Mislim da deci treba uvek govoriti istinu ma kako ona tuzna i surova bila, naravno to treba reci na način koji će oni razumeti. Moja pokojna majka je imala ruznu naviku da stalno nešto krije od nas toboze da nas zastiti, sto nas se posle i te kako osvetilo. Mi imamo tu nesrecu da nam je jedan blizanac umro, ali sin tj. drugi blizanac a kasnije i sestra su upoznati sa tim i idemo zajedno na groblje. Treba uvek govoriti istinu.

nismo još u toj fazi da pita, ali pravo da ti kažem da ne znam kako bih odreagovala.
a to za udaranjem riba u glavu, evo koliko imam godina ne podnosim to da vidim, pomislim maltene isto sto i tvoj sin. moj muž voli da peca, ali kad ja idem s njim, ne ubija ih, čak koristi i one udice bez kuke (barbless), pa ih samo vrati. čak su u uk zabranili u programima za pecanje emitovanje tog varvarskog momenta.
znaci, mnogima to smeta.

kad sam bila mala, nasla sam mrtvog zutog kanarinca ispred zgrade i donela ga kuci, stavila u kutiju i pokrila ga do glave, nisam kapirala da vise nije ziv, onda mi je mama rekla, ne secam se tačno šta, ali sa poentom 'da vise nije ziv'.
moj bratanac je strasno bio vezan za mog tatu i kada je on iznenada preminuo, moj brat mu je rekao da je deda otisao na nebo, iza oblaka, a on dan danas kada crta uvek nacrta jedan oblak i kaže da je deda tu. meni to nije najbolje rešenje, ali njegov otac ga bolje zna, pa je najbolje uraditi kako ti osecas, a i niko ga ne poznaje kao ti.

iako je tuzna prica, istinski si me nasmejala sa ovim, kao da je iz maratonaca:
„dam MM-u znak da ukloni preminulog.”

nasla sam ti ovo:
The death of a pet is an excellent opportunity to start talking about death. Buying a goldfish, which is easy to keep and has a short lifespan, is one way of ensuring this occurs whilst children are relatively young.
Children do not need protection; they need competent guidance and satisfactory answers to their questions. Be honest and tell them how you feel. They need to know it is OK to feel sad and to cry (even if they are boys).
The development and age of the child needs to be kept in mind. The parent or guardian knows how the child likes like to talk about things, the sort of language they can use and if there are other ways they like to communicate, through drawing for example.
Children less than eight years of age are often interested in death and have complex concepts about it but are not able to grasp its finality. They, and many adults, have magical beliefs about how life can carry on after death or how many people come back to life.
The understanding that this is not the case only comes with greater maturity and then will be affected by the cultural and spiritual beliefs of the child's family and community.
By making this preparation a part of everyday life, death will be a natural thing for a child. Flowers that wither and die, or a pet that dies, may provide an opening. It's possible to talk about elderly people whom the child knows and talk about yourselves getting old and dying.
The library can provide a list of children's books on the subject. Reading books together, and talking afterwards about the feelings they arouse, is a good way of starting to talk about death.
Children ask questions in a very direct way. They may not talk about feelings as much as about more concrete circumstances.
Maybe they will ask what a coffin looks like on the inside, whether lying in the ground is scary and lonely or whether it is cold and dark down there.
It's important to be prepared for these questions. If they make the parent uncomfortable, the child will notice and stop asking questions. A child will watch to see whether they are allowed these kinds of questions and the reaction they create.
Remember children do not sit down and discuss a subject for hours on end. They will come running and ask some of the hardest questions in the world. This offers little time to think answers through.
After a couple of minutes, they might want to go back outside to play. Seizing the moment is important. Talk about the subject when they want to. It's natural for them to change the subject and then return to it later.
When telling a child that someone has died, make sure the word 'died' is used. Children do not understand euphemisms.
Some children have waited years for a grandparent to return because they had been told he or she had 'passed away'. Euphemisms may help an adult feel better but they won't help a child understand what has happened.
When mourning, let a child know it. The parent should let him or her see they are truly sad. If grief is hidden, the child will think that grief is not an acceptable feeling.

Meni su kao i svaki put do sad pomogle knjige da docaram i objasnim situaciju ...jedan je moja cerka donela knjigu La Mora iz skole i kad smo je procitale ja sam se smrzla prakticno knjiga kroz decije crteze ti lepo objašnjava kako je zivot jedan krug i kako sve pocinje sa jednom malom Kupinom koja izraste pa je pojede muva pa nju pojede pauk pa njega pojede pa dodje mis i pojede pauk i tako sve dodju do krave i kravu pojede covek i sledeće dodje smrt i pojede coveka i prikaze kostura oko kojeg ponovo izrasta jedno drvo kupina i opet sve iznova ...pritom se peva jedna pesmica koja prati uz rimu celu tu prirodnu logiku ...crtezi su isto fenomenalno nacrtani ...sve u svemu kad sam procitala bila sam u soku ali sam onda shvatila da je ona bez traume to prihvatila i da kroz igru negde u svojoj glavici shvatila da je zivot jedan ciklus koji ima početak i kraj, bar ja to mislim
evo link http://darabuc.wordpress.com/2008/04/03/la-mora-de-anxos-garabana-y-oscar-villan/ na spanskom je nazalost ali samo da vidite ilustaciju verovatno ima i na engleskom ...pozdrav

