Vesti
Sport
Celebrity
Lifestyle
Diskusije
Kuvar
Oglasi
Diskusije
:
Trudnice i mamice
+0 / -0
0
3.5 godine
skoljka
(student)
10. jul 2012. u 00.32
Moje dijete od 3.5 godine se ponasa sve gore. Svi mi kažu, još malo procice, terrible 2's, horrible 3's, svi o tome pricaju...ali meni se čini da moje dijete polako, ali sigurno prelazi sve moguće i nemoguće granice.
Već sam postavljala ovdje topik o njenim tantrumima, pa 'depresivnom' ponasanju. Sad ne znam ni kako bi definisala to njeno najnovije ponasanje osim da ja s time apsolutno ne znam vise kako da se nosim. Plasim se samo da jednom ne izgubom kontrolu, jer ona postaje sve bezobraznija, sve vise isprobava svoje granice.
Svaki dan ima to ponasanje kad vristi i ništa neće, i tako upropasti manje-vise svaki pokusaj da imamo zabavno vrijeme kao familija. Obavezno otima stvari od mladje seke (14 mjeseci), pa je cupa i gura je da padne, nasrce na nju kako zna i umije. Ne bi ni rekla da je to neka ljubomora nego jednostvano gleda dokle može da ide s neprihvatljivim ponasanjima.
Ona nije inače agresivna prema djeci, nego bas naprotiv malo stidljiva i onda valjda ta energija koja joj se nakupi kad je u vrticu (ide pon-petak), ispoljava se kao vrlo negativna kad je s nama.
Naravno da je problem sto je tata mnogo slab na nju, kao i baka i tetka i svi ostali, osim mene. Ja sam jedina osoba koja pokusava da je disciplinuje na ovom svijetu, u tome sam uzasno usamljena i umorna. Razgovor sa muzem ne donosi nikakvo poboljsanje, on s njom zbog posla provodi mnogo manje vremena i nema taj osjecaj da mala maksimalno zeza. Ona je za njega princeza, eto šta reci...
Pokusavala sam dosad da provodim time out u svim oblicima (kuci-ide u sobu, napolju ide kuci i sl), ignorisanje, pa nagrada za dobro ponasanje, i hvaljenje dobrog ponasanja do beskraja. Citala sam par knjiga i dosta mi je pomoglo bar da vidim da nisam jedina...ali toliko mi je teško s njom da se na kraju skoro svakog drugog dana dobro isplacem. A vikendi kako se priblizavaju mene hvata nervoza jer znam da ću morati dva dana s njom da se natezem kako znam i umijem, a energija mi je već ispod nule posle radne nedelje. Znaci nema kod nas ono da smo svi uzbudjeni idemo na bazen, park ili sl. Ona uvijek kontrira, neće napolje, neće unutra, sve suprotno od čitavog svijeta. Šta je ovo??? Ja razmišljam da odem na nekakav 'counselling', jer osjecam da ništa produktivno ne radim, kao da sam isprobala sve sto sam znala i ništa mi nije radilo i sad samo polako pucam po savovima. Neki dan me takva glavobolja uhvatila i gubitak ravnoteze da sam mislila da će mozdani udar da me strefi, uf...
Eto zenice moje ako imate neki savjet udijelite, ne može da skodi.
+0 / -0
0
fizikela
(prevodilac)
10. jul 2012. u 02.03
Probacu da te utesim - proćiće. Kod neke dece traje duže, a to je do karaktera. Kod nas je trajalo dugo. LJubomorna je na sestru, i sve to što radi jeste borba da njena pozicija bude jača i stabilnija. Bori se za vasu ljubav, a ne shvata da ne mora da se bori, da je mamina ljubav bezuslovna. Kod nas je ta faza prošla pa mi sad lako da pišem :-)
Jedini savet jeste da se odvajate i da imate samo „vase” vreme, odnosno tata sa mladjom a vas dve SAME u bilo koju aktivnost. Videces razliku u ponasanju. Razumem te i želim da sto pre dodjete do rešenja šta je za vas najbolje.
+0 / -0
0
fizikela
(prevodilac)
10. jul 2012. u 02.08
Moram još nešto da dodam, moja devojcica sad ima 5 godina, i skoro smo uveli pravilo - 10 neću na dan je maksimum. To NEćU se odnosi na tantrume. I dalje imam dane kad siznem, ali kod nas je definitivno najviše pomoglo odvajanje, da nas dve imamo naše vreme, a da tata i bata idu na drugo mesto, pa makar to bilo i da se samo odvojimo u setnji, mi u parkic a oni u prodavnicu. Batu jako voli ali želi da ima svoje vreme sa mnom i to je ok.
+0 / -0
0
Barilli
(bez_izuvanja)
10. jul 2012. u 02.30
skoljka, ne znam šta da ti napisem, jer rešenje nemam, mogu samo da podelim svoje iskustvo.
