Vesti
Sport
Celebrity
Lifestyle
Diskusije
Kuvar
Oglasi
Diskusije
:
Brak i porodica
+1 / -0
+1
Pisma
tajka
(trener)
23. februar 2013. u 09.56
Pisma su skoro odumrla.Bar ona klasična papirnata i sa markicom. Kompjuter i melovi to je moderna stvarnost.
Zašto smo ovde?
Možda baš zbog pisama koje više ne dobijamo a eto ovde se neko i osvrne i odgovori na naš stav i mišljenje. Neko se pozdravi i prepozna u karakteru .Ljudi se 'upoznaju' preko e mal pošte, oslovljavaju po nadimku...zbliže ili osete odbojnost!
ma svega ima 'ko' na vašaru)'
Čuvam sva pisma iz perioda vojske i oko nje i sad su mi neprocenjiva dragocenost. Nekih dragih ljudi više nema a ostala je zapisana njihova reč...misao...Čitam ih nekada , sipnem šta se nadje u kući a još ako ima cigar...onaj kubanski e onda ne bih da me niko dira na par sati)))
Šta se sve dogadjalo od tad jeeeeeeeeeee))
A ko bi rekao? he he
Eto ja sad jedva čekam da mi se neko javi na ovo moje pismo
kad već nije 'ona')))))))))))))))))
9. Pismo
Gde je to pismo što se ne javljaš
želim ga želim draga.
Na istom mestu sve kao juče,
znam neće stići ni sada.
Plaše me stvari u mračnoj sobi
iste i ružne već dugo vreme.
Od kad ti nema pisma ni glasa,
što se ne javiš draga?
Muči me slutnja neda mi mira
ježi me ta tišina.
Javi se javi,srce razgali
nadu u sreću vrati.
Čekam te mila još samo malo,
umire ljubav polagano.
Zato mi piši bilo šta piši
samo se javi samo se javi.
+1 / -0
+1
kriska
(Kakve su ti misli, takav ti je)
23. februar 2013. u 10.19
Nema više toga.
Nekada sam svakodnevno pisala pisma i slala razglednice i čestitke po živom poštaru.
Sa svojim momkom vojnikom (moj sadašnji muž) sam se svakodnevno dopisivala, sećam se, imali smo nekog zaguljenog i namćorastog poštara, jednom me je izgrdio što je svaki dan morao da mi donosi pisma.
Sad ne pamtim kad sam zadnji put nekome poslala „živo” pismo.
Mrzi me i email da napisem, SMS poruku preko mobilnog ne pamtim kad sam zadnji put nekom poslala.
Jedino od poštara sto mi stiže su računi za struju i telefon.
+1 / -0
+1
mona_liza
23. februar 2013. u 23.18
Meni su se posebno svidjale razglednice,valjda zbog slika. Moja tetka je voljela da putuje ,pa nam je pisala sa mnogih putovanja. Uvijek sam zamišljala kad sam ih citala da sam i ja tamo ili da ću imati sreću da putujem i sve to vidim jednog dana :).
A markice ,njih sam pazljivo skidala i skupljala .Bili su posebni albumi za markice.
I dan danas ih imam među knjigama i rado ih nekada pogledam.
+0 / -0
0
tajka
(trener)
24. februar 2013. u 00.02
Prvo sredstvo javljanja na daljinu koga se ja secam bila je neka zuta 'dopisnica'.
Lici dakle na razglednicu ali nema sliku)). Jeftinija varijanta.
Stizala je po pravilu iz maminog sela sa Korduna i pamtim citanje na glas po nekoliko puta onako na slogove)):
Mi smo zdra vo i do bro ko je i va ma ze li mo...želimo...pa
...ako je taka i taka stvar...(to najviše volim a ne znam kaka je stvar))
onda neke novosti tipa ko je umro, da li se krava otelila itd...
i kraj uvek isti...drugo nebi imali šta pisati...
