Dom je tamo gdje nam je srce...neko je napisao <3
Kažu da srce može jedino pokazati put - nama do doma, a drugima do nas.

E da ,gde nam je dom ,to se ja pitam već 25 god.Dali tamo ili ovamo ,ne nadjoh odgovor.Mada srce pripada tamo negde daleko.

Evo imam ja i cekam da li će Blueflower doći da se prepucavamo u sukubu mozgova ali nje ko za inat nigdje...Imam još nekih pola sata pa kuci,ajmo ja i ti pricati o nekim glupostima..šta kažeš :))

Dom je tamo gdje si se rodio,odrastao,proveo svoje djetinjstvo to se nikad ne zaboravlja to je kod našeg naroda uzrecica staro mjesto odakle potices a gdje trenutno živis a možda i zauvijek to je mjesto boravka i svako od nas ima svoj dom negdje.Nasa djeca i njihova djeca će imat vjerovatno drugi dom u srcu svom,jer mi smo ih doveli ovamo

maternji je jezik koji naucimo od majke, iskljucivo.

što se tiče jezika,mi koji smo po raznoraznim državama, znamo kako se lako zaboravlja i uci.
Ja da nisam pocela dolaziti na SC, vjerovatno bih do sada znala par fraza na nasem i to mixano ko salata. O pisanom jeziku da i ne pricam.

Ja sam kod kuce i „ovdje i tamo”. Jedno poduže vrijeme sam mislila da sam „ovdje” kod kuce i da mogu bez onoga „tamo”, ali sa godinama dolaze neka cudne osjecanja i covjek se vraca svojim korijenima, htjeli mi to ili ne.
Kad sam ovdje osjecam se kod kuce i ne kukam, dobro mi je. Ali kad poželim da odem u Bosnu uradim to, i tamo se osjecam isto kod kuce. I da su drugi uslovi za zivot drugaciji (socijalni, ekonomski...) mogla bih se odmah dolje vratiti.
Za sada živim u „ovom” domu a posjecujem „onaj” dom, ko zna šta će u buducnosti biti. Sva vrata su još otvorena!

Svuda podji svojoj kuci dodji.

Dve kuce
dva puta
dve strane
nema nigde
gore mane

srećan ovde
srećan tamo
isto sr@nje
z@j3b@no

Ovde bolje
tamo lepse...

Za sada mi je dom gde su deca.

Pozdrav