Ja mislim isto da je dosta do karaktera deteta, i da će oni, na neki način, uvek biti tako zayebani. Moj sin je, jednostavno, tezak za saradnju. Svemu se opire sto nije on inicirao, ili sto nije ustaljena navika. Ovo me podsetilo, kad si rekla, kad izadjemo negde porodicno da se provedemo, ona to svojim ponasanjem ometa. Tako je i kod nas. Tek od skora (sad puni 7 godina), moj sin je u stanju da uziva u ponudjenim sadrzajima bez da pravi dramu. Dugo sam razmišljala i mislim da je kod njega to stvar kontrole i prepustanja iste. On jednostavno teško podnosi da on ne kontrolise svoju okolinu, situaciju, ne donosi odluke gde i kad će se ići itd. Teško se prilagodjava na odluke koje mi donesemo, a i ne voli iznenadjenja.
Nije ni to neobično, već je njegova reakcija burna i onda to izgleda vrlo neprijatno, prosto boli da gledaš i da slusas. Ne mogu da nabrojim koliko puta smo se vratili kuci iz potencijalno divnih provoda, samo zbog njegovih tantruma i ponasanja. Znaš kako neka deca jedva cekaju da ugode majci, roditeljima. Čini mi se da kod mog sina vazi obrnuto. Ipak, ne mogu da kažem da on to radi namerno-dosta stvari su jače od njega, a zbog nezrelosti nije uspevao da takvo ponasanje prigusi ili skroz neutralise.
Ovde sam dobila preporuku za knjigu „Raising spirited children” i ta knjiga mi je mnogo pomogla. U njoj sam se i sama prepoznala, a i razumela bolje svoje dete-npr. da je introvertan iako nije povucen i stidljiv i da mu smetaju guzve, prodavnice, veliki rođendani, da mu je potrebno vreme nasamo da obnovi potrosenu energiju.
I na kraju, terapija za mamu uopste nije losa ideja i treba sve pokusati da se olaksa ovako tezak zadatak podizanja zahtevnog deteta. Najteze je biti sam u ovome, a nisi sama. Trebace ti snage još puno, i za mladje dete, cuvaj sebe! Skloni se nekad i ne moras svaku bitku da isteras do kraja
+0 / -0
0
resistance
(xxxxoooxxo)
10. jul 2012. u 06.04
Evo da se pridružim svemu sto ste rekle, bar niste jedine. Moj cetvorogodisnjak je oduvek jako, jako tvrdoglavo dete. Nema tu pomoći, metode nekad pale nekad ne. Jedino sto sam naucila je da budem fleksibilna. Udahnem duboko, nekad popustim, nekad me poslusa, pokusam i ja njega da razumem da mu nije do guzve i halabuke jer provodi ceo dan u vrticu i da je zeljan moje paznje pa ostavim sve poslove i radimo oni sto on želi. Koristim trenutke kad zaspe da se odmorim, napunim baterije i idemo dalje. Tek u duzem kontaktu s drugim porodicama i decom vidim koliko je moje dete zahtevno i teško i koliko mogu malo stvari pored njega da uradim al isto ga volim najviše na svetu takav kakav je i sve mu oprastam za jedan osmeh i zagrljaj, i pasturenu kucu i neoprano sudje i neopeglan ves.. Ma izes sve to, proćiće i ovo a doći će dan kad ćemo i mi biti zeljne njihove paznje.
+0 / -0
0
dajanara
(professor)
10. jul 2012. u 06.17
Slazem se sa svim gore navedenim - proćiće, a znam da ti je teško. Saljem veliki zagrljaj. :)
Još samo da dodam da mislim da tvoju situaciju otezava to što se niko drugi ne trudi da popravi stvari. Ti si jedina, te mislim da to zbunjuje tvoju cerku. Bilo bi idealno kad bi i ostali clanovi porodice uvideli da se ponasanje mora korigovati pa da svi radite na „problemu”.
Ovako, dete je možda zbunjeno, tipa „zašto moja mama stalno zanoveta kad mi svi drugi govore da sam super?”
Sve najbolje!!
+0 / -0
0
bt
10. jul 2012. u 06.44
I moja curica ima bas jak karakter,od bebe je znala tačno šta hoće.Prošli smo kroz mnoge faze.Neke traju duže,neke krace,neke mislim da nikada neće proćiJa sam jako dosledna.Nema tate,babe ili dede koji se smiju umjrsati u moj način odgoja.Ja sam kuci sa djecom,imam način vaspitanja,svi drugi moraju da postuju ili će se morati kaciti sa mnom sto nije dobra ideja:).Ja pokusavam da ne budem prestroga.Pokusavam da se uvijek sagnem na njen level,da je zamolim
da mi objasni iz kog razloga je nezadovoljna.Koristim godinama metodu 1,2,3 i ako zaprijetim kaznom nakon 3 uvijek je i održim.Ako smo u trgovini,ona nešto hoće,pa onda krene sa plakanjem ili šta god,fino se sagnem
i kažem,ako ne prestane idemo kuci.Ako nastavi podjem brojati i na 3 idemo kuci,pa makar svijet propao.Budi odlucna,napravi jedan metod,budi doslijedna i ima da radi.Svima drugima samo ostro!To je tvoje dijete i tvoj je posao da je vaspitas fino.Za udaranje seke,takođe slijedi kazna.Takođe pokusaj da imaš svaki dan sa njom 1na 1 vrijeme,igrajte se mazite,idite na film itd..Puno sreće,nisi sama!!
