Imala sam domaći zadatak da napisem jednu igru koju smo igrali kao djeca i da je dostavim vaspitacici. Pošto je zahladilo i sve manje idu napolje, trebaju im ideje o igrama u zatvorenom prostoru.

Razmišljala sam koju...i ne ide da im pišem o „Mici” „Ne ljuti se covjece” i tim nekim drustvenim igrama koje se lako kupe u prodavnici...nego to ipak treba biti neka druga igra.

Muzu i meni ništa nije padalo na pamet...osim klikera, pola-cjela sa slicicama, zmurke, aberericke-abertude i onih eci peci pec brojalica. Ali to je sve nekako ispricana prica.

I ja se sjetim FOTE...mada je i to dosta poznato. Muž me odmah sasjece „Pa gdje Fote jesi li luda, mi smo na Fotama svasta glupo radili”. Ja kažem „Pa ne moraju djeca raditi gluposti, nego nešto pametno”.

Ja ispisem pravila igre, ono da se imena napisu na papirice, da se sve stavi u kutiju, da vaspitacica sjedne u sredinu a djeca okolo i da ona zada zadatak i iz kuije izvlaci ime. Čak sam napravila malu kutijicu, u nju ubacila 100-injak iscjeckanih papirica, jednu olovku i pravilnik. Napisala sam nekoliko 'zadataka' kao primjer ( Neka ova Fota pokupi sve kockice sa poda...neka ova fota opere ruke svom najboljem drugu...neka ova fota izrecituje pjesmu...neka ova fota skine pape pa ih ponovo obuje itd...„

Na kraju, ja sam ubjedjena da sam se sjetila super igrice za djecu, dok muž negira i kaže da će mi se smijati vaspitacica jer se zna šta je ”FOTA„. Molim vas mamice, je li Fota stvarno predstavlja samo igru za odrasle ili se može primjeniti i na djeci???

Uostalom ja znam da smo mi ono zvali ”MASNA FOTA„ :)))))”