Diskusije : Trudnice i mamice

 Komentar
Djeca jedinci
sokolovo_oko
(student)
28. oktobar 2012. u 01.33


Moram ovo sa nekim da podijelim..
Radi se o tome da konstantno nailazim na osudu okoline jer uporno ljudima ne mogu da objasnim zašto ne mogu da se usudim da imam više djece. U braku sam već 10 godina, imam kćerku od nepunih 7. Prije toga mi se desila jedna trudnoća (izgubljena kasno), kojom prilikon sam jedva ostala u životu. I nakon silnih strahova, muka i strašno puno uloženog novca (kako grozno zvuči, ali zaista je tako) rodila drugu kćer.
Od prije 2,5 godine suprug ne radi. Inače je zanatlija, prije je super radio, ali več duže vremena prosto nema posla. Ja sam dobila otkaz prije par mjeseci, znači bez primanja smo. Oboje imamo završene fakultete, ali on je svojevremeno odlučio da se bavi tim zanatom jer mu je donosio solidne pare. Sve više gubim nadu da ćemo ikad doći do bilo kakvog zaposlenja, svi znamo koliko je to teško.
Živimo na prostoru bivše YU, kao i većina nemamo svoj stan/kuću, živimo u dijelu kuće njegovih roditelja. Moja kćerka osjeća potrebu da ima nekog, brata ili sestru, ali mi prosto nismo u situaciji da se odlučimo na taj korak. Ali narod je strašan, ljudima kad pokušam da začepim usta i kažem „hoćeš ti da mi plaćaš račune”, dobijem odgovor da svako dijete ima svoju nafaku..
Muka mi je od toga. Ja imam sestru, suprug takođe, ali mi smo odavno svjesni da nismo u situaciji da proširujemo porodicu, jer bukvalno spajamo kraj sa krajem.OD svega ,i najteže pada na pamet što je ona usamljena, ali se trudim da provodi puno vremena sa vršnjacima, da ima vanškolske aktivnosti isl.U susštini je dobra djevojčica, jako je kreativna, naučena da se igra sama sa sobom, bez prevelikih prohtjeva. Sasvim obična djevojčica i to je to.
Zanima me vaše mišljenje o djeci jedincima i kakva su Vaša iskustva sa njima?
Veliki pozdrav od mame i njene šmizle
...
tamara
28. oktobar 2012. u 02.23
ja i MM smo jedinci,ništa nam nije falilo u zivotu.moja mama nije htela imati vise dece jer je ganjala karijeru i to joj zameram.kao dete nisam nikad osetila da mi bas puno to smeta,kasnije mi je nedostajao neko moj.prednost kod tebe je da imate ti i muž sestre i pretpostavljam da imaju ili će imati decu,baba i deda se tu.nije sama,uvek će imati nekog svog u blizini,moji su svi bili 3000km daleko.
to što primitivci zabadaju nos u tudje zivote nemoj obracati paznju.deca se ne radjaju reda radi.ja imam troje ali da sam u tvojoj situaciji imala bih sigurno jedno.
glavu gore i odyebi negativne ljude iz svog zivota.
saadet
28. oktobar 2012. u 07.06
Koji su to ljudi koji komentarisu koliko dece trebaš imati, tvoji prijatelji, rodbina ili onako poznanici? Zašto tebe to opterecuje i zašto ti je važno njihovo mišljenje? Ti i tvoj muž znate kako i zašto u vasoj porodici i nemas šta da se pravdas i objašnjavas nekome zašto nemas vise dece. Deca se ne radjaju iz moranja i zbog okoline!
efferalgan
(volim kokoske)
28. oktobar 2012. u 07.25
Jbg...nasa posla...

Da si mjesto kceri rodila sina, niko te ne bi gnjavio toliko. Na Balkanu si, shvati i kad to shvatis lakse će ti biti.

Gala06
(......)
28. oktobar 2012. u 08.39
Koji su to ljudi koji komentarisu koliko dece trebaš imati

__________________________

Imamo i mi ovde jednu takvu ;)
saadet
28. oktobar 2012. u 11.34
Gala, ima ih ovde vise :-))
precious
28. oktobar 2012. u 12.09
Nema to veze sa polom djeteta.pravilo je dvoje ali ne vise.jedno malo, a troje cetvero,previse..to je nas mentalitet.

