stimulisi ga da recituje pred vama, bakom, djedom.aplauditajte i pohvalite
svaki nastup.Na lijep način mu obrati paznju kako da pravilno recituje
da bi stve to bilo još bolje,da se ispravno drzi, recite „bravo” za sve sto dobro uradi..

cuj smiju se umjesto da apluditaju i time pomognu

Da, stidljivost nije isto sto i nedostatak samopouzdanja. Safira, možda je tvoj klinac „strong, silent type” :)

I ja primecujem stidljivost kod moje devojcice (3 god.), ali ne uvek nego samo po nekad, za sada smatram da kod nje malo postoji i 'language issue' zato što odrasta u dvojezicnoj (zapravo trojezicnoj sredini). Ona dobro prica i srpski i engleski, ali u ovom uzrastu primecujem da se lakse opusta u drustvu osoba kad cuje da govore srpski, mada je ta razlika u ponasanju već manje izrazena nego pre 6 meseci.

Moja je kako kad, nekada je kao navijena:„Zdravo, ja sam Hana, ovo je moj brat! Koliko imaš godina? Ja imam tri, a posle ću četiri!” a nekada u najmanje ocekivanom momentu smugne iza mojih nogu!

Ja radim dosta modeling, ja uradim nešto, npr igramo se priredbe, ja izadjem na binu, predstavim se i kažem šta ću da izvedem, pa onda ona, kao Audicija :).
Onda, ovo je planski s moje srane, ali gledam da je spontano u njenim ocima da je navedem da igra, pjeva, recituje pred manjom publikom, da se opusti sa poznatim facama, da joj je lakse sa nepoznatima.

Dobar je i sport koji je dijelom egzibicionisticki - karate, taekvondo - gdje moraju da vjezbaju i izvode kate jedni pred drugima i pred instruktorom.

Na kraju krajeva, nismo ni svi isto otvoreni, ja moju pustam da se stidi kad joj dodje zuta minuta. Kod kuce ne hvalim svaki pokret, ali pocnemo od onoga sto znam da dobro radi, pa to hvalim i polako idemo ka onome što ne zna bas najbolje, ali se trudi (oblacenje, obuvanje).

Skoro je internetom kruzio jedan dobar clanak o tome kako smo generacija koja SVE hvali kod svoje djece. Bas sam diskutovala o tome sa komsinicom koja je nastavnica, a i mama prevremeno rođenog djeteta. Kaže ona: „Uhvatila sam sebe kako ga hvalim za dobro hodanje i dobro skakanje! Kad će da skace ako ne sada?!” I onda dijete predje sa tako nediskriminirajuce na siru publiku i kad neko pocne da se kikoce, ono se izgubi. Ne slazem se sa smijanjem, ali možda je nekim roditeljima bilo simpaticno radije nego da su se podsmijevali.

Safira ja isto mislim da to nije bilo ismijavanje od strane tih roditelja, već da im je bio simpatican.

Moja Vasilia je bila stidljiva i ja sam je zbog toga upisala u plesnu skoli. Svakako voli da plese, a to je ujedno bila prilika da bude izlozena novom okruzenju, među novom djecom, gdje mora da prati instrukcije, a ponajvise gdje će imati scenski nastup. Kod nas je to bas bas urodilo plodom, jer ta sad ako joj se plese, ni ne gleda ko je gleda. Jedino se još pred tatom malo streca i stidi, ali se i tu popravlja. :)

Znaci tako neka plesna grupica, dramska sekcija, horska sekcija...sve zavisi šta tvoj djecak voli da radi.

Pusta, ja obozavam takvu djecu, „dance like nobody's watching” :).

