Diskusije : Trudnice i mamice

 Komentar
Heroji i oni drugi
blondinka
(avanturista)
22. februar 2012. u 15.56
Pricam danas sa mojom kumom o buducnosti, zeljama, ostvarivanju istih, nadama. Tema je bila sasvim opustena, sa osvrtom na jednu emisiju na History HD gde se govorilo o istrazivanju svemira. U tom kontekstu se govorilo o naseljavanju udaljenih planeta u buducnosti i o tim prvim iseljenicima koji će krenuti u kolonizaciju svemira u jednom smeru, najverovatnije. Tu je bila recenica „oni će biti heroji naše civilizacije, ljudi koji će ostvariti san mnogih”.

E, tu smo - heroji. KO su to bili heroji vaseg detinjstva i mladosti?

Od zvucnih imena, heroj mog detinjstva je bio Jurij Gagarin. Neverovatno,a ?:) Uvek sam zamišljala kako ima neki natcovek u tom nekom SSSR-u koji je prvi otisao u svemir. KOja hrabrost! Za mene je to bio nezamislivo veliki poduhvat, biti prvi u nečemu sto niko nikada nije uradio.

Uzor i inspiracija mog tinejdzerskog doba je bila moja profesorka srpskog. Nas odnos nikada nije prerastao odnos ucenika i nastavnika ali mene je njena recitost, snaga, brzina uma, ta svetlost koju je sirila oko sebe zauvek obelezila. U ovih 20 godina koliko je nisam videla, nema dana da je se ne setim. Hiljadu puta su mi se u nekim odredjenim prilikama u zivotu „vratile” njene reci ili saveti.Već sam to ovde napisala jednom, podigla je sama sebi najveci mogući spomenik - trajnost nečijeg secanja na tebe.

Ajd sad malo vi...
Snezana
22. februar 2012. u 16.39
Najveci heroj u mom zivotu je moj tata. Uvek bio i uvek će biti.

Osoba kaja je ostavila jak utisak na mene i koje se često setim je moja nastavnica iz norveskog koja nazalost vise nije među nama.
babyshamble
(sandinista)
22. februar 2012. u 17.26
jao blondinka,
i ja sam uvek bila opcinjena sa gagarinom. imala sam jednu njegovu sliku na radnom stolu u uk, i zamisli jednom direktor nešto dosao do mene i prica i vidi tu sliku i kao odusevi se, to je njemu najznacajnija licnost 20. veka.
znaš kakvi su englezi, čitaju tonu biografija i znaju ih napamet ;)

pre dve godine su izlazile publikacije u srbiji o 100 najvaznijih licnosti prošlog veka, i bas sam bila tamo kada je izasla gagarinova. kupila sam je na kiosku. predivna naslovna strana sa onom belom kacigom CCCP ;)

ima tako bas nekoliko likova stvaraoca koje strasno volim, svi su preminuli, znaš kako je kapor rekao da idoli samo treba da budu pokojni, da nas ne bi mogli necim razocarati.
samo sto ja idole nemam, ali je to u principu tačno.

kao i snezani, jedini pravi ideal mi je bio moj tata, i dan danas je.
to je u principu jedina osoba koja me je znala 100% inside out sto kažu i to sam shvatila tek kada je umro :(

majkakg
(mama)
22. februar 2012. u 17.45
http://www.youtube.com/watch?v=j9_xV0OWGNo

Imala sam problem sa autoritetima. Bilo kakvim. Nemam heroje, nemam idole - ima ljudi koje poštujem, ljudi koje volim, ali heroja... ne. Ni idola.

Pesma je samo za Blondi :)
scatha
(student)
22. februar 2012. u 17.47
ja sam se przila na muzicare:).Nisu mi bili heroji, niti idoli, ali neki su imali veliki uticaj na mene. Mada, to se može staviti u isti kos sa „ moj heroj-moj tata”, jer zapravo, on je stara hiponjara, pa sam rasla okruzena slikama i muzikom Keith Richards-a, The doors-a, Jafferson airplane, Jimmy Hendrix-a, jjoplin, led zeppelin itd. Kasnije sam , naravno, sama birala svoje „favorite”, ali, ti neki ljudi su mi i dalje u glavi, reci pesama,prosto su ostali u mom secanju zauvek. Cesto se salim da sam se dobro udala, obzirom da sam se zaljubljivala u belosvetske narkomane i pre prvog razreda:)
I knjizevnici...sad si me vratila 20-ak godina unazad, u period kad sam ludacki gutala svaku knjigu u okolini-valjda sto si stariji to ti je ukus kristalniji, pa se teze, onako, klinacki zakacis za nešto. Eh, da mi je...
Gala06
(......)
22. februar 2012. u 19.42
Joj, ovaj ludak je trenutno moj heroj:)))

http://www1.serbiancafe.com/lat/diskusije/mesg/81/15992430/tra%C5%BEim-zensku-osobu-za-povremeni-seks.html? 0

Kada sam bila mala,(6-8) god moji idoli su bili Bojan Krizaj i Ingemar Stenmark (obojica skijaci) i Ingrid Bergman(glumica) a kasnije je to postao Stefan Edberg(teniser).