Bas mi je zao što ne mozete priustiti vise djece.ako neko od vas dobije posao uskoro,možda opet mozete početi razmišljati
sokolovo_oko
(student)
28. oktobar 2012. u 14.04
Ljudi sebi svašta dopuštaju, to je tačno, a tako i da komentarišu koliko ko treba da ima djece... Ma boli mene uvo za njihovo mišljenje, više su me pogodile kćerkine suze i njeno pitanje „zašto je ona jedina bez brata ili sestre u svom odjeljenju”...
Ali dobro, moraće brže da odraste, da sazri, šta da se radi :-(
efferalgan
(volim kokoske)
28. oktobar 2012. u 16.50
Uf uf uf!

Bas vala, pogodile su te cerkine suze a ovamo pricas da mora brze da sazri i odaste. Kakva kontradiktornost...da su te pogodile, ne bi ti njoj to rekla.
slavica_t
28. oktobar 2012. u 21.12
„dvoje dece po meni je minimum jer time samo produzavas svoju porodicu, a svakim detetom vise, i siris je, i obezbedjujes produzetak svoje loze...”
to kaže moj ludi muž koji je jedinac a i ja sam jedinica tako da smo se bas nasli,
imamo troje dece i pomalo nam je krivo sto nismo i vise al šta ćemo, takve su bile okolnosti a i kad smo bili mladji, nismo imali dovoljno mudrosti i pameti da predvidimo buducnost.

Mi smo imali pritisak sa obe strane, od naših sebičnih roditelja, da nemamo vise sem prvog, jer će nam vise uzasno smetati u karijeru, u novcu, u lepom zivotu itd tako da smo ih i slusali dok nismo videli da nasi vrsnjaci već pocinju da imaju drugo :), tako da smo zakasnili malo sa drugim ali , desilo se , i onda i treće, i mogu vam reći da smo i bogatiji , i pametniji, i bolje raspoloženii, i srećniji zbog njih troje, i zahvalni smo Bogu sto nam ih je podario .

U njima vidimo sebe, svako od njih ima nešto od nas u ponasanju i izgledu, ali tek sada vidim šta uzrastanje sa vise dece u okruzenju radi za socijalni i psihicki razvoj jednog mladog bica, jer su nasa deca susta suprotnost nama kad smo bili klinci.
Ja sam,( a po prici mog muza, kad uspem od njega u retkim trenutcima iskrenosti da izvucem, i on je, mada je to on drugacije pokazivao,) uvek bila povucena, usamljena, stidljiva, ceznula sam da imam bracu i sestre, i pored drugarica koje sam imala opet sam se osecala prazno, sebično, nepoverljiva prema bilo kome i jednostavno bila sam previse vezana za mamu i tatu sve do moje udaje, a trebalo mi je i nekoliko godina po udaji da se otkacim od njih i njihivog uticaja :))).
Moj muž, je bio divljak, nezadrziv u svojim nestaslucima, nezaustavljiv u svemu, sto me je najviše i privuklo, ali sam kasnije shvatila da je to bio njegov način borbe i bunta protiv usamljenosti i neprikladnosti koje je uvek osecao kao jedinac, u odnosu na drugu decu koja su imali bracu i sestre.

To bi bilo moje iskustvo kao jedinice, i kao majke sa tri deteta, i preporucila bi svakom mladom paru da ,ako mogu, ne budu sebični prema svojoj deci i prema sebi.

Vagabundo_
((bas_tako))
28. oktobar 2012. u 23.16
Pusti okolinu šta oni pricaju,totalno je nebitno rekla,kazala...,nego se iz tvog pisanja vidi da TI lično ne želiš vise dece.
Suprug ti je bez posla 2.5 godine, zar za toliko dugo vremena nije mogao bar povremeno naći neki sezonski posao?

Jer dok covek sklopi sve kockice u zivotu,stalni posao,kuca,ustedjevina,...mnogima otkuca bioloski sat.Ti da istinski želiš drugo dete ti bi ga i rodila,a muž bi bez obzira na svoju
diplomu ako treba isao da istovara cumur i bere jabuke!
Nego kad nešto ne želiš uvek postoji izgovor...

