Nikad nisam živela u stanu. Prednost kuce jeste dvoriste, basta, dete bezbedno jurca, ali ima tu i mana. Održavanje non stop, sisanje trave, cupkanje korova, pometes, lisce pada u jesen (mi imamo dosta vocki) pa orezivanje u rano proleće tih istih vocki. a da ne pricam o popravkama na kuci. Ne znam kako bi mi bilo u stanu, bas zbog tog istog dvorista, ali znam da ne bi imala te neke dodatne troskove oko održavanje kuce. A da jeste milina jeste, sednem na terasu pijem kafu a dete se igra u dvoristu, cupa biljke krije se ...

Ja uvijek glasam za kucu kad su djeca u pitanju.

Odrasla sam u kuci, pa sam zivjela u stanu nekoliko godina sa muzem (tada momkom, pa vjerenikom :) i čim smo se vjencali i htjeli da pocnemo porodicu, kupili smo kucu.

U stanu, čak i bez djece, nam je uzasno falilo prostora i slobode. Onda dugo cekanje lifta, fire alarms u sred noći razni zajednicki prostori, mirisi i smradovi... itd. Sve to nam je strasno smetalo, a ne mogu ni da zamislim koliko bi me nerviralo da sam morala da kuburim sa bebama, kolicima, i sada malom hiperaktivnom djecom!

U kuci smo 5 godina i kupili smo je sa namjerom da tu ostanemo zauvijek. Imamo prostora na pretek, u back yard-u (dvoriste iza kuce) smo izgradili veliki deck (terasu?), drveni playset (set sa ljuljackama, toboganom i raznim pentralicama), stavili sandbox (plasticna skoljka sa pijeskom da se djeca igraju... jebi ga, ne znam rijeci na nasem za ove stvari :), trave za trcanje i ganjanje na pretek... itd. Oko dvorista ograda sa kapijom, znaci ne mogu da mi zbrisu u neku opasnost tako lako.

Unutra imamo mnogo vise prostora nego u stanu – djeca imaju svoje sobe, plus dio dnevne sobe koji zovemo „play area” i veliku sobu u basementu koja je puna njihovih igracaka i aktivnosti. Znaci, nema da im bude dosadno i da se penjemo jedni drugima na glavu.

Neko je već spomenuo poslove koji dolaze uz kucu, ali i u to uglavnom pokusamo da nekako ukljucimo djecu, pa bude zabavnije. Naravno, bude to i naporno, ali stvarno je mala cijena za slobodu u kojoj uzivamo.

Iz moje perspektive kuca je zakon! Ali, ipak razumijem da ima ljudi koji nisu za kucu, za njihov stil zivota vise odgovara stan.

O, ja mnogo vise volim kucu i zbog sebe i zbog dece. Za decu već si dobila puno razloga, mi imamo ljuljaske i penjalice, trampolinu, sednam u dvoriste i pustim decu da se igraju, ne leto stavim bazencic. Ja sam živela u stanu ali meni je puno stvari smetalo, imam lak san i često sam se budila.
Ima u kuci vise posla ali ja sam taj tip koji uziva u tome, ja volim da ceprkam, sadim cvece, jagode, povrce, zalivam itd. Ucim i decu tome i za sada i oni uzivaju u tim poslovima.

Moje je mišljenje da će djeca biti sretna uz sretne roditelje. Djeca, vjerujem, ne primjecuju toliko razliku i da li imaju dovoljno prostora - to mi odrasli primjecujemo.

Mi sad imamo jedno dijete - kad budemo imali drugo, plan mi je da dijele sobu. Mislim da će im biti lijepo.

Nekome je lijepa kuca u predgradju, nekome kuca u gradu ili pak stan u gradu. Ja sam odrasla u stanovima i to mi je blisko.