precious
22. februar 2012. u 20.20
skijaCi !!! skijasi valjda...tz,tz,tz
Teogopa
(HECTBAPHA)
22. februar 2012. u 21.06
osim onih heroja nasheg vremena (u šta bih uvrstila roditelje, Zoru Karanovic profesoricu nemackog iz gimnzije koja mi je u onim izbeglickim danima bila vise nego majka) mene je uvek fascinirao Platon. ja sam na faxu naprosto bila opcinjena njegovim likom i delom. Covek je bio stotinama godina ispred svog vremena, i sa idejama, razmišljanjima i radom. Znaci jedan glas za filozofiju i platona. Na drugo mesto bih stavila Benazir Buto. Ona možda nije bila izvan vremna, ali je sigurno bila izvan okvira svoje zemlje, bar lidejama i razmišljanjem :)
sharlota
(bez zanimanja)
22. februar 2012. u 22.06
heroji moga djetinstva su sportisti reprezentacije bivše juge(posebno kosarkasi),pa tihi i prle , bojan krizaj, jure franko :) u mom sjecanju ostao kao vrlo lijep mladic,ljepsi je u sjecanju nego u prirodi:)) poslije kada sam malo porasla pokojni dražen petrovic pa kao mladoj tinejdzerki losa i pokojni dražen iz c. jabuke.

tweety_m
(?)
22. februar 2012. u 22.56
Nekako mi prođe ova pjesma kroz glavu kako procitah naslov

http://www.youtube.com/watch?v=d-mKtpawOgg
Vagabundo_
((bas_tako))
23. februar 2012. u 00.06
Ma ko je u tim tinejdzerskim godinama mislio o Gagarinu i profesorima kao idolima,herojima;)
Mislila sam na druzenje,dobru muziku...kako da se sto bolje skockam,izadjem,a profe i kosmonauti mi nisu padali na pamet;))
Inače u zivotu nemam uzore,heroje,mogu da postujem nečiji rad ali da idealisem to nikako.
Sada kada bolje razmislim kao nekog posebnog mogu da izdvojim jedino N.Teslu!
-afrodita-
(♫)
23. februar 2012. u 00.08
potpisujem vagabundo,jedino sto mene iskreno i za teslu boli uvo
out_of_control
(desno pomoćno smetalo)
23. februar 2012. u 00.52
Indiana Jones :)
Kad sam bila mala htjela sam da se bavim s proslosti, antropologijom, da budem avanturista itd itd.
Gala06
(......)
23. februar 2012. u 02.06
ahahah, Da, Preki, mislila sam skijasi, heheh...
ovaj put je stvarno greška u kuckanju a ne ubeđenje da se tako kaže:)))

blondinka
(avanturista)
23. februar 2012. u 02.55
Hahhahhaha, pa ne znam, kod nas se izlazilo uvece, možda se kod vas izlazilo samo danju pa niste imale vremena za heroje:)))

„pre dve godine su izlazile publikacije u srbiji o 100 najvaznijih licnosti prošlog veka, i bas sam bila tamo kada je izasla gagarinova. kupila sam je na kiosku. predivna naslovna strana sa onom belom kacigom CCCP ;) ”

Imam :)

Majkakg, evo da ispricam jednu anegdotu ovde - jedna moja poznanica je izasla sa našim sirim drustvom na 'Demiju. Par veceri pre toga je bio koncert El. Orgazma i ona je zavrsila u nekom stanu sa Giletom. Naravno, on joj se nije sutradan javio niti ikada vise. I sad, mi ulazimo dole /znaš ambijent, pa mogu i zbrkano da pišem/ i idemo prema velikom sanku, tamo Gile naslonjen bas ispod Corto Maltezea. Ona mu prilazi i raspravlja sa njim propalu ljubav i na kraju mu kaže nešto u stilu „ti si bio moj idol”. A na Gile zapeva : Ne, ne, ne veruj u idole...:)))
Tako da, iako su Piloti u pitanju, za mene je ova pesma zauvek ostala Giletova biografska :)

Ja sam bila klinka koja je volela da masta i da cita, tako da sam bila kraci ili duzi period fascinirana pojedinim licnostima :) Recimo, od Shakespearea se nikada nisam ODFASCINIRALA :) Bas neki dan jedna bivša ucesnica ovih diskusija i ja komentarisemo nasu ljubav prema lordu Byronu. Ima nas svakakvih:)

Tata.
saadet
23. februar 2012. u 03.54
Ja nisam imala neke posebne idole i heroje, ali su me uvek fascinirali dobri pisci i muzicari.
Ako bih trebala da izdvojim nekog kao heroja i primer u mom zivotu onda je to moja mama, hvala Bogu još uvek ziva.
-Layla-
23. februar 2012. u 04.32
Nikada nisam imala idole. A o herojima nisam kao klinka razmišljala.
Heroje sam pocela da cenim kao odrasla i u pitanju su sasvim obični ljudi koji su učinili neka po meni velika dela.
Nikada nisam bila u fazonu NKOTB i sličnih pacenika, nisam lepila postere, nisam se divila nepoznatima, jer sam bila i ostala trezvena i najbitnije mi je kakav je neko covek. Dzabe neka naucna dostignuca ako si freak. Ne mogu da ti se divim i tacka.
Nada33
23. februar 2012. u 04.43
Gala placa li ovaj tvoj kartu do Melburna?