cvonki
29. oktobar 2012. u 05.58
Moj sin ima 10 godina i mi već 7 godina pokusavamo da dobijemo još jedno dete.Njega smo dobili čim smo planirali,mislili smo da će tako biti i sa drugim ali nikako.
Kod mene su hormoni pravili haos,bila sam na svim mogućim lekarskim pregledima čak i na transvaginalnoj laparoskopiji gde za malo nisam iskrvarila do smrti,a o alternativi da ne pricam,ali ja ne odustajem.
Ove godine se spremamo za vto,jedino mi je zao sto smo toliko vremena potrosili na „lecenje”.Nekako mi je sad razlika prevelika,nije imao brata ili sestru sa kojim bi se igrao kad je bio mali,ali šta da se radi,nije se dalo.
Mi još uvek ne odustajemo,ja sad imam već 39 godina.
Mislim da karakter deteta ne zavisi toliko od toga da li je jedinac ili nije već od vaspitanja i okruzenja u kome živi.
Hobbit
29. oktobar 2012. u 06.43
Ja imam rođenog brata i veliku familiju a moj muž je jedinac sa gotovo nimalo familije u zoni u kojoj je odrastao. I moj sinko je jedinac jer je mama sad malo matora da se još jednim detetom pozabavi, ali nisam još stavila tacku :-).
Elem, jedinac kao partner ili muž, sacuvaj me boze. Moram da mu kažem da nećemo da gledamo samo ono što se njemu svidja, da nećemo da idemo samo tamo gde se njemu svidja i svaki put deluje iznenadjen i uvredjen :-)). I na vlastito dete je ponekad ljubomoran jer, ocigledno, vise nije broj jedan i mislim da bi mu lakse bilo da mu je prvo mesto „preotela” devojcica. Prirodno stanje jedinaca je da budu egocentricni, uglavnom razmazeni i prilično samopouzdani. Devojcice su malo drugacije nego decaci, po onome sto sam videla (malo vise budu kenkave i povucene). Mislim da je za jedince / jedinice od ogromnog značaja da idu u vrtic i nauce da ipak postoje neki limiti gde moraju da ukljuce i interakciju sa drugom decom.
Teogopa
(HECTBAPHA)
29. oktobar 2012. u 09.29
Postoji mnogo nacina da se devojcica socijalizuje sa svojim vrsnjacima. To ne treba da ti bude razlog za radjanje dece. Na kraju krajeva koliko ljudi nadje prijatelje u zivotu koji su im i blizi i bolji nego najrođeniji. To sto su u srodstvu ne mora da znači da će u buducnosti biti bliski i druziti se.
S druge strane, to je samo tvoja stvar i stvar tvog supruga da li ćete imati još dece. Niti bih ja kome objašnjavala, niti si duzna da kome polazes racune. Pa sve i da najbolje stojite finansijski, ako si odlucila da nećeš vise dece, to je tvoja odluka i šta koga briga. Iskreno, da mene neko tako spopada, kratko bih mu odgovorila „zato što smo mi tako odlucili i ostalima to ne mora da ima nikakvog smisla.”

Srećno sa pronalazenjem izlaska iz ostalih poteskoca...a selo ko selo, uvek prica... uvek nadje nešto :)
precious
29. oktobar 2012. u 09.43
E da,selo bi bilo dobro rjesenje.mislim da radite neku bastu,dosta bi pomoglo.
majkakg
(mama)
29. oktobar 2012. u 13.41
Ljudi će uvek da pričaju i da se bave tvojim životom dok im to dopuštaš.
No, kad dođeš ovde sa tim pitanjem, i sa ovolikim obrazloženjem, koje je meni sasvim nepotrebno, pomislim da ti, ustvari, nisi sigurna u odluku koju ste doneli, i da bi ti htela još jedno dete.
Sebe ne pominješ, ali pominješ dete koje pati. Ne rađaju se deca zbog braće/sestara, nego zbog sebe. U celom ovom opravdavanju, ti si se sakrila iza deteta, ona pati, njoj je teško, ona želi... a pravo pitanje je šta ti želiš?
Moja ćerka je bila jedinica do 11. godine (druga priča od tvoje), a drugo dete nisam rađala da bi ona bila srećnija, nego jer smo to odlučili muž i ja. Rastu jedinci, kao što rastu i deca iz brojnijih porodica, pitanje je da li je tvoj materinski instinkt zadovoljen, i da li je odluka o jednom detetu zajednička, ili si je ti samo prihvatila?
bt
29. oktobar 2012. u 19.13
Okolina uvijek ima mišljenje,važno je da si ti nacisto sama sa sobom.Ljudi će uvijek nešto pitati,ne slagati se tvojim odlukama,ako bude tome puno polagala paznje poludices.Ja sam napravila veću razliku između moje djece(4 god) i uvijek se nasao neko da mi „posavjetuje”kako to nije ispravno jer djeca se neće igrati zajedno,neće se slagati blabla..Sada mi mladja ima 10mj i već me pojedini pitaju kada ću treće,kako bi bilo lijepo da imamo djecaka itd..Mislim zalosno.Ja sam stvarno presrecna sa odlukama koje smo muž i ja do sada napravili i komentare samo okrecem na salu.Srećno i ne daj se!!!
slavica_t
29. oktobar 2012. u 22.11
Hobbit
29. oktobar 2012. u 06.43
to sam i probala da kažem, a ako nisi jedinac/jedinica onda je i teze da se shvati.

