Diskusije : Neplodnost

 Komentar
Bez ljutnje
spindle
(Prof)
18. novembar 2009. u 15.55
unapred želim da se izvinim svim onim ženama koje me neće razumeti u ovom sto želim sada da kažem, ali namera mi nije da bilo koga povredim nego samo da iznesem svoje mišljenje.
evo ovako stvari stoje..ovaj post se odnosi na sve one buduce majke koje kude centre za vantelesnu oplodnju koje se ne nalaze na tzv. „zapadu”. Sve sto nije radjeno tamo preko tj. sto dalje od Srbije ne valja. Nemojte zaboraviti da takvi pojedini centri rade preko 25 godina i normalno je da imjua vise trudnih žena jer duže rade,a da ne pricam da iza njih stoji država koja im već duže vreme daje podrsku. Ovom mom postu su me podstakle neke buduce majke koje nisu ni radile nikada ventelesnu tamo preko ali nalaze sebi za pravo da odvracaju žene od centara u Srbiji. Nikoga ne favorizujem niti kudim samo iznosim svoje mišljenje.Ne trebaju se ljudi ubijati u pojam i demolarisati na startu. Ovaj proces je nama svima bolan ali kad procitam neke postove stvarno mi je muka.Evo ovaj covek dr. iz Leskovac. covek samo sto je poceo da radi mnogi ga pljuju.Te ovakav je te onakav je.. veterinar...itd. Za Prof. Radulovica koji je jedini predavac na Yale University sa prostora ex Yu.. kao uvodi žene u hiperstimulaciju... vrsi nezakoniti donaciju.. ej bre znate li vi šta je Yale?
O ovo bih mogla nasiroko i nadugacko ali toliko za sada. Nemojte da se nađeteuvredjene, ovo je ipak sajt za podrsku svima nama zar ne?
Pozdrav
Milica83
(trgovac)
18. novembar 2009. u 16.45
Iskreno, ja bih probala bukvalno sve klinike u Srbiji pre nego sto bi se odlucila za inostranstvo, na mene jako loše utice putovanje, tad sam bas pod stresom, jedva sam prezivela psihicki, mesec dana u Bgd, bez ikog svog (ne racunajuci muza, koji je sve vreme bio sa mnom), ko zna koliko bi se loše osecala u inostranstvu. Da nije uspelo iz prvog puta, ja bih drugi put radila u Jevremovoj, zbog zamrzavanja embriona. a smatram da je psiha jedan od bitnih faktora za uspeh Vto, tako da ja ne bi putovala, jer bi taj postupak bio osuđen na propast. Verujete mi posle 20 dana provedenih u bgd pocela sam da kriziram kao narkoman, za mojima.
Bilina
18. novembar 2009. u 19.30
Spindle, ja te ne razumem... niko ovde nikog ne obeshrabruje, samo se pružaju informacije i saveti iz ličnog iskustva... Bila sam i u inostranstvu i kod nas. Da - u inostranstvu sam radila sa poznatim stručnjacima koji su imali fantastično drugačiji pristup pacijentu i problemu nego ovde a neću pominjati da sam ovde pre svega živce izgubila od nemara pojedinih doktora u uglednoj našoj privatnoj klinici, da - u inostarnstvu je uspešnost daleko veća nego kod nas, naši uostalom i ne objavljuju svoje liste uspešnosti, da - Radulović je radio nezakonito donaciju i ovde je zaštićen kao beli medved, niko nije govorio o njegovoj stručnosti i Jejlu, a time se do skora isto tako nezakonito bavio i dr u Leskovcu, da - ovde su najbezobrazniji sa cenama, njima na dušu! ICSI u prirodnom ciklusu, bez lekova je ovde 1600 eura, u Hrvatskoj je 700, na primer. U Pragu i Mađarskoj postupak je jeftiniji nego u ovoj našoj bednoj Srbiji.
Svako će ići tamo gde mu odgovara ali ja ću iz najbolje namere i ličnog iskustva uvek preporučiti inostranstvo. To nije demoralisanje, to nije gađanje po svemu srpskom niti ima bilo kakve veze sa Srbijom i ostatkom sveta nego sa znanjem doktora, uslovima klinika, i cenama. Volela bih da čujem tvoje iskustvo, pretpostavljam da ga imaš i ovde i u inostranstvu.