Mislim da decu ne treba lagati, već treba naći način da se stvari objasne. Neki roditelji 'stite' i svoju odraslu decu, tako što im ne kažu da su ozbiljno bolesni, pa ond kad istina izadje na videlo dodje do soka. Međutim, meni se lično dopao način na koji si postupila u ovoj situaciji. Da se radi o nekoj osobi (blizoj ili daljoj, nije važno) ili kucnom ljubimcu za kog je dete emotivno vezano, mislim da bi trebalo objasniti šta znaci smrt. Osim toga, sto rece Nasmejnik (sigurno sam pogresila nick) treba sacekati do nekih 6-7 godina da se detetu objasni šta znaci 'smrt'.
Ne mogu a da ne primetim - nemoguće je da su u toj emisiji ribari koji su mlatili ribe toljagom bili iz fine Finske. Mora da si pogresila i da se radilo o ribarima iz neke necivilizovane zemlje ;-)

mindjusice, nesmajnik je rekla NAJKASNIJE do 6.-7. godina, a ne da treba sacekati do tad (šta ćeš, mi u finoj finskoj udaramo ribu toljagom po glavi, ali čak i ribe ovde znaju da čitaju ;=).
inače to se sa toljagama verovatno praktikuje svuda (kod nas u srbiji se svinje kolju pred malom decom po selima..pa?).

i btw, sad nadjoh na nekom forumu ribara..precizan udarac u glavu ribe je NAJHUMANIJI način ubijanja ribe, jer se riba ne muci. toliko o finim fincima. :=)

svuda u svetu se riba ubija na 'humani' način, udarcem u glavu, ali neki fini narodi vole to i da gledaju sa decicom ;)

mislim da si na dobar i pedagoski način objasnila situaciju.
mi još nismo imali konretan susret sa pojmom smrti, moj lola je 4,5.
ali, moja mama je umrla pre par godina,nije ga videla, i ja želim da je on ima u svom zivotu.

mama goffman: baka je na nebu, i gleda te. znaš, ona te cuva.
lola:zašto ne sidje da je vidim? ja hocem da je vidim!
mama:znam duso ali ona ne može kada ti hoćeš, ona dodje kada ima vremena.
lola:pa kada ima vremena?miliona miliona dana prošlo a bake nema. neće da se igra sa mene?
mama: pa, eto (pauza) ona dodje kada ti spavas,i kada se ti smejes u snu, to je baka dosla pa te golica,tako se baka igra sa tobom
lola: pa i ne igra sa s menom, jer ja i ne znam da je tu. sram bilo to drvo, koje mi je dalo takve sanjove da ne mogu da vidim baku n.

autentican razgovor, sve sa gramatickim greškama. amilona, je pojam za jako puno-nečega! a drvo na kojem rastu snovi, koje možeš izabrati, su naše price.

mislim da je pojam smrti teško ukapirati kada je dete 4 ili 5 god staro. u tim kontextima treba mu reci istinu, ali prilagoditi njegovom uzrastu. isto sa bambijem, koji je ostavio dubok utisak, jer su slike bile prilično explicitne.
kako odrasta, biće mu lakse shvatiti o cemu se radi jer nismo pravili tabu od toga.

a, lola se često ljuti na mamu, pa hoće na oblak kod baka n.mene svaki put i prestravi i usreci sama pomisao,ali vidim da kapira o cemu se radi. jer,kao sto rekoh, ja želim da mi pricamo o baki, gledamo slike,kao da da je tu. jer ja i mislim da je ona tu, samo,to je druga prica.

U prilog ovoj prici o belim lazima, samo ću pustiti link na jednu od fenomenalnih scena u fenomenalnom filmu La Vita e bella. Nema potrebe da ista komentarisem, uvek se najezim i sva istopim od snaznih emocija dok iznova i iznova gledam ovo cudo od filma.

http://bit.ly/E4KVN

Hvala vam svima...Još uvek se nosimo s tim kako znamo i umemo, tako da nam je još uvek teško da pricamo o njemu, ali trudimo se da se secamo lepih i veselih stvari. On je bio jako duhovit i zanimljiv covek i znam da bi voleo da ga se po tome secamo.
vesna jako mi je zao zbog tvog gubitka, mogu samo da zamislim kako je to bilo teško za tako malu devojcicu.
bas mi je zao
:(

Teogopa, stvarno mi je zao! Nema ništa teze nego kada ode neko drag, neko ko se zove tvoj. Inače lepo si razgovarala sa decom o svemu, ja bih objasnila na isti način. Vesna takođe, primereno okolnostima i njegovom uzrastu.
Inače, ja sam nedavno, ne secam se iz kog razloga, objašnjavala cerki šta znaci kada neko umre. Objasnila sam joj onako kako jeste, ono sto znam i u šta verujem, a na način na koji bi ona najbolje razumela. Na njeno pitanje kako neko umre, i šta mu se desi, odgovorila sam da je to isto kako kada neko zaspi, ali se nikada ne probudi. Da potom ode na jedno mnogo lepse mesto, gde svi na kraju odu. Napomenem joj često i dedu, a mog oca, koga nikada nije upoznala, da je i on nekada živeo pa umro, i da je sada sa andjelima i sa Bogom.
Koliko je ona to sve shvatila? Ne znam. Kako je prihvatila? Nije teško.
Uglavnom, pre neki dan je videla kornjacu koja je stvarno izgledala nekako mrtvo (mada nije bila), i sama je konstatovala da je „kolnjaca umrela”. Isto je mislila od nekog stapica da je mrtva glista.

Evo sad sam je bas pitala nešto o tome, i zakljucila da je dosta od price zaboravila. Dakle nije upamtila sustinu, ali svakako povezuje neke stvari. Na pitanje šta znaci kada neko umre, odgovorila mi je da je to ono kada voda srusi kucu i udavi ljude (Japan, cunami?!). Ali kada sam je pitala šta bude sa tim ljudima posle, kaže, naplave novu kucu.