Inače podpisujem sharlotu, nasi sportisti su bili heroji mog djetinjstva, kako sam samo volila da slusam onu himnu.
safira
(.)
23. februar 2012. u 05.05
Ja nešto razmišljam i ne secam se nešto, to je bio vreme kad sam celog dana bila van kuce, nije valjda bilo vremena za to
tamara
23. februar 2012. u 05.14
bojan krizaj i matea svet su bili moji idoli.još uvek mi prepricavaju koja je borba i rasprava bila da me vode na olimpijadu 84.ja,kao razmazena jedinica uvek sam sve postizala kad im kažem:„Vi samo lazete da me volite”uspela sam i da se slikam sa njima i te slikice kod mame i tate još uvek stoje na zidu.
a himna,pa to sam stajala mirno,nisam treptala.
NavyGirl
23. februar 2012. u 06.00
Ni ja nikad nisam imala idole ili heroje, jednostavno nikad nisam razmišljala na taj način da mi je neko 'idol'. A tek sad sto sam starija sve manje tako i razmišljam.
Ali recimo kao 'scientific nerd' odusevljavali su me neki ljudi pogotovo žene u nauci pa sam tako iscitala sve moguće o Marie Curie, Milevi Maric, Rosalind Franklin i još nekima i prvi dan na poslu u USA, znaci radim u laboratoriji na jednom Univerzitetu, ulazim u kancelariju da se upoznam sa jenom od žena tamo kad ona na zidu ima ogromnu sliku Marie Curie. Ja odusevljeno viknem pa vi imate njenu sliku, tak će ona meni isto tako odusevljeno pa ti znaš ko je to. Posle se ispostavilo da je vecina studenata pita ko je žena sa slike jer nemaju pojma o kome se radi. Odmah sam dobila plus na novom poslu :)
Gala06
(......)
23. februar 2012. u 07.07
Nado, verovatno placa. Piše da će snositi sve troskove bez uslova :)
nesmajnik1
23. februar 2012. u 09.07
Jbg, za mene heroji bili Bosko Buha i Sirogojno. Bila sam mala kad je izdahnuo taj sistem u kom su me ucili da su doticni bili heroji, a posle toga heroji i idoli su otisli u drugi plan, poceo goli zivot.

Idole inače nemam,a kad već razmišljam o herojima- ima ih puno anonimnih o cijim se delima nikad neće uciti u skolskim knjigama.
Republica
(®)
23. februar 2012. u 09.40
Heheheh a shta je sa Lajkom? :0)
Ona nije ni prezhivela let u orbitu.
Gagrin je bio deo ogromnog tima da bi imao prilike da se otisne u orbitu.Znaci pasivan heroizam.

Heroji su po meni obični ljudi koji u momentu teshke odluke deluju brzo,odlucno, bez razmishljanja kakve će to posledice imati po njima.
Razne vodje koje su se pokazale kao heroji su to učinili uz pomoć grupe. Oni se jesu zalagali za vishi cilj ali je sad pitanje dali u osvajanju ili odbrani? Lično zalaganje, žrtva...itd.
U vremenu mira , zoveo mih pioniri a u ratu heroji.

Ja sam pionir...:0))))
Ja ću biti heroj...:0))))

Republica
(®)
23. februar 2012. u 09.42
* zovemo ih
-afrodita-
(♫)
23. februar 2012. u 09.48
a ko su 'oni drugi'?
-Layla-
23. februar 2012. u 09.51
Oni drugi su oni koji su ti bili uzor kada si bila klinka. Kao ta spomenuta profesorka Blondinki.
blondinka
(avanturista)
23. februar 2012. u 10.13
Hhahahha, evo Layla me cita kao otvorenu knjigu. Heroji su oni heroji, veliki ljudi iz proslosti ili sadasnjosti kojima si se divio, između dva izlaska u grad ili pre igranja napolju :)
Oni drugi su obični ljudi iz naših zivota koji su ga obelezili - nasi roditelji, nastavnici, ucitelji, prijatelji itd.

„Hrabrost, to je strpljenje jednog trenutka” kaže arapska poslovica.

Slazem se da iza heroja, bar kad se radi o tehnickom podvigu ili naucnom, često stoji čitav jedan tim ljudi. Međutim, heroja od tog tima izdvaja i hrabrost da njihovo delo sprovede u stvarnost. Dzaba SSSR-u čitav taj program da nije bilo hrabrosti Gagarina da poleti.

blondinka
(avanturista)
23. februar 2012. u 10.26
Hahhah, Repy, tek sada videh ovo za heroj i piJonir:)))) Dobra si:))))

Nego, Afro, priznaj da si mislila da su oni drugi antiheroji pa si planirala da se tu literarno iskazes :))))))
-afrodita-
(♫)
23. februar 2012. u 10.37
ma jok.nemam bas ništa da kažem na ovu temu,cisto pitam,onako
Republica
(®)
23. februar 2012. u 10.43
Cek bilo je drugih hrabrih momaka tog vremena koji su se prijavili za taj svemirski program.
Nisu Rusi tj SSSR rekli ko hoće dobrovoljno da se prijavi i da testiramo na vama , ko sa Lajkom.Već program trening psiho-fizicki.Bilo je tu josh drugih hrabrih koji su se prijavili.Ali i to je ishlo za duzhnoshcu svojih vojnih rangova tada. Bio je josh jedan u uzhem krugu ali eto kad već shaljemo nekog u orbitu prvi put neka bude iz kruga „običnih”ljudi a ne malo bogatijeg stalezha.
Drugo prednost shto je bio nizhi rastom je isto pripomogla. :)
Ne umanjujem ja ovim njegov učinak, već mogo je biti i drugi izabran.
On je izabran da bude heroj, zato kazhem i pasivan heroj...;0)))
Teogopa
(HECTBAPHA)
23. februar 2012. u 12.04
Ja ne znam kako je kod drugih, al u vremenu kad sam trebala da lepim NKODB po zidovima (I dzejson Donovan ne zaboravite njega, I bros takođe), moj zivot je poprimio sasvim nove oblike. Prvo sam se sa 15 pocela borit za goli zivot, bezanjem od raznoraznih, sto letecih što ne letecih opasnosti, onda sam u Srbiju dospela kad je bilo najgore. Niti mesta niti mogućnosti za izlaske. Protest mi je bio jedini izlazak u to vreme (ako se izuzme ona selendra u Vojvodini u kojoj su moji zaglavili neke dve godine, što se ne može ni nazvati izlaskom a kamo li kvalitetnim). U to vreme kad je između rata, izbeglistva, gladi, domova za decu, studentskg protesta I sl. svaki tipican tinajdzerski izlazak izgledao kao misaona imenica, meni nije ostalo ništa drugo nego da mislim I nadam se da će jednom biti bolje I da možda na neki način vidim herojstvo u onima koji su se izdizali iznad vremena I situacije.
Ja bih volela da nisam imala vremena za to, da izlazila, slusala muziku, uzivala u danu I noći al nazalost moj zivot, I ne samo moj, nego mnogo nas, je imao totalno drugaciju stvarnost. Mislim da sam trazeci uzore u drugima koji su se borili za nešto važno, nasla malo razloga da verujem da bi I meni moglo biti drugacije.
Posmatrano ovim ocima, znam da ta situcija nije mogla da traje vecno I da je nešto moralo da se promeni, ali gledano iz ugla vremena I situacije u kojoj sam bila….još uvek mogu jasno da se setim I osetim beznadje koje me je obuzimalo, kad uopste nisam znala ni šta ću sutra, a kamoli da pravim planove za buducnost. Uzasan uzasan osecaj. Eh zbog toga sam imala neke heroje…
sad da li su pasivni ili aktivni nije ni bitno, bitan je uticaj koji su imali na mene i meni slične u onim najgorim momentima (ovde govorim o živim ljudima oko sebe)
blondinka
(avanturista)
23. februar 2012. u 12.33
Teodora, iako sam starija od tebe, tačno znam na šta mislis kada ovo govoris.

