Ne znam zašto bi nas napustio samo zbog toga sto pocinjes da radis. Pa ovo i dodje kao predah prije ili poslije zavrsenog posla.
A za ritam se slazem. Za svaku temu nije svaki ritam. On je ono unutrasnje brujanje pjesme koje je teško objasniti ali ne može a da se ne osjeti tokom citanja. Cesto pjesnici u trenutku nadahnuca osjete prvo bas taj ritam nenapisane pjesme. On se u njihovom duhu oblikuje prije rijeci , može biti tezak, spor, melodiozan, lak, leprsav ali tu je - prepoznatljiv. Mnoge pjesme hramlju bas zbog toga što se ne polaze na njihov ritam .
Ritam nije rezervisan samo za pravilne stihove , on se i te kako osjeti i u slobodnim stihovima . Taj slobodni stih ima tu prednost sto je mnogo elasticniji i ne mora da pazi šta dodje u prvi stih i kako se ti stihovi nadovezuju jedan na drugi niti mora da pazi da li je metar pun.

Ova pjesma koja je taze napisana posjeduje taj ritam koji joj sasvim odgovara. Leprsav i lak :)

Problem je sto mnogi ne cekaju da se emocije slegnu već postave pjesmu koja je rezultat trenutnog zanosa. Oni ne dozvole da sadrzaj pjesme „sazri” i da je tek onda ponude na uvid citaocima. Taj zanos ostavlja pecat na pjesmi i lako je prepoznati razliku između ekstaze i smirenog, promišljenog rada . Eto da navedem Tajku kao primjer :) On često piše euforicno , saplice se o vlastite misli, nema strpljenja da stisa dozivljaj koji je pokretac tog zanosa i da mu se posveti sa smirenoscu i koncentracijom. Uzalud kvalitetan materijal u rukama pjesnika ako ga on svojom brzopletoscu pokvari. Slazem se da prije objavljivanja treba i citati i preradjivati (ali i baciti u kos ako treba) svaku pjesmu za koju će mo , ukoliko dodje do citaocevih primjedbi, traziti izgovore da „pjesma još nije gotova, ali radim na njoj” . Citaocima nisu potrebni polu-proizvodi, niti slabasni odsjev neke velike misli već pjesma koja je plod ozbiljnog pristupa i rada.

Problem kod rime je sto svojom melodicnoscu zasjeni druge izraze koji bi zapravo trebali biti u prvom planu u cilju iskazivanja pjesnikove misli. Te rijeci koje se rimuju zavode ne samo pjesnika već i citaoca svojom zvucnoscu pa nakon duzeg citanja u nasoj svijesti odjekuje samo ta rima.
To sto kažeš da pod uticajem rimovanja pjesmi prijeti da postane pjesma za pjevanje je potpuno za ocekivati ukoliko je rima raskosna i često upotrebljavana. Zato bi kadkad tu rimu trebalo odbaciti kao nepotreban balast i dozvoliti rijecima da slobodno disu izvan tih tijesnih okvira koje im ona namece. Jer pretjerano razradjena ona u pjesmi unistava zacetak misli i gusi njenu sustinu. Pa pjesnik nerijetko kaže i ono što ne misli :)
Mislim da smo previse navikli na poeziju starih pjesnika čiji su stihovi bili sastavljeni po gotovo istim metrickim shemama i koji su njegovali kult rime tako da smo još uvijek (bezrazlozno) skepticni prema novim, modernim pjesnicima zeljnim novine :)

Mislila sam na moderne a ne „moderne” pjesnike koji rastu kao pecurke poslije kise:)

Ovi „moderni” pjesnici su utuvili sebi u glavu da je moderni stil zapravo pisanje bez ikakvog reda i smisla. Zudeci za originalnoscu i autenticnoscu oni su iskvarili poeziju te ona izgleda poput rebusa koji treba rijesavati.Na zalost, na ruku im idu recezenti koji su još gori jer pricaju nerazumljivim jezikom u cilju da opravdaju tu jalovost i lakrdiju „modernog” izraza.
Razvitkom drustvenog zivota razvija se i pjesnicka umjetnost koja tezi ka pronalazenju novih formi i izrazajnih sredstava. Zato sam i rekla da ne treba slijepo da se držimo stila i formi starih pjesnika jer bi brzo utonuli u monotoniju. „Svako vrijeme nosi svoje breme”. Stil zivota i drustveni poredak u njihovo vrijeme bitno se razlikuje od danasnjih vremena pa se uporedo sa tim mijenjaju sadrzaj i sredstva umjetnickog izraza danasnjeg pjesnika. Ali to ne znači da se u literarni izraz mora oskrnaviti u tolikoj mjeri da izazove ništa drugo do zgrazavanje citalaca. A to upravo i rade „moderni” pjesnici. Takvu poeziju englezi nazivaju „Trash poetry” i mislim da joj to ime savrseno odgovara:)
Ali zato je tu Vrijeme (kako ti kažeš) da izvrsi odabir između poezije i skrabotina. Jer bez obzira koliko god drustveni dogadjaji uticali na razvoj ljudske svijesti oni ipak nikad neće iscupati iz nje taj osjecaj za ljepotu , harmoniju i sklad koji su odlika kvalitetne poezije. Takva poezija će sa lakocom nadzivjeti „modernu” poeziju ciji korijeni su na svu sreću veoma plitki :)