Metaurina
(Profesor)
18. novembar 2009. u 20.24
Evo mene koja sam radila svoju prvu VTO van Srbije, a kako je bila neuspesna, i drugu i treću i svaku narednu ću raditi van Srbije. Ne zato što su bolji lekari, strucniji, uspesniji, rade po zakonu... već zato što želim da se u postupku opustim i verujem svom lekaru, želim ljudski odnos pocev od ulaza u kliniku, pa do kraja, želim da neko postuje moje telo i da terapiju uklapa po njemu, a ne po svom godisnjem odmoru i guzvi na klinici, želim da za novac koji dam dobijem ljubaznost i svaki odgovor, želim da za bolji kvalitet platim manje i nije mi problem da putujem i budem sama, navikle su me godine iskustva.
Mene je ICSI sa godinu dana besplatnog zamrzavanja embriona i svom terapijom kostao 2100 evra! Koliko kosta ICSI u Srbiji? A koliko vam vremena treba od prvog kontakta do VTO? Meni je sve ukupno trebalo 2 meseca van! Probala sam da kontaktiram neke klinike u Srbiji, nisam ni zelela da udjem tamo, ako mi je neko preko telefona neljubazan i kaže mi da se javim za 2 meseca! Da li biste vi poželeli da radite bas tamo VTO? Ne kudim nikoga, i svako ima pravo na izbor i na mišljenje na osnovu sopstvenog iskustva, a na nama je da sami odlucimo gde ćemo i kako. Meni je internet pomogao da shvatim mnoge stvari i da donesem ispravnu odluku. Nemam ni godina, ni vremena, ni novaca za placanje neljubaznosti i igranja sa mojim organizmom i nervnim sistemom! Ako vi to želite, izvolite! Na savest svim lekarima koji rade to što rade! Tamo negde van rade po njihovim zakonima, a u Srbiji po bezakonju!
A o maltretiranju oko besplatne neću ni da govorim, još sad nema vise odlucivanja gde želite da radite, nego gde komisija odluci da ćete raditi! NO comment!
Nego, drage moje, nismo deca, znamo šta nam je ciniti. Neka vas trud sto pre urodi plodom gde god da se odlucite za postupak!
tanja_1234
(informaticar)
19. novembar 2009. u 01.26
Milice,

Kod koga si radila u Jevremovoj.
Ja imam bebu od godinu dana, ali sam radila kod Prof. Stankovica, koga vise nema nazalost. I pravo da ti kažem ne znam ko još tamo od lekara ima uspeha, pa me interesuje kod koga si ti uspela.
dijana-bl
(boginja lova)
19. novembar 2009. u 03.22
Sve vise razmišljam kako neko ovde stalno menja korisnicka imena i zapocinje potpuno iste teme, samo sa razlicitim redosledom reci u recenici, i sve vise mislim kako je to samo u jednom cilju - zamaskirana reklama za jednu kliniku!

Svako bira sebi kliniku po sopstvenom nahodjenju. Nema tu šta da se mudruje.
ljiljanadj
19. novembar 2009. u 03.57
„ još sad nema vise odlucivanja gde želite da radite, nego gde komisija odluci da ćete raditi! NO comment! ”

Pa dal je moguće da više ne može da se bira klinika,nego komisija odlucuje???
Milica83
(trgovac)
19. novembar 2009. u 05.34
Tanja nisi me razumela, ja sam prvi ICSI radila o državnom trosku, ali da taj prvi nije uspeo odlucila bi se za Jevremovu. E s obzirom da ćemo mm i ja verovatno hteti još neko dete, verovatno ću se odlucicti za Jevremovu. E sad to stimanje ciklusa, tačno su mi objasnili kad krecem šta da primam, prvo kontraceptive jedan mesec, od 15 dc primala sam diferelin, i nakon dobijanja krenula sam sa stimulacijom, jeste bilo puno žena, ali smo npr samo nas dve radile punkciju i Et istog dana, druge žene su drugacije odreagovale. Punkcija je radjena 15 dc a Et 17 dana
nunuc
(psiholog)
19. novembar 2009. u 09.12
Moram da priznam da se tek upoznajem sa ovom tematikom obzirom da sam nedavno pocela da se lecim od steriliteta koji ima pre svega psiholosku komponentu, no to nije tema...

