Diskusije : Neplodnost

 Komentar
Molim vas procitajte ovo
caka_11
14. april 2009. u 06.44
Drage buduce mame, nemojte očajavati niti se predavati. Imajte na umu da uvek postoji nada, ali samo kad se najmanje nadate.
Kratko ću vam predociti moju pricu za sve one koje su spremne da je procitaju:
Suprug i ja se znamo 8,5 godina, a u braku smo 4,5. Dugo smo pokusavali da dobijemo bebu, odlazili od ordinacije do ordinacije, i uvek bili na početku jer je svaki doktor tražio ponovo sve moguće analize. Predlagali su nam i razne cajeve, napitke, razne metode oplodnje uz obrazlozenje da ne može bas iz prve da uspe.
jedini problem je bio kod supruga - mali broj pokretnih spermatozoida normalnog oblika (do 50%pokretnih). Gotovo su svi rekli da za nas ne postoji mogućnost da se beba zacne prirodnim putem. Neću vam pisati imena lekara jer su skoro svi poznati, jedino ću naglasiti profesora Stankovica iz Jevremove koji nam je rekao, na osnovu tadasnih rezultata, da postoji mogućnost prirodnim putem ali je pitanje vremena ( za godinu ili 10). Predlozio nam je i metode oplodnje, a na nama je bilo da odlucimo da li ćemo još cekati ili izabrati metodu. Iabrali smo ICSI tako da je 03.06.2007. uradjena punkcija (13 folikula-11 embriona je uspelo), a 06.06.2007. transfer.
Prilikom punkcije i analize spermatozoida, prof.Stankovic mi je rekao da su rezultati supruga mnogo losi i da je jedini način ICSI metoda (jer je zaboravio da smo se i mi odlucili za nju).
14.02.2008. sam rodila zdravog decaka tezine 4.800kg i duzine 57cm. Na porodjaju sam malo teze prošla zbog velicine bebe, izgubljene krvi, loše krvne slike...Oporavak posle porodjaja je isao bas sporo i teško.
Sa saznanjem da ne možemo prirodno zaceti, planirali smo da kada bebac bude imao oko godinu ipo, ponovimo postupak (jer je zamrznuto osam embriona).
Pocetkom leta ove godine ja sam se bacila na vezbanje, dijete, posvetila paznju suprugu. Krenula da se vracam normalnom zivotu.
Bas kada sam se već skoro oporavila od porodjaja tj. carskog reza, meni izostade menstruacija. U prvi mah sam mislila da je zbog tableta za mravljenje, ali na moje zaprepascenje nij ebilo bas tako. Test je pokaao da sam ponovu u drugom stanju i to 4.5 meseci posle porodjaja.
Bila sam totalno u soku. Nisam znala šta ću da radim, sok. Svaki dan sam plakala, jer ni psihicki a ni fizicki u tom trenutku nisam bila spremna za trudnoću. Kada sam se osecala dobro htela sam da ostavim, čim bi mi bilo loše od umora htela sam da idem na prekid.
Kada sam se obratila prof. Stankovicu, on je bio odusevljen. Jedina njegova konstatacija je da je svo to bio veliki pritisak na psihu, i da je ipak ono DA KAD SE NAJMANJE NADAS. Posle dobrog razgovora sa njim i pregleda i ponovnog povracanja odlucila sam da izguram i ovu trudnoću do kraja, jer je za OVO - NEKO rekao da tako mora da bude.
Tako da, krajem marta ove godine treba da se rodi jedna devojcica

Dana 15.01. u 5.30h mi je uradjen porodjaj jer je 14.01. na redovnoj kontroli u 29toj nedelji ustanovljeno da mojoj bebi ne kuca srce... Ja se dobro osecam jer moram zbog prvog bebca... Mnogo je potresno i teško... Dal je ovo moja sudbina...Svaka reč je dalje suvisna...

Evo, posle 3 meseca sam dobila histopatoloske analize ploda i posteljice.
Za neverovati!!! Doktorka koja je radila analize nije nasla nikakve anomalije niti kakve infekcije. Rekla mi je da je beba bila potpuno zdrava i napredna. Da na osnovu onoga sto je dobila, a bilo je sve u savrsenom redu, može pretpostaviti da je bio samo problem sa pupcanikom. Da je beba možda prikljestila pupcanik ili se obmotao oko vrata, i da se ponekad to ne može ni na UZ videti.
Rekla mi je jednu porazavajucu stvar - DA NIKADA NEćU SAZNATI ISTINU. Jednostavno nije imala šta da nadje.