Onda idu čestitke koje su bile bas radost a markica iz inostranstva vrednost!Razglednice su stizale sa mora da se vidi gde je ko letovao a iz inostranstva tek kasnije po koja . I one su se dugo cuvale i to sa dokumentima!
Skoro sam dobio lepo pismo od prijatelja iz Bgd.
Bas se potrudio. Kao zidne novine iz JNA izlepio neke isecke iz casopisa (gde ga ima) pa se upario sa opet nekim zenskacima...pa nekoliko viceva, ma cirkus, nasmejao me pa sam mu uzvratio slično. On inače nije ovladao internetom jer je još starija generacija nego ja inače se to ne bi desilo.
Mi inače i dalje redovno saljemo klasicne čestitke za novu godinu jer nam majke nisu na netu)) a pismo koje je stiglo nama (od moje majke)je za neverovati. Pola cirilica pola latinica pogresno..sve ...bre?
ali srećom bila je jedna nasa mala nalepnica sa adresom sa strane koja je vodila do cilja . 'Postarenko' je (VAžAN) i dobar cova a ja sam se postarao da zna za nasu rakiju i nas Srbe.))
+0 / -0
0
temudjin
(osvajac)
24. februar 2013. u 00.19
tajka
(trener)
2013-02-23 09:56 AM
Čuvam sva pisma iz perioda vojske i oko nje i sad su mi neprocenjiva dragocenost. Nekih dragih ljudi više nema a ostala je zapisana njihova reč...misao...Čitam ih nekada , sipnem šta se nadje u kući a još ako ima cigar...onaj kubanski e onda ne bih da me niko dira na par sati)))
----------------------
ne radi to...od sete se brzo stari.
+0 / -0
0
tajka
(trener)
24. februar 2013. u 08.42
ne radi to...od sete se brzo stari.
---------------------------------
Ma kakvi stari...da je tako već bi se srozao a ja ko' decko))
Dam malo nostalgiji odusak.
Važan je mladalacki duh a sem toga studirao sam i rekreaciju (pored tenisa) pa ako ja ne znam šta i kako onda stvarno...))
To je između dva treninga, dok odmaram a dodje mi dobro kao izvor i motivacija za pisanje. Dobro je povremeno vratiti tocak vremena u nazad i spoznati da se desilo nešto sto nikada ne bi pretpostavili...da ukapiramo šta je sve moguće ako se prepustimo stihiji.
A pisma su dokumenti!
p.s
al' me steglo u donjim ledjima jutros Uf((
preterao sam sa vezbama + promaja!))
+0 / -0
0
polako_bolan
24. februar 2013. u 14.45
Fina tema:)
Najljepsa pisma sam pisao samom sebi, tako da sam ih unistavao u pojedinim etapama zivota
+0 / -0
0
MAKPO
(косингас)
24. februar 2013. u 17.08
Pisma?
Imao sam pisati milion reci, a čim zgrabim olovku i hartiju, BLOKADA ;o)
Ima negde u sobi u nekoj kutiji par pisama što se eto tako cuvaju. Da me ubijes ne bih ih mogao naći, garant bi mi trebao ceo dan da prevrnem sobu naopako i bila bi sigurno 'ta' zadnja kutija ;o)
Poslednje pismo sam napisao pre dve ipo godine, mladjoj cerki...pa kad bude punoletna neka cita.
Eto sad ne znam ni gde sam to ostavio ;o) znam da je u sobi ;o)
Pozdrav
+0 / -0
0
baxuz
(φεμμινα™)
25. februar 2013. u 06.03
20 i kusur godina mi nije stiglo pismo... da mi nema racuna za stan zaboravila bi kako izgledaju... a nekad je stizalo tako lepih čestitki za novu godinu :)
+0 / -0
0
polako_bolan
25. februar 2013. u 15.18
Napisacu ti ja pismo Bax:)
Napisem ga guscijim perom, skeniram i mail-ujem:)
+0 / -0
0
NYC40
25. februar 2013. u 20.37
Nekada sam pisala pisma drugaricama, rodjacima odavde iz Amerike. Cekala sam svaki dan kad će doći pismo od nekog od njih. I polako oni pocese da prestaju da pišu i na kraju i ja prestadoh. Sad posaljem čestitke starijim osobama. Nedostaju mi pisma al ne previse. Bolje je sada brze se posalje e-mail i brze se dobije odgovor.
