Diskusije : Trudnice i mamice

 Komentar
Odlazak 2
Vanderbilt
(whatever)
17. februar 2012. u 15.01
Inspirisana temom nize o povratku u Srbiju, htela sam da postavim pitanje - da li se neka od vas uspesno sa porodicom iz Amerike ili Kanade preselila negde u Evropu, tamo ostala i da je danas zadovoljna svojom odlukom? Kako ste se na to resile, koliko je bilo teško, uopste - sve sto bi želele da podelite o svom iskustvu. Neću da raspredam sad nasu situaciju i mogućnosti koje se ukazuju a to verovatno nikog i ne zanima naročito, ali imamo sansu da odemo, samo se u mene tokom ovih godina u Kanadi usadio neki strah od ponovnog početka, naročito sada sa decom, od nemanja posla ili nesigurnosti (ovde imam privid sigurnosti, valjda, ne znam, čemu najviše doprinosi relativno stabilan i dobro placen posao a koji opet jako zavisi od jezika sredine i licenci, znaci teško bih ga mogla tek tako raditi negde drugde) . To je ono - vrabac u ruci, ptica na grani, a opet ko nije pokusao nije ni mogao uspeti, tako da mi se ove dileme već danima vrzmaju po glavi i shvatam da se zapravo već dugo bojim da bilo šta menjam, iako osecam potrebu. Sa druge strane, iz mnogo razloga nam je zivot u Kanadi potpuno drugaciji od onog u cemu uzivamo i kako bi želeli da živimo i da nam deca žive, i ako ćemo ikad ići odavde, morali bi to uraditi sto pre. Pa eto, ako ima neko sa sličnim iskustvom, dobro bi mi doslo... ako nema niko, možda ću budem prva:)
Vanderbilt
(whatever)
17. februar 2012. u 15.51
*golub na grani :)
Isidora_C
(U,u,u - sapuce mrak...)
18. februar 2012. u 11.53
Bila je ovdje jedna disktutantkinja koja je iz SAD-a dosla u Englesku. Ovdje joj se vise svidjalo, ali opet nije bila sasvim zadovoljna jer ova zemlja nije bas najbolja za ljude sa djecom.

Znam i jednu koja je iz SAD-a otisla u Italiju i oni su zadovoljni. Imaju neki svoj biznis.

Mislim da vi u Kanadi imate dobar sistem (skolstvo, zdravstvo, itd), tako da bi vam, vjerovatno, odgovarale samo sredjene zemlje kao sto su Francuska, Njemacka, Svajcarska, Skandinavija.

Gdje god je lijepo u Evropi (Spanija, Italija, Grcka, Purtugalija), tu su i zivotni problemi najveci.

Mnogo toga zavisi od toga cime se muž i ti bavite i da li mozete srediti da imate bar jedan posao prije preseljenja.
skoljka
(student)
18. februar 2012. u 12.47
Ja znam jedan par bez djece, otisli u Njemacku i jedva cekali da se vrate. Jedan tip je isto otisao u NJemacku i mrzio je iz dna duse, al se tamo zaljubio i ostao:)
U stvari, ja znam dosta ljudi koji o tome mastaju i pricaju, ali slabo da se iko odlucio do sad.
Primjer moja sestra koja od kad smo dosli ovdje prica da će da se preseli u Eng, al eto umjesto toga nasla je decka engleza ovdje i sad se ucutala:)
Valenciana
18. februar 2012. u 13.06
Poznajem jednu porodicu (iz Srbije) koji su se doselili u NL iz Amerike. Nisu dosli na bum, već je on u Americi već imao jaku poziciju u svojoj firmi (bave se naftom čini mi se) pa su ga onda poslali ovde u evropsku kancelariju. Oni su se lepo snasli, ali to je bio bas gospodski dolazak, obezbedjen posao, smestaj, internacionalna skola za decu itd.

Imam i jednu prijateljicu koja se doselila iz Kanade, ali ne znam koliko je ta prica relevantna ovde, ona je 100% kanadjanka, a on polu holandjanin. I oni su se lepo snasli, s tim sto je on znao jezik, pa je nasao posao kao da je domaći, a ona radi u americkoj skoli (i u Kanadi je bila profesorka u srednjoj).