U pravu si, Repy, što se ruskog svemirskog programa tiče, znam o cemu govoris, mada je Gagarin, koliko se secam, bio vrhunski pilot tako da ga je to poguralo dodatno. Međutim, slava mu je dosla i glave kasnije. Opet sa druge strane, sve te zemlje su imale sijaset dobrih pa možda i boljih pilota od Jurija i Neila ali neki i nisu želeli da budu deo takvog programa. History često obradjuje takve teme u svojim emisija, tako da sam npr. imala prilike da gledam i emisiju o americkom probnom pilotu koji se u meteroloskom BALONU /zamisli to/ vinuo do granice svemira ali nije istu probio. Njegovo ime niko ne zna niti ga je istorija zapisala. Jbg, nije mu se dalo.

Primera radi, upravo ovo sto sam u prvom postu pominjala. Teoretski još uvek govoreci, ovi ljudi koji će prvi krenuti u kolonizaciju svemira biće putnici u jednom smeru jer će ta misija otpočeti pre nego sto uspemo da savladamo tehnologiju puta sa povratkom. Njima će biti ponudjeno da budu pioniri u ovom poduhvatu a cena za to će biti odlazak u Novi Svet ali i rastanak sa ovom nasom planetom zauvek. Ako se to desi u sledećih deset godina, sto je gotovo nemoguće ali eto neka bude tako, kladim se da će se za to putovanje prijaviti Richard Branson među prvima. Niti je jak, niti je junak, nije ni herojskih manira ali frajer ima lovu i sto je najvaznije PETLJU /da ne kažem mooda:)/ da spoji avanturizam sa lovom i da tako dospe možda i do heroja.

Takođe, heroja izdavaja i trenutak - neko čitav zivot radi kao vatrogasac i gasi malecne pozare u lokalu a neko, sluzbenik u banci, prođe pored zapaljene kuce i spasi dvoje dece, ni kriv ni duzan. Niti je obucavan za heroja niti je to hteo da bude, namestilo mu se.

Tako i moj Jurij, bilo ih je i boljih i možda pre njega na spisku ali njega je trenutak zauvek upisao u historiju. Pasivni ili aktivni heroj, ostaje prvi covek u svemiru. Malo li je:)
Republica
(®)
23. februar 2012. u 12.58
Naravno da je malo. :P
Da se vrnuo sa „kontaktom” e pa onda da i kazhemo e ovo mu je bila prava shansa.Em se probio, em se vinuO, em doveo napokon „kontakt”:0)))

Njegov doprinos jeste za istoriju kao deo tima.Jer da je neki mehanicar zavrnuo malo slabije neki shraf-karakiriram bio bi zabalezhen kao istoriski momenat pokushaja.
Pa i sami Rusi su spremili dve verzije govora za neuspeh a jedan za uspeh. :P

Zhivi cine heroje.Hrabar covek je uzor.
Kao onaj decak koji je trazhio da prvo spasu brata iz potopljenih kola a posle njega a nije znao da pliva.I na zhalost se udavio.:(
Ili nash covek u Italiji koji isto tako nije znao da pliva ali istog momneta skocio i spasio davljenika a sebe nije mogao.
Ima mali milion primera.
Neko će reci hrabar neko će reci „glup”.Pazi ne zna da pliva a busa se. E po meni ti ljudi koji ne misle tog momnta na sebe i svoju sigurnost već instiktom koji je jači ocigledno kod njih za nekog ko nije mu najblizhi rod skacu u vodu,vatru... su hrabri koje će kasnije -svet- proglasiti herojem.Znaci nije se pripremao na uspeh ili neuspeh u datoj situaciji.
Gagarin jeste.