Za dete je mnogo zdravije da odraste u porodici sa vise dece i da ne shvati sebe kao centar sveta od ranih dana.
Bez obzira šta drugi koji nisu iskusili zivot jedinice/jedinca umišljali i savetovali , cinjenica je da dete zna da je samo, da je ljubomorno na drugu decu sa bracom ili sestrama i da se teze prilagodjava zajednickom zivotu ili drustvenim situacijama kasnije u zivotu.
bt
29. oktobar 2012. u 22.31
Izvini Slavice,ali to je od slučaja do slučaja.Poznajem bas mnogo jedinaca koji su jako uspjeli u zivotu,ne smatraju se centrom svijeta i i te kako se dobro uklapaju u drustvo i sredinu.Sve zavisi od odgoja.Radjati djecu samo da bi imali drustvo,a pri tom ne biti u mogućnosti da im das normalan zivot je nešto sto ja lično nikome ne bih posavjetovala.Ova žena nema posao,kao i njen muž,živi sa svekrvom,sastavlja kraj sa krajem...i naravno mnogi će reci kako su radjali u ratu,neimastini,kako nisu imali krov nad glavom i sve je to ok,ali nismo svi isti.
tamara
30. oktobar 2012. u 02.05
slavice,molim te ne lupaj.
resistance
(xxxxoooxxo)
30. oktobar 2012. u 04.32
sokolovo, mislim da ti treba da budes jača kao osoba, da naucis da se nosis sa svetom, mislim da je to glavni problem. I sama se susrecem često sa raznim komentarima ali sam vremenom naucila da to na mene ne utice. Nas narod je takav, strasan i misli da može sve da komentarise i sve da pita čak i najintimnije stvari.
Ti treba da se preispitas da li ti i tvoj muž želite još dece jer nije razlog sto narod pita ili da dete ne bude samo jer to nema ama bas nikakve veze. Deca jedinci nisu apriori ni sebična ni razmazena ni asocijalna. Ja znam gomilu primera i jednih i drugih i jedinaca i nejedinaca.
oceania
30. oktobar 2012. u 04.44
O santa mierda kakvo lupetanje pa ovo nije normalno! Kako neki pricaju o osobama koje nemaju brata/sestru pomisli covek da je to neka ugrozena vrsta nekakva posebna mutacija ?

Ako nemas brata sestru ne može da ti nedostaje jer nema početne tacke A koja bi emotivno,fizicki ili bilo kako razvilo u glavi tu formu pa tako kako dete nema primarnu potrebu za kafom nema ni za brata,sestru.

Takođe nema veze da je dete egocentricnije, sebičnije ako je jedinac , to su stvarno budalastine i stereotip. Koliko postoje srećnih braca i sestri toliko ima njih nesrecnih i celog zivota su u kompeticiji, sebičnosti, ljubomori.. To je individualno ,zavisi od puno faktora i nema nikakve garancije da će dete biti srećno/srećnije ako ima ili nema brata,sestre.
Dakle ne radja se dete jer mora da ima brata sestru i ići na pretpostavku da cemu tako biti bolje.

sokolovo_oko
(student)
30. oktobar 2012. u 08.30

Kao neko ko je započeo ovu temu, red je i da se javim (bar još ovaj put) i nešto napišem.Dakle, juče nisam stigla ni da otvorim SC jer sam bila na razgovoru za posao u drugom gradu i kasno stigla kući(Evo i da s malo opravdam i kažem kako se trudim da nađem neki posao).Sad bih vjerovatno trebala da napišem na koliko sam razgovora u životu bila, ali vjerujem da nisam jedina, pa to onda i nema smisla :-)