Jezik je po meni najveca „zaba” koju treba progutati kad se ovde preselis. Jer ako zaista želiš da se integrises, tj. da se osetis ne samo kao gost/turista, već kao da je to tvoj dom, neophodno je da dobro govoris jezik zemlje gde živis. A za to treba barem par godina, ako ga nisi ranije dobro znala.

precious
18. februar 2012. u 13.09
ja znam jedne sto su se vratili u NS. ona je nasla posao u skoli jer je inače prof po struci(novosadjanka), muž je isto uspio da dobije posao u nekom osiguravajucem zavodu. zadovoljni, rodili i treće dijete. po slikama, fino žive, ljetovanja, Kopaonik, djeca prelijepa, kad su dolazili u posjetu, tačno odudaraju od ovih kanadskih tinejdzera.

čula sam isto za par koji se automatski poslije 6 meseci provedenih u Bg vratio nazad u kanadu. mislim da su otisli bez ikakvog plana, ovdje su dobili lay offs ovdje..

mislim da sve zavisi od toga koliko si strpljiv, koliko snalazljiv ili imaš veze, dobru struku, jesi li rastrzan onim šta gubis šta dobivas itd. ja recimo da nađemnekog covjeka u srbiji, ne bih se dvoumila, odmah bih otisla tamo da živim.
tweety_m
(?)
18. februar 2012. u 13.20
Mindjusica12
18. februar 2012. u 14.38
Sve zavisi ko šta ocekuje i kako se spremi za odlazak u drugu zemlju. U Holandiju može da dodje samo onaj ko ima posao obezbedjen. Naravno, može da se dodje i da se živi do tri meseca turisticki, ali onda ta osoba nema pravo na socijalnu pomoć ili bilo kakve druge beneficije. U Amsterdamu ima dosta expats, žive normalno i bez znanja jezika, koliko znam ima i internacionalna skola. Međutim, mnogo je bolje ako se zna jezik, koji i nije nešto naročito tezak, pogotovo za one koji govore nemacki. Mislim da je lakse da se dodje sa kanadskim ili americkim pasosem nego sa srpskim, ali poznajem i ljude koji su dosli iz Srbije - u pitanju su uglavnom strucnjaci. Tu i lezi caka, nije bas lako naći posao. Firme su obavezne da prvo traže ljude iz Holandije ili Evropske Unije (izuzetak su Bugari i Rumuni), pa tek ako ne mogu da nadju osobe sa kvalifikacijama kakve traže, mogu da 'uvezu' strucnjake iz ostatka sveta. Naravno, firma koja hoće nekoga da primi, napravice takav konkurs gde samo ta osoba može da zadovolji sve uslove.
S druge strane znam strance i naše koji su se ovde ozenili ili udali, pa dosli ili iz Srbije ili iz Amerike i Kanade. i nekih drugih zemalja. Niko se bas nešto ne zali na zivot ovde.
malamazaa
(Maza)
18. februar 2012. u 15.37
Eh draga,
Ja sam se iz Kanade vratila u svoju Bosnu, i zaista se nisam pokajala. Kao dijete sam otisla tamo sa roditeljima, ali me je uvijek vuklo da se vratim nazad. Eh da, usput sam se i zaljubila u svom rodnom gradu dok sam bila u posjeti, i dovela ga u Kanadu :), koji mi je danas muž i imamo dvoje djece. Prvo dijete sam rodila u Kanadi, on je dosao sa mnom, pokusali smo tamo da živimo, al eto, oboje nas je jako vuklo nazad. On se prvi vratio, a nakon godinu dana i ja.
U početku bilo je teško, dodjes iz jedne uredjene države, gdje se zna red, gdje po državnim institucijama, bankama, bolnicama te ceka uvijek nasmijana teta, za sve ti se zahvaljuje i izvinjava. Dok ovde za sve ti treba veza, mito i korupcija. Ali ko može da pliva u ovom sistemu i da se snadje, mislim da ništa ni ovde nefali.
Što se tiče djece, mislim da im je zivot ovdje puno ljepsi nego tamo, imamo mnogo vise vremena da provedemo sa njima. Tamo je bilo samo kuca, posao, tusiranje, krevet, i tako dan za danom. A ovdje je zaista puno opustenija varijanta. Eto kupili smo i stan, na kredit naravno :), a do tada smo zivjeli u kuci mojih roditelja, koji su još uvijek u Kanadi, ali planiraju i oni ovamo kada se penzionisu...
Pozdrav :)
NavyGirl
20. februar 2012. u 09.05
