Diskusije : Trudnice i mamice

 Komentar
Talenti i usmeravanje
Vanderbilt
(whatever)
10. maj 2012. u 20.13
Interesuje me mišljenje iskusnih mama o tome koliko i na koji način usmeravati dete u aktivnosti za koju pokazuje sklonost, ljubav, za neke i veliki talenat?

Citala sam ovde pre koji dan post o nadarenoj deci, bilo je reci o crtanju. Ja nemam nikakvu laznu skromnost u tom pogledu, znam da mi je dete na primer vanserijski trapavo ali je za crtanje izuzetno talentovan tako da se ono sto on ume ne može meriti ne sa njegovim uzrastom (nepune 3) već ni sa starijima od njega. Zbog toga sto primecujem tu izrazitu sklonost ka crtanju, i sto vidim da ima nesumnjiv talenat, volela bih da znam na koji način da ga usmeravam ili ne usmeravam, kako ne bih remetila njegov kreativni ritam ili potrebu za odredjenim vidom izrazavanja. Na šta mislim - pa secam se recimo da je meni tetka kad sam bila mala „pokazala” kako se crta trava i kako se crtaju ptice, i ja sam celog zivota od onda samo tako crtala travu i ptice... iako ja nisam nikakav talenat za crtanje pa se ne može povuci naročita paralela, bojim se da ga nekom sugestijom ne ogranicim tamo gde bi on možda upotrebio mastu, a opet bojim se i da ga ostavim bez ikakvog usmeravanja za neke ocigledne stvari (u smislu - padobranac ne može da bude pored padobrana već da bude zakacen za njega, lupam primer). Njegovi crtezi su istovremeno egazaktni i apstraktni, ne umem da objasnim, u njegovoj apstrakciji se tačno vidi šta je nacrtano ali je nacrtano kao da, bozemeprosti, dete već ima svoj licni stil, svoj trademark. Ja sam se, tokom studiranja, sticajem okolnosti nagledala silnih decijih crteza u raznim uzrastima pa i njegovom, i potpuno sam sigurna u to što pricam, njegovi crtezi imaju nešto jako posebno u sebi sto zaista nije slučaj sa 99% decijih crteza. Naročito dok su deca ovako mala. Ovo kažem da bih bolje ilustrovala smisao mog pitanja - kako da ga usmerim (ako uopste treba to da radim), a da mu ne nametnem ogranicenja i ne narusim njegov stil?

Isto me interesuje, ako ima mama koje su se ciljano bavile likovnim aktivnostima svoje dece, da li postoji neka tehnika koju treba forsirati (secam se jednom davno, na primer, nam je profesor likovnog rekao kako prvo treba nauciti crtati olovkom, pa tek onda „brljati bojama” jer tek kad crtas olovkom zapravo vidis šta radis, nesavrsenosti crteza, itd dok je sve to suvise lako prevideti kada se crta recimo vodenim bojama itd...Odnosno, da samo oni koji umeju da crtaju olovkom imaju alibi da crtaju apstrakcije poput crne strafte na belom platnu:) Ja ne znam skoro ništa o crtanju, tako da je ovo možda istina a možda totalna glupost, samo jedno mišljenje - ne znam. Volela bih da mu pomognem da maksimalno razvije taj svoj talenat, naročito sada dok je ovako mali i pun entuzijazma i opsednut time da sve sto vidi (ili dozivi ili oseti) nacrta.

Svaka sugestija je dobro dosla. Verujem da ima o ovome dosta materijala na netu, ali smo trenutno u takvoj situaciji da nema sanse da priustim sat vremena za kompjuterom, kamo li vise... pa mi se ovo učinilo kao dobra precica:)

BEHEPA
11. maj 2012. u 00.19
Moje mišljenje: ne bih ga sad, u ovom dobu, usmeravala. Mislim da je previse rano. Ostavi njegovoj masti na volju i da se razmase. Pusti ga da SAM istrazuje ali mu predoci razlicite materijale: obične bojice, vostane, vodene, flomastere (tanje, deblje), nek crta prstima, reci mu da kombinuje, uvedi mu i plasticno oblikovanje (glinamol, plastelin). Podstici ga da crtanjem iskaze ono sto je doziveo, sanjao...

Tvoj profesor je u pravu što se tiče crtanja olovkom ali to je nešto sto dolazi kasnije. To je baza za bilo koji vid umetnosti. Zato se na Akademijama i pridaje najviše paznje najpre crtanju i tokom prijemnog i tokom studija.

