Diskusije : 30+

 Komentar
„Devojka sa petokrakom zvezdom na prsluku”
nz_dragan
12. mart 2021. u 02.04
„Devojka sa petokrakom zvezdom na prsluku”
Bila je kafana, tamo iznad Slavije.
Zvala se Mali Pariz..
Bila je zima, brat i ja
sedeli smo nad casama kuvanog vina.
Bez reci i kroz zamor i dim
slusali veseli devojacki smeh,
od stolova, negde iza.
Okrenuo sam se.
Bila je lepa, kao prividjenje iz kafanskog dima,
sa kosom vezanom u rep,
pramenovima koji su padali u oci,
i vojnickom petokrakokom zvezdom na prsluku.
Para iz casa i duvanski dim stipali su grlo.
Brat i ja secali smo se nekih drugih zima,
kada bi morki od grudvanja
i kaljavih cizama utrcavali u malu kuhinju
na sedmom spratu novobeogradske spavaonice.
Uz smeh lepojke sa crvenom petokrakom
secali smo se majcinih grdnji
a topla, opojna para našeg detinjstva
dizala se iz plehanih tanjira,
punih vruce kokosije supe,
koja je pekla usne..
Krv nije voda, znam,
ali već odavno je natopila zemlju
i pretvorila se u vino u našim rukama.
Pogledamo se krisom, uz osmeh,
bezbrizni decaci još uvek,
u majcinoj maloj kuhinji,
a ljudi odavno.
Napolju, tmurno beogradsko popodne
pretvorilo se u vece.
Ustali smo polako,
na ulici stajali samo trenutak.
Da li zbog duvanskog dima iz kafane,
ili zbog iznenadne hladnoce napolju,
oci moga brata bile su vlazne.
„Pa.. pisi onda..” rekao je i okrenuo se…
Iz kafane, još uvek se čuo smeh.
Pogledao sam, ali tamo, u buci i dimu Malog Pariza,
lepotice sa petokrakom zvezdom na prsluku
vise nije bilo...
U dzepu mog starog vojnog mantila
ostao je još samo pasos
i avionska karta sutrasnjeg datuma:
Beograd-Athens-Singapore-Sydney..
DK
igloo
14. jul 2021. u 15.12
Kafana, stol i mramor ledeno sivi,
i na tom stolu lokvica od rasute čašice konjaka koji pijem,
pa u toj lokvici crtam kuću, stablo, dom,
i drvena klupica u bašti gde ruža do ruže cveta.

Dolazi konobar, pokupi praznu čašu i obriše stol,
i odnese sve moje snove istom rukom.
Ljut kao ris, umirem od tuge i vrištim:
Hej, konobar, još jedan konjak, molim !

Source: Janez Menart, Ljubljana, mada moj prevod nije ravan njemu.
Pjer
(svratio samo na 5 minuta)
01. april 2022. u 23.12
Kafa u hotelu Jugoslavija

Taj dan od prije 27 godina je izblijedio, samo nekoliko slika u sjecanju. Ne znam od kud se nadjosmo u restoranu hotela Jugoslavija. Paso i svastika, ja, žena i dijete. Konobar u 50-tim, hod, pristup, glas odaju godine konobarisanja. I neku nonsalantnost, nenametljivost koju sam primjetio još nekoliko puta kod dobrih konobara. Teško opisati, ali odmah prepoznam.
Paso naruci kafu.
- Tursku ili espreso? upita konobar
- Pa nema vise turske, sad je srpska, odgovori paso sa osmjehom
- Eh srpska, misle neki da se gumicom mogu izbrisati stotine godina, odgovori konobar, vise kao unutrasnji monolog nego da proturjeci pasi.
Izraz lica koji dovedi gosta koji je vise popio i glasan je u red.
Izmami nam osmjeh na licu i natjera na razmišljanje o promjeni i otpornosti jezika na promjene.

Uvece kraj Kalemegdana autobus za Budimpestu. Izbjeglice za Kanadu, neko sa svercerskom vrecom crveno plavih pruga, neko sa skupim koferima. Svi nose isto - ono od čega se nisu mogli odvojiti. I ono sto misle da će im trebati. Neko nam rekao da „tamo” nema pamucnog vesa, pa smo zadnji dan kupili nekoliko gaca i potkosulja koje se guraju sa albumom sa slikama, kafenom kasikom iz hotela Pribaltiskaja, Lenjigrad, „uspomena” sa ekskurzije. Pogled roditelja u kom vidis pitanje da li će ikad vise vidjeti djecu i unuce. Meni u glavi oluja, šta li me ceka, da li smo pogrijesili ili je odluka da odemo dobra?
 Komentar Zapamti ovu temu!

Looking for Oil Diffuser Bracelets?
.