U gradu u kojem živimo smo kupili stan u dijelu grada koji obozavam. Stan je prostran, imamo komsije ispod nas (još jedna porodica, sve skupa 2 porodice u kuci), dijelimo vrt sa komsijama - skupa smo ga i sredili - i nama odgovara. I komsije imaju dvije malene djevojcice pa se djeca često igraju i stalno govore da su sve 3 sestre. U nasem kvartu se svasta desava, prodavnice su nam na par stotina koraka, ogroman park i muzeji isto tako. Ne provodi se cijeli dan u kuci ionako.

Mislim da zavisi i od toga gdje je kuca - ja nisam spremna (još, možda hoću jednog dana) da mjenjam svoj prostran i suncan stan u kvartu punom desavanja za kucu u predgradju ili pak za kucu u odakle bi mi i da odem po mlijeko trebalo voziti kola.

Potpisujem BigSur. Sve zavisi šta ko voli. Mi mrzimo da se vozimo i nerviramo po dva sata u voznji do predgradja (zivjeli, bili, vidjeli, hvala lijepo). Sad smo super sretni jer smo bas u dijelu grada koji vrvi od desavanja. Pred nosom su mi i djeciji muzej, i Science Center, nekoliko parkova od kojih jedan ispred kuce, more, i jezero, a oko zgrade imamo i bastu. Zgrada je mala, 10 stanova ukupno. Nas stan je veliki i na sprat, vise nego dovoljan za nas troje. Djecija soba je na spratu pa može da skace ako hoće, nikom ne smeta. Mi smo dosta pokretni, idemo svuda pa nam ovo odgovara. Oboje i radimo u blizini a vrtic je par blokova udaljen pa smo se potrudili da jutarnji i popodnevni stres smanjimo na minimum i sve podredimo tome da nam osnovne zivotne aktivnosti budu blizu. Da imam para da kupim kucu u ovom kraju, učinila bih to bez razmišljanja, ali mrka kapa trenutno (a i ne interesujemo se previse, moram da priznam). Ja sam inače totalni antibastovan i vrtlarenje bi me smorilo.

Slazem sa Big Sur, sve zavisi šta tebi pase i na šta si navikla i preferiras.
Mi imamo divan, velik stan u centru , ogroman balkon tj kao patio, oba posla i vrtic su nam na maksimum 15 minuta hoda, uz taj put imaju 3 parka i dvije osnovne skole; veliki gradski park sa patkicama, guskicma, itd je an oko 20-25 minuta setnje. Ok mene dva velika amrket za namirnice. I kada , ako Bog da, dodje još jedno dijete, ne želim da se selim u predgradje i provodim 2 sata u autu dnevno. Mi smo vani non-stop i stalno smo na nogama, i to mi se svidja i odgovara mi. Nas kvart je stvarno super i sve vise porodica s malom djecom kupruje stanove sto u nasoj, sto u zgradam okolo.
Ali, ja sam odrasla u gradu, u stanu, tako da nemam ugradjenu zelju za kucom. Znaci sve je stvar licnog izbora.

Moram priznati da je jedan od najboljih gradova na svijetu za zivjeti sa porodicom ( znaci, vrtici, parkovi, skole, javni saobracaj,čistoća, kompletno uredjenje, itd) je Helsinki. I dan danas odusevljeno pricam o tom gradu ,kao da sam se jucer bila. Stanovi u tim zgradama i ta cijela naselja...To dok ne vidis svojim ocima, ne možeš da vjerujes. Simplicty at its best.

Sve ima svoje prednosti, i stan i kuća. Mi smo sad u kući (znaš i sama da smo u istom gradu :)), i dvorište je zbog dece super, ali ne lezi vraže, moji (5,5 i 4 god.) neće više ni za živu glavu da se igraju u dvorištu kad se čim krene lepo vreme čuje dečija graja sa ulice. Tako da mi se skoro sve svodi na to da džodžim po ulici kao i da sam u stanu bez dvorišta :) . E sad, imam jedan deo dvorišta koji mi je pod travom i tu planiram da ubacim jednu trambolinu i da napravimo neku konstrukciju za ljuljaške, pa se nadam da će ih to zadržati u dovorištu da i ja mogu da uživam dok pijuckam kafu i ne razmišljam hoće li ih zgaziti auto.