Naime, da vam kažem ukratko šta se desilo za one koji prvi put čitaju.
30.12.2008. kada sam bila u 27 nedelji primetila sam da se beba (bila je devojcica) slabo pomera. Pošto sam sve preglede obavljala u Jevremovoj i sa prvim detetom (koji je dobijen ICSI metodom radjen od strane prof. Stankovica koji je vodio obe trudnoće) i sa drugim, otisla sam kod njih da proverimo šta se desava.

Primila me je DR. MILICA ILIC. Pogledala je UZ i rekla da je sve u redu, tacnije da srce kuca. Pritom nije uopste ulazila u 3D, gde je možda i moglo nešto da se primeti. Pokusala je bebu da pomeri gurajuci je preko stomaka, ali je ona samo potonula u plodovoj vodi i nije se pomerila. Doktorka je za trenutak zacutala i rekla kako je ona mirna beba. Jedina moja greška je bila sto nisam insistirala da vidi preko 3D, ali opet nisam ni mogla da uticem na to jer sam isla mišlju da lekari znaju šta rade. Vratila sam se kuci sa nevericom.
Porođena sam 15.01.2009. kada su na redovnoj kontroli u visegradskoj ustanovili da je beba mrtva (u Visegradsku sam prebacena na preglede jer prof. Stankovic koji je do tada vodio trudnoću prestao da radi i na njegovu preporuku sam otisla tamo).
Patolog mi je rekao da je beba umrla negde 6 dana pre porodjaja, odnosno nekih 8 dana od pregleda u Jevremovoj.

Ja se nalazim u velikom soku i nikako ne mogu da se pomirim sa cinjenicom da je beba bila zdrava (jer su svi mislili, pa čak i prof. Stankovic s kojim sam posle svega razgovarala, da se radilo o nekom virusu).
Ne mogu da se pomirim sa cinjenicom da sam isla na pregled u bolnicu koja ima reputaciju, najbolje UZ-ve i da se pregled placa 60eur a da pritom doticna DR.ILIC lezerno prihvati moj problem i da me vrati kucu bez ulazenja u 3D, a ja sam za takav pregled platila punu cenu.
Ne mogu da prihvatim cinjenicu da nije data mogućnost sa primeti ili ne problem, jer u tim nedeljama beba može da se rodi i prezivi.

Zapitala sam se da u 21. veku kada tehnika i tehnologija napreduju, ja se vracam u period naših baka koje su tada gubile bebe jer nisu imale alternative za preglede.
Sumnjam da nije moglo da se vidi, jer sa prvim detetom koji je rođen 14.02.2008., na zadnjem pregledu kod profesora Stankovica dobila sam bebinu sliku na izvestaju i istog takvog sam rodila.

Stalno sebi postavljam pitanje, ako nekad zatrudnim kod koga ja da idem, kome da se obratim, na koji UZ da idem, kome da verujem?????

U Jevremovoj , dok sam bila u programu sa prvim detetom i dok sam davala ogromne sume novca svi su bili maksimalno prijatni (mislim na sestre), a sada kada mi treba konsultacija sa prof. Stankovicem, oni me otkace sa 2 sekunde, pa čak i jedu dok pricaju sa mnom.

Dokle smo mi stigli? Da li je sistem vrednosti poremecen u nasoj sredini, nasoj zemlji? Dokle ovako???
Pevaljka
(Profesor)
14. april 2009. u 08.08
Ne mogu da verujem!!!! Sva sam se pogubila čitajući.
Moja mama je izgubila devojčicu na porođaju zbog pupčane vrpce, ali davne 1972.
Dr Ilić je mene primila na razgovor i pregled u Jevremovoj... i nije ostavila baš neki stručan utisak. Njoj je sve lako i ništa nije problem, a u takve klinike odlazimo sa velikim problemima.
Mislim da bi bilo dobro, ako možeš naravno, da ne lupaš glavu o uzorku svega što ti se desilo... Jer tvoju bebu niko i ništa na ovom svetu neće vratiti, nažalost. Samo ćeš u sebi oživljavati sve traume, što ti najverovatnije ne treba.
Svako dobro ti želim i hvala ti što si ovo breme podelila sa nama.