Nemoj ga samo siliti ako kasnije ne pokaze preveliko interesovanje.
Tajci
(...)
11. maj 2012. u 03.32
Moja mladja sestra je isto tako bas talentovana za crtanje. Moja mama je vodila u skolu crtanja negde u predskolskom uzrastu, ali nam je receno da je to cisto zabave radi, da se crtanje i tehnike ne uce u tom periodu i da se to radi negde od srednjoskolskih dana, i da za taj talenat nikad nije kasno i nema potrebe za nekim 'razradjivanje' u ranim godinicama... meni je to zvucalo pomalo cudno, ali tako rekose neki strucnjaci.
Vanderbilt
(whatever)
11. maj 2012. u 08.56
Hvala vam.

Naravno neću ga siliti ako izgubi volju, ali znam iz jako bliskih primera da veoma talentovana deca lako izgube volju za razne stvari ako u ranom uzrastu nisu stekla naviku da se redovno bave odredjenom aktivnoscu. Kažem naviku jer stvarno mislim da je upravo to razlika između onih koji imaju talenta i posle ga aktivno koriste, i onih koji ga imaju ali ga na zalost u nekom uzrastu potpuno zapostave. Tu iskljucujem one slučajeve gde osoba ima toliku silnu potrebu da izbaci iz sebe nešto da će to ciniti posto-poto nezavisno od situacije, uzrasta, prethodnih osujecenja - to je posebna sorta (na primer, šta je moglo Gogena sprečiti da se posveti slikanju? ništa!).

Zaboravila sam da kažem da bih volela da čujem i lično iskustvo ljudi koji crtaju/slikaju, ako ih ovde ima.
blondinka
(avanturista)
11. maj 2012. u 09.46
Wanderbilt, ne bih da zvucim pretenciozno ali ako tvoje dete ima potrebu da nešto izbaci iz sebe, kako si to dobro opisala,onda to zapravo i jeste pravi talenat. Pravom talentu ne trebaju vodici nego samo neko ko će pripaziti da ne skrenu sa glave dzade talenta u sporednu ulicu prakticnosti, da se tako slikovito izrazim.

Po meni, a ne znači da sam u pravu mada imam nekog licnog iskustva u tome, teško je naći osobu koja može bas pravilno oblikovati nečiji talenat, to mora biti vrstan pedagog koji će znati kada da se povuce i prepusti talentu da se „rasepuri”. Govorim o tome da npr. odvedes dete koje ima talenat za pisanje u skolicu za talente koju vodi neki prof. srpskog jezika. Covek, primera radi, poznaje svoj „zanat”, naucice dete pravilnom izrazavanju, gramatici, ali će isto tako uticati i na njegov stil, svesno ili nesvesno gurkajuci dete u pravcu koji je, po njemu, prihvatljiv. I to onda stvara konfuziju, dete ima svoj stil ali mu se lagano namece nešto sto on nije...da ne bude zabune, ne govorim o nekakvoj prisili ili o tome da bi to imalo odraza, dubljeg, na dete nego samo o tome da se talenat, samo po sebi ne može unistiti, ali se može pogresno usmeriti. Takvom detetu je bolje mnogo citati, pruziti mu mogućnost da cita vise od vrsnjaka, odabirati mu siri dijapazon pisaca/pesnika da bi on prepoznao i, konacno, i izgradio svoj stil uceci od onih koji zaista jesu talentovani. Nema tog profesora koji će dete nauci kako da se izrazava - taj posao odradjuje bar 1000 procitanih knjiga i samo to je čak i dovoljno za dalje razvijanje talenta.

Opet, kažem, možda gresim ali mislim da u tako ranom dobu dete treba prepustiti njegovom umecu i samo mu omogućiti vise doticaja sa umetnoscu - omogućiti mu pristup drugim likovnim tehnikama, voditi ga na izlozbe slika i slično ali isto tako mislim da ga ne treba „uciti” da slika jer on je rođen sa tim, nema potrebe da ga se sada uci ili usmerava, dovoljno mu je ono sto nosi u sebi, trenutno. Andric, već sam pominjala, prepoznaje rođene i naucene pisce. Rođeni su oni koje pamtimo vekovima - Shakespeare, Andric i slični a nauceni su oni koji trenutno bljesnu jednom knjigom, sa dobrim recezentom na koricama i to je to. Talenat je neiscrpan a nauceno je potrosna roba.

Talenat je veliki teret i ne može se zaustaviti kada izvire iz coveka, to je vise potreba nego umece i ako to vidis u svom detetu, pusti ga da radi šta hoće u tom smislu, samo mu daj mnogo prilike da izrazava. Mislim da je premali za „oblikovanje”.