Teodora, ti vjerovatno živis u nekom manjem mjestu, ali u USA svi koji žive u većim gradovima uglavnom provedu dosta vremena u automobilu/gradskom prevozu (osim ako ih ne zadovoljava da rade u 7/11 ili nekoj lijevoj radnji uz autoput). To je barem opstepoznata cinjenica i veoma česta referenca. Ja sam u Sijetlu, i iz predgradaja kojeg se(kada nije radni dan) do grada dolazi za 15-ak minuta, odlazak na posao i sa posla iziskuje barem sat i po vremena (kolone su ogromne a svaki i manji udes na autoputu još vise povecava putovanje). stres u voznji, boravak u kolima je česta tema razgovora(i briga) ljudi koji u ovoj zemlji žive.

Glas za kucu.
Razlozi:
- ne opterecujem se da li deca skacu nekome po glavi, da li mogu da igraju lopte po stanu itd.
- nema pentranja uz stepenice
- nema deljenja zajednickog hodnika
- nema problema sa kolicima u smuslu gde ih ostaviti , da li ih vuci na n-ti sprat ili su bezbedna u hodniku
- dvoriste je ogromna prednost makar bilo i malo
- čak i kada deca izgustiraju dvoriste imate luksuz da samo otvorite vrata i ako im je volja promole nos na 5 minuta bez da ih treba komplet spremati (a i sebe) da bi izasli napolje
- ekstra je kada izbacite bazen leti, date deci da se prskaju, sade cvece itd

ima još razloga ali me moj mali zločinac zove ...

kuca ima svojih prednosti i nedostataka.
Mi živimo u stanu. Dovoljno je velik tako da nemamo problem sa prostorom. Komsije su nam divne..niko se ne zali na skakanje i vrisku :). Imamo super igraliste u dvoristu zgrade. Živimo od centra grada 3 km..do posla mi treba pola sata, a vrtic nam je pred nosom. Za sada se ne zalim. Imam dosta prijatelja sto žive u kuci, i uvijek kad odem kod njih pomislim (pogotovo kada je lijepo vrijeme)..„Eh kako je divno..basta..sunce” ali kad vidim da im je jedina prica kako su farbali ogradu, kako moraju travu kositi, kako su im cijevi popucale, kako im ima vlage u podrumu, kako trebaju ovo, kako trebaju ono..izbugim zelju za kucom. :) Kuca je rupa bez dna..non stop zahtjeva rad i održavanje. Kuce se uglavnom nalaze u predgradjima..sto ponekad nije ni mana..ali ja sam gradsko dijete. Volim da mi je sve blizu.
Doduse, jeste lijepo sijediti u basti i piti kaficu dok se dijeca igraju.

Evo još jedne iz Seattle koja obozava zivot u gradu ali u kuci a ne u stanu. Ako možeš da priustis da živis tamo gdje bi inače zivjela (znaci dio grada), ja bih onda prije izabrala kucu ako je ikako moguće nego stan.

Razloge su drugi naveli - privatnost, sloboda kretanja, ne razmišljanje o komsiji, bastica (ma koliko mala bila), komfor, velicina, itd. Jest' da oko kuce uvijek ima posla i troska ali ima i troskova oko održavanja stana i zgrade. Bolje losija kuca nego bolji stan (po mom mišljenju).

Kucu ćeš uvijek malo unaprijediti i vise će vrijediti s vremenom nego stan (uprkos trenutnom stanju na trzistu nekretnina).

U sjevernoj Americi (običnim grodovima, ne pricam o SF ili NYC) ima još jedna snobovska stavka oko kuce na spram stana. Jednom kad ti dijete krene u skolu, tačno se 'osjeti' razlika u pogledima na one koje žive u stanu na spram onih koji žive u kucama. Nije popularno ni fino ovo reci ali je realnost takva da je ovo pitanje 'klase' (ma koliko ona bila neprimjerna i bezrazlozna).