+0 / -0
0
photogirl
(fotografija)
10. jul 2012. u 08.10
Nemam bas poseban savjet osim da kažem da će proći Moras se pridržavati ono sto joj kažeš. Ako kažeš sledi kazna posle 2 upozorenje onda se pridrzi toga. Da joj 5 minuta uvoda prije nego sto nešto uradis. Recimo ako gleda crtani kažeš još 5 minuta gledaš i posle idemo na spavanje, jesti i slično. Ili za 5 minuta moramo da pokupimo igracke. Važno je da njemjenas taktiku nego da joj das do znjanja da svaki put sledi isto. Srećno.
+0 / -0
0
sharlota
(bez zanimanja)
10. jul 2012. u 08.50
i ja mislim da će proćiali vi odrasli bi trebalo da promjenite pristup,usaglasite i dogovorite šta se može a šta ne može da radi.
ovako ti pokusavas da je dispilinujes i naucis dobrim navikama, a svi ostali su popustljivi sto dijete zbunjuje jer joj saljete pomjesane signale.
takođe, mene strasno irittirjau te tetke(iz iskustva) koje su nešto popustljive prema djetetu,pa mama pored njih ispadne baba roga,a zapravo cine djetetu medvjedju uslugu.
jer prije ili kasnije dijete će da krene u skolu,pa će tamo da ima problem,jer ovdje niko ne trpi nestasno ponasanje tudje djece.
ne bi bilo loše da krene u obdaniste,ako ne ide u obdaniste.
ja se kunem u nasu uciteljicu,i uvijek kažem muzu da ga je ona dobro vaspitala,sve metode koje ona primjenjuje u obadnistu ja primjenjujem kod kuce-pa i pored toga sto je on u principu dobro dijete i on ima ipada jer je to taj uzrast.
možda ona nije ljubomorna na bebu, ali možda se na neki naicn osjeca uskracenom, možda pokusava da skrene paznju na sebe i da pridobije vise vremena zan nju. pokusaj da u toku dana imaš nekih pola sata sat samo za nju i naglasi joj da je to vase zajednicko vrijeme za igru,to će učiniti da se ona osjeca posebnom i da bude poslusnija.
moj mali kada mu bas ugadjam me bas fino slusa i čak me nekako srdacno poljubi pred spavanje- djeca su genijalci i sve kapiraju
ohrabrujuca je stvar sto ona nije takva prema drugoj djeci u drugim prilikama,već samo u kuci.
svako dijete će prije ili kasnije pokusati da pomjeri granice,da bude nevaljalo, i moj sin ,uskoro puni tri god,i ima te napade vrske bez neke potrebe, prevrtanej tanjira i sl,čak mi je i strugnuo napolje sam kada se naljutio.
mislim da treba polako da uvodite granice, da sankcioniste nestasluke i sl- ona će se vjerovanto jako puno buniti,ali ako ne budes popustala uvijdece da nema druge već da poslusa.
vjerujem da ti nije ni malo lako,jer ovaj peiod je bas zahtjevan.
polako- procice kada malo poraste.
+0 / -0
0
PustaZelja
(i posle mene - ja)
10. jul 2012. u 11.07
Nisam citala ostale komentare, ali ja bih je namlatila. Mislim, bolje da je na vrijeme istuces već da to tvoje stanje eskalira i da puknes i onda ko zna šta možeš da uradis djetetu. Sama cinjenica da se bojis da ostajes kuci vikendom sa sopstvenim djetetom u iscekivanju njenih napada histerije, je zabrinjavajuca. Dijete ti se otelo kontroli.
Takodjer, radi sa njom na popravljanju samopouzdanja. Zapalo mi je za oko da kažeš da je u vrticu stidljiva i mirna, a onda kuci se istresa na vama jer zna da tu može. To nije solucija za njen problem. Ocigledno da je vrlo frustrirana situacijom u vrticu, tj. svojim NE stavom. Ocigledno da se drugoj djeci sklanja s puta mimo svoje volje sto znači da joj fali samopouzdanje.
+0 / -0
0
fizikela
(prevodilac)
10. jul 2012. u 11.11
„Namlatiti” dete od 3.5 godine??? Uopste, „namlatiti dete” ma kog uzrasta???? Strasno kakvih sve ljudi na ovoj planeti ima, zato nepovratno i tonemo u bezdan... :-(
+0 / -0
0
PustaZelja
(i posle mene - ja)
10. jul 2012. u 11.13
Ma toni, ko ti brani.
+0 / -0
0
tweety_m
(?)
10. jul 2012. u 11.13
Pusta samo da znaš da se odavno nisam ismijala ovoliko,čim sam vidjela da si komentarisala,znala sam i šta piše.
+0 / -0
0
fizikela
(prevodilac)
10. jul 2012. u 11.14
Ne ja, pusta, za mene se ne sekiraj, govorim o svetu uopste, nadam se da si se salila i da je tvoj komentar ironija, sarkazam ili šta već, jer ne mogu da zamislim da neko to uopste pomisli, a kamoli uradi..
+0 / -0
0
Gala06
(......)
10. jul 2012. u 11.18
Jeste faza, ali to ne znači da treba cekati da prođe samo od sebe.
Dobila si dobre savete, ali mislim da ti saveti neće pomoći dok ti i ti i tvoj muž ne usaglasite stavove i način vaspitanja. Tek kada se vas dvoje ujedinite, onda mozete da pricate o nekoj promeni u pristupu i nacinu vaspitanja.