Opet, kažem, to je samo moje lično iskustvo, ništa vise.
Vanderbilt
(whatever)
11. maj 2012. u 11.27
„njegov stil, svesno ili nesvesno gurkajuci dete u pravcu koji je, po njemu, prihvatljiv. I to onda stvara konfuziju, dete ima svoj stil ali mu se lagano namece nešto sto on nije...da ne bude zabune, ne govorim o nekakvoj prisili ili o tome da bi to imalo odraza, dubljeg, na dete nego samo o tome da se talenat, samo po sebi ne može unistiti, ali se može pogresno usmeriti”

Bas mi se zbog toga javila dilema, jer znam da do toga neminovno dolazi poducavanjem. Ja zaista nikada o ovome nisam razmišljala dalje od nekih opstih zakljucaka do kojih sam dosla posmatrajuci svoj i druge slučajeve u porodici - one od nas koji jesu i one koji nisu pratili svoj talenat, kao i one koji su poceli da ga prate u poznom dobu itd... Sada mi se namece potreba da o tome razmislim bas da ne bih napravila neku stetu iz najbolje namere ili pak iz nerazmišljanja.
majkakg
(mama)
13. maj 2012. u 03.23
U tom uzrastu dobra fina motorika ne mora da upućuje na slikarski talenat, nego, recimo i na talenat za jezike i izražavanje.
Svakako, decu tog uzrasta treba podsticati, bila talentovana ili ne, na razne tehnike, boje, dati mogućnost da se isprobava.
Plastelin, vodene boje, mozaici od žitarica, bockalice, sve to može da pomogne. Ako postoji neka školica za crtanje u blizini, super bi bilo da se pridruži drugoj deci, i dobije stručan nadzor.

LeeLu
14. maj 2012. u 02.26
Vanderbilt, drago mi je da ti je dete talentovano i drago mi je sto razmišljas na koji način da ga usmeris. Ja sam kao dete pokazala izuzetan talenat za crtanje i to je danas deo moje profesije, zavrsila sam likovnu akademiju. Ono sto Ti treba da uradis, dokle god tvoje dete pokazuje interesovanje za bilo kakav vid kreativnog izrazavanja, je da mu napravis dostupnim sto vise stvari koje može da koristi u svojim aktivnostima. Nemoj forsirati ni olovke ni boje, jednostavno mu ih učini dostupnim. Pokazi mu tehniku kolaza, uvedi ga u origami, kupuj mu bojanke. Razmuti mu tempere u 3 posudice, ali samo tri osnovne boje - crvenu, zutu i plavu i pusti ga da se upoznaje sam sa mesanjem boja iz tih osnovnih. Neka dodje u dodir sa sto vise materijala. I znaj da, ako ima talenat za crtanje, uz njega sigurno idu još neki talenti, to ne dolazi samo, a na tebi je da ih prepoznas i podržiš. Ako postoji nekih skolica odvedi ga tamo.
Puno sreće!
BEHEPA
14. maj 2012. u 03.21
Vanderbilt,
pa, javila sam ti se ja :)). Ako si pazljivo citala tu temu o talentima i moj post, videla si. Ili ti je promaklo. Ja sam zavrisila i Fakultet Primenjenih Umetnosti i kasnije magistrirala. Ovde ima, koliko znam, još jedna mama koja je zavrsila moj fax, a evo, vidim, javila ti se još jedna. Uglavnom, sve smo ti ovde odgovorile isto - rano je za bilo kakvo usmeravanje. Ti samo treba da mu omogućis siroki raspon materijala i pustis ga da se igra i sam istrazuje. To je to. Upravo vodjenje u skolice i na kurseve će da ga ukalupi (sem ako se ne baziraju na potpunom pustanju deci na volju), a to mu svakako sleduje kad krene sa osnovnom skolom. Sa izlozbama bih ja pocela malo kasnije, recimo, oko pete godine. Pre toga neće imati strpljenja, najverovatnije.