Kad smo mi kupovali kucu (ima tome vise od 10 godina), ja nisam htjela da čujem za kucu. Uvijek sam zivjela u stanu i nisam mogla da se zamislim u kuci (pogotovo sto kucu koju smo kupili je gradjena 1926 godine i uzimajuci u obzir stanje u kome je bila, mogli smo da uzmemo stan „boli glava” sa pogledom na vodu za te novce). Moj muž je tad bio 'pametniji' od mene i uspio me nagovoriti da se pustim svojih ideala o divnim novim stanovima sa pogledom za kucu u dosta losijem stanju ali u dobrom dijelu grada. Bolju investiciju i bolju odluku nismo mogli napraviti. Drago mi je što se nisam drzala svojih stavova oko stana (kako ja volim 'novo') i da sam pristala na ovu opciju. Pokazala se kao mnogo bolja odluka na duge staze. Ipak, lokacija je uvijek presudni faktor za mene - nema te kuce/vile/dvorca koja bi me odvukla van grada (sto je moj licni prioritet dok moja sestra koja je odrasla isto kao i ja živi u sred sela, 45 minuta udaljena od grada i obozava sve sto ima veze sa selom, farmom, zivotinjama). Da nismo mogli priustiti ovu kucu, sigurno bi zivjeli u gradu u stanu nego u vecoj/boljoj/novijoj kuci u okolini.

„U sjevernoj Americi (običnim grodovima, ne pricam o SF ili NYC) ima još jedna snobovska stavka oko kuce na spram stana. Jednom kad ti dijete krene u skolu, tačno se 'osjeti' razlika u pogledima na one koje žive u stanu na spram onih koji žive u kucama. Nije popularno ni fino ovo reci ali je realnost takva da je ovo pitanje 'klase' (ma koliko ona bila neprimjerna i bezrazlozna). ”

slazem se da se gleda sve i svasta. ali iz mog iskustva ne gleda se da li neko živi u kuci ili stanu već kolika je vrijednost te nečije kuce ili stana, kao i šta mu tata radi, itd. djecija ili sto ti rece slobovska posla:)

mi smo čitav zivot zivjeli u stanu...prije 10 godina smo kupili kucu...sloboda je dosta veca...međutim ima dosta obaveza...sisanje ograde i trave uredjen je...stalno se nešto mjenja i renovira...tako da mislim da fakticki manje vremena imamo bas zbog te baste...jeste da je rostilj tu terasa i uzivancija...tanjiraca pasulj u loncu napolju pa nas vid druzenja sa djecom posato kao da smo na kampingu...međutim možda su nam obaveze vece jer imamo 2 tinejdzera u kuci pa dok svima udovoljimo prođe nam dan..
mama i ova omladina ne živi kao nekad mi...odvezes ih na zurku pa ih onda kupis u 3 ujutro...a mali mi se budi u 7...pa tako smoren vikendom valja sredjivati bastu