:0)))

blondinka
(avanturista)
23. februar 2012. u 13.08
Ja sve cekam da se babyshamble ukljuci, polako gubim bitku, nemam vise niti jedan argument za Jurija :)

Ali, baby je u Covent Garden-u a ja ću da mastam o tome, do leta :)
Teogopa
(HECTBAPHA)
23. februar 2012. u 13.14
pa ne gubis bitku...ti i reppy imate razlicitu definiciju i heroja i herojstva, sto je sasvim ok zar ne???
A ako je baby u shoppingu i ja joj zavidim. Čim ovih 200 000 doll/god iz virtuelnog zivota pretocim u stvarni, pridruzicu joj se :))))
Za sad sam srećna u ovom mom mall-u il outlet-u :)
Isidora_C
(U,u,u - sapuce mrak...)
23. februar 2012. u 16.30
Ovako, po redu od ranog djetinjstva idoli su bili Silvana Armenulic, Valentina Terjeskova, Ivo Lola Ribar, Bosko Buha, Marija Bursac, Ani 4 Pistolja, Marija Kiri, Grejs Keli, Sladjana Milosevic, Dzon Travolta, Vlado Kalember, Lenjin, Dzim Morison...

Jedan od rijetkih kojima se divim posljednjih godina je Emir Kusturica.
blondinka
(avanturista)
23. februar 2012. u 16.32
Sve, sve ali Vlado Kalember :) Covek se 'ladno zamrznuo, isti je već 30 godina.
Isidora_C
(U,u,u - sapuce mrak...)
23. februar 2012. u 16.37
Da, nisam mogla vjerovati kad sam ga vidjela na TV-u neki dan. Mi svi odrasli i ostarili, a on isti :-)

P.S. Zaboravila sam Rozu Luksemburg, Gregori Peka i Kunta Kintea. Ovdje se crnci zezaju sa njim, a ja dusu svoju djeciju isplakala :-)))
hana-banana
(.)
23. februar 2012. u 17.50
Ma Lepa Brena i tacka :)))!
blondinka
(avanturista)
23. februar 2012. u 18.01
Jest', i to što kažeš, nema dalje :)))))))))))))))))))))))
hana-banana
(.)
23. februar 2012. u 18.11
Sto je najgore, kao klinka sam bila opcinjena Lepom Brenom, ono tek kad se pojavila onako sva sljasteca u trikou... A ni tata se nije bunio kad sam tražila da me vodi na koncert :)
Elem, posle koncerta cekamo nas nekoliko djece da se Brena pojavi ispred neke kuce, kad posle jedno sat i po dolazi neki njen rmpalija da podijeli potpisane slike i kaže :„Brena ne može da izadje, stigli joj cevapi!”
U tom momentu za mene su nestali i heroji i idoli (osim mog taje), sto je u retrospektivi i dobro - ko zna u kakvoj bi turbo-guduri zavrsila da Brena nije dobila partizanku sa poljevom :)

Nemam idola, samo ljude koji su mi se jako dojmili kao Hese, Frida Kalo, Tolstoj, Tesla, Dalai Lama ili ljudi koji su me svojom dobrotom i mentorstvom izveli na pravi put kao moj tata i moja Profesorka srpskog Slobodanka Kisic, bez koje ne bih čitava izasla iz onih godina koje su pojeli idoti.

Mozete se slobodno smijati za Brenu, i meni je samoj smijesno :)
sharlota
(bez zanimanja)
23. februar 2012. u 21.55
Roza Luksemburg i Lenjin:))- da ti mozak natekne od njihovih nebuloza

Imanuel Kant i druzina te nisu dojmili:))

kako mi je marksizam bio mrzak.
Sneksi
(spanac)
23. februar 2012. u 23.21
Nemam idole ali za mene je heroj decak Nikola koji je u „Oluji” seo da vozi kola i dovezao mamu, sestru, dedu i babu do Beograda.
To je sada već odrastao covek.
blondinka
(avanturista)
24. februar 2012. u 02.02
Jao, Sneksi, secam se tog decaka, vozio je Jugo a mama je vozila traktor sa stvarima, preko Banjaluke su isli, na svu sreću. Oni koji su isli preko auto-puta nisu bili te sreće.
Ja sam mislila na male heroje iz detinjstva, tipa Zagor Tenej i slični ali eto dodjosmo do teskih tema i malo filozofiranja.
U tom smislu, ima mnogo vise zivucih heroja oko nas nego sto je istorija ulepsavala nečije biografije.
Moj deda, nosilac Spomenice 1941, heroj iz onog rata, ponovo je 1991. seo u rov i tamo umro. To je moj licni heroj.

Reč „heroj” je bila vise figurativnog smisla, mislila sam da svi imamo nekoga u detinjstvu kome smo se divili ali izgleda da sam se prevarila :)

goffman
(She\'s gone)
24. februar 2012. u 02.46
nemam idole ili heroje, ali imam ljude koji su me uvek pomalo fascinirali. delom svojim radom, delom nekim postignucima. moj uzor,heroj,idol je bila moja mama. godinama je ta fascinacija samo rasla a tokom rata, neki njeni postupci su je doveli do obozavanja u mojim ocima. ne ono obozavanje u relaciji majka/dete, koje podrazumeva neku konstantnost, već obozavanje objektivne percepcije. „dobrota mnogo zna i može, a govori samo osmehom.” rece andric, misao koja jako dobro opisuje moju mamu.

ono sto niko od vas nije spomenuo, a iskreno se nadam da vas ima jer ću u suprotnom pomisliti da sam; ono malo, jelte?, su fiktivni likovi kao uzori. u periodu kada sam citala dostojevskog imala sam zestoku fascinaciju npr knez miskjinom, pa sam levitirala u oblaku altruizma sve dok nisam procitala „idiota” do kraja. isto tako sam bila u fazi justine, kada sam citala aleksandrijski kvartet, ili madam bovary, da ne nabrajam vise. neprirodna fascinacija fiktinim likom koja je rezultirala u primetnoj promeni u mom ponasanju/rezonovanju, koja bi zavrsavala isto tako brzo procitanom knjigom.

