Diskusije : Politika

 Komentar
Sudbina se odlučuje iza zatvorenih vrata
Milles_Broker
09. oktobar 2024. u 13.13
INTERVJU: Goran Marjanović - Sudbina se odlučuje iza zatvorenih vrata, ovo je početak! (9.10.2024)

https://www.youtube.com/watch?v=ryQYioIQU1k
Milles_Broker
09. oktobar 2024. u 13.14

@dragisastojanovic1075
7 hours ago

Kada se prvom koji pocne da kopa litijum bude odsjekla glava , brzo će odustati svi kojima to bude palo na pamet. Radikalno ,ali oprobana metoda koja funcionise.
Simo
09. oktobar 2024. u 15.30
Takodjer I svakom ostalom ko se seti da kopa po Srbiji.
Ako je nekom do kopanja eno mu Dedinja, Sapic jedva ceka, zar ne?
Popaj
09. oktobar 2024. u 15.55
Iskopavanje litijuma: šta biste trebali znati o tome

Iskopavanje litijuma je dugo kritikovano. Zbog buma električnih automobila, potražnja za litijumom brzo raste, ali rudarenje je uglavnom neodgovorno. Postoji li i „fer” litijum?

Litijum je važna sirovina neophodna za brojne proizvode:

Smartphones
Notebooks
Električni automobili
Proizvodi od stakla i keramike
Baterije
Maziva
Najveća nalazišta litijuma nalaze se u Čileu, Australiji i Argentini. Zajedno sa Bolivijom, Argentina i Čile čine takozvani litijumski trougao. Tamo se skladišti u slanim jezerima, koja se isušuju kako bi se izvukla. Ovo je naravno posebno problematično u pustinjskom regionu.

Velika potražnja za traženim litijem predstavlja važnu priliku za ove zemlje da smanje siromaštvo i socijalnu nejednakost u svojoj zemlji.

Međutim, iskustvo u iskopavanju mnogih drugih sirovina u posljednjih nekoliko decenija pokazalo je da bogatstvo resursa može dovesti i do veće društvene nejednakosti (PDF). Naročito u ruralnim područjima zemalja bogatih sirovinama, mnogi ljudi nemaju izbora osim da rade u malom rudarstvu. Oni to često rade u katastrofalnim uvjetima - posebno kada je riječ o ilegalnom rudarstvu manjeg obima.

Kako bi osigurali da se ovo „prokletstvo sirovina” ili „prokletstvo resursa” ne ponovi u rudarstvu litijuma, vlade i nevladine organizacije vode kampanju za veću preraspodjelu prihoda od prodaje litijuma.

Iskopavanje litijuma za električne automobile: potražnja brzo raste
Iskopavanje litijuma se često odvija u ilegalnim rudnicima manjeg obima.
Iskopavanje litijuma se često odvija u ilegalnim rudnicima manjeg obima. (Foto: CC0 / Pixabay / slowdef)
Iskopavanje litijuma trenutno igra ključnu ulogu u proizvodnji električnih automobila. Svi poznati proizvođači električnih automobila oslanjaju se na elektromotor koji pokreće litijum-jonske baterije i istražuju optimizaciju tehnologije skladištenja litijuma. Samo jedna kineska kompanija za proizvodnju baterija najavila je natrijum-jonsku bateriju za 2023. godinu - to jest bez problematičnih sirovina litijuma i kobalta. Međutim, ostaje nejasno da li će to biti sprovedeno.

Litijum će stoga najvjerovatnije ostati važan iu budućnosti. Razlog za izuzetnu ulogu litijuma je visoka gustoća energije i snage metala. Litijum-jonske baterije se takođe koriste u većini prenosivih elektronskih proizvoda, uključujući kamere, pametne telefone i notebook računare.

Proizvodnja litijum-jonskih baterija se uglavnom ne odvija u zemlji u kojoj je sirovina litijum iskopana. U proizvodnji baterija neophodni su složeni tehnički procesi kako bi se osigurala visoka razina čistoće litijuma i na taj način, na primjer, isključila izgaranje litijum-jonskih baterija.

Prvi manji proizvođači baterija nedavno su se pojavili u SAD-u i Evropi. Ipak, većina proizvodnje litijum-jonskih baterija ostaje u Koreji, Kini i Japanu, gde su na raspolaganju veštine i odgovarajuće obučeni zaposleni. To znači da najveći dio prihoda ostaje u ovim zemljama, a ne u zemljama sirovina u kojima se kopa litijum.

