Vjekovima balkanski prostori su bili pod okupatorima. A onda su Srbi oslobodili te prostore prvo od Vizantije, pa posle od Otomana, pa Austrougarske, pa Treceg Rajha,..Oslobadjajuci te prostore i sve ljude na njima od stranih okupatora, prenebregnuli su činjenicu da svi ljudi nisu isti i da svi ljudi ne streme slobodi. Neki trebaju da služe i da budu podjarmljeni. Neki se osjećaju izgubljeno kao slobodni i bez gospodara kojim služe.
Pa su onda Srbi pravili „suživot” i kuću sa ljudima koji su u duši sluge i roblje, stavljajuci ih kao jednake sebi.
Ali kako od kurve i drolje napraviti smjernu i časnu ženu? Kako od slugana i roba napraviti domaćina?
A kako „svako dobro djelo, nekaznjeno proćineće”, čim su stare im gazde ojačale a Srpstvo oslabilo, stare sluge su ih i osjetile. Ožednile Srpske krvi, pobjegli su odmah iza gospodara nogu, i gledaj ih kako prstićem iza gospodara im vojne čizme još upiru i kunu te Srbe.

Priča stara ko istorija
Zabluda je da su ljudi isti i da streme istom.
Kako veli ona pjesma...„some of them wants to use you, some of them wants to be abused” (paxi..ne da budu „used”, nego „abused”)

Sluge i ovo roblje oko nas koje nikada u svojim povjestima i historijama nije prstic diglo da se oslobodi okova i lanca,..mi naivni Srbi smo u svoj svojoj ratnoj i herojskoj aroganciji, humanosti i naivnosti,... smo pomislili da ćemo davajuci slobodu, čast, zemlje i dostojanstvo onima nedostojnim, naći zajednistvo i bracu kod tih nedostojnih koji je nisu nikada ni pokusali sami zasluziti.

I naravno da će njihov lavez dok postoji biti prema Srbima,...jer ih samo Srbi podsjecaju koliko su nedostojni SVEGA pa i imena koje nose