Zapanjena sam diverzifikacijom koja se pravi između klinika na zapadu i domaćih klinika. Ja zaista u tom kontekstu nemam iskustva ali kada se sumiraju svi postovi nekako ideja lecenja u Srbiji deluje depresivno, otuzno i obeshrabrujuce.
Prosto, imajte u vidu da dobar deo žena nema mogućnost da ode van zemlje i da ipak zaivisi od blagonaklonosti komisije, državne prakse i domaćih privatnih klinika.

Mislim da je ruzno obeshrabrivati ih bez obzira na to što nemate loše namere.

spindle
(Prof)
19. novembar 2009. u 11.56
nikog ne reklamiram,zaista, nisti želim to...niti sam kada postavljala post..ali kao sto rece devojka pre mene, neko nema para za inostranstvo, i naravno svi bi isli i na mesec ako mogu da dodju do cilja ali mi neki komentari deluju jako loše. Neko vice ovde ni slučajno, od ovog bezi, ali ja još nisam procitala niti jedan post da je neko ostao trudan kod nekoga pa napisao bezi od njih. Šta to znaci... zašto se vredjate. veliki pozdrav svima i da da Gospod bog da svima zdravu decu
Mindjusica12
19. novembar 2009. u 12.31
Neću da ulazim u diskusiju gde je bolje raditi IVF/ICSI, samo želim da podelim svoje iskustvo. Pacijent sam jedne od najprestiznijih klinka u Evropi - UZ u Briselu. Za prvi IVF sam cekala otprilike 5 meseci, a dobila sam ubrzani tretman zbog mojih godina. Do sada smo platili preko 4000 eura, a još treba da dobijemo racune za analize krvi koje su u jednom periodu bile svaka dva-tri dana. Dakle ispod 5000 nećemo proći Dobila sam rekordnih 72 Menopura, zato što su lekari vrlo oprezni sa doziranjem, pocela sam sa 3, a dosla do 6 ampula. Znaci, sve sto sam dobila prvih 7 dana je bilo uzalud, jer sam tek sa 6 ampula pocela da reagujem kako treba. Ali, kako to lekari mogu unapred da znaju? Zato, ne želim njih da krivim. Telefonska dostupnost klinike i pogotovo lekara je nikakva. To već mogu da im zamerim.
U međuvremenu sam bila na second opinion u Beogradu u jednoj od privatnih klinika. Ljubaznost na nivou, opsiran pregled itd. Međutim, obecanje da će mi mišljenje na neke rezultate analize poslati e-mailom nije ispunjeno. Cena pregleda otprilike kao u Belgiji.
Mislim da je najbolje da se IVF radi kod doktora koji uliva poverenje. Sve ostalo nije važno, barem ne za mene. Doduse, mislim da za neke specificne slučajeve treba traziti najbolje strucnjake - kao npr. UZ u Gentu za musku neplodnost.
Metaurina
(Profesor)
19. novembar 2009. u 17.15
Ljiljana, nemoj da mi verujes 100%, to sam procitala na kolevci, info od cura koje su bile na komisiji. Kako sam shvatila, oni koji su već dobile odobrenje za kliniku za koju su se odlucili, tako i nastavljaju.Ovo vazi samo za one koji sad treba da idu na komisiju, mogu da ih bace na bilo koju kliniku, jer kažu da su državne klinike poluprazne i da se svi odlucuju za privatne, pa se tako stvara guzva, a državne nemaju posla. Opet kažem, nemojte da me držite za reč, proverite.
I nisam htela da nikoga uvredim ili kažem kako u Srbiji niko ne valja, valjaju, i ja bih otisla na 3-4 klinike, ali je lista cekanja duga, a ja i onako nemam prava ne besplatnu. U tom slučaju, biram kliniku od poverenja i sa nizim cenama, gde god da je. Da sam kojim slučajem usla u besplatni program, cutala bih i isla gde mi kažu i molila Boga da mi uspe. Ovako, za svoj novac, idem tamo gde sam zadovoljna. Na kraju, sivma nama je bitno da dodjemo do svojih bebica, kako god i gde god, i taj dr koji nam to podari će biti najbolji na svetu, ali smo opet mi te, koje biraju najcesce kome će pokloniti svoje poverenje. Samo poverenje u lekara i u proces je pola obavljenog posla, bar za mene!
ljiljanadj
20. novembar 2009. u 02.58
Hvala ti Metaurina na odgovoru,ja pokusavam da udjem u postupak preko države, htela sam da idem u Jevremovu, al ako je ovo tačno ne znam šta ću.