Jedan poznati pisac (mislim da je Bernard So) rekao je da je najvaznije da prva pjesma bude dobra a poslije možeš da pišes šta hoćeš:)
Mnogi nasi poznati (i priznati) pjesnici napisali su za svog zivota tek nekoliko dobrih pjesama po kojima i jesu poznati. One ostale se ubrajaju u prosjecne. Ali oni svoju slavu nisu stekli samo zbog tih nekoliko pjesama već zbog toga što se njihova velicina ogledala i u drugim zanrovima. Svi ti zanrovi zajedno u kojima se ogledala vjestina njihovog pisanja davali su cjelokupnu sliku o velicini njihovog poziva i sa koliko snage su se nosili sa njim. Zahvaljujuci njima tj. njihovoj ostavstini mi smo obogaceni saznanjem o kulturnom razvoju pocevsi od pecinskog covjeka i zapisa na glinenim plocicama pa do danasnjeg doba. Kroz sve te epohe bilo je istinskih pjesnika i „pjesnika” ali svaki narod koji je iole vodio racuna o vlastitoj kulturi veoma obazrivo je vrsio odabir poezije koja će predstavljati istoriju, tradiciju i slavu njegovog naroda. Na šta bi danas licila ta nasa kulturna bastina da su kojim slučajem ostali zapisi i tih mnogobrojnih skrabala ? Ali zahvaljujuci tim kritickim metodama izvrsena je selekcija između djela koja trebaju zavrsiti u kosu i onih koja će nadzivjeti stvaraoca kroz vjekove i pronijeti njegovu slavu (ali i njegovog naroda) i izvan granica domovine.
Doduse, zahvaljujuci Internetu danas mnoga „djela” obidju svijet u roku od nekoliko minuta ali i istom brzinom padnu i u zaborav :)

Ne bi bilo dovoljno da čitav svijet prevedes na pravoslavlje već bi bilo potrebno da svi pricaju i srpski da bi citali ovakvu vrstu poezije.Čak ni tad duh pjesme o sv.Savi, na primjer,ne bi naisao na odjek u tim tudjinskim srcima. Jer ono sto je svetinja za jedan narod nikada neće imati isto znacenje u srcu i duhu drugih naroda. Čak i da se desi da preko noćisvi pocnu pricati srpski još uvijek bi njihov duh pruzao otpor prema takvoj poeziji i to samo iz razloga sto takvu vrstu pjesama mogu razumjeti samo oni cije je korijenje duboko u rodnom tlu. Takva poezija je najljepsa u izvornom obliku i svaki pokusaj prevodjenja oskrnavice sustinu njenog izraza. U ovom slučaju ne vazi „pricaj srpski da te ceo svet razume” :)
Gospodja Rowling je uspjela da pronadje put do djecijeg srca bez obzira u kom kutku svijeta se nalazili i kojim jezikom pricali zahvaljujuci masti koja je potekla iz onih dubina koje su lisene uticaja i politike i religije i klasnih razlika. Jer djecu to ne interesuje, oni hoće svijet koji je razigran, srećan i koji ne namece nikakve okove.

Da bi se ovaj stih donekle pravilno preveo (ili bar prilagodio) bilo bi poželjno znati iz kog konteksta je istrgnut . Ovaj svakodnevni, opsteprihvaceni jezik kojim se služimo i te kako se razlikuje od poetskog jezika kojim se pjesnici služe da bi prisnije izrazili misao.
Oba prevoda djeluju hladno , ogranicuju tvoju zamisao, osiromasuju je a samim tim i emocionalno otudjuju od citalaca. Tek nakon što je čitava strofa prevedena zavisi kako će na nas djelovati odjek tog prevoda. I ne samo ta jedna strofa već i prelazi između pojedinih strofa treba da se prilagode zvuku i harmoniji stranih rijeci.
Kada bi se svaki stih posebno (i doslovno) prevodio izgubila bi se nit kazivanja i pjesma bi bila tek jedna apstraktna tvorevina.