još jedna fascinacija, ne usudjujem se reci uzor ili idol, je definitivno jim morrison. njegovi textovi (a i izgled, da se ne lažemo), a kasnije neke situacije koje su indirektno povezani sa njegovom muzikom, su me obelezili „za zivot”. moja fascinacija morrisonom je isla dotle da imam tattoo „the end” sve sa krunicim na „D”. van gogh-om i michelangelo-m sam isto tako, dugo, dugo bila fascinirana.
drugih uzora nisam imala,delom sto bi fascinacije dolazile i još brze prolazile, delom zbog neobično kriticnog stava, kojima bih (pre)sudila svima. hm?
babyshamble
(sandinista)
24. februar 2012. u 06.13

hahah blondi,
da znaš da ne stizem. ako dolazis na leto, odmah se raspitaj za karte i sve ostalo, jer je ove godine olimpijada, pa ili ih neće biti ili će biti astronomske cene.
obavezno se javi ;)

za jurija-
mislim da reps gresi oko pasivnog heroizma, u mojim ocima je bas on aktivni.
zavrsio sve skole, najspremniji fizicki, plus na svim nivoima ispitivanja su svi rekli da ima nevidjenu inteligenciju i hrabrost. čak i njih 20 sto su iz celog sssr usli u uzi izbor su rekli da bi birali njega. pazi to u ono doba kgb.
za mene je to i dan danas najvisi stepen bas heroizma i hrabrosti.
a lajke mi je strasno zao, ali to nije bio njen izbor. uzas i kad pomislim na to.

a za mamike sto su jurile momke- hehe pa sve ove razgovore sam i vodila sa drugaricama, kasnije s momcima ;) ko je sedeo kuci u ono doba? nisam ulazila u kucu sem da jedem.
niste valjda napolju samo trcale bez progovorene reci ;)

goffman,
bravo za dostojevskog. isti slučaj sa mnom. čini mi se da sam po citanju njega sazrela, nekako mi se skroz sve promenilo. on je posebna kategorija, ni ne svrstavam ga u pisce.
na mene je najveci utisak ostavila zli dusi.
btw, koliko tako neka deal ostavljaju utisak, on je na primer proputovao zapadnu evropu u 19. veku i njegovi opisi gradova i nacija su kao danas da su pisani (zimske beleske o letnjim utiscima)
a jednu slovensku naciju je nenormalno dobro opisao, sto puta sam se iz licnog iskustva uverila u istinitost njegovih tvrdnji, ne svi, ali velika vecina. ko ga je citao, zna da u skoro svakom romanu ima jedan negativac te nacionalnosti ;)

nemam ovde knjige, nadjoh jedan opis londona, kao da je napisano prošle nedelje, a ne pre dva veka:
„On Saturday nights working men and women celebrate their sabbath all night long, guzzling and drinking like beasts ... The beer houses are decorated like palaces. Everyone is drunk, but drunk joylessly. Everyone is in a hurry to drink himself into insensibility.”
Isidora_C
(U,u,u - sapuce mrak...)
24. februar 2012. u 06.23
Jao, zaboravila sam Zdravka Colica, Dragana Dzajica, Ivu Andrica i Mesu Selimovica.

Sarlota, ti su mi idoli još bili dobri jer mnogo prije toga sam obozavala Anu Boni i Meri Rid. Bila sam fascinirana sto su se jednom prilikom svi gusari sakrili, a njih dvije prihvatile borbu sa desetinama muskaraca.

http://www.bonney-readkrewe.com/legend.html

Idol oko koga nema kontroverznosti mi je bila Milunka Savic:

http://forum.krstarica.com/showthread.php/164194-Hrabri-kaplar-Milunka-Savi%C4%87

Od fiktivnih likova sam jedno vrijeme bila opsjednuta Zilijenom Sorelom. Ne sjecam se vise zašto.

Izgleda da sam ja imala najviše heroja i idola. Bila je tu i jedna komsinica, jedna teta u vrticu, jedna nastavnica, jedna profesorica, jedan momak koji je uvijek nosio crno i nikad se nije smijao...

Sad mi je jedini idol moja mama, ali kad sam bila mala, bila sam jako razocarana sto je tako 'obična'. Nije se znala ni posvadjati kako treba, a ne da nekoga sasijece macem jer je popreko pogledao :-))) Samo za nas djecu bi skocila ako nas treba braniti, a za sve ostalo je bila suvise pitoma.
Chian
(Mrzim kisu)
24. februar 2012. u 07.48
Jao pa da, Brena je i meni bila idol kad sam imala 3-4 godine. Oblacila sam sve usko sto sam imala, pa dignem suknju da mi bude kao haljina, i vrckam po kuci sa varjacom ili okruglom cetkom za kosu u ruci, i peeeevvvaaaam!!!!

Bogu hvala, pa su me prošle te bubice do seste godine. Inače nikoga nisam smatrala idolom. Ima pisaca, glumaca, pevaca koji su zasluzili sve pohvale...
Mogu reći da se najviše ugledam na svoje roditelje, koji su vredni, posteni i odani jedno drugom i svojoj porodici.
doncorleone
(moto)
24. februar 2012. u 08.00
meni je bila heroj snezana iz 7 patuljaka. pobegla lovcu a na kraju se oslobodila i zle vestice i nasla princa na belom konju ;-)
Republica
(®)
24. februar 2012. u 08.13
Hahahhhaha Babyshamble & Blondi.
Lepo Teodora rece,razlicito gledamo na heroje.

