Ničije kuće

Čije su ono dolje kuće ? – upitah starog Spasoju , povratnika u Dubovsko.
Koje ? – okrenu se prema meni – one dolje ...e moj mladiću , ničije , da, da sad su ničije ,prije su bile Muslimanske. E da ...prije. – zagleda se Spasoje prema vrhovima planina , nedovršivši rečenicu .
Nije ni morao , prije nego sam krenuo u ove planinske krajeve prelistao sam sve dostupne izvještaje ratne komande . Početkom 92 ratni vihor zbrisao je u rubnim područjima većinu naselja , u kojima su živjeli ovi ili oni svejedno je. Jer kad kuće ostanu prazne i sela opustjela , nemožete a da ne uočite jednu činjeničnu pojedinost koja ih izjednačuje . I muslimanska kao i hrišćanska . U noći onako pusta djeluju potpuno isto . Sablasno i odbojno.
Ma dolje ti je bio muslimanski džemat , slagali smo i pazili se ... iznenada u toku večeri Spasoje poče priču - zagledan u vatru , sklanjaše pogled od mene. I onda ti moj mladiću dođe ovo zlo . Počešmo se razdvajati ,zazirati jedni od drugih . Noći nam se ispuniše zebnjom i strahom . Kuće zakljčavašmo i vrata podupirašmo ko nikad prije .
Počešmo držati noćne straže , ko biva da nas nebi oni iznenadili . I jedne noći – zastade Spasoje , vrag nikad ne miruje , ovi mlađi se privukoše dolje i zapališe nekoliko stogova sijena i štala . I izgora stoka ljudima . Sutradan ovi naši pjani , junače se .
I ko da vrag oće , naiđoše neki Srbi od Banje Luke i pravo dolje u njiovo selo.
Ma nisu stigli ni vrisnuti . Pobili ih , poklali . I viču odozdo „ Evo vlasi kolko vride naše krave , turska krava , jedna srpska glava ” . Eto šta rakija učini .Ali krvavo kolo se tek zaošijalao .
Iste noći nekakvi što su otud preko Drine i ovi naši bezumnici sjuriše se dolje.
Svojim sam očima gledo neku žensku , ruke joj do laktova krvave , a ona vojna bljuza na njoj pomrčala od krvi .Bože pomozi i oprosti . a kad jednom krenu krvavi potoci , a lako neće presušiti , vjeruj mi mladiću .

...