Gdje se kopa litijum?
Litijum se može ili vaditi iz stene u rudnicima (na primer u Australiji) ili vaditi iz slanih jezera (salari).

Naročito u Čileu, Argentini i Boliviji, u planinama postoje slana jezera koja sadrže visoko koncentrirani litijum ispod površine. Slana voda, koja se naziva slana voda, obično se pumpa, distribuira i isparava pomoću hemikalija.

Međutim, ova eksploatacija litijuma je problematična: kako Deutschlandfunk izvještava, isparavanje vode uzrokuje potonuće podzemne vode u regijama gdje ionako ne pada kiša. Osim toga, vodene površine su stalno kontaminirane slanom vodom, što pogoršava nestašicu vode. Hemikalije koje se koriste za odvajanje litijuma šire se u okoliš i mogu biti uzrok uginuća stoke koji traje godinama, navodi se u izvještaju.

U Argentini se kao alternativa koristi takozvani proces „direktne ekstrakcije litijuma”: slana otopina se pumpa u sistem, a litijum se ekstrahuje direktno hemijskim procesima. Ovo ima potencijal da bude ekološki prihvatljivije jer ne zahtijeva isparavanje vode.

Posljedice eksploatacije litijuma po okoliš
Litijum u Salar de Ujuni u Boliviji: rudarstvo ima samo nedostatke za prirodu zemlje. (Foto: CC0 / Pixabay / mailanmaik)
Sve veća potražnja za litijumom na globalnom tržištu dovodi do otvaranja novih rudarskih područja u prethodno netaknutim predelima. To posebno uključuje bolivijski Salar de Uyuni i tibetansko slano jezero Zabuye „sa odgovarajućim posljedicama po ekosisteme”.

https://tinyurl.com/yc25jhd9
Popaj
09. oktobar 2024. u 16.10
...
Sve veća potražnja za litijumom na globalnom tržištu dovodi do otvaranja novih rudarskih područja u prethodno netaknutim predelima. To posebno uključuje bolivijski Salar de Uyuni i tibetansko slano jezero Zabuye „sa odgovarajućim posljedicama po ekosisteme”, prema Švicarskoj akademiji tehničkih nauka. Voda je najvažniji resurs za cijeli ekosistem, tako da ako postoji nedostatak vode, sve može brzo postati neuravnoteženo.

Posebno veliki problem s rudarstvom litijuma u Latinskoj Americi je zagađenje vode. Budući da se riječna voda koristi za vodu za piće i za navodnjavanje polja, kontaminacija od rudarenja litijuma ugrožava zdravlje ljudi u regiji. Pozadina je da se tokom rudarenja litijuma mnoge hemikalije koriste za rastvaranje litijuma i neupotrebljivi teški metali završavaju u okolini. I jedno i drugo zagađuje podzemne vode i ugrožava sigurnost pijaće vode lokalnog stanovništva.

Iskopavanje litijuma kao prilika?
Najveći svjetski proizvođač litijuma je Australija, a slijede je Čile i Kina. Iako ove zemlje trenutno proizvode najviše litijuma, najveći resursi litijuma još uvijek leže pod zemljom u Latinskoj Americi. Procjenjuje se da se oko 60 posto ukupnih resursa litijuma nalazi u slanim jezerima u Boliviji, Čileu i Argentini. Procjenjuje se da je samo u bolivijskim slanim jezerima uskladišteno oko 21 milion tona.

Zbog vladinih propisa, litijum se u Boliviji do sada kopao samo u malim i uglavnom ilegalnim rudnicima. Za razliku od dva suseda u litijumskom trouglu, eksploatacija sirovine nije otvorena za privatne kompanije, već je strogo regulisana.

Bolivija je jedna od zemalja Latinske Amerike koja ima za cilj preraspodjelu prihoda od izvoza sirovina. Posebno je istaknuta povezanost koju su vlade proglasile između izvoza rudarskog sektora i njihove namjeravane socijalne politike:

Kako bi se ostvario ovaj „dobar život” (Buen Vivir) sa litijumom i ne bi započelo novo prokletstvo sirovina, bolivijska vlada postavlja stroge propise za saradnju sa privatnim multinacionalnim kompanijama. Dobit od iskopavanja litijuma ne bi trebalo da ide privatnim kompanijama u inostranstvo, već da omogući zemlji da napravi iskorak u industrijalizaciji. U tu svrhu se prvenstveno planiraju mjere socijalne politike.