+0 / -0
0
blondinka
(ekspert za sve)
10. jul 2012. u 11.20
Hhahahahahhaha, Pusta, pogodila si „drito medj' oci” :)))))) Joj, izvinite, žene, i moje dete je tvrdoglavo do bola i natezemo se oko sto stvari i imam iste dileme i trileme kao i vi ali me Pusta nasmejala kako se davno nisam smejala:)
+0 / -0
0
PustaZelja
(i posle mene - ja)
10. jul 2012. u 11.47
Nisam se uopste salila. Znate valjda da sam ja uvijek ozbiljna. Ne znam, ali meni je bolje da je i istuce već da je sutra, nedaj Boze, u stanju ludila zadavi ili šta ti ja znam. Ovo stanje koje ona opisuje kako se ona osjeca je ALARMANTNO. Ja nisam toliko hrabra da se usudim da testiram kako reagujem kad pocnem da pucam po savovima. Tad su ljudi nepredvidivi.
Gala, to jeste idealno da se oni usaglase, ali od tog usaglasavanje izgleda da nema ništa, prema tome, mora druge metode da upotrebljuje. Primarno je poraditi sa njom na samopouzdanju, ali ne možeš je u međuvremenu ni pustiti da sprovodi javasluke kako joj volja.
+0 / -0
0
blondinka
(ekspert za sve)
10. jul 2012. u 12.09
Pusta, ja sam ukapirala šta ti hoćeš da kažeš, iako nisam bas za mlacenje ali se slazem da je skoljka dosla do svojih bas krajnjih granica prema pisanju u ovom postu. Skolja, ja mislim da bi bilo dobro da zatrazis savetovanje jer je situacija, po tebe, izmakla kontroli. Kažeš da places svako vece, čak i meni, profesionalnoj placljivici za svaku sitnicu, to je mnogo. Pa i fizicka reakcija (vrti ti se u glavi i sl.) govori da puno trpis i da ne možeš vise.
Ne znam koji savet da ti dam ali ono sto je Pusta napisala nije za zanemariti jer stvarno se coveku koji dugo trpi može lako pomutiti razum. Ne kažem da si ti jedna od tih, ne sumnjam da se kontrolises i da znaš šta radis, samo ti treba pomoć jer si 'sama protiv svih„.
Bar ti živis u svetu gde možeš potraziti strucnu pomoć, u gradu koji je bas ima tih mogućnosti (živela sam tamo, ako se secas) i nemoj da se ustrucavas da potrazis pomoć jer bolje je to rešiti dok je mala nego od toga napraviti trajno problematičan odnos. Ona je dete, ne razume da svet ima granice i da mimo sveta roditelja i rodbine je cekaju drugi ljudi koji neće razumeti ono sto vi razumete.
Izvini ako sam bila direktna ili zvucala grubo ali ja sam sama kuci sa dva decaka, mladji je dosta zahtevan (nije nemiran, nije bezobrazan, samo je dosta tvrdoglav) ali još nisam dosla do faze oplacem svako vece, to znači da si bas iscrpela svu svoju energiju.
Potrazi pomoć, nema potrebe da se stidis toga.
”
+0 / -0
0
PustaZelja
(i posle mene - ja)
10. jul 2012. u 13.03
Skoljka, najidealnije bi bilo da ste ti i muž ujedinjeni po pitanju vaspitanja djece, i konkretno cerke. Obzirom da on ne smatra da postoji problem, ja bih te savjetovala da mu pomognes da pokusa da uvidi problem tako što ćeš, kada dodje vikend, otidji negdje i ostavi ga samog sa djecom. Odes u petak navecer, uplati sebi neki mini odmor, a njega ostavi sa djecom. Vratis se nedelju navecer. I tako 2-3 vikenda. E onda sjedi s njim pa porazgovarajte i vidi da li se njegovo mišljenje po pitanju ponasanja vase cerke imalo promijenilo.
Ako i dalje ostane pri tome da on njeno ponasanje ne vidi kao problem, onda, zao mi je, ali nemas saveznika i moras sama tu bitku da prođes i da prvo i osnovno pomognes sebi. Nisam strucnjak, ali mislim da je tebi savjetovanje trenutno najpotrebnije. Znaci lično za tebe. Jer tek kad sebe dovedes u ravnotezu, moći ćeš da se pozabavis djetetom.
Da li tvoja curica ide na neku aktivnost? U tom uzrastu, ja sam svoju stariju cerku upisala na balet. Ne da bi postala balerina :) već je i ona bila poprilično stidljiva i povucena. Voljela je da plese pa sam spojila dobro i korisno. Na baletu su uciteljice uglavnom ozbiljne i stroge i djeca se uce disciplini i da postuju autoritet i naredbe. Takodjer, stavljas je u novu grupu djece gdje su svi u ravnilovci i imace novu sansu da se izbori za bolje mjesto u novoj grupi. Znaci, socijalizacija sa drugom, novom djecom. Zatim, scenski nastup sto za stidljivu djecu nije ni malo lako jer ne vole da su u centru paznje, da su na bini i da su sve oci uprte u njih. Treba da je izlazes situacijama gdje će ona moći da vjezba svoju nezavisnost i samopouzdanje.