Idućeg dana sam posmatrao selo . Zgarišta , polusrušene kuće . Zjape razbijeni prozori na njima kao očne duplje u kojima ne igra tračak svjetlosti . Spasoje siječe korov izrastao unaokolo kuće. Htio bi udahnuti što više života i reda u zapušteno domaćinstvo .
Othukuje , zastane , obriše znoj sa čela pa se opet uhvati u koštac sa podivljalom okolinom.
Korov iznikao na sve strane . Drvene ograde istrulile i namjestima polegle po zemlji . „ E moj mladiću da si ti mogo viditi kako je ovo bila pitomina prije ovog zla , e teško ti se meni – dobaci mi sjedajući pod olistali orah.
- Mogu zamisliti čika Spasoje , ovo je i sada prekrasno mjesto , netaknuta priroda, a vazduh je takav da te tjera da naprosto urlikneš od nekakve razdraganosti – pokušah ga vratiti ljepšim mislima . Osjećam koliko mu je teško gledati sopstveno dobro koje je stjecao i gradio godinama , kako propada.
- Varaš se moj mladiću , ne osjeća se ovdje nikakva veselost , ni radost ili se varaš ili pretvaraš , kada tako govoriš – zaprepasti me Spasoje neočekivanom upadicom .
- I šta ti meni ono reče , čime se baviš , šta radiš tamo odakle si došo ?
- Prikupljam podatke sa terena za Međunarodni biro koji potpomaže i čini održivim povratak raseljenih i izbjeglih lica na njihova ognjišta ...
- Veliš da radiš za međunarodnjake ? – prekinu me .
- Da , već dvije godine – uzvratih smireno .
- Za Amerikance , Engleze , Švabe i ostale .
- Pa tako nešto , moglo bi se reći .
- A kako bi se moglo reći to što si sam došo u ovu pustolovinu , i što već drugi dan zuriš u to nesretno selo ? Da nisi ti mladiću možda rodom odozdo ?
Lecnuh se na starčevo pitanje a on videći moju nespremnost da mu odgovorim , reče prije negoli mu odgovorih .
-Ako si , neda mi vrag mira , videći te kako često dolje pogledaš pa eto odvalih glupost .
- Ma nema problema čika Spasoje , pitajte vi slobodno , a ja ću vam odgovoriti na ono što budem mogao . I nisam odozdo .
- Pito bih te onda nešto ali da se ne naljutiš...
- Pitaj .
- A što onda brate dragi toliko gledaš dolje , selo ko selo , pusto , čemerno , da nisi možda od one milicije što vata ove iz rata što su počinili zla i neljdskosti u ratu .
- Nisam čika Spasoje , nisam od tih . A gledam dolje i nikako da shvatim jednu pojavu koja me zbunjuje kad god da pogledam u selo , nejasno mi je to .
- Koje mladiću šta te te to zbunjuje ? okrenu se i starac prema selu .
- Eno vidite , uperih rukom prema centru sela , vidite li kako je centar sela , nekako zagasito sivkast , a onda kad pogledate prema krajevima sela primjetna je nekakva zeleno siva boja , i pogledajte unaokolo u krugovima oko kuća se ti obojeni krugovi šire .
- Ma vidi bogati , koliko sam ovdje ali to nisam primjetio . A sad kad gledam , ne mogu se načuditi , prije toga nije bilo . Selo se kupalo u zelenilu i šarenilu voćnjaka . A sad kad gledam ovo smjenjivanje boja , sve više me podsjeća na uboj na ljudskom licu , kao kad neko nekog udari šakom pa ostane modrica .
- A otkada se ovo pojavilo čika Spasoje , ovo što vam liči na modricu ?
- Ma ne znam ni ja sam , ovih dana nisam ništa primjetio, a nisam se vala ni zagledao dolje, poleti tamo , poleti vamo, dan mi prođe ko dlanom o dlan. Ali sam siguran,da toga nije bilo dolje kad sam došao, a jopet ko će ga znati , u ovom nesretnom ratu su svašta bacali u onijem bombama iz aviona . kad smo bježali, gledali smo kako odnekud sa neba doleti jedna bomba , a avion se niđe nemože vidjeti udari u onaj zbijeg , 3 teretna auta raznese u paramparčad. Ko da ih nije ni bilo . Eh...

...