Ja sam se pre tri i po godine preselila iz USA za Nemacku. Sad da li je bolje ili losije ovde ne znam, ima sve svoje mane i vrline to definitivno i nešto mi se vise svidja ovde a nešto tamo. Recimo u odnosu na USA ovde mi je mnogo bolji healt care sistem za decu (ne znam kakav je isti u Kanadi pa ne mogu da poredim), blizina naših krajeva je ocigledna pa je samim tim i manji udar na dzep i definitivno cesce idemo nego kad smo bili u USA (tamo kad smo živeli bili jednom za pet godina a sad idemo dva puta godisnje :) I ne samo za dzep, ma i sam put je laksi sa dvoje male dece. Ovde je sve nekako na dohvat ruke pa smo već obisli i veci deo Evrope uzduz i popreko, konkretno meni je dosta i vrtic jeftiniji nego tamo a imala sam sreće pa je i grad u kome živim poprilično jeftin kad je u pitanju rentanje stanova pa mi sad i to nekako smesno kad poredim. Sad šta je losije, pa ne znam ne mnogo toga ali opet ja nikad nisam bila u Kanadi pa je teško porediti. I nekako sam se sve uhvatila za poredjenje šta je jeftinije a šta ne, ali meni je selidba i bila zbog posla pa smo dosta na taj način kalkulisali da li se isplati sve to raditi ili ne. Iskreno nismo ni sumnjali da će kvalitet zivota biti losiji, čak naprotiv. Ako mene pitas (a ne pitas :) ako imaš 'back up plan' da u slučaju da nešto ne funkcionise možeš da se vratis, ja bih probala. Jedno iskustvo vise, i generalno niko ne može tačno da ti opise šta je i kako je ako sama ne probaš.Srećno u svakom slučaju ...
NavyGirl
20. februar 2012. u 09.18
I još samo da se nadovezem, ja sam jedna od retkih (sto kažu moji prijatelji) kojoj USA bas nedostaje :) Nekako sam se uhodala tamo, nasla prijatelje sto naše sto Amere, ma funkcionisala sam da sam mislila da nikad neću otici ali eto, bila dobra poslovna ponuda pa da probam. Tako da se ja stvarno trudim da nađemovde sve moguće mane i razlog za povratak tamo :))) Salim se naravno, gledala sam na to kao na još jedno iskustvo, avanturu pa sad videcemo šta ćemo dalje. I da, znanje jezika zemlje u koju dolazis ti je stvarno neophodno. To ti kažem iz iskustva jer ja nisam znala nemacki po dolasku ovde (posao mi je na engleskom) i za neke stvari sam se stvarno namucila, sad je već lakse, ali je u početku bilo dosta teško.
tweety_m
(?)
20. februar 2012. u 11.14
NavyGirl hoćeš da se mijenjamo :P
JednaTanja
20. februar 2012. u 12.08
Ja sam živela 10 godina u SAD, i sad već 10 godina u Nemačkoj iako nisam znala ni reč nemačkog. Preselili smo se jer radimo za internacionalnu firmu, i htela sam da budem u Evropi. Svaka zemlja ima svoje pozitivno i negativno. Mogu ti reći da nisam zažalila, pogotovo jer sam bliža porodici u Srbiji sad kada imam malu decu. Nemačka ima vrlo dobru socijalnu politiku, i dobila sam 3 godine slobodnog posle svakog deteta (12 meseci plaćeno), imamo 30 dana godišnjeg, dobijamo 164 evra od države po detetu. Za sat vremena smo u Holandiji ili Belgiji, toliko toga može da se vidi, doživi. Negativno jeste da su ljudi malo zatvoreniji, ali nisam osetila neprijatnosti bilo kakve vrste zato što sam stranac, kao ni u Americi.

Moje mišljenje je da je Amerika odlična za karijeru i napredovanje, ako ti je to cilj u životu, takođe se više zarađuje, a stvari su jeftinije nego u Zapadnoj Evropi. Ako ti je cilj porodičan život, šetanje po centru grada, mogućnost brze posete Srbiji i drugim zemljama Evrope, onda je Evropa idealna.
NavyGirl
21. februar 2012. u 03.09
Haha Tweety, može ;)))) Ma ja bih najradje spojila ove dve države u jednu kako ja to kažem idealnu, ali sto kaže moj muž pa ne možeš s tom goozicom na dve stolice, i stvarno je tako ;)

Tanja, kažeš da dobijas 164€ po detetu pomoći, pretpostavljam da pricas o Kindergeld-u. Zanimam me zašto 164 jer ja dobijam 184 za svako dete. Da li ima razlike od regiona do regiona?
JednaTanja
22. februar 2012. u 10.55
Izvini Navy Blue, u pravu si, 164 je stara brojka kad mi se rodio prvi sin, sad je povećano na 184. Pozdrav!
 Komentar Zapamti ovu temu!

Looking for Mantra Bracelets?
.