Štrajk više od 100.000 radnika kanadske federalne agencije u velikoj je opasnosti
Roger Jordan
prije 18 sati
Štrajk više od 100.000 radnika kanadske federalne agencije, koji sada traje već skoro dvije sedmice, u velikoj je opasnosti od sabotiranja i izdaje sindikalnih birokrata koji su na strani Trudeauove vlade i njihovih saveznika u Novoj demokratskoj stranci (NDP). .

Radnici -- administrativni radnici, radnici na održavanju i hitnim slučajevima iz Kanadske službe, Porezne uprave Kanade i brojnih drugih agencija -- stupili su u štrajk 19. aprila tražeći povećanje plata u skladu sa inflacijom, zaštitu posla i garancije za rad na daljinu. Više od 45.000 od 155.000 radnika u pet pregovaračkih grupa uključenih u štrajk zabranjeno je da učestvuje u industrijskim akcijama zbog reakcionarnih zakona koji zabranjuju štrajkove u „bitnim sektorima”.

Među radnicima postoji velika odlučnost da se nemilosrdno bore za svoje zahtjeve. Uprkos apelima liberalne savezne vlade da se radnici uključe u razbijanje štrajka radeći od kuće, njene vlastite brojke pokazuju da je to učinilo više od 90 posto radnika kojima je zakonski dozvoljeno da štrajkuju.

Štrajkači su za World Socialist Web Site rekli zašto su im potrebne plate usklađene s inflacijom nakon tri godine zamrzavanja i zašto bi trebali imati pravo na rad na daljinu nakon što dokažu da tokom pandemije mogu obavljati usluge koje mogu garantovati od kuće. Ali ako se ova militantnost nastavi i radnici žele pobijediti vladu koja je otvoreno izjavila svoju odlučnost da uvede realno smanjenje plata i sve otvorenije prijeti hitnim zakonima kako bi se radnici vratili na posao, moraju se obratiti birokratama Javne službe Kanadski savez i Kanadski radnički kongres otimaju kontrolu nad štrajkom i bore se za podršku cijele radničke klase.

Za to je potrebno formiranje akcionih i štrajkačkih odbora koji, nezavisno od sindikalnog aparata, organizuju kontraofanzivu koju predvode radnici za dostojno plaćena i sigurna radna mjesta za sve, odbranu prava radnika i od krvarenja javne službe.

Glavne političke prepreke takvoj borbi su sindikalne birokrate, socijaldemokratski političari NDP-a i njihov reakcionarni savez sa liberalima, tradicionalno favorizovanom vladajućom strankom kanadskog kapitala. Savez sindikata, NDP-a i liberala dugo je bio važno političko oruđe za suzbijanje klasne borbe. Sada se koristi da bi se ugušio otpor ratnoj politici vladajuće klase, masovno smanjenje realnih plata izazvano inflacijom, štednja i privatizacija.

Štrajkači se suočavaju s vladajućom elitom koju predvodi Trudeauova vlada, koja nemilosrdno pokušava prebaciti finansijski teret kapitalističke krize na radne ljude. Kako bi prikupili desetine milijardi potrebnih za vođenje rata protiv Rusije, pripremu za rat protiv Kine i spašavanje superbogataša, Trudeau i njegove pristalice u finansijskoj oligarhiji odlučni su uvesti mjere štednje pod sloganom „pandemija je gotova”. što uključuje dalje smanjenje životnog standarda. Globe and Mail, tradicionalni glas u ulici Bay Street i unosna imovina porodice Thomson, najbogatijih kanadskih milijardera, objavio je u četvrtak ljutiti urednički tekst protiv štrajkača. Ona je optužila štrajkače, od kojih velika većina zarađuje manje od 70.000 dolara godišnje, da „još više jačaju svoje pozicije” i prkose „nikako nerazumnim pokušajima” vlade da „svoji radnici učestvuju u ekonomskim poteškoćama”.

Čelnici PSAC-a već su odustali od zahtjeva za povećanjem plata od 4,5 posto u toku tri godine, uprkos tome što je predsjednik PSAC-a Chris Aylward ranije priznao da će povećanje plata i dalje biti ispod inflacije. On odbija otkriti kako izgleda njihov zahtjev za „novim” platama.
https://www.wsws.org/de/articles/2023/04/30/ryxd-a30.html