P.S.
Naši doktori kao da nisu svesni da su u njihovim rukama nečiji životi.

Bilina
14. april 2009. u 09.28
jako teško... nadam se samo da ćeš zbog prvog deteta naći mnogo snage da sve prebrodiš. Priča me posebno pogodila možda i zbog toga što kad si zatrudnela s prvim detetom, punkciju i transfer si imala na isti dan kada i ja, u istoj bolnici, možda smo se i videle (meni nažalost nije uspelo). Delim tvoje mišljenje o sestrama u Jevremovoj, isti osećaj sam imala: dok sam debelo plaćala sve je bilo ok, kada sam tražila da se prema meni ispadne fer sve su me otkačile.
Pokušaj da ne misliš puno na bolnicu, doktorku, a ako si već izgubila poverenje u njih mislim da ti je najbolje da ih promeniš..
caka_11
14. april 2009. u 18.25
Drago mi je da imate strpljenja dok čitate ovo moje dugo pismo. I drago mi je sto mi dajete podrsku.
Moje dete mi daje najviše snage u svemu ovome jer je sad najzanimljiviji i najsladji, i ja sam mu potrebna.
Ovo sam pisala u nadi da će možda i neki lekari procitati i zapitati se kako rade, jer ne bih zelela da u ovakvu situaciju upadnu žene koje godinama cekaju bebu.

Meni je sada kasno da bilo šta vratim, ali ako dajemo ogroman novac za preglede onda treba i da trazimo sve sto nas interesuje i naravno, sve sto lekari treba da obave prilikom pregleda. Ja to nisam uradila..

Što se tiče poverenja, ne bih znala kome da se sledeći put (ako bude bilo) obratim. A u Jevremovoj imam i zamrznute embrione, ako budu zatrebali nekad. Da li to bataliti ili ići u trnje...

Hvala vam na procitanom i na vasoj podrsci. Biću ja dobro, obecavam.
malo_sam_smotana
15. april 2009. u 00.25
Moram da kažem da mi je mnogo zao šta se sve tako zavrsilo, a pocelo je dobro.

Ne znam da li je uteha, možda i nije, ali imam potrebu da podelim da ovde u Kanadi može da bude isto ili gore. I ne treba da se zavaravamo da je kod nas najgore. Ovde lekari gube papire i kad dodjes te pitaju, aha.. a za šta si ti ono dosao. Ljudi tsradavaju svakojako.

U svakom slučaju želim ti da se sto pre opravis, da ne razmišljas vise cija je greška, jer jeste. To sve sada na zalost nije bitno. I kao sto si rekla, kad se bas ne nadas, ono se desi. gledaj na to kao na nešto sto je tuga, ali i proslost. I želim ti barem još jednu lepu i zdravu bebicu kad se ne nadas ... i naravno sto pre.
Bilina
15. april 2009. u 04.27
„A u Jevremovoj imam i zamrznute embrione, ako budu zatrebali nekad. Da li to bataliti ili ići u trnje...”

Molim te nemoj ovako razmišljati, to što imaš to su životi, da ne budem patetična ali tvoje neprocenjivo blago. Nema tog doktora ili te sestre koja te može omesti da dođeš do svojih embriona. Mislim da treba dobro da se opustiš, oraspoložiš i kreneš po njih... pažljivo izaberi kod kog lekara ćeš da radiš FET, kako bi ponovo u njih stekla poverenje, ali ipak Jevremova ti izgleda ne gine... ali budi srećna zbog tog razloga zbog kog ćeš ponovo tamo ići. Sve najbolje ti želim!
Mindjusica12
15. april 2009. u 08.25
Glavu gore, dalje se mora i, naravno, može!

Nemoj da mislis da je bilo gde na zapadu drugacije. Isti je slučaj i u Holandiji, gde ja živim, a placamo mnog vise nego u Srbiji (i u apsolutnim ciframa, a i kad se uzme u obzir razlika u zivotnom standardu).