Moram da dodam i ovo sto bih rekla i svojoj deci: lepo je biti talentovan za crtanje i slikanje, i to može u slobodno vreme i kao hobi, ali deco, gledajte u ovom vremenu od čega se živi :))).
Lolypopa
14. maj 2012. u 07.25
Tek danas otvaram ovu temu, iz nekog razloga uvek bezim od istih, možda sto je meni Bog dao talenat a ja ga uopste ne koristim. moguće je i da je razog taj koji si ti Vanderbilt gore spomenula, da ako ne steknes naviku od malih nogu da se bavis time onda i kasnije nastaju „problemi”. Venera je verovatno mislila na mene, i ja sam zavrslila FPU, Ali se ne bavim sa time onako kako bi trebalo, osim sto vikendom vodim deciju kreativnu radionicu, pa ću dati svoj mali doprinos temi i podeliti neko lično iskustvo. Profesor sa Likovne akademije mi je jednom prilikom na kraju godine rekao da u klasi imam najviše talenta i da zasluzujem 10, ali da mi zbog lenjosti daje 9.
Ja sam svoj talenat otkrila tek na kraju srednje skole. U stvari otkrio ga je profesor likovnog kada me je pitao, pogledavsi neke crteze, da li planiram da upisem akademiju? Zamisli moj sok. Dok su se drugi pripremali za odredjene studije ja pojma nisam imala gde ću i šta ću. Ostala sam godinu dana posle gimnazije da se pripremam za prijemni i upisala fakultet iz prve. Moji roditelji nikada nisu prepoznali to kod mene, niti podsticali, Imala sam uvek 5 iz likovnog i crtala drugima radove. Nastavnica je bila neka kokoska koja je jedino umela da otme cetkicu iz ruke i kaže: „Ovaako treba!” (i pocne da crta umesto djaka). Moje radove je uglavnom uzimala za neke predstojece skolske izlozbe, ali nikada nije bilo reci o tome. Nisam imala neki materijal za rad, crtala sam često nocu, kada ostanem sama, na papirnim salvetama, sa maminom sminkom :). To je dolazilo samo od sebe, kao neka potreba, kao neki moj svet.
Elem, decija kreativnost i stvaralastvo. Specificna tema i dilema kojom se bavimo ne samo mi roditelji već i neke nauke tipa psihologija, pedagogija... Koji pristup i kojim metodama uticati na razvoj decijeg likovnog stvaralastva? Prvo da kažem da je rano ozbiljno razbjati glavu o tim stvarima, jer on nema ni pune tri god. Hoću reci, u tako ranom uzrastu mislim da ne treba primenjivati neku ozbiljnu strategiju, mada možeš, ako želiš, pocev od nabavke literature koja se bavi ovom tematikom ili da upises dete na neku od likovnih radionica. Ali ono sto treba da znaš i sto bi vrlo brzo uvidela kroz te aktivnosti, je da umetnost nije nikakva nauka, i da se u celoj prici treba najviše obazirati na potrebe deteta, ispostovati i propratiti njegovu licnost i interesovanja. Njegove odluke i inicijativu. Ali to ne znači da treba u potpunosti da ga prepustis samom sebi. BEHEPA u prvom postu i druge mamice su ti već dale neke smernice. Znaci najbolje dete upoznati sa raznovrsnim likovnim tehnikama i materijalima. Šta to sve podrazumeva? Crtanje, slikanje, vajanje-oblikovanje razlicitog materijala.
Ne trebaš zanemariti ni podrucja gde bi dete (kroz zaabavu) razvijalo svoje neko opazanje i estetsko proucavanje: galerije, muzeje, animirani film, lutkarsko pozoriste... Isto je važno da mu odredis neki prostor za rad, neki osvetljeni kutak, ili kao kod nas, gde je uzurpirana čitava kuca sa papirima i bojama, ali u tom slučaju pazi da ne sputas negovu kreativnost, uklanjanjem „loma” pa da dodje do okrsaja, evo kako to kod nas izgleda:
Mama, gde je moj crtez toga i toga? Paaa, vukao se dugo po podu, mislila sam da ti više ne treba i bacila sam ga. Maaamaaa! Nemoj to vise nikad da uradis!!! VAZI?! Nije lepo da se bacaju tudji radovi! Nereko se i zaplace.
Nebi bilo loše da s vremena na vreme „analiziras” negove radove. Da ga „ocenis” pa čak i nagradis uspesan (u skladu sa TVOJIM vidjenjem, poznavanjem i iskustvom). Ali isto tako i da pruzis konstruktivnu kritiku ako mislis da je nešto moglo i bolje, postujuci njegovu volju i slobodu. Ako je uvek sve SUPER i BRAVO onda to nije dobro i nema napretka. Detetu, kao i zrelim umetnicima je potrebna ta vrsta samopotvrde.
Kod nas se radovi uglavnom izlazu na frizideru :). One sama ceto menja postavku a po nekada ti njeni produkti nadju i svoju primenu ;). Sve to zajedno podstice stvaralastvo.
Moje dete nije nešto ekstra talentovano, ali nije ni da ne zna, uglavnom ima neverovatnu potrebu za slikanjem i crtanjem, vise od pola dana provodi u tome, jako je mastovita i ja je budno pratim, pa šta bude.