Svi koji žive na ovim našim prostorima znaju koliko je teško doći do bilo kakvog posla. Moram da kažem da suprug radi, ali samo povremeno, sezonski kako god, ali i do takvog posla je teško doći. U zadnje tri godine, radi 3-4 mjeseca maksimalno. I da napomenem on nikad i nije radio u struci (dipl.pravnik), a kako je krenulo i neće, dakle ništa mu nije strano, niti ga je sramota da radi. Preko zime je uvijek tajac, posla nema, sve staje.Ja sam s druge strane, uvijek radila bezveze poslove, nikad u struci, loše plaćene (kad vam je plata 300 E znate o čemu pričam) i sl. Živjeti od toliko malo novca je prava umjetnost, a bez njega još više :-(
Uglavnom, da sumiram i da ne davim više, nekad (ako dođe to ikada na ovom smrdljivom Balkanu) ja bih voljela da imam još jednu bebu, ali ukoliko to životne prilike budu dozvolile (a bogami i godine, ja sam na pragu 35.).Glupo je i raspravljati o prednostima imanja braće/sestara-pa ja imam jednu i obožavamo se i jako smo bliske. Suprug takođe, ali je debelo svjestan situacije u kojoj se nalazimo i smatra da mi sada sebi ne možemo priuštiti.
Uglavnom, hvala svima koji su se javili i dali komentar, dobar ili loš-meni je to sasvim ok.
Svako dobro!
P.S. U međuvremenu mi ne preostaje ništa drugo nego da šaljem prijave za posao ili igram loto!
Republica
(®)
30. oktobar 2012. u 08.59
Oko Sokolovo, odgajila sam (ma josh ga gajim) sina jedinca.
Moj zhivotni put je iz drugih okolnosti proizveo momenat da sam za sada ostala na samo sinu jedincu.

Ovo nisu moje reci već drugih ljudi u okruzhenju koji znaju mog sina poduzhe vreme. On je razvio takav osecaj za empatiju,milo je dete uvek bio.Delio sve svoje sa drugima.Ima shiroki krug prijatelja.
Ma i zadnje svoje deli ili potpuno daje drugima.
Da ga ne falim vishe :0) , dete se formira od svoje neposredne blizine.
Imao brace ili sestre ili bio sam( ovo zvuci malo bzvz) jer nikad nije sam.Nama je i dan danas kuca puna momaka(drugara) i devojaka( drugarica hehe i cura) a ranije dece.
Shto za vikend,spavanje,nakon shkole>>>> :0)

Moje dve najbolje prijateljice josh iz osnovne shkole sa kojima sam se i okumila su jedinice.Milije zhene nisam upoznala u zhivotu.

Zhivot tece,promene su moguće.
Evo ja koja sam sa 38godina pocela pricu da imamo josh jedno dete , nisam to cinila zbog sina.

Zhivot mi je pruzhio josh jednu shansu da zapocnemo zajedno sa partnerom novi zhivot.
Garancija nema, poshto nije urodilo plodom-mislim na josh jedno dete.
Ali nema vishe ni gorcine zbog toga.Jer kad obgrlish cinjenicno stanje, imash unutrashnji mir.

Tako da se nadam da ćete i vi naći taj mir i da te reci drugih neće doticati Ich :0)

dajanara
(professor)
30. oktobar 2012. u 13.23
Evo mene, jedinica, ništa mi ne fali. Savrsenstvo bez mane :)
kriska
(Kakve su ti misli, takav ti je)
30. oktobar 2012. u 15.58
Kod mene je slična situacija kao kod Repi. Imam cerku jedinicu, sad već odraslu devojku.
I pored ogromne zelje nije nam se dalo da imamo vise dece.
To da su jedinci sebični, razmazeni, nedrustveni... uopste nije istina.
To su samo predrasude, ne znam uopste ko je mogao i po kojim normama takvu glupost da odvali.
Tashka
30. oktobar 2012. u 16.35
Ja sam se udala za jedinca i mogu vam reći da je divan. S vremena na vrijeme bi ga zadavila, al ne tako često ;o)
mama-2
(ako ne pocnes neces ni zavrsit)
31. oktobar 2012. u 10.09
imama dva sina ( 20god. i 9 god.), dva jedinca na neki način jer je 11 godina razlika.

Bila sam u sličnoj situaciji kao i ti ali nisam mogla da ne ispunim zelju starijem sinu.
Jednog dana je stao ispred mene ,raširio ruke i kaže:
„ nemam kucu, nemam macu, nemam pticu, nemam brata a nemam ni sestru.Tuzan sam i sam sam!”
Onda sam rekla sebi rodicu pa makar isla da kopam celi dan. Nisam se ni malo pokajala, čak gledano sa ove distance šta bih sad radila sa viskom vremena...Mali nam dodje kao razonoda, a posebna prica sto nas je podmladio.Grdno bih pogresila da ga nisam rodila.

