Kad je anksioznost u pitanju, sa ili bez napada panike, najbolje je potraziti pomoć psihoterapeuta. Ne brini, taj problem je vrlo čest, a sreća da je izleciv.
Srećno!

Je li te zanimaju klasicni ljekari ili mogu i oni „nadri” (tipa alternativna medicina, bioenergija, itd.)?

Ako ti nije daleko do Guelph Line-a:
Phone :(905) 315-8395
Address : 2501 Guelph Line, Burlington, ON L7M2A3

To je adresa i tel radnje Balansys - prodavnica vitamina, „health supplement-a”, itd.

Covjek koji je vlasnik i radi tamo je Koreanac. Može da te pregleda. Ne naplacuje ništa. Nemoj mu ništa govoriti šta ti fali. Pusti da on tebi sam kaže. moguće da će ti predloziti odredjene tablete da pijes...

_____________________________________________

Ima još jedan nas covjek koji se bavi bioenergijom. Dolazi u Brampton 3x sedmicno gdje prima „pacijente”. Ako te zanima mogu ti dati tel pa da zakazes pregled. On naplacuje pola sata $80.

Jeste mislim na vitamine i ostale saplemente - znaci ništa sto on pravi i mucka. Sve u originalnim kutijama. Ne znam da li se bavi akupunkturom. On pregleda preko pulsa. E sad tačno kako, to ne znam. Obrati paznju uglavnom na puls, oci i jezik. To je to...

Ne znam za Toronto, ali možeš preko googla naći ono sto ti treba. Imaš razlicite vrste psihoterapije, pokazalo se da za problem kao sto je tvoj najbolje rezultate daju Cognitive behavioral therapy (CBT) i TA (Transactional analysis). Ukucaj u google i vidi ko se time bavi u tvom gradu.

Može biti da su ti samo hormoni podivljali...možda i nije ništa strasno. Ja bih ipak prije ovih klasicnih lijekova i terapija, preporucila alternativnu medicinu. Malo je ko imao vajde od psihijatara.

Moja je drugarica ima anksiozni poremecaj, probala je kod bioenergeticara, akupunkturu, razne cajeve i tablete na prirodnoj bazi da bi nakraju otisla kod doktora (psihologa, psihijatra) dobila odredjenu terapiju (2,3 godine), koja je jako brzo djelovala tako da je ona uz pomoć tableta bila ona stara...malo samo konfuzno napisala ali shvatices...ništa nadrikvadri medicina nego kod pravog doktora na vrijeme...sretno!!!!

Ja sam prolazila kroz te strahove i panike i nazalost nisam posjetila doktora jer nisam nikada imala vremena za to. strahovi i panika su se javljali samo onda kad muž mora otici na poslovni put na 3-4 dana a ja ostajem sama sa djecom. Strahovi su nastajali samo po noći jer sam se plasila noći To je bilo ludilo...Nisam smjela da se tusiram jer sam se plasila da ću se poklizati u kadi, udariti glavom, onesvjestiti se a moje dvije bebe ne znaju nikome da jave.
Onda nisam smjela da zakljucavam fiksnu bravu, nego samo onu običnu dole jer sam se plasila ako mi se nešto dogodi u kuci da će neko cuti plac djece i uspjeti da nogom razvali vrata i udje u kucu. Televizor nisam smjela da gasim, jer sam se lakse osjecala kad neko prica u dnevnom boravku, imala sam osjecaj da je „puna kuca”.

Svasta mi je padalo na pamet ! Ja sam ustvari imala fobiju samoce jer sam se stalno plasila da će mi se nešto dogoditi a 2 bebe u kuci ! Da nemam djecu sigurno ne bih kroz to prolazila...ali strah zbog njih. Muž je ludio...non stop je visio na telefonu sa mnom i trosio pare na telefon. Uvece me iz hotelske sobe odmah ukljucivao na skajp i ja mu plakala kako se bojim, kako mi se sve čini da ima neko na balkonu, kako je neko sigurno vidio da je on na putu i kako će mi provaliti u stan...ma ludnica.

Onda kad on dodje s puta, ja sasvim druga osoba, kao da ništa nije bilo. Sreća pa nije često putovao...recimo jednom u 40-50 dana. Ali vjeruj da sam ja čim saznam da mora ići, dobijala napade panike. Babe nam nisu bile tu...nisam imala pomoć...a nisam imala koga ni da zovnem da prespava kod nas.

I tako nekako...prodjose ti dani, djeca porasla...nestade i ta ankcioznost ili fobija, ne znam ni kako da je nazovem. Sad već nemam te probleme,...mada i dalje mi nije svejedno kad sam sama, ali stariji sin već 6 i po godina, razumje se u mobilni telefon. S njim pricam kao sa odraslim...i nekako se osjecam „sigurnije” jer je on porastao.

Nemoj da pustis da vrijeme lijeci sve kao sto sam ja pustila...rjesavaj to na neki način. To je sad iza mene i moja proslost, ali glupa sam bila sto sam se prepustila. želIM TI SVU SrećU i znaj da mnogo žena prolazi kroz to...posebno one koje su same u bijelom svijetu, bez icije pomoći a muzevi često odsutni :(

Ama popij casu vina uvece, muž neka te izvodi u toku sedmice barem da puta (vecera, pozoriste, prijatelji), smrsaj, idi u gym, nadji pomoć da ti pomogne oko bebetine, kupi si nešto lepo (cipele, tasna, haljina, cizme) i nema ti bolje pomoći
-----------------

hehehe, a ti Srna, da li poznajes tu ženu ili samo pretpostavljas da je debela, ne pije,ne izlazi, ne vecera, nema pomoć u kuci i tako dalje? :)