Milica83
(trgovac)
20. novembar 2009. u 04.25
Ljiljana ja kad sam radila postupak o državnom trosku, još uveke se nisu birale klinike, svi su mi govorili da sam pogresila što se nisam prijavila u NF nego u Visegradsku, kad sam izabrala Dr, svi su imali neke loše komentare, pred sam postupak sad u Maju pitali me da promenim kliniku, odbila sam jer sam htela da nastavim kod istog Dr, hoću da kažem da ima i onih Dr koji i nisu bas najbolji, i svi ih nešto kude i zameraju im, ali je meni uspelo, možda kod najgoreg Dr od svih njih, ipak i oni imaju neki postotak uspeha, i ja sam upala u taj procenat
tanja71
(zubni tehnicar)
20. novembar 2009. u 10.06
Nema potrebe pricati uopste na temu da nasi lekari nemaju iskustva i da je uspesnost u inostranstvu mnogo veca.Ja živim u inostranstvu i već pet puta pokusavam sa ifv,daleko od toga da je ovde sve na nivou jer je budzet zemlje mnogo veci nego kod nas ali da je uspesnost veca,nebi se slozila sa vama.Ovde ste samo jedan broj i netrude se mnogo kao sto vi mislite.Ako se igde vise trude za povecanje nataliteta to je kod nas u srbiji,i mnogo su žene u pozitivnijoj poziciji kad ostanu trudne,mislim na trudnicko bolovanje koje se može vuci i do 2 godine,a ovde dobijes mesec dana pre porodjaja i dva meseca posle.znavci u totalu samo tri mmeseca,pa vi vidite.Ja lično kad sam se uclanila u ovaj forum stekla sam utisak da je skoro svaka druga zenica već sa bebicom ili bebi u stomaku,a mi koje se javljamo iz inostranstva,vecina,još uvek vode borbu.Sama sam lično dosta iskustva pokupila od vas i prenela uz pomoć vasih saveta kako se radi u srbiji i svom ginekologu,koji je na moju sreću voljan da saradjuje i prepise mi sto ste vi dobijale.Mislim da je to samo hvatanje za slamcicu koje naravno ništa nije strasno ako se misli da je bolje raditi u inostranstvu.Treba samo verovati u svoj cilj i nadati se dobrom i uspesnost će sigurno doći.Sama kroz to sve prolazim,radim vestacku oplodnju u sasvim običnoj bolnici i verujem da će mi kad tad pomoći,jer nezaboravite uspesnost zavisi dosta i od nas samih,nije sve ni do lekara.U svakom slučaju svakoj od vas želim puno sreće i uspeha jer ipak sve smo mi ovde zbog istog problema.
Milica83
(trgovac)
20. novembar 2009. u 10.53
Tanja da li si možda razmišljala o postupku u Srbiji? Samo pitam, ne nagovaram, da neki ljudi ne bi shvatili pogresno
tanja71
(zubni tehnicar)
20. novembar 2009. u 15.43
Draga Milice,nisam razmišljala da radim u Srbiji iz prostog razloga sto bih morala da tempiram godisnji odmor da bih to odradila,a to nikako nevolim da planiram.Dosad sam svaki put radila po osecaju,e sad sam spremna na to,to je samo razlog.Ovaj put ne mogu tako da uradim,jer bih već bila u postupku posle abortusa al nazalost još uvek mi svi rezultati nisu gotovi tako da moram da cekam februar sledeće godine,pa ako bude sve u redu onda ću da startujem sa stimulacijom u martu.Nekako sam navikla ovde i na ove doktore,tako da ću ostati i ovaj put u istoj bolnici,čak neželim da idem ni za belgiju gde su daleko bolji strucnjaci.možda ću biti dosadna jer već ne znam koji put to pišem,da poznajem ljude koji su lutali od najboljih strucnjaka i raznih zemalja i opet ništa.Uverila sam se lično da može i u nekoj nepoznatoj bolnici da uspe al mislim da je u velikom slučaju presudan sam organizam,odnosno dali je spreman u tom momentu da primi strano telo ili ne.Izvinjavam se na dugackom tekstu,hi,hi, bas sam se pozelela malo da piskaram.Ljubim vas sve i želim onima koji su u postupku puuuuno sreće.Caos ,pa ćemo se cuti,javljacu vam se i dalje.