Možda si prvo trebao postaviti stih na engleskom bez otkrivanja kako glasi originalni stih i pitati ljude kako bi ga preveli.

„It is not easy to think about the final moment ”

Mislim da bi za 99,9% ljudi taj „final moment” bio „zadnji trenutak, poslednji trenutak,konacni trenutak, kraj, zavrsni moment, zavrsni tren, itd itd” ali nikako „Sudnji cas”.

„Nije lako misliti o zadnjem trenu” , tako bi u u mom duhu odjeknuo taj stih.
Ako je izraz „Sudnji cas” tacka oslonca te tvoje pjesme i do citalaca na engleskom ne dopre zvucnost tih rijeci pjesma nije postigla cilj koji si joj namijenio. Samo u tom jednom stihu misao je već razvodnjena i nije precizno izrazena a u sklopu sa ostalim stihovima koji će takođe biti oskrnavljeni prevodom - pjesmi su odsjecena krila za polet. Još ako je pjesma rimovana eto nove poteskoce u trazenju stranih izraza koji će, da bi se prilagodili , još vise izvitoperiti misao. A uz to sve paziti i na ritam...ne, nema tog prevodioca koji će vjestim odabirom rijeci uci u srz tvojih misli i prenijeti ih do citalaca onom jednostavnoscu kojom ih primamo kad je u pitanju maternji jezik.

After talking with Vilojka
I will never be same
and I am seriously thinking
to change my name.

Because „prava-sprava”
is always confusing her
for her dirty mind
another nickname is fair.

I am asking for help
when coming in this room
is there a person
who wants to be my „Kum”

And find a name
that will make me more wise
is there any idea
any advice?

I need to correct one simple thing
he didn't play „box” in boxing ring :)
My english is not good to talk about sport
for a right word the mind is always short.

But I will use the excuse only this time
I needed that word only for - rhyme :)

To offer a coffee is always bad choice
it is for girls who prefer bad boys,
I am a lady and my expectations are big
sarma, cevapi i - roasted pig !

Ma neću sardine !
mani me te varke
pihtije hoću
i dobre cvarke.

Donesi ,pobro,
iz toga spajza
crvenog luka
i paradajza.

Nisam ja dama
vitkoga struka
da bjezim od slanine
i bijeloga luka.

Pozuri, sjeckaj
čega se bojis
(i probaj samo
zalogaje da mi brojis!)

Ne trazi u mojoj
krvi masnoce
moja su zrnca
alergicna na voce.

*

A poslije ove
vecere naše
baci casu sa stopom
ja pijem iz flase!

Super ste odigrali sinoć,
i to oslabljeni bez mene!
A što me niste zvali na večeru?
i ja volim da pijem i krkam))

Vilojki desetka!))
ma osetio sam da talenat izvire...

Gukni golube :)

Bojim se da slabo kapiram:)

Ali da me ubijes (kao Milos Murata) ako znam o cemu se radi.

U pravu si, zaboravimo spiskove:)
Gledam neki horror film pa skoknuh ovdje da izbjegnem scenu davljenja. Digla mi se kosa na glavi kad vidjeh lik u ogledalu (ne moj već na filmu:)
A otkad spomenu spiskove Tajka nam se umusio ko sokacka mlada:)

Mora da smo mu dosadili.
Prava-spravo da si blize pozvala bih te (ma ne na kafu:) već da gledamo filmove. Veceras imam na raspologanju „Zaljubljeni Gete” i „Silvija Plat”. Ali prvo moram da se oporavim od horora. Ako imaš Netflix tu ćeš ih naći. Odlucila sam da se (i ja) malo uozbiljim:)

Tajka prisustvovao poeziji fudbala i pokisao ko' miš na stadionu u Majamiju.(Mesi ,Drogba, Nene,Materaci...)
sad se suši na terasi((

E ja te više ne zovem u goste. Ti sa mnom ne bi do kraja odgledao film već bi pobjegao kuci:)

Lijepo, lijepo..prvo si zadimio pa onda zdimio :)

E ako su toliko normalni onda i treba da uteces. Ni ja se ne družim sa takvima:)

Znaš kako kažu ovdje u Kanadi (a vjerovatno i u Americi):
MORA se samo umrijeti i placati taksa !