Pjerivoje, ti to objašnjavas kao da su stvari zaista i dalje logicne i predvidive u vremenu jedne od najvecih delen!@#$ otkako moderni svijet postoji...

Sto bi cijene skoro svega ostalog neprestalno rasle ili makar stale da rastu i ostale i dalje nerealno visoko, a gorivo pojeftinilo? Npr vreca uglja za rostilj je sad bar 60% skuplja nego prije ovog kijameta a cijena goriva se vratila gdje je bila prije 3 godine, sto znači da je sad objektivno dobro jeftinije nego onda kad uracunas inflaciju. Zbog čega? Ocigledno ni fabrike cumura odavno nisu vise zatvorene zbog kovida (ako su ikad i bile). A ni radnik u fabrici cumura, ili onaj sto sijece drva za cumur, nije dobio veću povisicu od onoga sto kopa pijesak za naftu. Tj obojica su dobila manje vise qitu od povisice s obzirom na nivo inflacije. Kao sto smo istu takvu qitu dobili i nas dvojica :).

Ovo se zvanicno objašnjava time: može im se... Tj posto nam namirnice i stvari za svakodnevnu upotrebu uglavnom prodaju 3-4 mega korporacije, mogu da nam ga zaglave odzada kako oce, i da će da ga malo povuku nazad tek kad vide da su nam oci pocele iskakati... A doduse priliku u toj redaljki koriste i proizvodjaci robe siroke. I oni su naostili cune. Oni zaista mogu da nam to rade.

Ali isto tako bi mogli ovi sto imaju monopol na energetske proizvode. Ili je Imperial Oil iz nekih razloga prema nama postao jako milostiv u poredjenju sa npr fabrikom cumura Feuille d’Erable u Kvebeku :)?

Ima toga xzy, premda to je ipak pretjerano pojednostavljivanje. Imalo bi bi vise smisla kad bi sva energije u zapadnim i prozapadnim zemljama bile u vlasnistu samo jednih te istih ili države. Ali nije bas tako.

Rusija = energija je samo donekle tačno, jer procenat ruskog GDPa od nafte i gasa je 15%. Ponekad se tokadje stvara utisak da bi svijet propao da nije ruske energije ali ni to nije tako. Niti bi svjet propao a ne bi ni Rusija da oni vise nikad ne prodaju ni kapi nafte, ne samo zapadu već cijelom svijetu.

Ovde npr nikad niko nije pomenuo podatak da je prije ukrajinskog rata Norveska snabdjevala EU gasom otprilike u istom procentu kao Rusija. A kad tome dodas takođe značajnu proizvodnju gasa u Holandiji i UK, i tu i tamo po drugih zemljama, Evropa i dalje može (do daljnjeg) da proizvede 60% od potreba. A kad tome dodas gas koji bez obzira na ogranicene kapacitete može doći iz Alzira, Bliskog istoka i centralne Azije, zivot bi u Evropi bio i dalje moguć i bez ruskog gasa. Ili gasa uopste.

Ako se cijena gasa namjerno obara politicki, onda kolateralno ostecenih ima malo vise, ukljucujuci i proizvodjace u ESA:

In the first quarter of 2022, Russia was the EU's biggest supplier of gas via pipeline, with a 38.8 percent share, just ahead of Norway (38.1 percent), according to Eurostat. But by the first quarter of 2023, Russia's share had fallen by 21 percentage points, while those of Norway (+8 p.p.), Algeria (+7 p.p.) and the UK (+4 p.p.) had all increased.

As for liquefied natural gas or LNG (imported by ship), Russia (18.1 percent) was the EU's second-largest supplier in the first quarter of 2022, behind the U.S. (48.6 percent). A year later, Russia's share had fallen by 5 percentage points. Meanwhile, the shares of Norway (+6 p.p.), Qatar and Algeria (each +2 p.p.) were all up, while that of the U.S. had fallen by 8 percentage points

Što se nafte tiče, 10 vodecih zemalja u proizvodjnji nafte proizvedu zajedno 75%, a svi ostali onih 25% svjetske proizvodnje. Rusija pravi nekih 10% a od toga dosta i sama potrosi tako da se meni čini da bi svijet u globalu vise nahebao bez ruske psenice nego nafte.

No nešto mi ne izgleda da će Arabija, Emirati, Irak i Kuvajt da bas objerucke prihvate da na duzi period proizvode naftu sa malo ili nimalo zarade samo da bi se zapad nahebal mamice Rusiji, a pogotovo neće Iran, Kina i Brazil.

United States 21% Saudi Arabia 13% Russia 10% Canada 6% Iraq 5% China 5% United Arab Emirates 4% Iran 4% Brazil 3% Kuwait 3%
Total top 10 74%

Uz to posto većinu toga i za naftu i za gas čak i ne kontrolisu samo države nego i uglavnom privatne kompanije koje od nečega moraju placati troskove tako da njihove mogućnosti dokle i koliko dugo mogu iz politickih razloga da obaraju cijene su ipak ogranicene.