Vanderbilt
(whatever)
14. maj 2012. u 10.18
Hvala vam svima, stvarno. Potvrdile ste ono sto sam ja intuitivno osecala ali nisam bila sasvim sigurna.

dD budem iskrena osecam se hendikepirano kad mi, kao danas, kaže: „mama, pokazi mi kako se crta avion”! On legne na pod sa olovkom i papirom i pocne da crta i shvati da mu nedostaje neka informacija o tome kako se to radi. Onda je trazi od mene, a ja je, jbg, nemam. Ja ni cica-glisu ne umem da nacrtam. Onda mu dam knjigu sa slikama aviona. Šta ću drugo? I kažem mu - evo kako avion izgleda, a kad znaš kako izgleda onda umes i da ga nacrtas jer ti jako lepo crtas. I onda on sedne i crta, crta, i nacrta - avion. Nije kao na slici, naravno, ali on sa slike dobije ono sto mu je potrebno. Secam se da mi je mama (koja je svoj talenat otkrila rano ali joj nisu dali da ga razvija upravo da bi „stavila hleb na sto” nekom postenijom profesijom, pa je njime pocela vrlo kasno da se bavi) davno rekla da nema dobrog slikara bez dobrog pamcenja i da ljudi koji imaju jako dobro vizuelno pamcenje uglavnom umeju dobro i da crtaju. Pa se zato trudim da mu dam vizuelnu informaciju koja mu je neophodna, drugacije ne umem. Sigurna sam da je ta stvar sa pamcenjem tacna. Ja imam drugi talenat za koji je neophodna druga vrsta pamcenja - ja pamtim zvuke, mirise, ukuse i osecaje, nepogresivo. Razumem te, Lolypopa, bezvezan je osecaj kad znaš da imaš u rukavu keca,al' si nekako uvek lenj da ga potegnes:)

Ovde ima nekih kreativnih radionica pa ću se pozabaviti time da ga upisem u neku blagovremeno. Moram naći nešto blizu kuce, jer inače ništa ne stizem pod milim bogom. Napravicu mu i njegovu sobicu za takve stvari, jedva cekam. Ovom mladjem ću verovatno morati da iskopavam olimpijski bazen ili pravim teniski teren da bi zadovoljio svoje potrebe, totalno drugaciji tip:)

Da, cuvam ja njegove najlepse crteze u posebnoj fascikli sa datumima i naslovima, jer ga uvek pitam šta je nacrtao. prvo sam mislila da izmišlja nakon što nacrta, a onda sam shvatila da u 99% slučajeva on i dve nedelje kasnije tačno zna šta je nacrtano na tom crtezu, znaci ne izmišlja:)

majkakg, to za izrazavanje je vrlo verovatno jer se on već sada izuzetno lepo izrazava, često vrlo poetski, i ja to uvek zapisem jer me odusevi nekim pesnickim slikama koje ni sama ne bih mogla smisliti:) A govori i engleski i srpski i razume oba jezika i sasvim mu je jasna razlika, čak vrlo dobro prevodi drugoj deci po potrebi...

Hvala još jednom. Stvarno mi znači da čujem mišljenja i iskustva, a naročito od onih od vas koje su jednom bile „ta” deca.
Lolypopa
14. maj 2012. u 13.33
Tačno je za vizuelno opazanje, ja sam se tako jednom cudila kako je nacrtala robota i odakle joj ideja za neke detalje, kasnije vidim u jednom crtacu (Atomik Beti) isti takav :). Ja ne cuvam radove jer ih ima previse, ali povremeno fotografisem najbolje i cuvam na kompu. Evo, pogedaj ovaj blog, ja ga povremeno pratim

http://www.artfulparent.com/artfulparent/

vidi atelje za decu

http://tinkerlab.com/2011/12/tinkering-spaces-interview-with-jean-vant-hul-of-the-artful-parent-giveaway/
majkakg
(mama)
15. maj 2012. u 10.35
Znaš kako, moje mlađe dete sjajno crta, bolje od svih nas u kući. (Ako smo mi ostali za poređenje, uopšte. I dođe kod mene, da joj nacrtam mačku. Ja dam svoj maksimum, stvarno, a ona u dreku: „To nije mačka, to je prevrnuta kornjača!” :D
Više i ne traži pomoć, uzme bojice i sama crta.
Vanderbilt
(whatever)
16. maj 2012. u 08.52
Hvala Loly!

Majkakg, e pa tako će biti i kod nas. Juče mi je tražio da mu nacrtam aerodrom:) Oh, boze...
 Komentar Zapamti ovu temu!

Looking for Tassel Necklaces?
.