Bolivija se 2023. dogovorila sa kineskim konzorcijumom CBC da razvije dva industrijska kompleksa za rudarenje litijuma. U infrastrukturu kao što su snabdevanje električnom energijom i putevi biće uloženo milijardu američkih dolara. Međutim, bolivijska državna kompanija želi da nastavi da kontroliše sam proizvodni lanac, od rudarstva do marketinga. Baterije iz saradnje trebalo bi da se izvoze od 2025. godine. Kasnije te godine, Bolivija je takođe potpisala saradnju sa kanadskom Uranium One Group sa sličnim ciljevima.

Postoji li „bolji” litijum?
Unaprijed treba napomenuti da su recikliranje, dugotrajna upotreba i manja potrošnja važni i neophodni za zaštitu okoliša. Stare mobilne telefone, laptope ili druge uređaje koji sadrže litijum treba ponovo prodati ili odložiti na odgovarajući način kako bi se vrijedne sirovine mogle ponovno koristiti.

Osim toga, dobro razvijena i strogo kontrolirana certifikacija mogla bi biti lijek za litijum od nehumanih i ekološki štetnih uslova. Može li rudarenje litijuma zaista biti ekološki prihvatljivo?

Kao i sa zlatom (više o tome u članku Gold correct - Fairtrade certificirano zlato), minimalni društveni i ekološki standardi također bi se mogli uvesti za iskopavanje litijuma. To bi uključivalo zabranu dječjeg rada i obavezu korištenja tehnika za uštedu vode - na primjer, tako da voda koja sadrži litijum ne ispari već da se može ponovo koristiti.

Za sada ne postoji ni pečat ni drugi načini za identifikaciju „boljeg” litijuma. To je također zbog činjenice da se većina certifikata sirovina zasniva na sistemu fizičke sljedivosti. To znači da se certificirane sirovine moraju skladištiti, kupovati i otpremati odvojeno od necertificiranih sirovina – i sve se to mora pratiti.

U sektoru iskopavanja zlata uspostavljeni su različiti certifikati s različitim fokusom. Oni se fokusiraju ili na socijalne standarde, standarde održivosti ili usklađenost sa smjernicama OECD-a (Organizacije za ekonomsku saradnju i razvoj).

Moguća certifikacija litijuma također ovisi o potražnji proizvođača baterija za certificiranim sirovinama i na kraju i od krajnjih kupaca. Gotovo da nijedan proizvođač trenutno ne otkriva lanac opskrbe elektroničkim proizvodima.
zlatiborac
09. oktobar 2024. u 16.41
„Takodjer I svakom ostalom ko se seti da kopa po Srbiji.
Ako je nekom do kopanja eno mu Dedinja, Sapic jedva ceka, zar ne?”
-------------------------------------------------------------------

Nije sporno - utoliko sto je isti Sapic potomak 'janjecih brigada':

Žig komunizma
Čitajući drugu knjigu Pavelićevog testamenta – Žig komunizma, otkrićete kako je u Jugoslaviji stvorena „duboka država”, koja još postoji u Srbiji!
Ko čini „duboku državu” danas u Srbiji? Potomci Titove političke elite čiji su pripadnici regrutovani među ustašama, domobranima i partizanima. Kadrovi „duboke države” regrutovani su i među Srbima koji su se istakli u ubijanju Srba, tokom Drugog svetskog rata i posle njega.
Pavelićev testament, knjiga druga – Žig komunizma jeste knjiga tajni! U njoj ćete pronaći svoje dede i pradede kao dželate ili kao žrtve komunista.
Zastrašujuće je koliko je komunist a u Srbiji radilo za Abver i Gestapo, a posle rata su bili „ugledni” rukovodioci.
Neću da vam tajim da su mnogi ugledni Beograđani bili sovjetski agenti koji su znali da su ustaše i komunisti bili zavetovani da slome kičmu srpstvu na Balkanu.
Titoizam i titoisti i dalje vladaju Srbijom. Evo vam test pitanja: da li su vaši prijatelji za to da se Titovi posmrtni ostaci (ako su uopšte u grobu) vrate Vatikanu ili Beču, pošto je on bio „crveni Habzburg”, a da se na tom mestu podigne spomenik herojima Jugoslovenske vojske u otadžbini i đeneralu Draži Mihailoviću, za koga je tokom Drugog svetskog rata bila cela Srbija?
Vlastodršci će na ovo pitanje odgovoriti: „Nije sada vreme da se delimo!” Međutim, iza tog odgovora krije se njihov strah od gubljenja privilegija koje im daju zapadne službe jer one i dalje kontrolišu Srbiju!
Vaš Dejan Lučić
 Komentar Zapamti ovu temu!

Looking for Oil Diffuser Necklace?
.