Skolski program u Njemckoj nisu odredjedivali Njemci.
Pa tako o 2. svj. ratu razlicito znaju oni koji su se skolovali u istocnoj Njemackoj pod Rusima, i zapadni Njemci pod Amerlikancima i Englezima.
Vjerovatno Amerikanci ionako potpuno unistenu Njemacku nisu Hitlerom htjeli opterecivat mlade generacije Njemaca. Mislim da je slično uradjeno i u Japanu. Danas ako se nekog Japanca pita koja mu je strana država najdraza, reci će Amerika.

Hitlerova velika zelja bila je da postane slikar umjetnik.
Pokusao se upisat u Becu na likovnu umjetnost, ali na njegovo jedno od najvecih razocarenja nisu ga primili na univerzitet.
Sliku koju je uradio i prilozio za upis, negativano je ocjenjena jer navodno nije bila dovoljno originalna.
Nakon tog razocarenja ipak je ostao u Becu i živio par godina kao beskucnik. Nešto novca bi dobio prodavajuci slike turistima. Citao je mnogo novine, i poceli su u beckim listovima izlazit clanci za novo nastalu ekonomsku krizu.
Hitler je citao kako su za sve nedace koje su snasle Austriju krivi židovi.
Bio je lijen i nije htio da radi. Slikarstvo mu je propalo i nije znao šta će sa sobom, sve dok se nije mobilisao u 1. svj. rat.
U uniformi i vojsci je nasao sebe i zaradio je dosta visoki oreden kriz, koji je i kasnije uvijek nosio.

Da ne dužim, Hitlera je zapazio neki Karl, o kojem se inače vrlo malo piše a o dolasku Hitlera na vlast odigrao je glavnu ulogu.
Vidio je da je Hitler nadareni govornik i da ga ljudi pazljivo slusaju.
Hitleru je nedostajalo znanje, pa ga Karl poslao na univerzitet da poboljsa kulturu i znanje iz istorije.
Tocno je da je Hitler bio i glumac. Sam je odlazio u pozorista i opere gdje je proucavao geste glumaca.
Karlu je trebao Hitler za stvaranje odabranih za barijeru od boljsevicke revolucije. Karlov projekt je potpuno uspio pa je na Hitlerove govore dolazilo i 150 000 ljudi.

-