Moja cerka je znaci od jedne stidljive djevojcice dosla do stadijuma kada vrlo lako pokazuje svoju kreativnost. Npr. prošle godine na moru kad smo bili, i kad se zavrsio Mini Disco za djecicu, ona jedina ostala na bini i nastavila da plese uz hip-hop. Boli nju uvo ko gleda, ona je bila u svom fazonu. :)
+0 / -0
0
Barilli
(bez_izuvanja)
10. jul 2012. u 13.16
Problem kod ovakve impulsivne dece je, sto, iako im pokazete uzrocno-posledicnu vezu negativnog ponasanja i kazne koja sledi, oni nisu u stanju da to iskustvo blagovremeno primene na neku buducu situaciju.
Oni razumeju da loše ponasanje ima posledice, znaju da razdvoje šta je dobro šta je loše, ali kad se radi o njima, U TRENUTKU, uvek donesu pogresnu odluku u smislu reakcije. Reč je o nedostatku sekvencijalnog nacina razmišljanja (zadatak leve hemisfere mozga), znaci-nisam dobar-mama će me kazniti, bollje da prekinem. Ili-dira me drug u skoli, ja ću rečima rešiti taj konflikt, ili ću otici. To ne postoji. Ta deca žive u momentu, i iako verovatno izuzetno inteligentna, ne mogu da predvide i najblizu buducnost i shodno tome donesu pravilnu odluku, impulsivno reaguju, potuku se, imaju tantrum, ili neku drugu burnu reakciju.
Što se tiče tog protivljenja, skoljka, secam se jedne faze mog sina, bas oko 3-4 godine, kad se teško prilagodjavao na promene. Npr. u kolima smo, stizemo kuci, on neće da izadje iz kola. Ili ulazimo u kucu, on treba da skine jaknu/cipele, tu obavezno dozivljava nervni slom, vristi itd. Jednostavno, bio je preosetljiv na promene, nedovoljno razvijene nervne strukture, nezrelost, ko zna, tako je reagovao.
U svakom slučaju dete koje je vise vizuelno, koje pamti cele slike vise nego reci, recenice, ima dominantnu desnu hemisferu, živi u trenutku i teško mu/joj je da razluci šta dolazi sledeće i kako da se postavi u odnosu na tu neizvesnost.
+0 / -0
0
PustaZelja
(i posle mene - ja)
10. jul 2012. u 13.24
Sve je to ok Barili ali u tom slučaju za ocekivati je da se dijete ponasa isto neovisno o mjestu gdje se nalazi. Ova djevojcica se kuci i u vrticu ponasa razlicito, sto znači da sasvim umije da razumije uzrocno-posljedicne veze čim svoje ponasanje prilagodjava mjestu i okruzenju.
+0 / -0
0
Barilli
(bez_izuvanja)
10. jul 2012. u 14.08
To sto je drugacija kod kuce i u vrticu nije ništa neobično, mnoga deca su takva. Međutim njoj se u vrticu nagoni i potrebe prigusuju, i onda je kod kuce vulkan. To ne znači da se dete tako ponasa namerno, već da je jednostavno to odlozena reakcija.
Tako i mi odrasli, trpimo na poslu pa se praznimo kod kuce.
Moj sin je, recimo, uvek isti, čak je možda i gori u kolektivu nego kod kuce (spoljni uticaji, nametanje strukture, tudja pravila itd)
+0 / -0
0
ivanaikai
10. jul 2012. u 14.22
Isto i kod mene...
Bas smo juče imali katastrofa dan... moj sin je bukvalno skako celo posle podne, bacao nasumice stvari oko sebe, udarao bebu, i tako to...
Ko nema takvu decu ne zna kako je teško podizati ih. I ja se preznojim kad pomislim da treba da idem sa decom u kupovinu ili na neko putovanje... Isto tako u trenutku se iznervira, kratak mu je fitilj... on sve zna šta treba da radi, zašto je kaznjen, kakva je posledica za loše ponasanje, ali dzaba... Od pranja zuba, oblacenja, hranjenja, spavanja, sve je velika borba... meni je potpuno neverovatno da dete može da ima tako jaku volju i da nikad ne odustaje.
Da vas utesim, ako je to neka uteha, zapravo mi se stalno salimo oko toga, doktorka naše dece uvek kaže kako se ipak na kraju ispalti imati takvu decu, jer takva deca jednog dana postanu lideri:))))
Inače, moj mali uoste nije stidljiv, obozava drustvo i svoje prijatelje, prilično je popularan (ako to tako mogu da kažem) i srećom nije agresivan prema drugoj deci. Ima jednu vrlo lepu osobinu da i najstidljivije dete ume da animira.
1.septembra kreće u pre-school, full time, i ne mogu da docekam:) Imace tamo dovoljno veliku publiku.
Zaista bih mogla da procitam knjige koje ste naveli.
+0 / -0
0
skoljka
(student)
11. jul 2012. u 01.11
Hvala svima...Barili nas je slučaj vrlo sličan. Knjiga o spirited children mi je otvorila oci. Moja mala je introvertna iako voli drustvo djece, njoj treba to vrijeme kad je sama sa knjigama i lutkicama da napuni baterije. Meni je trebalo vjecnost da to shvatim jer sam ja po prirodi ekstrovertna i nekako sam htjela i nju dugo da stavim u tu svoju shemu.