A Kad sam bila mlada cura u Srbiji, pisala sam pisma mom komsiji u armiji i onda me je on zamolio da ako hoću da pišem pisma još i njegovim drugovima tamo u armiji, navodno im niko ne piše. Tako sam pisala još dvojici. A znala sam da pišem lepa pisma u kojima sam opisivala svakodnevnice , moje i mojih drugarica, anekdote u skoli. Njihova Pisma su bila bas vesela, slali su slike i razglednice. :)
+0 / -0
0
Leon01
(ekonomista)
26. februar 2013. u 04.51
NYC40, neznas ti šta je vojska, da si najvece gluposti pisala oni bi bili srećni ;))
+0 / -0
0
tajka
(trener)
26. februar 2013. u 12.42
To što si pisala neznancima je veoma humano a u isto vreme neverovatno tužno.Podseća me na onu rečenicu koje napisalo neko detete iz sirotišta:
-POZDRAVI MI 'NEKOG'!
I taj komšija 'ima srce'.
Sva ta pisma koja svakodnevo stižu od devojke, roditelja, rodbine, drugova i ostalih podgrejavaju nadu da kad se vratimo kućama opet će biti dobro. Biće mnogo bolje nego trenutno u vojsci. Ja sam ih dobijao neobičajno puno i to je verovatno izazivalo zavist kod momaka kojima nije imao ko šta da napiše. Njih sam ubacivao u priču u smislu
-Ima jedan vojnik , moj drug bla..bla.. prepričam neki doigađaja...Pa im posle pročitam deo koji se odnosi na njih...pozdrav i sl...
Značilo im je , čitao sam im sa lica...
Jednom nisam dobio pismo od devojke 3-4 dana,pošizim, sednem u prvi autobus i pobegnem iz kasarne. Dodjem ispod zgrade i zazviždim prepoznatljivo
„Igraj sada Moni,,Moni”
Ha , šou...suuuuuuuuuuuuuprice!!!
-Ej bre gde je pismo?
+0 / -0
0
polako_bolan
26. februar 2013. u 15.36
:))))
Jbg, znao sam da prije vojske treba prekinuti sve veze i izdrzati tih 14 mjeseci
Zato sam pisao pisma za sebe i par prijatelja, nisam dozvoljavao da me žene uhvate na vojnicke emocije
+0 / -0
0
temudjin
(osvajac)
26. februar 2013. u 21.53
Srpska reč „smrt” u sanskritu znači „sećanje”, a to nije slučajno tako.
+0 / -0
0
tajka
(trener)
26. februar 2013. u 22.51
Teško je biti tako svestan jer sa 20 gpdina si bolan
od ljubavi polako))
Looking for Tassel Earrings?
Life Press
Kako napraviti voštane trakice za igru
Napravite krevet od ormarića
Dete vam je previše stidljivo? Pomozite mu
Napravite sami ukrase za dom
Napravite zvučnu igračku za klince od malih plastičnih čaša
Transformišite svoje emocije
Izaberite državu:
Australija
Austrija
Bosna i Hercegovina
Crna Gora
Evropska Unija
Francuska
Holandija
Hrvatska
Kanada
Nemačka
Sjedinjene Američke Države (SAD)
Srbija
Švajcarska
Švedska
Velika Britanija
Latinica |
Ћирилица
|
English
© Trend Builder Inc. i saradnici. Sva prava zadržana.
Terms of use
-
Privacy policy
-
Marketing
.