Moja drugarica je bila kod dr Ilic u Jevremovoj i ona joj je preporucila gomilu nekih pretraga i pregleda kako za nju, tako i za njenog muza. Da li je to sigurno potrebno, moja drugarica ne zna, ali će u svakom slučaju ići na drugo mišljenje u Holandiji.

Zalosno je samo da se medicinsko osoblje ponekad krajnje bahato ponasa, ali, još jednom naglasavam, to se ne desava samo kod nas!

Samo napred i želim ti brzi oporavak od soka i svega što se desilo!
protina-kci
16. april 2009. u 14.07
i meni su suze posle, a mogu da zamislim kako je tebi :(

želim ti da se oporavis, odes po svoje embrioncice i rodis zdravu/e i veselu/e bebicu/e.

veliki pozdrav iz beca

utva1973
(visi dijeteticar nutricionista)
17. april 2009. u 04.52
Postovane,
U braku smo 12 god.Ja sam 1973.god a muž 1970.Poceli smo na vrijeme, kao da smo znali da ćemo imati nesluceni problem!!! Mogu reći da smo dotakli nebo što se tiče ispitivanja.Problem je azoospermija Sertoli syndrom.Ali na samom početku u punktatu je pronadjen rijedak nepokretan spermatozoid.To smo radili u Polimedu.Upuceni smo na mikrofertilizaciju u Jevremovu, i dok su mene pripremali i taj jedan se izgubio.
Niko nam nije savjetovao da ga treba zamrznuti.Nakon toga smo pokusavali sve i svasta i nije pronadjen.Prof.Vlaisavljevic nam je rekao da je muski sterilitet konacan.Svi ostali nalazi su uredni.Nisu nam rekli koji je uzrok.Samo su nagadjali i posluzili smo im kao pokusni kunici.Strasno.
Muž je jedinac a ja imam dvije sestre.Imamo idealan brak...Prosto ne mogu da povjerujem šta me je snaslo u zivotu.Muž je pravi muski kariotip xy 46 hromosoma, tako da nije genetski problem.
Da ne nabrajam šta sam sve koristila od lijekova.Iako je sve odvratno skupo mi smo imali i para i zivaca.Ali sad kad procitam kako se ljudi pate, a ljekari bogate, dodje mi da dignem ruke od svega.Znaju, da bi covjek sve dao da ima dijete i to i koriste.Mislim da je ipak sudbina presudna koliko god se trudili.Toliko Puno pozdrava svima...
Dobrinka
(xxxxx)
18. april 2009. u 03.49
Caka, strasno je. I zao mi je neizmerno. Tragicno je previse.
Bilina
18. april 2009. u 09.43
utva1973 strašno mi je žao... ne znam koliko mogu da osudim lekare u tvom slučaju prosto zato što se ne razumem dovoljno kad je šta trebalo uraditi, da li je trebalo zamrznuti taj jedan spermatozoid, koliko je to izvodljivo u našim laboratorijama, stvarno ne znam... ali verujem ti i mogu misliti koliko si povređena jer vam je to bila možda jedina šansa, bar tada. ja sam davno prestala da mislim na to koliko se oni bogate, kako voze džipove, kupuju besne stanove, pokušavam da lokalizujem problem samo na sebe, jedino mi to pomaže. utva da li ste razmišljali o donaciji sperme, da li ste spremni na takve pokušaje?
utva1973
18. april 2009. u 11.37
Razmišljali smo,ali JA ne mogu.Definitivno.Jesu deca bitna u zivotu, ali celog zivota da mislim o tome, stvarno ne mogu.Sto je previse, previse je.Postoji ona narodna „nije svačije kroz selo pevati”!!! Pozdrav svima, iskreno se nadam da ćete razumeti.
Bilina
18. april 2009. u 11.57
Naravno da te razumemo... i te kako! Pozdrav, i želja da vam se ostvare snovi.
utva1973
18. april 2009. u 14.14
Draga Bilina HVALA na razumevanju.Ovakve stvari se ne mogu svakom ispricati.Drago mi je da sam nasla ljude sličnih sudbina.Puno pozdrava
 Komentar Zapamti ovu temu!

Looking for Lava Rock Bracelets?
.