Njih dvojica se toliko vole, ma srce mi puno kad ih vidim zajedno...ovaj mali samo trckara za bratom a veliki je toliko brizan.Njih dvojica idu zajedno u kupovinu, veliki mu bira garderobu, vodi kod frizera, bioskop, setnju, a mali cveta i šta bata kaže to je zakon:))A kako znaju da se brane,skacu jedan za drugoga i da mi prave smicalice.
kriska
(Kakve su ti misli, takav ti je)
31. oktobar 2012. u 10.47
Mama, isto tako je bilo sa mnom i sa mojom sestrom. Moji roditelji uhvatili zadnji voz za drugo dete. Skoro 17 godina sam starija od svoje rođene sestre, ma ja sam bila njen idol - kako dada kaže.
Vodala sam je svuda sa sobom kad je bila mala, modirala sam je ne pitaj i u disko sam je vodila :)
Godine brzo prolaze, sada je moja sestra udata i ima klinca od 6 godina.
Naprosto obozavamo jedna drugu, mnogo smo povezane i bliske.
Ja sam uvek za to da se ima vise dece, jer znam šta meni moja sestra znaci, ali mnogi, iz raznih razloga, nisu u mogućnosti da imaju vise dece.
Jedinci se ništa ne razlikuju od onih koji imaju bracu i sestre, nisu ni sebični ni nedrustveni.
Smatram da je veoma nevaspitano i ruzno kad okolina navaljuje i drzi pridike bracnim parovima koji imaju samo jedno dete.
Ja sam takođe to često dozivljavala, joj kako nisam mogla da podnesem te osobe, koje su me na svakom koraku pitale „kada će te drugo? Nemojte da ostanete na jednom detetu, jedno kao ni jedno...” i tome slične opaske, a ti isti ljudi se nikada nisu zapitali da li mene to boli i vredja.
fizikela
(prevodilac)
31. oktobar 2012. u 11.43
Sokolovo_oko, uvek postoje pitanja koje ljudi postavljaju a koja mogu da ti zasmetaju. Obično su: 1. Kad ćete da se vencate? Šta cekate? 2. Kad će beba? (iako mnogi parovi imaju problem sa zacecem, i dalje se ovo pitanje postavlja i oni koji ga postavljaju uopste ne razmišljaju da li će to pitanje nekog povrediti). Kad se rodi dete, ne prođe ni dva meseca, kad eto ti pitanja br. 3. Kad ćete drugo? Ako se par odluci za cetvoro dece, slede ogovaranja i pitaju se poznanici međusobno - zašto cetvoro, i daju komentari da je dvoje ili troje idealan broj. Sve u svemu - pitanja će uvek biti.
Najvaznije je da TI znaš šta želiš, u dogovoru sa suprugom. Finansijska situacija može biti prepreka za petoro dece, ali po mom mišljenju ne i za dvoje. Svako najbolje zna svoju situaciju, tako da to morate vi da procenite. Ali ti moram reci još nešto - ne bi mi palo na pamet da pitam dete da li želi da mu rodim još jedno/dvoje/troje/brata/sestru jer to nije odluka koju donosi dete već MM i ja.
Mene lično bas briga „šta selo kaže” i ne polazem racune, i mislim da nema šta da se pravdas bilo kome. Vasa odluka - vasa stvar.
efferalgan
(volim kokoske)
01. novembar 2012. u 05.43
Šta ima loše u tome sto ti kažu da bi bilo lijepo da ima brata ili sestru? Je li ne bi bilo? Ako znaš da ne bi, ti onda udari kontru i reci „ne mislim da bi mu bilo lojepo, on vooi da je sam i da nema nikoga”
Zacepis im usta svima i to je to.

Možda ti smeta jer mislis isto sto i oni. Evo ja ću ti reci onako s finansijske strane da drugo dijete ne može toliko da umanji budzet i toliko da pojede da vam od njega zavisi dalji opstanak.

Sve je stvar zelje i volje. Moj mladji sin nosi svu robu stqrijeg brata, malo mu nešto dokupim novo da se ne osjeti zapostavljeno. Gdje ima za jedno ima i za drugo
Sneksi
(spanac)
01. novembar 2012. u 06.29
slavica t

To bi bilo moje iskustvo kao jedinice, i kao majke sa tri deteta, i preporucila bi svakom mladom paru da ,ako mogu, ne budu sebični prema svojoj deci i prema sebi.
____________

Ne bih se slozila sa ovim. Ne radi se tu o sebicluku, jer je žena u nezavidnoj materijalnoj situaciji a i jedva je ostala ziva u jednoj od prethodnih trudnoća.