Milica83
(trgovac)
20. novembar 2009. u 16.16
Tanja pretpostavila sam ja da ne bi mogla da iskombinujes zbog odmora/bolovanja, nego rekoh da pitam. Želim ti svu sreću ovoga sveta, i da se mala mrvica ovaj put zadrzi svih 9 meseci za tebe, sto bi rekla jedna forumasica, čim uradis Et ja ti saljem lepak za bebicu! :-)
tanja71
(zubni tehnicar)
20. novembar 2009. u 18.01
hvala Milice od srca na lepim zeljama.Imaš jednu veliku pusicu od mene.
Bilina
20. novembar 2009. u 18.54
Kada sam radila IVF kod nas, doktor koji mi je radio transfer prvi put me ultrazvučno vaginalno video tokom samog transfera. Imam miom, poveliki, a doktor (ovde jedan od najcenjenijih u uglednoj klinici) ga je video pri samom ubacivanju embriona. Kako je znao gde će da ih smesti? U inostranstvu pre samog transfera, doktori koji me takođe prvi put sreću na transferu, prvo me pregledaju sondom, pokažu mi na monitoru gde mi je miom, objasne mi gde je najbolje mesto za moje embrione, a onda zajedno pratimo njihovo smeštanje u matericu. Zajedno se nasmejemo kad vidimo 2 oblačića na UZV i znamo da su tu. Sa stola se ne ustaje, med. brat dogurava krevet-kolica i par njih jako nežno i ljubazno presele me na ta kolica okrenuvši me na stomak. Pokriju me i odguraju u sobu u kojoj ležim oko sat. Nakon toga idem u ordinaciju kod doktora koji mi je radio transfer i koji razgovara sa mnom o mom daljem ponašanju, šta smem, šta ne smem, kolike su mi šanse, zašto, šta uraditi da se povećaju, na kraju rukovanje i da obavezno javim rezultat a ako ne uspe da se čujemo pa da vidimo šta je najbolje dalje uraditi. Bez uvrede, ali ja se zaista tamo osećam potpuno zaštićenom kao pacijent. Jel treba da kažem da pre transfera par odlazi na razgovor s biologom koji daje detaljan izveštaj o embrionima koji će biti vraćeni, i naravno odgovaraju na sva vaša pitanja.
Ja to kod nas nisam doživela. A platila sam ovde mnogo više, oko 500 eura više. Niti sam pratila embriotransfer na monitoru, doktor mi nije ni pomenuo miom tako da ne znam ni da li ga je video ni gde je smestio embrione. Ćutao je. A onda sam ustala bez ičije pomoći, naprežući stomak kao pri svakom ustajanju iz ležećeg položaja, doktor je rekao onu meni uvek odvratnu „e sad ste trudni” (ne zameram mu naravno, to je iz najbolje namere samo što mene jezivo nervira, osećam se kao tupan), „proverite to za 14 dana”, hodam do kreveta, legnem, ustanem i idem kući. Razlika je u pristupu, zar ne? A to kod koga je uspelo iz prve, druge, treće, u Srbiji ili drugde, to zaista nema veze s onim što ovde pričamo. Govorimo generalno, o uslovima tamo i ovde. A kada o tome pričamo, onda je najbolje da se držimo konkretnih stvari a ne toga ko više a ko manje voli srpske klinike i doktore. Bez uvrede.