Sto vise pohvala. Moja Lana je kasno propricala i zbog toga a možda i zbog toga sto nam je prvo dijete a malo smo se i pomucili dok smo je dobili mi smo sve hvalili tako da je ona bez obzira na to što dugo nije po govoru bila u rangu svojih vrsnjaka bila veoma slobodna i samouvjerena i jedva je cekala da negdje nastupi. Imam utisak da smo je mi toliko hvalili da je ona jedno vrijeme mislila da je dovoljno da se pojavi i da će se svi oduseviti:-). I sad kad je već velika 7 god ničega se ne stidi. Prije neki dan sam pomenula da bi trebalo da ode sa tatom da zakaze kod zubara(koji je u nasoj zgradi)jer nije bila vise od 6 mjeseci a ona kad je izasla da se igra sa drugarima sama svratila i kad je dosla kuci donijela mi listicu na kojoj piše kad da dodjemo.

Sasvim je normalno da dijete ima tremu, ali je jako važno kako se roditelji odnose prema tome.

Npr. kad moj sin pjeva na ulici ili pocne da plese na sred prodavnice, na ulici, plazi, nije bitno gdje, ja ga nikad ne zaustavljam. Volim da pokaze to bez ustrucavanje.

Kad pjeva i hoću da ga snimim, ako mi kaže 'nemoj stidim se' ja mu samo kažem da bas lijepo pjeva i da ne mora da se stidi. To sam uradila par puta i vise se ne ustrucava uopste.

Podrska, ohrabrivanje i pohvale roditelja su jako važne.

Nedavno je imao testiranje za sljedeci karate pojas i rekao mi je da je nervozan na sto sam mu ja rekla da je uredu da je nervozan, dosta ljudi je nervozno pred nastupe/testiranja itd, ali da ne dozvoli da mu to stane na put i ako napravi grešku da samo nastavi dalje. Tako je i uradio i bio je presretan kad je polozio. Takve rijeci njemu puno znace i uticu kako će se osjecati.

Svako dijete je razlicito to ne treba zaboraviti. Neka djeca ne vole nastupe neka ne.

Mi nastojimo da provedimo dosta vremena sa njim,ukljucen je u poslove u kuci,kao pomaze nam kada usisavamo,grabimo bastu,stavljam ves uvijek dobije pihvalu za svoj rad I trud ili kada bilo kad nešto dobro uradi -kada crtamo ili boj Imo isl
Ili uopste kada usvoji neku nivu vjestinu ili znanje dobije pohvalu ili nagradu.
Sport,timski sport,neka druga vannastavna aktivnist će pomoći u sicijalizaciji,I sticanju vjere u sebe I svoje sposobnosti.

Mislim da pohvale i ohrabrivanje podjednako dobar efekat imaju i kod djece i kod odraslih...Jednostavno sto vise hvaliti i ohrabrivati stidljivo dijete, za sve sto dobro uradi, reci jedno jasno: „Bravo”...Dati osjecaj djetetu da je voljeno, maziti ga, govoriti mu da ga svi vole (mama, tata, brat, seka...clanovi familije)...Dijete mora da osjeti sigurnost zivota, i da je voljeno...jednostavno posvetiti se djetetu maksimalno i rezultati će doći vremenom

safira, kad se budete pripremali za nastup u kucnim uslovima, izvadi aparat da ga snimas (mob, foto, sve jedno).
pa podledate snimak zajedno, pa onda vezbate da kad treba da recituje da te gleda u aparat.
možda će mu to pomoći, kad se nadje u prostoriji sa nepoznatima, da se fokusira da gleda u tebe i aparat.
meni je to sa misom upalilo

Moja cerka je kao sto rekoh samo povremeno stidljiva, a inače sasvim fino komunicira i sa decom i starijima, ali u ovom nekom periodu ima problem sa rođendanskim tortama ;)))
Kad odemo u igraonicu na proslavu rođendana neće ni za zivu glavu da sedne sa decom kad treba da se jedu pica i torta i kad treba da se peva. U skolici sve to odradi, a u igraonici ni pod razno, a blizi nam se rođendan.
Resila sam da kupim neki manju torticu ovih dana, da postavim svecice i da vezbamo sa njom duvanje svecica, u protivnom doći će nam deca na rođendan, a ona neće hteti da sedne na mesto slavljenika :)

:)