ipak nebi zivjela u stanu...prostor mi znacim puno i sloboda koju nemas u stanu

Kako ono bjese „imaš kucu vrati stan!”
E ovako, mi nemamo ni kucu ni stan.Iznajmljujemo stan u predgradju, mada je kod nas izgleda malo drugacije nego kod vas ostalih koji živite na sjeveru Amerike.Kod nas je 45 min do posla i nazad neka normala, osim ako ti je posao bas ispred nosa.Što se zivota „u centru” tiče, u Dallas-u u centru su uglavnom firme, kretanje je ograniceno, nema setanja kao recimo u Chicagu.Iza coska u centru živi najveci olos (trash) kako ih ovdje zovu, tako da je tamo kuca misaona imenica, i nema je tu.Jedino sto imamo je Highland Park tu nam bivši predsjednik živi, bila, vidjela, hvala.Prometna ulica na kojoj ne možeš ni kola da isparkiras u rikverc (govorim za ove kuce koje su oko 1 miliona), one bolje već i mogu.Sa druge strane je „meksicki Highland park ”u njega ne ides bez pajde meksikanca da te provede.Najskuplje je kod nas predgradje, doduse nadovezuje se jedno na dr i ima sve, plus imamo 4 autoputa koja se preplicu kroz grad tako da je sve 45 min + -.
Zašto smo se opredjelili za stan? Bilo šta da se pokvari pozovem ih dodju da poprave, od svjetla u frizideru pa dalje.Nemam nikakve popravke i troskove po tom pitanju.U cijenu mi je uracunata garaza, parking mjesta imamo koliko hoćemo po principu ko prije djevojci djevojka njegova, plus imamo parking ispred garaze.Nema nikakvog pranja vesa po veserajima (to je opet downtown Dallas)imali smo opciju da iznajmljujemo njihove masine ili kupimo sebi, naravno kupili smo.U sklopu apatmana imamo 2 bazena, teretanu, teren za odbojku i parkic za djecu.Ništa od toga ne održavamo.Skolski district mi je isto super.Kuca me za sad ne privlaci, osim ako dobijem mega milion pa da mogu da priustim sebi ono sto mi se bas svidja.Što se dvorista nazad tiče teško da može i da se iskoristi(osim ove godine)kad u aprilu krenu temperature preko 40 C i prestaju u oktobru.
Ja bih u USA kupila kucu jedino kad bi imala pare da bar 80 % kuce odmah isplatim.

Ha ha dobro si. Ja se tek sad sjetih da je mamica u Srbiji.E pa ovako, u Srbiji sam definitivno za kucu.Ja sam kod nas zivjela i u kucama i u stanovima ali sa djecom dajem prednost kuci.

*salonski

zivjeti u kuci ima svoje prednosit,ali i imane.
recimo održavanje kuce, održavanje čistoće u kuci napr iskiskuje puno vremena:)
sa druge strane se dobiava puno na prostoru,privatnoasit, lijepo je imati basticu,cvijece,ujutro popiti kafu u basti, ili vecerati u basti.
takođe je lijepo zbog djece imati bastu.

ja ne bih imala ništa protiv da živimo u vecem stanu u blizini parkova isl, ali kada dijete malo poraste, ja se plasim balkona.

Jelena, znaš kako je meni smesno kad uporedim voznju u razlicitim državama.

Evo ti primer, na zapadnoj strani Floride retko možeš i da vidis policajca, zaustavit će te ako vozis preko 80/85 MPH, kroz centralnu FL gde je ogranicenje 65 ne smes ni 5 preko jer ako te upeca onaj pravi redneck cop ne samo da će ti napisati kaznu nego će to biti debelu kaznu + traffic school i sve sto mogu da ti nakace, a onda kroz Miami na I-95 možeš da pichish i 95 - 100 MPH i policajci zajedno sa tobom voze.

E u Kentaki/Tennessee je već drugacija prica, tu je ogranicenje na nekim autoputevima samo 55 i garantovano će te zaustaviti ako predjes 63... U gradu me je jednom zaustavio za 3 preko a nije bila skolska zona.

Vozila sam vise puta tamo-vamo od Washington D.C. do FL i neverovatno je kako se razlikuju policajci. Verujem da je skroz drugacije na zapadnoj obali.

Izvinjavam se sto sam bombardovala temu :)) ja volim da živim u stanu zato što ne mogu sama da održavam kucu.

Mi imamo u TX dnevni i noćnispeed limit dnevni je 70 a noćni65.Uvijek tolesrisu bar 5 preko, a ako vozis 5 manje imaš velike sanse da te neko udari,tako da svi vozimo brzo i mi i policija i motoristi. „Go with the flow”, a ja mislim da je kod Teogope manji speed limit nego kod nas ostalih.