Onda je i Putin heroj...:0))))

Dostojevski je imao isto dosta uticaja i na mene kao knjizhevnik.
Njegova percepcija ljudi i momenata je neshto shto je bilo za mene prepoznatljivo i pomogao mi je da analiziram i shvatim da nisam jedina koja tako oseca svet i ljude.
Ja sam ga priglila kao „saputnika”a ne kao heroja ili idola.
Teshka sam bila uvek da se na takav način prigrlim nekog iz javnog zhivota.Nekako mi odmah gubi onu srzh-anonimnosti.
Zato zadrzhavam heroje za ljude oko mene i divim se njihovim poduhvatima.Nesebičnim.

:0)))
Vagabundo_
((bas_tako))
24. februar 2012. u 09.49
babyshamble
a za mamike sto su jurile momke...
niste valjda napolju samo trcale bez progovorene reci ;)
-------------
Hehe gresis,nismo mi jurili momke nego su oni jurili nas:)
Pricali jesmo ali ne o marksizmu,filozofiji i naučnim dostignucima:)))
Sneksi
(spanac)
24. februar 2012. u 10.52
Prle i Tihi. Zakon.

djnzloop
(Decrement and Jump if Not Zero)
24. februar 2012. u 14.06
safira
(.)
24. februar 2012. u 15.51
Kad malo bolje razmislim, nismo mnogo ni pricale o momcima, od gledanja nema selameta
Isidora_C
(U,u,u - sapuce mrak...)
24. februar 2012. u 16.27
Ha, ha, Repy, ocigledno nas ima kojima su heroji oni koji misle kao mi. I meni je tako Fjodor Mihajlović visoko na listi, ali sam srećna da mi zivot bas nimalo ne lici na njegov.

Od pravih heroja često se sjetim majora Milana Tepica i njegovog 'neposlusnog' vojnika Mirkovica:

http://sr.wikipedia.org/wiki/%D0%9C%D0%B8%D0%BB%D0%B0%D0%BD_%D0%A2%D0%B5%D0%BF%D0%B8%D1%9B
blondinka
(avanturista)
25. februar 2012. u 10.28
Isidora, nevezano za temu ali vezano za majora Tepica, samo da ilustrujem kako nas zivot dovede u zastrasujuci polozaj.

Majka moje skolske drugarice je imala brak pre braka u kojem je dobila nju. Živela je pre tog drugog braka u Bjelovaru i tu je dobila sina, a posle se preselila u drugi /nas/ grad i rodilu tu moju drugaricu. Sin iz prvog braka je ostao da živi sa ocem u Bjelovaru. Što se moje skolske drugarice tiče, reč je o jednoj izuzetnoj, postenoj i casnoj hrvatskoj porodici. Rat nas je odveo na razlicite strane i nikada se vise nismo cule ni videle.

Elem, nekoliko godina nakon rata, nasa zajednicka skolska drugarica i ja se slučajno sretnemo u Beogradu. Njoj su roditelji ostali u HRvatskoj, ona često tamo ide u posetu i povremeno se na ulici sretne sa tom nasom prijateljicom ciji je polubrat živeo u Bjelovaru. Igrom slučaja, ova iz Beograda živi u ulici Heroja MIlana Tepica, ovde u Beogradu, na tu adresu joj glasi čak i hrvatski pasos. U svakom slučaju, ne znam kako su one dosle do toga da ova iz Beograda toj sto živi u Hrvatskoj pokaze taj hrvatski pasos. Ludo, zar ne? Zamisli, u pasosu naziv ulice po coveku koji je digao bjelovarsku kasarnu u vazduh. Ali nije ni to.

Toj nasoj skolskoj drugarici je pomenuti polubrat poginuo u kuci do te kasarne upravo tog dana, od iste te eksplozije, i to ne na zadatku, nego kao kolateralna steta. Kad je otisla kasarna u vazduh, srusio se zid na kuci i ubio ga.

Ova iz Beograda bezazleno otvara pasos a ova iz Hrvatske kad je videla naziv ulice, onesvestila se. Bukvalno.

Nije znala da ima ulica Heroja Milana Tepica u Beogradu.

Iako lično smatram Tepicev cin izuzetnim herojstvom jednog vremena i mislim da je zasluzio ulicu u Beogradu, ne mogu da a da se svaki put ne setim Ivankinog polubrata, i to samo zato što uvek pomislim kako dve porodice, na dve strane, placu nad istim danom u tako neverovatnoj prici iz jednog još neverovatnijeg rata.
precious
25. februar 2012. u 11.16
jao heroja..tz,tz,tz..Belaj Lama, neka posljeratna americka figura koja sluzi za uzurpaciju kineskog sistema..sjecam se šta su samo radili prije olipijade u Pekingu fuj!

i sve ostale sto pobrojaste

Juri Gagarin nam bio heroj??? znali ga samo zi citanki, ko se herojisao s njim??

pa i major Tepic sa duznim postovanjem,za vrijeme rata gledali da sacuvamo zivu glavu, ko god je poginuo na frontu mi je bio heroj...50 Bilecana u jedno mdanu na mostarskom ratistu u gradicu od nekoliko hiljada ljudi

valjda pricamo o herojima djetinjstva a to su biliBosko Buha, Ivo Lola Ribar, Dr. Mladen Stojanovic i naravno heroj nacije dozivotni predsjendik Tito.

Lijepili smo slike Morisona, Robert Planta, Dzeniske,Hendriksa, Dzo Stramera..Merlinke ,Dzems Dina,Dzon Lenona, Dzoni Stulica,Piksija,Kindjeta,Brus lija, Zan klod Van dama, itd.