Želim postavljacici teme da se ona i muž sto pre snadju. Želim vam da nađetedobre poslove. I ljubite tu princezu.
A na druge se ne obazirite. Da li vam oni pruze koru hleba kad ste gladni?
sokolovo_oko
(student)
01. novembar 2012. u 11.01
Sneksi-hvala. Konacno me neko razumije!
tamara
02. novembar 2012. u 04.19
effi,šta bre lupaš?kako ćeš ti dati savet o fin.situciji?
tvoj muž radi,njen ne,razumes ti to?mladji tvoj nosi gardarobu od starijeg,ok,šta da ona dobije drugo musko?da ga nosi u roza haljinicama?
efferalgan
(volim kokoske)
02. novembar 2012. u 04.41
Tamara ja sam drugo dijete zatrudnila kad je muž primao 400 evra platu i samo on radio...a i te plate su znale kasniti po 3 mjeseca.

Možda sam bila vise luda nego hrabra, ali znam da Boga ima kad i djece ima i mi smo se iskobeljali i snasli. Svasta se muž mucio da dokuci novac, preprodavao blindirana vrata, davao casove srednjoskolcima iz matematike, prevodio neke tekstove, radio neke analize za NVO...uglavnom se snalazio kako je znao i umio. Za razliku od postavljacice mi smo bili podstanari i tada placali stan 150 evra...gurali se u garsonjeri od 30 kvadrata.

Vjeruj mi da ne zalim ni jednog momenta sto sam se odlucila na drugo. Evo sad se sve bogu hvala sredilo
tamara
02. novembar 2012. u 04.54
da,on je imao 400 i stan platilo 150=250 evra ostalo.da nisi imala to 250 mogla bi dati savet kako fin.bez primanja imati decu.
oni nemaju posao i možda su u malom gradu/mestu gde nema mogućnosti za muljanje.ne mogu da verujem da ne shvatas da si ti imala 250 evra mesecno.
efferalgan
(volim kokoske)
02. novembar 2012. u 05.34
Ko placa stan placa i struju i komunalije. ?...a benzin? A garderoba?

Slusaj tamara, neću tebi da se pravdam, nisam od onih koji sjede i kukaju i cekaju prvo da stvore pa da rode. Ja sam prvo radjala pa smo onda stvarali jer pravo da ti kažem da nije bilo ove djece vjerovatno bi i moj muž sjedio kukao kako nema posla, krivio državu, sistem. Moj muž je vise grizao s djecom nego da nih nije bilo.

Vozao je opela kockicu od tate, starog 30 godina, smrt na putu. Nismo imali za nova kola. Ali on se trudio da zaradi ovde 20, onde 30...tamo 15...svake nedeljenje zaradjivao najmanje 50 evra na neki sporedni posao.

Ali nije mi jasno ako oni imaju 0 primanja, od čega uopste žive. Od vode i vazduha?
Daj tamara molim te! Pa 0 primanja ne mogu da namire ni jedna usta a ne troje usta!
tamara
02. novembar 2012. u 07.29
pa kad ti nije jasno onda ne guraj nos tamo gde ti nije mesto.žena se pozalila upravo na takve kom.koje ti dajes.ti si odlucila da se kockas sa sudbinom,hvala Bogu uspela si,ona to ne želi.a i takvih saveta koji dolaze od tebe i tebi sličnim joj je pun q... sto je i razumljivo.
pozzz
efferalgan
(volim kokoske)
02. novembar 2012. u 08.20
Ti meni nešto govoris za WC solju i moj govor a pogledaj svoj. Prosta si ko pasulj prebranac.

Ja sam se kockala, ona ne mora ako neće...hajde kad si toliko zagrizla organizuj joj neku humanitarnu akciju i da se upkati novac ako je preko potreban. Pa kad se ima za internet, nek se ima i za usta!
kriska
(Kakve su ti misli, takav ti je)
02. novembar 2012. u 08.41
Poznajem nekoliko bracnih parova koji žive u Srbiji od 0 primanja.
Rade po nešto kad iskrsne pa zarade neku crkavicu, pomazu im roditelji, stariji braca, sestre ako su situirani, neki od njih imaju rodbinu u inostranstvu, pa i oni pomognu... i eto snalaze se nekako, dok ne dodju do stalnog posla.
Svako zna svoje, ali ja nikada ne bih savetovala ni svom najrođenijem, ako bi se naslo u takvoj situaciji, da radja dete za detetom.
Sto „volim” kad siti gladnom pametuju i one sto tudjom motkom mlate gloginje!
Ja lično smatram da prvo treba da se stvori, pa tek onda da se razmišlja o proširenju porodice. Makar ono najosnovnije - posao, finansijska sigurnost.
Smatram da je neodgovorno radjati decu, a nemati osnovnih uslova za zivot.
Prezivece nekako i ti ljudi, ali izem ti ja takav zivot kad ne znam da li ću deci imati da dam da jedu, a da ne pricamo o ostalim stvarima koje su potrebne za pristojan zivot.
tamara
02. novembar 2012. u 09.09
effi-tvoje pisanje sa wc solje je ...i to je tebi isto,ok.
ne znam što se primam na tvoje gluposti,gledanje na zivot,porodicu,decu ti je iz 18 veka i isto savetujes drugima još ih kritikujes jer ne žele takav zivot.da te nema trebalo bi te izmisliti.
efferalgan
(volim kokoske)
02. novembar 2012. u 12.28
Ne znam ni ja što se primas...to valjda ide s inteligencijom.
LeaDiKaprio
(shumska)
06. novembar 2012. u 09.28
E ovako, nekoliko stvari stoje nakrivo.