Pusta, nije u pitanju to da ona ne zna da se zauzme za sebe, mislim da taj problem nemamo, ona se sasvim ok bori za sebe u grupi iako je povucenija, zna da pokaze zubice i izbaci kandzice:).
Barili i kod nas je veliki problem sporo prilagodjvanje. Bas razmišljam o ovome sto si rekla kako neka djeca ne mogu da predvide korake unaprijed i razmišljam dal bi ovu moju tu stavila. još ću da razmišljam...mada identicne su situacije sto pišes sa izlaskom iz kola, skidanjem i sl. Recimo, ona ima veliki problem da promjeni odjecu. Uvijek bi nosila isto, tako da ja svaki dan perem istu suknjicu i majicu da bi ujutro mogla ponovo da obuce da izbjegnem jutarnje tantrume.
Fizikela, utjesi me mnogo kad neko napise da će proćii da je imao slično iskusvto...iako da budem iskrena ja mislim da kod moje neće bas da prođe, al se nadam da će da će ublazi. Ja već vidim da će ona da bude 'spirited adult'...blago mami njenoj...
A to što Pusta piše da je isprasim:) nekad mi sama ruka krene da joj izvucem usi koliko me strasno iznervira, ali sam se dosad kontrolisala i nadam se da ću nastaviti...ona je inače ekstra osjetljivo dijete, mislim da bi se najuzasnije preplasila kad bi ja bas toliko izgubila kontrolu.
Pisaću još kad budem imala vremena...svasta ima da pišem o nasoj situaciji..
+0 / -0
0
resistance
(xxxxoooxxo)
11. jul 2012. u 02.06
Barili, hvala ti na objašnjenju, utesila si me. Ja sam mislila da on ZNA STA JE PRIHVATLJIVO A NEćE da postupi kako zahtevam. Ja se ovog leta borim svako jutro s njim, na +40 obuva carape sa sandalama, jedan dan neće da obuce majicu bez rukava ili pantalone koje su mu juče bile omiljene i sl nebuloze. Kao sto sam rekla nekad hoće nekad ne da krene sa mnom u prodavnicu (obično obecam nešto da krene), banku, pijacu. Tako da te stvari gladam da obavim bez njega. Na putovanjima se zacudo dobro ponasa, na letovanju je bio dobar al sam shvatila da mora da ima ispunjen dan jer čim nema nastaju problemi. Npr. na moru je plivao, igrao se s peskom i sve prihvatao i mogu reci uzivao. Inače je isto omiljeni lik u vrticu, sve mame i deca ga salecu čim se pojavi, neposlusan je dosta i tamo ali ipak bolji nego kuci. Isto sam primetila da je dodatno zadrtiji kad je umoran ili nenaspavan.
Zanimljivo je da ljudi koji nemaju takvu decu misle da se sve može rešiti batinom i sličnim nasilnim metodama.
+0 / -0
0
Barilli
(bez_izuvanja)
11. jul 2012. u 02.52
Haha, carape na sandale, pa to i dan-danas nosimo! U pitanju je sigurno neki senzorski problem, osetljivost na dodir, kao sto neka deca ne trpe etikete na majici, i ja ga pustam. Ustvari to je napredak jer inače nosi patike koje je sam odabrao i kupio jer im svetli djon!
Sigurno ne rade to namerno, jer ja recimo kad se bas naljutim na njega i on to vidi, na njegovom licu je strah, zbunjenost, nerazumevanje, tačno vidim da ne zna „šta je on to skrivio da se mama toliko ljuti”. Najnovija fraza mu je „nemoj nikom da pricas, neću vise nikad”, naravno do sledeće prilike. Inače je uzasno nezan, osetljiv, mazan, do te mere da ja stalno razmišljam da li će mu povisen ton ili bilo kakav stres uticati na psihu. U sustini je krhke i fizicke i psihicke konstitucije.
Ovo sto sam pisala o sekvencijalnom predvidjanju, levoj i desno hemisferi, sam zakljucila posle citanja jedne knjige, doduse ona se odnosi na skolsku decu:
http://www.amazon.com/Upside-Down-Brilliance-Visual-Spatial-Learner/dp/193218600X
govori o deci koji uce vizuelno, u celini, koja imaju dominantnu desnu hemisferu. Tu sam pronasla sina gotovo na svakoj stranici. Pošto je tradicionalna skola dizajnirana za „devojcice koje crtaju i boje i slusaju uciteljicu”, odnosno za decu sa sekvencijalnim nacinom razmišljanja, postepenim ucenjem i nadogradjivanjem informacija na osnovu, deca koja uce vizuelno, u celini, kojima je jasno kako stvari rade a ne umeju da to objasne i razloze, u ovakvoj, klasicnoj skoli pate i odudaraju, Ups kolika recenica, ali nadam se da je razumljivo.
Pišem malo „unapred” jer su vasa deca još mala, i nadam se da će iz toga da izrastu, međutim moje je iskustvo da neke karakteristike s kojima se deca radjaju ostaju zauvek. Naravno, ponasanje se modifikuje vremenom.
Nama kao roditeljima zahtevne dece uopste nije lako i potreban nam je neki izduvni ventil, pomoć, pa i terapija. Znam da je teško naći razumevanje, pogotovo ako prijatelji imaju tipicnu decu, mislice da „niste dovoljno strogi”, „deca su vam razmazena i raspustena” itd. Potrebno je zivotno iskustvo i određena sirina da bi se razumelo da nije svako dete kao isto, mirno i poslusno. Daj mi dobro dete, da vidis kako sam dobar roditelj.