Dolazak noći ,najavio je blagi nemir negdje duboko u meni .
Soba odnosno kuhinja u kojoj smo sjedili, postade mi uska a zidovi oživješe pred mojim zacakljenim očima . Naslutih tjeskobu kako se prikrada kroz moje misli .Vrućina mi udari uz kičmu i blago se stresoh .Sjenke nastale od plamena lojanice , usukaše se i zaplesaše u nekakvom čudnom ritmu.
Spasoje zauzet kuvanjem večere ništa ne primjeti. I onda tiho poput zujanja muve ulijepljene u paučinu začuh tiho otegnuto pojanje ...uuuuuuuttt...aaaaaaan...kuuuuuuuuuttttt...aaaaaaaaan.
Napregnuh sluh , tragajaći za ovim nepoznatim pojom , ali zvuk naglo kako se i pojavio nestade u zvucima noći .Pogledah starca , ali on zauzet petljanjem oko šporeta ništa nije primjetio .Možda je nagluv sinu mi misao . A možda mi se pričinilo ?
Par trenutaka osluškivah zvukove šume ali nepoznatog zvuka nerazabrah i ...
Uuuuuuu...taaaaaaaaan...doprije do mene sada glasnije i razgovjetnije .
Obli me vrelina a ledene srsi zaiskriše u srcu mi . Stresoh se kao gromom pogođen.
- O vide momčine, čim se izmako iz grada malo u brda, već mu zahladnilo – dobaci mi Spasoje , primjetivši moj iznenadni drhtaj .
Oćutah , uspaničeno tragajući po svojim perceptorima. Kao odgovor , u mislima mi bljesnu blještavo bijela stroboskopija .
- Ma ne stidi se reci ako ti ledeno , naložićemo, ta ima drva , pa u sred šume smo što bi rekli , a imam ja za tebe i jedan kožuh, evo ga...
Zvuk pojanja se iznenada pojača u toku starčeve priče i užasnut primjetih kako se starčevo lice zgrči od bola, a tanki mrki mlaz mu navrije iz nosa. Mahinalno dotaknuh svoju gornju usnu i pod prstima osjetih vlažnu ljepljivost . Krv. Pojanje se nastavi .
Starac se presamiti duboko uzdahnuvši od bola. I kao da se hiljadu igala u istom trenutku zabode u moje tijelo. Užas koji je dolazio uz sablasno pojanje se poveća.
Starac se sruši pored šporeta iznemoglo ječeći. Dobauljah do njega i zaprepašteno se zagledah u njegovo lice.Krvario je iz nosa i očiju , a kroz zgrčene šake kojima je pokušao zapušiti uši izmiliše tanki mlazevi krvi .
Bespomoćan gledah u njega , nemajući snage da mu izgovorim ime, i talas u meni se pokrenu dobujući , Skloni se što dalje od ovog zvuka –
Panika naviraše kroz svaku moju poru . Nešto užasno se primicalo kroz sablasni poj prema nama , mogao sam osjetiti crnilo njegove postojnosti .Metaliziran ukus mi ispuni usta . Krv iz izgriženog jezika navrije . Pljunuh nemoćno . Krvarenje iz nosa se pojača . Ustadoh nesposoban kontrolisati vlastite pokrete i zaglavinjah prema vratima .Hladnoća noći ,zapljusnu mi oznojeno i okrvavljeno lice . Noćna tama me prihvati. Blještavi staktato u mojoj glavi se pojača , nagovješćujući nadolazeći strah , bol i nepoznatu opasnost . Smrad nečeg što me podsjeti na užegli ovčiji loj , zapahnu me uprkos zgrušanoj krvi u mojim nosnicama. Povratih u teturanju .Pa opet, navrije iz mene.
Teturajući se,prevalih se u žbunje,koje me zagrli bodljikavom dobrodošlicom. Tama me prigrli darujući mi nesvjesticu koja me spasi od smrada koji plaziše naokolo a bklještave munje u mojoj glavi zgasnuše kao zvijezde repatice.

...

Stresoh se od hladnoće.Na vrhovima okolnih planina rumenila se zora. Trpeći bolove u ukočenim udovima,ustadoh uz plešuće crvenilo pred očima.
Uh majko božija,šta se ovo dogodilo promrljah i umalo opet nepovratih osjetivši okus odvratan i nepodnošljiv u ustima.
- Čika Spasoje,sjetih se starca,glavinjajući prema kući.Razjapljena vrata,strgnuta sa šarki.
Još je u nesvjesti –pomislih prilazeći.
Otužno slatkast miris zaustavi me u mjestu. Gospode –ote mi se jedva čujno.
Zastadoh na pragu. Negdje iz dubine daleko ispod praga svjesnosti navriješe slike sinoćnog događaja. Krenuh ka kuhinji. Isprevrtani namještaj i krv. Posvuda krv.
Otužni miris krvi svjedočio o nečem užasnom što se ovdje u toku protekle noći dogodilo . Spasoje , pozvah ali niko ne odgovori.
”