Prvo: tvoja cerka. Ja bih se zapitala da li je njen problem brat/sestra ili uticaj okoline? Ako živi u okruzenju gde skoro svako ima brata/sestru a ona nema i kada je stalno tetke i strine podbadaju da kažu mami i tati da joj „kupe brata ili sestru” - dete na kraju pomisli da nešto sa njom nije u redu kad nema brata/sestru a svako joj kaže da treba da ima.
moguće da devojcica pord toga sto je gnjave tetke sa 'ladnim trajnama zaista želi brata/sestru, a to onda opet može da znači da je usamljena. Jer, kako molim te devojcica od 7 godina, jedinica, može da zna da joj bas brat ili sestra fali?

rešenje problema? Napadni (resavanjem) pravi problem, a PRAVI problem je kako da se dete izbori sa uticajem okoline te da ima drustva kod kuce svaki dan.

Prva, osnovna i NAJVAZNIJA lekcija koju trebamo nauciti nasu decu je NE da će im sve zelje biti ispunjene i svi problemi kao rukom odneti (samo da pitaju mamu i tatu) NEGO kako se sa problemima u zivotu izboriti. Ko zna šta će sutra zivot da joj donese, ako će se savijati kako vetar duva neće da valja.

Drugo: ti. Malo je teško nauciti cerku kako da od**be budale kad ti sama imaš problem sa time.

Pitanje je kakva si osoba, a takođe veliki uticaj ima drustvo u kojem živis. U sredini u kojoj ja živim, na primer, to je nepristojno pitanje (nije za pricu sa nebitnim ljudima u zivotu) jer se ne zna da li žena zapravo pokusava pa ne može (sto je bolno za ženu da se na to podseca) ili je tako resila. Bilo kako bilo - znaš kako Pink peva „Own your own sh*t”.

Ja sam osoba koja nebi dozvolila takvo pitanje. Nebih na njega odgovarala (ko kaže da moram da odgovorim na svako pitanje tamo neke nepristojne budale - kad te pitaju, ti cutis i pustis da im neprijatna tisina para radoznalu suplju tikvu). Ukoliko insistiraju na odgovoru - jer ima i takvih koji smatraju da imaju pravo da znaju takve stvari - j*bala bi im kevu sa odgovorom pa me vise nebi pitali.

Pretpostavljam da familiji možeš da kažeš da o tome ne želiš da pricas i da ne nacinju temu.

Malo manje otrovna varijanta je da na pitanje odgovoris pitanjem.

- Kaces ti još jedno roditi?
- Sto pitas?
- Pa eto, cerka ti je velika, vreme ti je za još jedno.
(cutis)
- I? Kad ćeš sledeće?
- Zašto pitas?
- Pa rekla sam ti, mala ti je velika, treba joj neko da se igra.
(cutis)
- IIIII? KAD CES RODITI JOS JEDNO?
- Sto pitas?
- JESAM LI TI REKLA DA TI JE VREME ZA JOS JEDNO nećeš valjda da ti mala ostane sama.
(cutis)

Ova druga varijanta je da uopste ne odgovoris na pitanje, pustis ih da kažu šta hoće jer takvi obično vole da pametuju. Ako te boli i ne možeš da slusas, prekidaj ih. Ustani i idi pishat' :)
Kad se vratis i opet pocnu ladno ih prekini u pola recenice sa nekom devetnaestom temom.

Mislim, zašto mislis da imaš obavezu da odgovoras na privatna pitanja bilo kome?

Ko ih **be.
 Komentar Zapamti ovu temu!

Looking for Chakra Necklaces and Bracelets?
.