+0 / -0
0
Barilli
(bez_izuvanja)
11. jul 2012. u 02.52
Haha, carape na sandale, pa to i dan-danas nosimo! U pitanju je sigurno neki senzorski problem, osetljivost na dodir, kao sto neka deca ne trpe etikete na majici, i ja ga pustam. Ustvari to je napredak jer inače nosi patike koje je sam odabrao i kupio jer im svetli djon!
Sigurno ne rade to namerno, jer ja recimo kad se bas naljutim na njega i on to vidi, na njegovom licu je strah, zbunjenost, nerazumevanje, tačno vidim da ne zna „šta je on to skrivio da se mama toliko ljuti”. Najnovija fraza mu je „nemoj nikom da pricas, neću vise nikad”, naravno do sledeće prilike. Inače je uzasno nezan, osetljiv, mazan, do te mere da ja stalno razmišljam da li će mu povisen ton ili bilo kakav stres uticati na psihu. U sustini je krhke i fizicke i psihicke konstitucije.
Ovo sto sam pisala o sekvencijalnom predvidjanju, levoj i desno hemisferi, sam zakljucila posle citanja jedne knjige, doduse ona se odnosi na skolsku decu:
http://www.amazon.com/Upside-Down-Brilliance-Visual-Spatial-Learner/dp/193218600X
govori o deci koji uce vizuelno, u celini, koja imaju dominantnu desnu hemisferu. Tu sam pronasla sina gotovo na svakoj stranici. Pošto je tradicionalna skola dizajnirana za „devojcice koje crtaju i boje i slusaju uciteljicu”, odnosno za decu sa sekvencijalnim nacinom razmišljanja, postepenim ucenjem i nadogradjivanjem informacija na osnovu, deca koja uce vizuelno, u celini, kojima je jasno kako stvari rade a ne umeju da to objasne i razloze, u ovakvoj, klasicnoj skoli pate i odudaraju, Ups kolika recenica, ali nadam se da je razumljivo.
Pišem malo „unapred” jer su vasa deca još mala, i nadam se da će iz toga da izrastu, međutim moje je iskustvo da neke karakteristike s kojima se deca radjaju ostaju zauvek. Naravno, ponasanje se modifikuje vremenom.
Nama kao roditeljima zahtevne dece uopste nije lako i potreban nam je neki izduvni ventil, pomoć, pa i terapija. Znam da je teško naći razumevanje, pogotovo ako prijatelji imaju tipicnu decu, mislice da „niste dovoljno strogi”, „deca su vam razmazena i raspustena” itd. Potrebno je zivotno iskustvo i određena sirina da bi se razumelo da nije svako dete kao isto, mirno i poslusno. Daj mi dobro dete, da vidis kako sam dobar roditelj.
+0 / -0
0
resistance
(xxxxoooxxo)
11. jul 2012. u 06.21
Upravo tako barili, izeuzetno je vizuelni tip. Sa tri je pamtio po logu prodavnice (kaže npr kad prolazimo mama vidi MERKUR npr.), marke auta, pamti glasove pevaca i pesme koje cuje, recimo saru zapamti na jastuku i kad vidi negde prepozna, ma sve zivo povezuje i prepoznaje.
Nadam se samo da će dobro biti u skoli. Kako tvoj u skoli, da li se dobro snalazi?
+0 / -0
0
cuncica21
(prof.matematike)
11. jul 2012. u 08.26
pa najveci problem je sto ste ti i muž ko nebo i zemlja. moracete pricati i pribliziti se. on neka vise postuje tvoje odluke a ti malo popusti. ne moras sve da vidis i cujes, ne mora sve da bude po propisu. ne mora da bude cista, sita, da jede sve sto treba i sl. ali ne smije nikoga da tuce. odredi par stvari koje su zaista bitne i insistiraj na njima a ostalo pusti. ja imam sreće da sam cijelo vrijeme kod kuce pa recimo imam vremena ali i zivaca da je cekam po pola sata, nekad i sat da zavrsi igre, iskace se i sl. pa da onda idemo vani. da spava gotovo kad i gdje hoće. bas je potrebno dosta strpljenja. ne možeš ići vani bas kad ti hoćeš u minut, znam da bi bilo dobro i normalno ali sacekaj. objsni da cekas i da je po njenom. skreci joj paznju kako je lijepo imati seku, kako ti volis sto imaš brata i sestru, kako se mogu igrati zajedno, pricaj joj o lijepim stvarima kad je raspoložena. iskoristite vrijeme da nekad budete 1 na 1. pa nekad prepusti tati da sve organizuje i bude odgovoran, da on opominje. ti opomenes njega a onda on nju. ne moras biti uvijek ti policajac.nazalost nisam sve komentare procitala ali poenta je da se malo opustis, da joj das njeno vrijeme.znam da je teze kad imaš 100 obaveza ali ne vrijedi se dzaba nervirati, neke stvari neće pa neće pa makar ti puka. znaš ono, duvala se zaba, duvala dok nije pukla :)
i naravno da će proći zamisli kako će biti kad bude tinejdzer, sad je još i dobro :) uzivaj dok je mala i uzivaj u svakom trenutku i mladosti. znam da je lakse reci, ali pokusaj na stvari gledati pozitivno i staviti se u djeciju poziciju. možda joj je dosadno ono sto radite...:)
+0 / -0
0
Barilli
(bez_izuvanja)
11. jul 2012. u 15.37
resistance, u skoli je dobar akademski, to mu je uvek islo, ali ima problem sa fokusom, pracenjem nastave. U americi je sve jako struktuirano, po striktnom rasporedu.Prati on to koliko može, u okvirima, ali oni u principu traže neprekinutu paznju koju on nema.