Njegos, Andric,Selimovic nikom nisu bili heroji nego samo dio lektire.njih je vise fb izherojisao..

cuj Frida Kalo, Roza Luksemburg hahahh

najbolje rece ova Prle i Tihi i Zlata:)

hana-banana
(.)
25. februar 2012. u 11.35
Precious, Dalai Lama je postojao i prije pekinske olimpijade i važan je zbog mnog toga, ne samo šta generalna populacija uspije da skonta bazirano na 30-sekundnom bajtu na vijestima. I da - meni je važan, tebi ne mora da bude. Kao i Frida Kalo, kao i ostali koje si navela sa podsmijehom. Zato i jesmo drugaciji, jer su nam uzori drugaciji, a neki od nas i nemaju uzore.
precious
25. februar 2012. u 12.04
znam da je postojao ali potpuno sam ubijedjna da si nisi kao klinka palila na Belaj Lamu, malo su ti po amerikama isprali mozak.isto vazi i za fridu kalo, jel to od ovog zadnjeg filma s Selmom Hejek?:))) kakite mnogo:)
hana-banana
(.)
25. februar 2012. u 12.59
Ne palim se ni sada na njega, ali tačno znam momenat kad sam saznala za njega i Budizam i da - bila sam klinka. Kao i za Fridu. Doduse Dostojevskog nisam citala sa 12 nego sa 16-17, ali ni to nije pozna starost. Ali ako će ti biti lakse, nek bude da me Holivud obrazovao.

Nego, ko su tebi bili uzori? Ko su ti uzori sada? Deder malo podijeli sebe sa nama, da ne bude da uvijek samo pisas na tudji izbor.
precious
25. februar 2012. u 13.08
piše fino- ko su bili heroji vaseg djetinjstva i mladosti?

ja sam navela nekoliko primjera mada onako iskreno nisam imala nikakve heroje ni idole mada sam volila Idole. bilo je mnogo pjevaca, glumaca, sportista koje sam cijenila i usvesku lijepila..eto Kindje(Mirza Delibasic) on mi je bio super lik, sportista i covjek..

hana-banana
(.)
25. februar 2012. u 13.20
E vidis, a ja sto sam rođena u Tuzli i sto sam trenirala kosarku, za njega znam samo da je umro kao okorjeli alkoholicar. Svako od nas ima svoje vidjenje drugih ljudi i javnih licnosti, glupo je pljuvati po tudem izboru.
Gala06
(......)
25. februar 2012. u 13.33
Nisam znala da je Mirza Delibasic umro od alkohola, mislila sam da je od raka kao i Davorin Popovic. Secam se da su iste godine otisli sa ovog sveta. Inače i ja sam volela Mirzu, Moku, Kicu, Praju...
hana-banana
(.)
25. februar 2012. u 13.40
Tačno je da je umro od raka, nisam ni rekla da je umro od alkohola, nego da je bio alkoholicar.
Gala06
(......)
25. februar 2012. u 13.48
Nisam znala. Hana, kad si već pomenula Fridu, ja sam obozavala Dalija. Secam se kada sam prvi put otisla u njegov muzej u Figeresu, odusevila sam se.
precious
25. februar 2012. u 14.22
umro od alkohola ili čega već 2001!!! on je bio jedan od uzora našeg DJETNJSTVA, o tome pišemo valjda!!vjerujem da si ga i ti tako gledala do 2001.

inače imala sam jedan sto bi ovi rekli „role model”..moja komsinka, doktorica specijalista, lijepa ,moderna, vozila auto, nosila talijansku garderobu,mislisala na Diorov Poison, imala „omega” sat i mladog momka;) ja sam htjela kad porastem da budem kao ona..ili bar kad zavrsim feks:)
precious
25. februar 2012. u 14.46
feks=faks
blondinka
(avanturista)
25. februar 2012. u 14.59
Pa i seks se dobro uklapalo, na prvo citanje.
Gala06
(......)
25. februar 2012. u 15.00
Bravo, Preki! Još samo da dodas slovo M u olipijadu.
blondinka
(avanturista)
25. februar 2012. u 15.07
Mada i ja volim da mislisim na CK One.
precious
25. februar 2012. u 15.08
ajde ne budite cEpidlake,male greške u kucanju;)
precious
25. februar 2012. u 15.09
pa to je onaj unisex..bezze..vidi se da nemas ukusa ni u cemu:)
blondinka
(avanturista)
25. februar 2012. u 15.10
Ma ja to samo u kontekstu sale, inače koristim Pokoseno Sijeno.
precious
25. februar 2012. u 15.16
ja bih rekla da je u pitanju Crna Macka made in Njemacka:)
Isidora_C
(U,u,u - sapuce mrak...)
25. februar 2012. u 16.15
Naravno, Precious, svi pali su heroji (u Bileci i Nevesinju ih je bilo bas mnogo), ali ono po cemu se Major Tepic istice je da je on uradio ono što se ocekivalo od jednog oficira JNA. Mnogi od njih su ispali kukavice i samo su gledali da svoje dupe izvuku ili su se čak kao Jovan Divjak stavili na stranu neprijatelja.

Za knjizevnike kao idole nisi u pravu. Nismo svi isti. Ja sam većinu skontala u osnovnoj skoli i prvom i drugom srednje. Na ljetnjem raspustu poslije drugog razreda sam srela svog bivšeg i skoro ništa nisam citala 13 godina. Samo sam u njega gledala i samo on je bio važan i zanimljiv.
 Komentar Zapamti ovu temu!

Looking for Unicorn Gifts?
.