Diskusije : Neplodnost

 Komentar
Opet ništa!
pauna27
(novinar)
30. novembar 2009. u 06.59
Drage moje, nisam se odmah javila, jer razumecete i same, evo 4 put i opet ništa! Vise ni ne tugujem, nekako sam totalno otupela, sve mi je ravno. Nadala sam se do samog dana bete, a onda je krenulo 2-3 tackice nečeg braonkastog i bez obzira sto je to bilo jako malo, znala sam da nema ništa, a beta je to i pokazala. Uplasena sam, nesrecna, ne znam šta bih dalje... Svaki put ista prica, imam dosta jc, ispadnu jako lepi embrioni i ništa! Neće da se implantiraju i neće! Radila sam i hecing i ništa! Dodje mi da vristim od muke, jer stvarno ne znam šta vise da uradim. Totalno se ubedacim i kažem da ne mogu vise kroz to da prolazim, a onda kroz par dana ipak me prođe, pa pomislim možda bih mogla još jednom. Grozno mi je sto i svi oko mene samo cute i gledaju me sazaljivo, kao da i oni misle da vise nema nade. Citala sam svasta, informisala se, ali za rešenje mog problema ništa nisam nasla. Ako je neko negde nešto procitao zašto ne dolazi do implantacije kada su super embrioni, volela bih da mi napise. Pozz
racili
(profesor)
30. novembar 2009. u 08.16
Draga moja, razumem te...ja sam dobila posle vraćanja zamrznutih embriona i stalno sebi postavljam isto pitanje kao i ti: sve u postupku bude super, ali nikako da se zakače. Nisam ti dala odgovor na tvoje pitanje, već samo ogromnu podršku da ideš dalje.
Milica83
(trgovac)
30. novembar 2009. u 10.13
Draga Pauna zao mi je! Ne mislim da tvoji najblizi cute zato što misle da ti nema pomoći, već zato što nemaju nacina da opisu kako se osecaju, i ne zanju prave reci podrske, ne krivi ih! Ne znam šta da ti kažem, kakav ti je bio endometrijum? Želim ti svu sreću sledećeg puta, i neocajavaj, žena u velikoj Britaniji je ostala trudna sa 57 godina posle nekoliko bezuspasnih vto, veruj mi nikad nija kasno.
bily79
30. novembar 2009. u 12.57
Pauna zao mi je...ali imaj vere jednom mora da uspe! I još ovo,kada sam ja radila ivf niko osim mog muza nije znao za to...jednostavno htela sam da izbegnem te sazaljive poglede i ne znam...i mislim da sam dobro postupila,pa sto svi mora da znaju gde idem i šta radim.
duga76
(profesor)
30. novembar 2009. u 13.39
Ne znam gde si radila VTO,ali potpuno te razumem kako se osecas.zao mi je sto nije uspelo...Ne znam šta može biti razlog što se embrioni nisu zakacili.Jesi li uradila sve pretrage krvi?Endometrijum?
majaman
(ekonomista)
30. novembar 2009. u 16.16


da je lako nije.al neka je za utehu ono sto kažu -nije uspeo samo ko je odustao.lepo je ako je tako . zato i nećemo odustati .nijedna od nas.

samo glavu gore,polako ali sigurno ,i biće ,biće ,treba da bude kada stvarno želiš a želimo sve mi iz dna srca i duse...

VESKON
(EKONOMISTA)
30. novembar 2009. u 17.39
VERUJ MI DA ODLIčNO ZNAM KAKO SE OSECAS. JA SAM 2 PUTA DO SADA ISLA I OBA PUTA JE SVE BILO OK, CAK JE I BETA BILA OK. ALI JE 3. DAN PALA, I TO U OBA SLUčAJA. PRVI PUT ProšlE GODINE, JA NISAM OZBILJNO SHVATILA I RADILA SAM, PRESADJIVALA CVECE, VOZILA KOLA ISL. DRUGI PUT MI JE SVEKRVA UMRLA 3. DAN POSLE EMBRIOTRANSFERA, I OPET ISTO. BETA PRVI DAN 52, PA 98 I ONDA 43. SADA SAM NAKON TOGA ISTO KAO I TI TOTALNO OTUPELA, ALI NIKOME NISAM REKLA DA OPET IDEMO NA TREćU SrećU. EVO, NA UZV JE POKAZANO DA NA OBA JAJNIKA IMA PO 3-4 ODLICNA FOLIKULA. NEMAM VISE ONAJ ELAN I NISAM EUFORICNA KAO PRE. NEKAKO Ništa NI NE OCEKUJEM. JEDNOSTAVNO SAM ODLUCILA DA IDEM DO POSLEDNJE JAJNE CELIJE, PA STA GOD DA BUDE. S OBZIROM DA IMAM 40 GODINA, IMAM NADE.
jelkac
(student)
30. novembar 2009. u 22.54
Pauna, mnogo mi je zao...sva sam se rastuzila citajuci, a ne znam šta da ti kažem za utehu osim isplaci se, nek ti s sve „padne sa srca” , pa onda opet glavu gore i napred...šta da radis...ne znamo odovore na sve , ali neko gore rece, samo onaj ko odustane je izgubio bitku!

Ja sam prošla kroz spontani pre par meseci , nakon godinu i po „preciznog” pokusavanja , a 3 godine onako -ne zasticujuci se...znam da boli... i znam da se ne mogu ni uporediti s tobom...odakle ženi snaga da sve to izdrzi psihicki , fizicki , emotivno...ali , molim te ne odustaj, nikad ne znamo koliko smo blizu ostvarenju naše nade, ali ako odustanemo , onda je stvarno bitka izgubljena...

Racili, ...ovo pismo upucujem i tebi isto, znam kroz šta i ti prolazis...

Devojke, ...mislim na vas , iako sam ovamo „preko okeana” ...
ne znam šta da vam kažem osim da vam saljem topli zagrljaj i misli ohrabrenja...

Jelkac
pauna27
(novinar)
01. decembar 2009. u 03.19
Hvala drage moje,na utesnim rečima, znam ja da jedino vi mozete da razumete. Valjda ću se pribrati, pa možda uskoro probam opet, biće valjda jednom. Stalno se pitam da li sam nekom toliko učinila zla u zivotu da mi se ovo desava, ali znam da nisam i ne znam zašto i dokle vise. Sto rece veskon, prvo sam bila radosna, euforicna, a sada već idem kao po nekom sablonu, bez puno emocija koje se trudim da potisnem sto vise, jer jedina koja ispliva bude strah.
Inače i endometrijum mi je bio ok 9mm, 2 dana pre aspiracije. Mislim da je to dobro? Koliko znam sve je bilo dobro, ali eto...
kalanhoja
05. decembar 2009. u 10.58
Draga da li si citala Rodu, hrvatski sajt? Tamo sam videla da su neke zenice pokusavale i deset i vise puta. To meni znači da medicina ne može da nam da prezicno rešenje jer NE ZNA. Možemo samo da se nadamo, slusamo nove vesti o ispitivanju kvaliteta embriona i pokusavamo.
Podigni glavu i srećno.
 Komentar Zapamti ovu temu!

Looking for Lava Rock Bracelets?
.