Pada mi na pamet jedno pravilo u skoli-kad su na odmoru, odn. posle rucka, imaju dva zvona za kraj odmora. Prvo zvono znaci-gde si se zatekao u skolskom dvoristu tu sedi, a drugo zvono, iz tog sedeceg polozaja stani u red za ucionicu u koju ides. I oni to, ko mali vojnici, sve slusaju.
+0 / -0
0
Republica
(®)
12. jul 2012. u 07.32
Shkoljka, i u „nashe vreme”je bilo toga.
Ja kuci „mirna” u shkoli očajna po disciplini u to vreme.
Brat kuci nemiran u shkoli super.
Ode majka na roditeljski i nishta joj nije jasno.Totalno zbunjena.
Za mene bi ruku dala da sam kakva kuci takva u shkoli.
A za sina joj lakne i prosto ne mozhe da veruje.
Reshenje...debeli zhivci.Sve to ide u stazh roditelja.
Obaveze su to shto ti mozhe pomoći.
nemoj reci pa mala je.
tako cesh je zaokupiti sa obavezama i manje će biti histerije.
Od manjih obaveza - „vaznih”, da joj pridash vaznost i da bez nej neshto neće da funkcionishe u kuci.
Ja sam imala obaveza u kuci.od domaćih zadataka koji su bili poveci u nashe vreme.pa ono shto moram po kuci da odradim i tako uz sve obaveze i trk vanKa...nije se imalo vremena za besne gliste.
Brat je imao malo obaveza,pa su mu se „izmishljale”.
U shkoli sam brzo ucila i imala sam prostor da zezam.
Ja bih čak naucila lekciju unapred samo da bih cackala uciteljicu ili nastavnika/profesora...:0)))
Pa me onda zbog nemirnosti prozovu da nastavim(znala sam svesno shta mi sledi) i ja ko iz topa.
Mislila sma da sam „nuhvatljiva”dok me jednom profa iz matisha nije sa geometijom ceo cas na tabli ugnjavio.hehhehe bila sam onda malo spustila loptu na njegovim casovima...:0)))
Znaci iz ove perspektive mogu ti reci...moglo mi se.
Dok ne naidjesh na 'tvrdji orah„koji te poklopi.
Ali ne nasilno već lukavo.
Mora da je neko 2 koraka ispred nemirka...;0)))”
+0 / -0
0
Grlobolja
(Svi ljudi ne mogu biti bogati)
13. jul 2012. u 06.26
Biti dva koraka ispred i skretanje paznje na nešto drugo. Ako ne pomaze, ja pustim - a trecoj mi je 3.5 godine, recimo, da vristi (to se desava uglavnom kod kuce,a jako retko na javnom mestu ili u drustvu)i kad mi dosadi vristanje smirenim glasom ali energicno kažem - Sad je dosta! Po pravilu se smiri, ali ima i izuzetaka - pa se onda raspravljamo - ja sam mama raspravljacica. Kad mi dosadi - ucutim i nekako se dete smiri. Gledam da je zagrlim i kažem joj da je volim, i to uglavnom `pali`. To je ovo treće.
Sa prvim sam ludela i nisam ništa nikako uspevala - takva je i dan danas iako ima 20 godina - uvek, ali uvek istera svoje na raznorazne nacine - često da poludim. Takav je karakter, valjda.
Sa drugim - sin - uvek se lepo moglo dogovoriti o svemu - takav je i sa 14 godina, u pubertetu pa malo divljaju hormoni, ali naspram prve cere je divota (za sada).
Dakle - pravila nema, da će proći proćiće, da će nešto ostati - ostace, meni je najteze prihvatiti svoju decu takvima kakvi jesu, a ne da su onakvi kavim bi ja htela da ih uoblicim, ili kakvim bi ih okruzenje volelo napraviti.
Svima se ne može udovoljiti - važno je postaviti im gornje granice i voleti ih.
Looking for Oil Diffuser Necklaces Sterling Silver?
Life Press
Kako napraviti voštane trakice za igru
Napravite krevet od ormarića
Dete vam je previše stidljivo? Pomozite mu
Napravite sami ukrase za dom
Napravite zvučnu igračku za klince od malih plastičnih čaša
Transformišite svoje emocije
Izaberite državu:
Australija
Austrija
Bosna i Hercegovina
Crna Gora
Evropska Unija
Francuska
Holandija
Hrvatska
Kanada
Nemačka
Sjedinjene Američke Države (SAD)
Srbija
Švajcarska
Švedska
Velika Britanija
Latinica |
Ћирилица
|
English
© Trend Builder Inc. i saradnici. Sva prava zadržana.
Terms of use
-
Privacy policy
-
Marketing
.