Mindjusica12
21. novembar 2009. u 10.20
Potpisujem sve sto je Tanja gore napisala. Ništa u inostranstvu nije bolje nego u Srbiji. U Beogradu sam bila u jednoj od najpoznatijih klinika samo na pregledu, bili su ljubazni, odvojili za mene vreme, dobro mi naplatili sve to, ali nikada nisu poslali e-mailom mišljenje lekara na analize krvi koje sam poslala. U Briselu lekara sam videla na prvom razgovoru - i to aistentitkinju, ne profesora kod koga smo imali zakazano, pa nakon toga na aspiraciji i ET-u. Naravno, nije bila moja doktorica, već doktor koji je u tom trenutku isplaniran za aspiraciju odnosno transfer. Za mene bolje, jer ovih dvoje doktora nisu bili na specijalizaciji kao moja doktorica. U toku pracenja folikula su bili samo medicinski tehnicari, samo jednom sam slučajno naisla na doktoricu na specijalizaciji. Nakon spontanog sam morala da cekam 4 nedelje da bih uopste porazgovarala sa doktorom. I opet, ne želim da se zalim na doktore, mislim da su oni učinili sve sto su mogli, nije njihova krivica sto je moje telo odbacilo embrion nakon 7 nedelja.
Mislim da nijedan doktor na svetu ne želi da mu IVF ne uspe. Svaki uspesan IVF je reklama za njega/nju, to mu vise znaci nego još jedan pokusaj nezadovoljne pacijentkinje. S druge strane mislim da ste vi u Srbiji u neku ruku u povlastenom polozaju - ja u Holandiji ne mogu ni da sanjam o bolovanju u toku IVF-a ili trudnoće, osim ako nije krajnje rizicna - rekla bih da je za mene sa 42 godine trudnoća po definiciji rizicna. Ostala sam samo dva dana nakon aspiracije kod kuce, dan nakon ET-a sam morala da radim. Možda je to razlog mog pobacaja, ko zna. Čula sam da nakon stavljanja Utrogestana treba lezati barem jedno pola sata (na jednoj od diskusija sam videla čak 2 sata), ali je to za mene jednostavno nemoguće! Mogu samo da otrcim do toaleta (sreća pa su cisti) i nazad na posao. A posao je od 9 do pola 7, nekad i kasnije... I za sve ostalo, mogu samo da se oslonim na svog muza i sebe.
kastelbl
(prosvjetar)
21. novembar 2009. u 10.35
minđušice, molim te reci kako je u VTO regulisana u Holandiji, finansira li te država(ako da,koliko puta),ili si uplatila sebi neko osiguranje ( napiši mi koje pliz, ACHMEA, Friesland verzekering ili koje) koje pokriva sve troškove,ili sve plaćate iz svog džepa? U kojem gradu radiš, čini mi se da si negdje rekla Rotterdam? Hvala na odgovorima
Mindjusica12
22. novembar 2009. u 04.27
Kastebel,

Ja radim IVF u Briselu. Sa svojim osiguranjem sam u ratu, prvo su mi telefonski rekli da placaju prva tri pokusaja, a nakon prvog pokusaja odjednom nemam pravo jer imam 42 godine. Ništa ne piše u uslovima polise, tako da ćemo ih terati ako treba do suda. U svakom slučaju, pokusacu sigurno još jednom u Briselu, a za dalje ćemo da vidomo.
loret
(kvizer)
22. novembar 2009. u 06.25
Iskustva su zaista relativna.Jedno znam, da imam novca i da ne moram da radim u državnoj firmi, dakle da imam vreme, probala bih u inostranstvu, onako opusteno, kao turista.Muka mi je od putovanja u bg, muka mi je od troskova, muka mi je od neuspeha, muka mi je od svega.
Mindjusica12
22. novembar 2009. u 11.30
Loret,
I meni je muka putovanja u Brisel, velikih troskova (dosli smo do 4 hiljade eura, a imamo da platim još nekoliko stotina za analize krvi i ultrazvuk), prepiranja sa osiguranjem koje smatra da je neko sa stranim prezimenom po definiciji nepismen, neuspeha i razocarenja. Jedna moja drugarica hoće da ide i proba u Beogradu. Kaže vise paznje za iste pare. Ne znam šta je tačno, ali znam da ću sve da izdržim i probam da dodjem do bebe. Uvek je to tako - trava je zelenija negde drugde... Sve dok ne dodjes tamo. Koliko znam, vecina žena u Srbiji može da ide na bolovanje tokom trudnoće, kod nas u Holandiji je to apsolutno nemoguće. Da ne govorim o porodiljskom bolovanju koje je tri meseca. A ja nisam u poziciji da dam otkaz/
 Komentar Zapamti ovu temu!

Looking for PomPom Keychains?
.